HCL.HR

Recenzija

The Witcher 2 Assassins of Kings [PC]

Zoran Žalac

Da odmah odgovorim na postavljeno pitanje: možemo, ali u ovom trenutku kontekst bi bio nešto drugačiji. Ne bih htio zvučati pesimistično, ali godina koja je izgledala tako obećavajuće za sve fanove RPG žanra možda je ipak pokleknula pred očekivanjima. Dragon Age 2 je ispao onako kako je ispao, Skyrim se tek treba dokazati, a Witcher 2… je fantastičan ukoliko zažmirite na jedno oko jer onim drugim subjektivno ne vidite niz propusta i/ili previda na igri masivnog potencijala. Zvuči kao da sam uvod u recenziju zamijenio zaključkom pa je pomalo nezgodno pravdati ovu konstataciju po uobičajenom redoslijedu. Međutim, Witcher 2 ima odgovor na tu kritiku, što znači da ga nipošto ne smijete otpisati prije nego vam predočimo čitavu situaciju.

Učiniti ćemo to u video obliku na nešto sažetiji način, a ako vas zanima još više pojedinosti o Witcheru 2, samo ignorirajte video recenziju i nastavite čitati tekst u nastavku.

The Witcher 2: Assassins of Kings krasi maestralno konstruirana i odlično izvedena priča. Fabula se nastavlja na završni događaj prethodne igre, pa Geralt tako svjedoči novom napadu na kralja Foltesta i kreće u potjeru za misterioznim Kingslayerom. No da to ne bi bila klasična lovica, pobrinut će se mali milijun preokreta u radnji, od kojih praktički svaki znači dva smjera kojima priča može krenuti. A ti smjerovi ovdje nisu od malog značaja – likovi imaju čvrste osobnosti i stavove, tako da svaka interakcija s njima ima posljedicu na priču. Tomu još dodajte pozadinsku predstavu sveprisutnih tenzija između ljudi i ostalih rasa (element koji ovdje nije eksploatiran do razine iritacije kao na primjeru sukoba templara i čarobnjaka u Dragon Age 2), pa imate jasan uvid da se ovdje radi o jednoj od bogatijih priča u današnjim RPG igrama.

Što je najbolje u svemu tome, ovom izjavom tek smo dotakli površinski sloj. Jer paralelno s Geraltovom avanturom vodi se i njegova osobna bitka za vraćanje sjećanja, a ta dva segmenta fantastično se isprepliću, kako međusobno tako i u sklopu problematične situacije u sjevernim kraljevstvima. I sve je to izvedeno na jako inteligentan način pa je igra ozbiljna kada to treba biti, te humoristična kada je to prigodno. Atmosfera je stoga na vrhunskoj razini, a mi po pitanju narativnog dijela nemamo većih prigovora. Jedina slaba karika čak i nije dio priče – naime, mogućnost korištenja snimljenih pozicija iz prethodnog dijela nema konkretan utjecaj na scenarij nastavka, pa tako primjerice uvijek počinjete s Triss iako ste u originalu odabrali Shani. Izuzev toga, sve je na svome mjestu i sve je tu s razlogom.

The Witcher 2: Assassins of Kings traje nešto kraće nego njegov prethodnik, no po pitanju sadržaja daleko je kompaktniji. Vesela vijest u tome jest da je nastavak uvelike napredovao na polju RPG elemenata. Nećemo zalaziti u najsitnije detalje, čar otkrivanja ćemo ostaviti vama, ali ćemo spomenuti da je broj itema porastao, a kako igra nije mačji kašalj po pitanju težine, igrač je primoran pažljivo koristiti svaki napitak, svaku zamku i svu opremu koja mu se nudi. Nadalje, sustav napredovanja također je doživio pozitivne promjene pa je sada kudikamo smisleniji, što napredovanje čini uzbudljivijim. Što se dijaloškog okvira tiče, on je dobio dobrodošlo uvjeravanje putem magije, dovoljno da bude jasno, ali ne i zatupljujuće.

