HCL.HR

Recenzija

Thomas Was Alone

Christian Obadić

Da odlučite sortirati apsolutno sve igre izašle u 2012. po žanrovima, ispod natpisa ‘2D platformer’ našao bi se pozamašan popis. Thomas Was Alone jedna je od igara koja bi se pojavila na tom popisu, a ujedno je i jedna od najzanimljivijih. Dok ostali 2D platformeri obično imaju neku kompliciranu mehaniku u stilu manipulacije vremenom ili mnoštva sposobnosti glavnog lika, Thomas Was Alone je vrlo jednostavna igra – kako grafički, tako i mehanički. No gotovo je nevjerojatno koliko ta jednostavnost sadrži dubine.

Svi likovi koje ćete susresti u igri obični su četverokuti, a kreću se po običnoj crnoj podlozi. Jedino voda i pozadina prošarana sjenama odudaraju od te jednobojnosti, a sve to zajedno u kombinaciji, za divno čudo, ostavlja impresivan dojam. Zadivljujuće je kako nešto tako jednostavno može biti tako predivno. Stvarno, koliko god bila vizualno jednostavna, teško je poreći da je ovo jedna od najljepših indie igara u zadnje vrijeme – screenshoti joj ne laskaju, treba ju vidjeti u pokretu. Zbog jasnih granica vode, zidova i praznog prostora taj grafički stil izvrsno komplementira gameplay. Uvijek je precizno jasno do kuda možete skočiti i nikada nema nikakve dileme o tome možete li na nečemu stajati. Dokle god vaš lik na nekoj platformi stoji makar i s jednim jedinim pikselom, možete biti sigurni da će tamo i ostati.


Čitajući gornji opis vjerojatno ne vidite odmah zašto je ova igra jedan od najzanimljivijih indie naslova u posljednje vrijeme. Mislim, vizualno je interesantna, a u gameplayu precizna – pa što onda? E pa veliki dio te posebnosti otpada i na zvučnu stranu – točnije, na naraciju Dannya Wallacea koji vam je vjerojatno poznatiji kao glas i lice Shauna Hastingsa iz Assassin’s Creed serijala. Velik dio priče nam je predstavljen kroz njegovu često humorističnu naraciju, ali zapravo ono najposebnije je činjenica da je dio igrine priče također predstavljen kroz sam gameplay. Točnije, sam gameplay daje karakter likovima.

Uzmimo za primjer Johna, jednog od prvih likova koje susretnemo. On je samouvjeren i pun sebe, a smatra se i zaštitnikom ostalih, slabijih likova. U pogledu gameplaya to znači da se najbrže kreće te da ima najveći skok, ali da se u isto vrijeme ne može kretati kroz male prolaze. Drugi, manji likovi to mogu i njemu je to dovoljan razlog da ih poštuje te da s njima surađuje. Također voli velike otvorene prostore, a to se u gameplayu manifestira činjenicom da je u skučenim hodnicima više smetnja, ali zato njegove sposobnosti dolaze do punog sjaja na velikim prostranim levelima. Jednostavno, kroz mogućnosti i dizajn likova te uz pomoć naracije, priča i gameplay vezani su na rijetko viđen način. Drugi primjer te integracije priče u sam gameplay dizajn je interakcija dvoje drugih likova, Chrisa i Laure. Između njih naime nastane kemija i ljubavna iskra pa se obično trebaju držati zajedno ako žele doći do kraja levela. Ne znam, možda to sve zajedno djeluje impresivnije nego što zaista jest zbog činjenice da govorimo o običnim četverokutima koji su na vrlo jedinstven način ovdje dobili osobnost, no u svakom slučaju – ostavit će vas impresioniranima. Screenshoti uz recenziju stvarno ne pokazuju igru u najboljem svijetlu, ali ovaj trailer mogao bi vam dati dobru ideju o tome što možete očekivati – kako od vizuala, tako i od naracije.

