HCL.HR

Recenzija

Unravel

Igra za bake?

Juraj Bevandić

Poput dobrog romana ili kvalitetne stručne literature, Unravel započinje šačicom riječi. Kratkom i iskrenom porukom developera koji svoju zahvalnost i ljubav prema tom komadu softvera izražava gotovo stidljivo, kao da je to prikrpao izdavaču iza leđa. Kao da nam je takvo što trebalo u igri koja svakim kadrom pjeva da je njeno postojanje ispunjenje nečije duge želje.

Rezultat je to snažne vizije i kreativnosti koja može priproste, svakodnevne motive učiniti tako važnima i dirljivima. Crveno stvorenjce satkano od vune sa dva bijela oka možda je nekome najdraža uspomena iz djetinjstva i vikenda kod bake, a možda je samo pun pogodak talentiranog i dobro plaćenog grafičkog dizajnera. Unravel pleše granicom intimnih ispovijesti i proizvoda na javnom tržištu, ples u kojem i najbolji zaborave korake.

Unravel pleše granicom intimnih ispovijesti i proizvoda na javnom tržištu, ples u kojem i najbolji zaborave korake.

Možda, sasvim možda, sjevernjački motivi na koje sam ionako sam po sebi slab jednostavno meni lijepe posebno topao osmijeh na lice usmjeravajući pažnju na sitnice za koje smo mi ljudi preveliki da bismo ih svakodnevno cijenili. Palo lišće ujesen, jabuke na podu, krivi čavli koji vire iz podnih dasaka i ostale male nesavršenosti preko kojih svaki dan gazimo, uz dobru glazbenu podlogu i vidljivi napor vunenog heroja Yarnija mogu u trenutku vašu dnevnu sobu pretvoriti u vrtlog melankolije.

U sasvim sladunjavom zapletu, mali se Yarny uputio pronaći sve vunene broševe koje je vremenom izgubila jedna stara gospođa. Neki su se zavukli u travu u igri s unucima, druge je odnio vjetar jednog obiteljskog dana na plaži. Sve sakriveno u naoko banalnim sjećanjima koja nećete često prepričavati, ali ćete ih ovjekovječiti spontanom fotografijom u regalu. Kako Yarny krišom pronalazi broševe i vraća ih na njihovo mjesto, tako oni bude lijepe trenutke usamljenoj gospođi, poput madlene u čaju Marcela Prousta.

No dobro što je ovo, pozitivna kritika srednjoškolskog programa lektire ili kritika igre? Teško je ponekad odgovoriti na takva pitanja kad je Unravel u pitanju i u tome leži ključ buđenja iz maštanja o prošlom vremenu. U jednoj tako pažljivo skrojenoj igri, čiji se svaki pedalj čini namjerno oblikovan na poseban, svrsishodan način, igrač može biti u najbolju ruku posmatrač, a ne dio te priče.

Yarny je spretan mali lutak koji se može pentrati, njihati i skakati koliko god vune ima u njemu. No kako svako klupko ima svoj početak, kada ga razmotate shvatite da ima i svoj neizbježan kraj. Umjesto nekakve metafore o životu u sjećanjima koja mogu biti simpatična koliko i mučna, ta je ideja morala biti nešto što će postati mehanika, nešto čime će se igrač rukovoditi i na što će utjecati. Osim što to nije sasvim tako.

Prvi puta kada ostanete bez konca, i vaš se Yarny čini kao da neće moći napraviti još niti korak, ali se zadnjim silama uhvati za novo klupko i ponovno namota, shvatit ćete koliko je to bitno za njegov pohod. On se svojim pothvatom voljno razmotava i uništava ne bi li sjetio nekoga kako im je nekada bilo lijepo. No, što dublje ulazi u sjećanja, što dalje odlazi od doma gdje sada svaka prepreka iziskuje puno više planiranja, on se očekivano raspada.