Da nastavimo u istom tonu – za questove isto tako imamo same pohvale. Bilo da se radi o glavnim ili sporednim zadacima, oni uvijek imaju određene preokrete ili „kvake“ zbog kojih nikada nisu tek puko trčkaranje od točke A do točke B i natrag. Ne jamčimo da će vas nužno šokirati, ali u određenim slučajevima mogli biste ostati ugodno iznenađeni kada naizgled krivi odabir završi neočekivano pozitivnim ishodom. Obzirom da izbor uvijek imate, zanimat će vas kako bi se određene situacije razvile da ste postupili drugačije, stoga je prilično izgledno da ćete se ovoj igri ponovno vratiti kada ju dovršite. Barem jednom, ako ne i više puta.

Doduše, prije svega toga morat ćete stisnuti zube na preostalom gameplay elementu – borbi. Obzirom da ovaj segment igre diktira težinu, postoji mogućnost da vas igra dobrano naživcira prije nego prvo poglavlje uopće i počne. Naime, Witcher 2 promijenio je sustav borbe kako bi se odaljio od hardcore pristupa, no ta promjena je donijela sasvim suprotan učinak. Dok je original bio dosta lagan i na najtežoj postavci, nastavak je u najmanju ruku izazovan i na normal težini. Ali da ne bi ispalo kako se žalimo zbog toga, treba naglasiti da nas ne smeta izazovnost već balans težine. Drugim riječima, najteži dio igre je sam početak, odnosno jednosatni prolog.

Tutorial u njemu je dosta rudimentaran, a igra vas stavlja direktno u akciju. Istina, sama borba nije toliko teška da ju ne možete prokužiti bez čitanja priručnika koji dolazi uz igru, ali dok vi eksperimentirate s raznoraznim čarolijama, neprijatelji neće stajati i gledati. A tu je i prokleti zmaj. Dakle, početak je prilično akcijski nastrojen, dok kasnije dobivate veću slobodu te naprednije vještine zbog kojih igra gubi na težini. Nemojte to, doduše, protumačiti olako – Witcher 2 je prilično težak od samog početka pa do kraja. Međutim, težina dolazi kao rezultat negativnih dijelova igre.

Da se razumijemo – mehanika borbe je solidna: na raspolaganju vam je dosta načina na koje možete dokrajčiti neprijatelje, a kontrolna shema je logično postavljena. Ipak, kada se nađete okruženi protivnicima (a naći ćete se u barem 80% slučajeva), banalno forsiranje napada neće završiti dobro jer će vas kad tad netko udariti s leđa, bez ikakvog upozorenja. I tu dolazimo do problema – morate se braniti, što je sasvim ok, ali definitivno nije ok kada je funkcija branjenja neresponzivna u toj mjeri da vas neprijatelji nakon jedne greške počnu međusobno odbacivati udarajući vas kao ping-pong lopticu. Drugim riječima, Geralt u jako puno slučajeva ne reagira na vašu naredbu, što je najčešće fatalno.

I ne samo fatalno već i frustrirajuće, jer problemi ne staju tu. Sustav snimanja pozicije nikako nam nije jasan – igra koristi isključivo jedan slot za ručno snimanje igre, bilo klasičnim putem ili kao quicksave. Čudno, no ne koliko i checkpoint / autosave pozicije koje nisu ravnomjerno postavljene, a brisati ih možete samo izvan igre jer te opcije u njoj nema. Nije da nas to toliko smeta, ali ako vam igra nabaca nekih 2 GB autosave fajlova, a vi možete brisati tek odokativno, pitamo se, dovraga, zašto, pogotovo jer je prvi Witcher imao i više save slotova i funkciju za brisanje snimljenih pozicija. Ali nebitno, ono što hoću reći je da quicksave ne možete koristiti baš u svakom trenutku, a neravnomjerno postavljeni autosave pored neresponzivnosti u borbi može vam donijeti nepotrebnu frustraciju.