No nije sve u napetom, preciznom i pravovremenom skakutanju, tu su i zagonetke. One nikada nisu prekomplicirane i obično uključuju pritiskanje prekidača koji pomiču zidove te neku vrstu naslagivanja likova tako da svi mogu preći zadanu prepreku. Iako zagonetke generalno nisu zamorne, to naslagivanje likova zna biti malo frustrirajuće jer u nekoliko navrata trebate na isti način posložiti likove kako bi došli do vrha nekih stepenica. Budući da ne raspolažete na svakom nivou s istim brojem likova kontroliranje odabira lika ponekad zna biti neintuitivno. Pogotovo je frustrirajuće kad slučajno odaberete npr. Chrisa umjesto Thomasa i brzopleto napravite skok jednu stepenicu unazad (što znači da morate sve vratiti jednu stepenicu niže i ponovo ih posložiti na isti način kao i maloprije), a to će vam se sigurno dogoditi više no jednom. Naime, likove birate s tabom, Q i E ili pak s brojevima od 1-8, ali problem je taj što likovi nisu uvijek raspoređeni na isti način, odnosno mapirani na iste tipke. Dok vas na jednom nivou pritisak na broj 1 stavi u kontrolu Chrisa, a tipka 2 u kontrolu Johna, na idućem je možda Chris pod brojem 3, a Thomas pod 1, dok John ostaje na broju 2. Zbunjujuće je i može dovesti do frustrirajućih grešaka za koje osjećate da niste krivi vi već sama igra.

Na samom početku igre to ne predstavlja veliki problem, ali malo kasnije kada na svakom nivou kontrolirate potpuno drugi set likova koji su na potpuno drugim krajevima mape, taj sustav odabira zna biti kompliciran i vjerojatno ćete jednostavno lupati Tab dok ne dođete do lika kojeg želite, a to samo nepotrebno usporava gameplay. No zapravo, kad malo razmislim, dao sam tom problemu previše pažnje u recenziji, a ne bi htio da ga vi doživite kao neku veliku grešku. Riječ je samo o malo frustrirajućoj odluci u dizajnu koja je u širem kontekstu odličnog gameplaya zapravo nebitna. Uostalom, glavna snaga ove igre nije toliko njen gameplay, koliko sami likovi i njihova priča.

Kada ste zadnji puta osjetili istinsku povezanost sa svim likovima neke igre? Ova igra to zaista želi i većinski uspijeva postići. Možda će vam ovo zvučati neobično, ali svaki lik u ovoj igri ima svoju osobnost te jasno istaknute vrline i mane, iako nisu ništa drugo nego obični geometrijski oblici. Ne trebate igrati dugo da jednostavno zaboravite da se radi o četverokutima, uživite se u igrin svijet i počnete doživljavati svakog lika kao ljudsko biće. Samu priču nećemo spoilati, ali možemo reći da je to priča o prijateljstvu koja je u odnosu na ostatak igre mogla možda i malo bolje završiti.

Kada u ovaj paket još ubacite i izvrstan soundtrack koji na mahove podsjeća na najbolje teme iz Ubisoftovog Beyond Good & Evila, teško je ne preporučiti ovu igru. Ako ste fan žanra ovo bi vam mogao biti highlight prošle godine, a ako niste fan skakutanja, ali volite inovativne igre s mnogo osobnosti, možda ćete baš zbog Thomasa zavoljeti i platformere. Inspiriran umjetnički stil, predivan soundtrack, izvrsna naracija, simpatični likovi, zanimljive zagonetke i gameplay dizajn koji vas tjera da igru riješite u jednom sjedenju – sve je tu. Jedini veći minus mogla bi biti činjenica da nakon što ste prešli svih 100 levela nema nikakvog razloga da ih odigrate ponovo, jedino ako želite ponovo iskusiti priču. Ali ako uzmete da za nešto manje od 60 kuna dobijete otprilike 4 sata dobre igre, koju nećete tako brzo zaboraviti, razumijete valjda da nije riječ o pretjerano velikom minusu.

