HCL.HR

Recenzija

This War of Mine

Zoran Žalac

This War of Mine je dvodimenzionalna igra preživljavanja rata s grupom civila. Inspirirana je opsadom Sarajeva za vrijeme Domovinskog rata, iako se radnjom odvija u imaginarnoj državi Graznaviji. Igru krase rukom crtana grafika, odlična glazba te trajnost od minimalno osam sati. Gameplay mehanika je takva da po danu bavite menadžmentom resursa i potrebama grupe u skloništu, a po noći se upuštate u potragu za materijalima, oružjem, hranom, lijekovima i ostalim potrepštinama. U sklopu te potrage igra ima povremene elemente stealtha, kao i borbe – ako se za nju odlučite. Borba je malo smotano odrađena i dosta ograničena, ali to je jedini prigovor koji bismo igri mogli uputiti.

Ako ne patite od potrebe za igranjem isključivo igara u visokobudžetnoj produkciji, svakako probajte nabaviti This War of Mine. Makar i unatoč tome što će vas igra baciti u depresiju. U nastavku recenzije donosimo vam svoju priču u igri, od početka do kraja, i to bez spoilera je će svačija avantura preživljavanja u ovoj igri biti drugačija.

Građanski rat izbio je u Pogrenu. Nije bilo sasvim jasno zbog čega, ali nije ni bitno. U trošnom skloništu našli su se Bruno, Katia i Pavle. Bruno je bio dobar kuhar, Katia vješta u cjenkanju, a Pavle se istaknuo brzim trčanjem. Zajednički su prekopali zgradu u potrazi za bilo čim što bi mogli iskoristiti. Imali su tek hladnjak za hranu i svega jednu stolicu. Od pronađenih materijala napravili su jedan ležaj i improviziranu peć.


Kada se u skloništu više nije imalo što prekopati, grupa je bila prisiljena noću poslati jednog člana u potragu za vrijednim stvarima u hrpi otpada i ruševina. Pavle je žrtvovao besanu noć za stražarenje u skloništu dok je Katia je kao najodmornija odlučila istražiti obližnju zapuštenu kuću. Prve večeri vratila se s hrpom materijala koje su iskoristili kako bi zabarikadirali sklonište u namjeri da se obrane od kradljivaca. Druge je noći, međutim, netko zaposjeo spomenutu kuću, a Pavle se u napetom trenutku nije htio upuštati u rizik i stupiti u kontakt sa strancem.

Bruno i Katia uskoro su postali nervozni zbog manjka cigareta i kave. Pavle je otišao u drugu kuću, ali ondje nije našao mnogo toga osim čovjeka koji ga je molio da mu udijeli hranu. Pavle nije imao hrane, a kada se Katia iduće noći vratila u istu kuću vidjela je kako je čovjek preminuo od gladi. Shrvana krivnjom, Katia se bacila u očajničku potragu za hranom. I našla ju je – u kući gdje je živio stariji par. Muškarac ju je dočekao otvorenih ruku i požalio se da mu je žena bolesna. No Katiin želudac nije slušao. Vidjevši da im krade svu hranu, starci su se panično sakrili na katu kuće zazivajući pomoć.


Katiu je to zapomaganje dugo pratilo. Iako se riješila gladi, zapala je u depresiju zbog onoga što je učinila. Tmurnu situaciju u skloništu presjekla je napetost kada se začulo udaranje na vratima. Nakon dvoumljenja, Pavle je odlučio otvoriti vrata dvjema osobama. Ispostavilo se kako su to dobronamjerni susjedi koji su grupi poželjeli dobrodošlicu dvjema bocama alkohola. Pavle je primio dar koji je nakratko razveselio grupu pijanstvom im otklonivši depresivne misli.

No, to nije dugo trajalo. Pavle je u napuštenom hotelu vidio kako se vojnici iživljavaju na ženi koja je od njih tražila razmjenu dobara. Nije joj mogao pomoći, i to ga je shrvalo. Katia je iduće noći posjetila trgovinu u gdje se također susrela s vojnicima, vjerojatno dezerterima, i umalo izbjegla metak u leđa. Iako opasni, odlasci u hotel i trgovinu donijeli su im resurse s kojima su si napravili dodatni ležaj, radio koji ih je obavještavao o situaciji u gradu, te nekoliko oružja s kojima su se uspješnije branili od drugih grupa po noći.


Grupi se zatim pridružio Boris – snažan čovjek koji je mogao ponijeti daleko najviše tereta, zbog čega je bio idealan kandidat za kopanje po hrpi otpada. No to je isto tako bilo ono što je Borisa odvelo u smrt. U potrazi za resursima na gradilištu, Boris je nepotrebno riskirao te nepažnjom upao u snajpersko gnijezdo. Sljedećeg jutra, grupa je shvatila kako se Boris više neće vratiti.