Iskusniji će igrači to primijetiti ranije, a oni nešto zaneseniji ugođajem malo kasnije, no svatko će kad-tad primijetiti da pletivo ustvari nema kraja, samo su klupka udaljena na knap jedno od drugoga. U pogledu senzibiliteta, to veliča herojsku muku, ali u pogledu igrivosti, to igrača zaključava na jedno sitno područje dok ne pronađe jedan jedini način na koji će se isplesti kroz okoliš da dođe do drugog klupka. Triježnjenjem od melankoličnog tripa cilj vam prestaju biti broševi i počinju biti klupka koja obećavaju progresiju.

Čim zagonetke postanu nešto kompliciranije, osuđeni ste na najstariju metodu pokušaja i pogreške dok ne istrošite sve opcije u potrazi za optimalnom rutom.

Dizajn prepreka od jednog klupka do drugog je u svakom slučaju maštovit, ali ne uvijek i potpuno funkcionalan. Čim zagonetke postanu nešto kompliciranije, osuđeni ste na najstariju metodu pokušaja i pogreške dok ne istrošite sve opcije u potrazi za optimalnom rutom. Pogotovo uz oskudnu paletu mogućnosti koju vuneni lutak ima, namotavanja i odmotavanja, svaki level se pretvara u niz manjih levela u kojima samo treba ponavljati par izvještačenih figura koje imate na raspolaganju i dokučiti kojim slijedom ih ovoga puta povezati.

Ono što hoću reći jest da Unravel dosadi, relativno brzo. Pogađa sve note u svome molu do kraja, ali svira neprestano jednu te istu ljestvicu. Od silne otvoreno priznate želje da igrači iskuse kreativnu ljubav i dušu uvezenu u igru, njene su ju švelje razvukle iz šarenog klupka do dugačkog konca. Konca koji igraču veže ruke i ograničava ga na poznate klišeje čije ponavljanje do kraja igre postane frustracija. Želim vidjeti daljnja sjećanja, želim pronaći brojne skrivene tajne, ali nakon određenog vremena radije bih pritisnuo jednu tipku i gledao putovanje nego po tko zna koji puta iskušavao istu stvar.

Obično u igrama kada jedna stvar ne pali, onda ju prestanete koristiti, pronađete drugi način, iskušate drugačiji pristup, naučite nešto novo. Dobro dizajnirane igre dozvoljavaju vam udarati glavom u zid samo dokle postoji zamislivi način na koji vi shvatite da je zid vaše širine i visine, pa ga možete preskočiti ili zaobići. No zidovi Unravela su jedni od onih koji će vremenom popustiti, no time će samo pokazati tko je u tom dvoboju bio pametniji.

Nije to neviđen propust ili nekakav dizajnerski zločin, štoviše takve se stvari događaju i prečesto u igrama. Samim time je još više žalosno vidjeti interesantan, prekrasan i očito voljen projekt, uništen pogrešnim medijem ili pristupom. Yarny je neodoljiv i zaista može zaviti vaš prostor u mekoću duha, ali nažalost mu nakon toga ne ostaje puno pletiva za išta drugo, a puno je od igrača tražiti posvećivanje nečemu što visi o posljednjoj niti.

Označeno sa:

Na šarmantni Unravel skočili smo k'o maca na klupko vune, ali ono se brzo odmotalo, a mi izgubili smo interes spoznajom da je to na kraju samo hrpa konca.

72 Naša ocjena
  • šarmantno
  • prekrasno
  • senzibilno
  • slabo dizajnirano
  • šturo
  • pretjerano ograničeno

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (13)

  • baDarmageddoN

    17.02.2016 - 13:54

    Slažem se i sa većim dijelom napisanog (jer nisam pročitao sve 😛 ) i sa krajnjom ocjenom. Ipak su Trine i pogotovo Ori nešto bolje igre te mada ima Unravel neku draž sa tom vunom i pričom koju otkrivamo ta draž je meni brzo iščeznula 😀

  • tryon

    17.02.2016 - 15:32

    sori al recenzija je katastrofalna. o igri sam doznao ništa ili jako, samo čitam hrpu metafora koje nisu primjerene ovom portalu.