Jeste li odigrali Thomas Was Alone? Jesmo vas zainteresirali za igru ovim tekstom? Ne dajte da nam recenzija bude ‘alone’, vaši komentari su joj prijatelji.

Nezavisni developer Mike Bithell uspio je jednostavnim geometrijskim oblicima podariti život na rijetko viđen način. Ovaj 2D platformer krije nevjerojatnu dubinu iza iznimno jednostavnih vizuala.

83 Naša ocjena
  • priča
  • likovi
  • vizualni stil
  • malo razočaravajuć kraj
  • slab replay value

Komentari (17)

  • wingman1

    15.01.2013 - 15:37

    seksi :)

  • l)oolvl

    16.01.2013 - 01:25

    nisam igrao, i nisam lik koji se previše pali na grafiku, al ovo mi se čini zbilja grafički presirovo

  • grgoljblaster

    16.01.2013 - 13:56

    Uzeh je tokom novogodisnje rasprodaje ali nikako da aktiviram pa da odigram. Svakako neobicna (art) igra i alternativa blockbuster naslovima kojih je previse. I da ljudi, apstraktnost ove igre i njena grafika jesu plusevi (posto vidim da su neki genijalci zatrpali niskim ocenama)

  • brunojekralj

    17.01.2013 - 16:29

    igra se necini posebna ali nista vrijedno spomena

  • Apocalypse4987

    17.01.2013 - 16:39

    A i naziv igre odbija, zvući ka neki pedofilski filmić

  • piydek

    18.01.2013 - 10:55

    Ova igra mi je svakako na wishlisti. Ono što me zanima je: postaju li zagonetke kasnije u igri dostatno komplicirane? Mora li se doista misliti pri njihovom rješavanju ili su sve "2+2=_" ? Pitam jer većina novijih "puzzle" igara je (pre)jednostavna.

  • brunojekralj

    25.01.2013 - 20:34

    OMG kako ova igra moze dobiti 83 a hitman 86 pa pogledajte grafiku i igrama pogledajte hitmana jos jednom ako je ovo 83 hitman je bar 92

    • Ementaler

      @brunojekralj, 25.01.2013 - 20:41

      Čudno jelda? A jesi vidio onaj Football Manager novi… samo meniji i brojke neke, a dali mu 90. Nismo mi ti baš normalni ej.

    • SuperWarrior

      @brunojekralj, 25.01.2013 - 21:07

      hahahhha +1

    • Dishonored

      @brunojekralj, 25.01.2013 - 21:16

      + 1

    • Zael

      @brunojekralj, 25.01.2013 - 21:36

      ma hitman je bar 93 po toj računici

    • -Aragorn-

      @brunojekralj, 25.01.2013 - 22:22

      +1

  • brunojekralj

    01.02.2013 - 19:45

    ja menager nisam ocjenio ali kazem da je previsoka ocjena a nekim igrama preniska

    • grgoljblaster

      @brunojekralj, 03.02.2013 - 22:04

      da, ovo je trebalo da bude preko 85

  • Strifium

    10.02.2013 - 16:41

    Glazba je odlična! :)

  • Me666

    19.05.2014 - 08:03

    Odlična umjetnička igra. Čudo kako tamo neki pravokutnici i kvadrati odaju dojam pravih osoba u ovome naslovu… baš onako možete ih sebi predočiti samo kroz njihovu boju, oblik i opis karaktera. Zagonetke nisu nikada preteške, znaju možda tu i tamo izazvati frustraciju kad traže u piksel precizan skok, ili kada se 10 dana *ebete kroz promjenu likova između Q i E. Potencijal za eventualan nastavak postoji… masa novih mehanika je predstavljena pred sam kraj igre, a meni je palo još milijun načina kako poboljšati igru, dodati nove levele itd. Ako ikada bude tog nastavka, ja sam tu da ga nabavim. 90/100

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!