A kamo sreće da sveukupni dojam uništava samo to. Smetat će vas i nepreglednost kamere u nekim slučajevima, pathfinding bugovi, općeniti bugovi poput nestajanja neprijatelja, rušenja i smrzavanja igre… Bez obzira na većinsku kvalitetu, niz gluposti i propusta je toliko velik da ga se teško ignorira. Jer jedno su bugovi, a drugo je kad vas iritiraju segmenti kontrole (ista tipka za interakciju i napad, nemogućnost podešavanja kontrola unutar igre…), gameplaya (napitci se ne mogu koristiti u inventoryu, nema lokacije za pohranu itema, Geralt je magično zaboravio stil grupne borbe…) ili sučelja (neprecizna i slabo korisna mapa, nedostatak indikatora za iskorištene knjige…), pa i tehničke strane o kojoj ćemo reći nešto više za nekoliko trenutaka.

No treba istaknuti da dio ovih negativnih sitnica može biti ispravljen i kako vjerujemo da će biti ispravljen, ako ne s dvoznamenkastim brojem zakrpa, onda s nekakvom GOTY, ili na kraju krajeva – konzolaškom verzijom. Developer u trenutku pisanja ove recenzije tvrdi da je prvi, odnosno drugi patch već na putu, pa postoji mogućnost da se dio tih stvari ispravi prije nego ovaj tekst bude objavljen, tako da se u tom slučaju na njih možete oglušiti.

The Witcher 2: Assassins of Kings u ovome je trenutku grafički najnaprednija i hardverski najzahtjevnija PC igra na tržištu. Tehnologija koja se koristi u njoj nije izvanzemaljska, ali će se sigurno uzimati kao benchmark za nadolazeće grafičke kartice jer jako malo današnjih konfiguracija može uopće koristiti opciju UberSampling u okviru prihvatljivog broja sličica po sekundi. Dakle, sve ovdje izgleda iznimno detaljno, teksture su visoke rezolucije, efekti su odlični. Manjih zamjerki ima pa su sjene tako dosta zrnaste, teksture ponekad kasne s učitavanjem, a i pojedini objekti iskaču u neposrednoj blizini. Međutim, to nije ni približno često kao u ostalim igrama, a s druge strane ionako možemo izdvojiti još mnogo dobrih stvari, poput brzog i rijetkog učitavanja igre, fantastičnih modela likova i općenito fenomenalnog dizajna.

Dakle, mogli bismo reći da je Witcher 2 definitivno na pola puta prema sljedećoj generaciji igara, barem po pitanju vizuala. Međutim, to je svijetla strana medalje – onu tamniju mogli ste naslutiti u epitetu najzahtjevnijeg naslova. Ne može se reći da je igra slabo optimizirana, ali od tisuću i nešto otvorenih tema na GOG forumu, barem pola ih se odnosi na nezadovoljstvo performansama, što je ipak pomalo zabrinjavajuće. Posebno su ljuti korisnici ATI-jevih grafičkih kartica jer su po svemu sudeći izvukli deblji kraj zbog toga što je igra naklonjenija solucijama iz Nvidije (i to ne samo u vidu 3D Visiona). Službeni odgovor na lošije performanse ATI korisnika bio je savjet prebacivanja igre u window mode, ali rješenja za učestalije rušenje igre u tom modu zasad još uvijek nema. Baš kao ni rješenja za još lošije performanse kod korisnika koji koriste SLI ili CrossFire opcije.

Naša iskustva po pitanju (ATI) performansi bila su svakakva. Igra se ponekad izvodila sasvim fluidno, većinom se vrtjela oko 30 fps, ali bilo je i trenutaka kada se taj broj prepolovio. I dok je to možda i razuman rezultat obzirom na izgled igre čak i na osrednjim postavkama, činjenica je da je u tom slučaju preporučena konfiguracija itekako precijenjena jer je naša (Athlon II X4, 4 GB, Radeon 6850) prešla te zahtjeve. Iznenađeni nismo – nije ovo ni prva ni zadnja takva igra, već smo naviknuti da degradacija postavki kvalitete u PC igrama ima mizeran utjecaj na performanse. Ipak, da ne bude sve tako crno – baš kao i u slučaju zakrpa, ovo nije gotova stvar jer je izgledno kako će nove revizije drivera za grafičke kartice donekle popraviti situaciju.