Slična se stvar ubrzo dogodila i Pavleu, što je grupu dovelo do samoga dna. Manjak resursa natjerao ih je da jedu sirovu hranu, a nisu imali čime ni trgovati s trgovcem koji je sve češće dolazio na njihova vrata. No, iako u teškoj situaciji, nisu odbijali pomoći svojim susjedima kada su ih ovi to molili. Nisu odbijali ni dodatnu pomoć, tako da im se ubrzo pridružio mehaničar Marin.


Marin nije bio u najboljem stanju kada se pridružio grupi pa je Katia bila prisiljena opljačkati obližnju bolnicu koja je liječila nekolicinu ljudi. Katiu je i to dotuklo, no dobila je utjehu u tome što je Marinu bilo bolje od lijekova koje je pronašla. Prošlo je već gotovo mjesec dana otkako je rat započeo. Primakla se zima, a to je značilo da je ionako tanke resurse trebalo trošiti na grijanje. Palile su se čak i knjige koje su grupi nakratko maknule pozornost s jada. Temperature su išle u minus i izbora nije bilo. Da stvari budu gore, Marin je jedne noći bez najave napustio sklonište i više se nije vraćao.

Granate su počele padati, žrtava je bilo sve više. Susjedi su zamolili Brunu da im pomogne spasiti ljude koji su ostali zatrpani ispod ruševina, na što je on pristao. To je, međutim, imalo svoju cijenu i Bruno se ozbiljno razbolio. Katia ga je tješila iako ni sama nije vjerovala da će se oporaviti. Srećom, baš u pravi čas na vrata im je pokucala Zlata – bivša glumica koja je svojom karizmom praktički ulijevala nadu te ih na životu ostavila još tjedan dana.


Bruno je unatoč Zlatinom tješenju i Katiinom vještom trgovanju za lijekove 35. dana od početka rata podlegao bolesti i preminuo. Katia i Zlata u očaju su pomišljale na najgore – da će morati ubiti kako bi preživjele. No opet, u najmračnijem trenutku pojavila se Cveta, bivša teta u vrtiću. Cvetina prisutnost pomogla im je da se obrane od sve većeg vala napada na sklonište. Grupa se više nije usudila previše riskirati, nego se većinom držala skloništa preko noći. Ipak, jedne večeri netko im je uspio pokrasti svu hranu. Cveta i Katia zato su naizmjenično morale skupljati hrabrosti da se vrate ondje gdje su poginuli Boris i Pavle. Vrativši resurse koje su oni skupili prije smrti, imali su nešto čime se mogli trgovati na glavnom trgu.

Pitanje hrane bilo je privremeno riješeno, zima je napokon prošla – taman kada je ponestalo drva za grijanje, ali sve tri žene ostale su ozlijeđene nakon napada i trebali su im zavoji i lijekovi. Četrdesetog dana, srećom, na vrata su ponovno pokucali susjedi koji su ih nagradili resursima za pomoć pokojnog Brune. To im je pomoglo da naprave razmjenu za potrebne lijekove i privremeno opet riješilo problem. Katia, Zlata i Cveta postale su svjesne da su im sva rješenja tek privremena i da svako sljedeće traje sve kraće. Ubrzo su tako ponovno ostale bez hrane i opet je uslijedila teška, depresivna situacija.


Srećom, radio je izvještavao o naporu međunarodnih snaga da okončaju građanski rat u Graznaviji. I doista, nakon 45 mučnih dana, rat je završio. Katia, Zlata i Cveta dočekale su kraj rata bolesne i gladne, ali ipak – žive. Bilo je to gotovo nestvarno iskustvo, jedno koje sigurno nikada neće zaboraviti. Isto se može reći i za nas, stoga vam This War of Mine definitivno preporučamo.

Ili umreš kao heroj ili poživiš dovoljno dugo da vidiš sebe kako postaješ zločinac.

85 Naša ocjena
  • koncept
  • atmosfera
  • prezentacija
  • nespretna borba

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (5)

  • StreetFigter88

    29.11.2014 - 19:17

    SUper igra, depresirala me je, ali je super!

  • Jasterrr

    29.11.2014 - 19:22

    Ugodno iznenađenje, danas sam krenio igrati, iako nije originalan, osnovni elementi survival žanra su odrađeni dobro i u kombinaciji s odličnom atmosferom i jedinstvenim vizualnim identitetom ovo je vrlo dobra igra. 🙂

  • napaljeon

    30.11.2014 - 19:29

    Ovo moram probat 🙂

  • delko

    03.12.2014 - 19:25

    odlicna igra 🙂 jedino taj sistem borbe sto je malo nespretan ali sve u svemu odlicna 😀

  • BloodFucker

    28.06.2015 - 19:13

    Igra me je oduvala koliko je dobra. Od mene 91/100.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?