    • tryon

      @tryon, 17.02.2016 - 15:32

      jako malo*

    • Juraj Bevandić

      @tryon, 17.02.2016 - 17:22

      Sva sreća onda da nisi naš urednik koji određuje što je primjereno i prihvatljivo ovom portalu, jer bih morao tražiti novi posao 😀

      Ukratko, igra ima šarma, lijepo izgleda, kontrolira se pristojno i budi pritom razne osjećaje, ali je loš dizajn koči utoliko što jako brzo postaje jednolična i pomalo dosadna.

  • MaliMicek

    17.02.2016 - 15:55

    Plusevi su: šarmantno, senzibilno i prekrasno.
    Čovjeće mogao si to u jednoj riječi opisat lol

    • Juraj Bevandić

      @MaliMicek, 17.02.2016 - 17:19

      Iz drugih je razloga šarmantno, iz drugih senzibilno i opet tako prekrasno. Ne odnosi se sve na jednu te istu stvar, pa ja osobno nisam mogao to opisati jednom riječju, žao mi je.

    • MaliMicek

      @Juraj Bevandić, 19.02.2016 - 14:40

      Ma nisi me shvatio. Više sam se šalio, onako sarkastično. Znam da se te tri riječi odnose na tri različite stvari.
      Bilo mi je smiješno kako su samo pridjevi. Inače napišete šarmantna grafika, zarazan gameplay, itd

  • ahusic

    17.02.2016 - 18:23

    @Juraj Bevandić
    Predivno napisan tekst, tako lijepo sročeno, za sve kojima se ne sviđa ne moraju da čitaju…dosta ljudi ne voli da čita umjetnička djela pa im ovakav način pisanja i izražavanja misli ne odgovara..

  • niksa_91

    17.02.2016 - 23:46

    Ja sam oduševljen igrom, ovaj trial sam dva puta prešao, definitivno kupujem cijelu. Nešto predivno od igre, jednostavno a opet moraš malo mozgat, nije ni za babe i na decu baš. Taman za poslije posla uz pivicu je bio chill totalni.

  • ReflectoR

    18.02.2016 - 11:36

    Evo prvi put nakon mozda 3-4 godine, reko ajd da procitam recenziju. pocnem da citam:

    “Možda, sasvim možda, sjevernjački motivi na koje sam ionako sam po sebi slab jednostavno meni lijepe posebno topao osmijeh na lice usmjeravajući pažnju na sitnice za koje smo mi ljudi preveliki da bismo ih svakodnevno cijenili.”

    procitam 3 puta da bih razumio nesto od toga… ovako je nesto slicno i u svetu kompjutera ali ovo je jos duplo komplikovanije.. meni nikako ne leze ove komplikovane recenzije… ne kazem da su lose, neko voli taj umjetnicki,knjizevni fazon,samo meni to przi mozdane celije.
    ostatak teksta mi je jos tezi za razumjet..

    • krosis

      @ReflectoR, 18.02.2016 - 12:34

      Jbg kralju, tako svijet funkcionira…isto i kad šalješ zamolbu za posao…ne šalješ kratko i jasno “HOĆU POSAO”, već moraš pisati tim tzv. književnim govorom, malo sjeb*no, ali tako je to….

    • ReflectoR

      @krosis, 18.02.2016 - 14:24

      tacno.. ali je sigurno necu slati ni na ovaj nacin. ne saljem ja molbu da bi se neko produhovio citajuci moju molbu. zapravo za takve stvari kao molbe, koliko znam, preferira se jasnoca, citkost, i sazetost. sto se tice recenzija za igre, meni je savrsen nacin pisanja onaj koji koristi play zine magazin…tako je lako citati, a opet tako zadovoljavajuce. ovo je samo moje misljenje. volim kada je fokus recenzije na igri, a ne na samoj recenziji.

  • Zoran Žalac

    18.02.2016 - 14:07

    Premda je EA stao iza igre, ovo je najvećim dijelom i dalje bila indie produkcija, ako se ne varam tim nije imao ništa prije ovoga, ili se barem nije ni čulo za njih. Tako da me ne čudi što je na kraju ispalo dosadno. Ali mislim da im je to bila odlična praksa i svakako dobar temelj za dalje.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!