I još nam ostaje osvrnuti se na drugi dio prezentacije – onaj auditivni. Bilo bi lijepo kada tu ne bismo imali što prigovarati, no eto da se riješimo i toga: sinkronizacija nije idealna – likovi ne izgledaju uvijek kao da govore ono što im izlazi iz usta, a u dosta slučaja govore dosta tiho pa ih je teško čuti jer je zvuk dijaloga odvojen od glazbe, ali ne i od zvuka okoline. Srećom, dijalozi su zabavni, dijelom i urnebesni, a glazba … Teško je odabrati epitet. Recimo to ovako – da 50$ date samo za soundtrack ne biste požalili. Ne znam kakve nagrade skladatelji glazbe u igrama mogu osvojiti, no Adam Skorupa i njegov partner kompliciranog imena i prezimena zaslužuju apsolutno svaku nagradu jer je soundtrack ovog Witchera pravo remek djelo. Besmisleno mi je ovdje pričati zašto, za to bi trebao zaseban esej.

Rekapitulacija će reći da je The Witcher 2: Assassins of Kings s jedne strane isplativ paket, a s druge isplativ samo kao ulog. Što je tu je – ustaljena je praksa da igre ocjenjujemo po činjeničnom stanju, a ne potencijalu za budućnost. Zaključit ćemo dakle, kako igra u ovom trenutku ipak nije dovoljno ispolirana da bismo je mogli mirne duše uvrstiti u 90+ kategoriju. No jednom kada CD Projekt popravi sitnice koje se uopće nisu ni trebale pojaviti na ovom istinskom biseru, bit će to prava poslastica za sva čula. Jer ono čemu smo svjedočili i pored mana vrijedilo je čekati, a vrijedi i ponoviti još koji put. U bilo kojem slučaju, računica je jasna – nagradite ove developere i oni će nagraditi vas. Ukoliko vam je stalo do dobre priče, atmosfere, prezentacije, dizajna i gameplaya, lako ćete prijeći preko nabrojanih problema.

VIDEO RECENZIJA – The Witcher 2, nastavak jednog od najboljih RPG naslova unazad pet godina, napokon se smjestio na našim diskovima. Možemo li slavodobitno uzviknuti: kralj je mrtav, živio kralj?

87 Naša ocjena
  • RPG elementi
  • priča
  • atmosfera
  • dizajn
  • prezentacija
  • niz sitnih bugova
  • nedostataka i gluposti
  • upitna optimizacija

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (10)

  • Zeus_CM

    21.11.2011 - 15:54

    prava PC eksluziva. Tako PC igre trebaju izgledati! A ne oni bezvezni konzolaški portovi. Konzole usporavaju razvoj igara!

    • Apocalypse4987

      @Zeus_CM, 21.11.2011 - 16:08

      tako je!

    • wakabajasi

      @Zeus_CM, 02.02.2013 - 11:29

      konzole samo usporavaju razvoj grafike u igrama, a sam razvoj igara u mnogočemu potiču

  • GAMER123

    03.08.2012 - 15:13

    Zanimljivo, ali mi se bugovi ne sviđaju

  • IamPCGamer

    20.08.2012 - 10:37

    Fenomenalna igra.Bugovi i borba su male zamjerke,ali igra svojom pričom,gameplayem i igrivošću jednostavno zadivljuje.Moja Ocjena 97/100

  • maxim.x

    02.02.2013 - 11:41

    Ja sam odigrao igru prije 3 tjedna prvi puta, nisam je htjeo igrati na staroj kanti na low. Znaci odigrao sam Enhanced Edition i vjerojatno su u njemu popravili ove mane sto vi navodite jer meni je igra apsolutni vrh a borba mi je najbolja koju sam ikada vidio u RPG-ovima. Od mene maksimalna 99/99 ocjena.

  • Mraz

    21.03.2013 - 19:41

    I od mene maksimalna ocjena. Sigurno najbolji RPG koji sam igrao, a očekujem da će nastavak biti još bolji!

  • Igi

    31.12.2014 - 22:01

    remek djelo prvi i dr witcher
    enchanched edicije

  • Mayhem

    @VladoShady 980, 03.08.2012 - 16:24

    Ako instaliraš Enhanced Edition i najzadnji patch (3.2), bugova uopće nema. Odnosno, barem ih ja nisam primjetio.

  • GAMER123

    @VladoShady 980, 04.08.2012 - 11:06

    Hvala!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?