Doživljaj Prvog svjetskog rata u Ubisoftovoj dvodimenzionalnoj puzzle avanturi Valiant Hearts: The Great War nešto je dosad neviđeno. Nije krivo reći da je riječ o remek-djelu kada vas neka igra s vizualnim stilom crtića uspije uvući u ozbiljnu tematiku. I nije pogrešno reći da je ovo jedan od svijetlih primjera kako medij videoigara može doprinijeti prezentiranju povijesti budućim generacijama, ma koliko god prošlost u njoj bila sporna ili problematična za obradu. Međutim, širu gamersku zajednicu više zanima pitanje je li Valiant Hearts remek-djelo u kontekstu same videoigre i mehanika koje ju sačinjavaju.

Na to vam možemo izravno odgovoriti da nije, ali ne dajte da vas to odbije od ovog naslova. Naime, radi se tu o dosta jednostavnoj igri od koje ne treba tražiti neki izazov. Većina zagonetki u njoj bazira se na jednostavnim radnjama, poput bacanja eksploziva da uništite zid i dođete do poluge s kojom otključavate nešto u prethodnoj prostoriji. Važno je samo prepoznati redoslijed rješavanja situacije i odmah vam sve bude jasno. Ako negdje i zapnete, tu je sustav savjeta koji vam može pomoći, premda je malo blesavo osmišljen jer ga možete koristiti tek nakon nekog vremena, pa se događa da na traženo rješenje morate čekati minutu ili dvije.

Donekle je jasno da je developer time htio dobiti na trajnosti igre (koja ovako doseže oko pet sati), ali vidjeli smo već i mnogo elegantnijih rješenja po tom pitanju (ala Machinarium ili Raven: Legacy of a Master Thief).

Valiant Hearts: The Great War screenshots

Da se razumijemo, jednostavnost ovdje nije loša i čak je bolje da nema dijelova koji bi frustrirali igrača. Ipak, u nekoliko navrata osjeti se da je bilo potencijala za više u smislu gameplaya. Primjerice, u jednom dijelu igre naizmjenično kontrolirate dva lika u istoj sceni, a koga ćete kontrolirati birate tako da pošaljete psa Walta do njega. S obzirom da likovi imaju različite sposobnosti, bilo bi zanimljivo kada bismo ih mogli slobodnije izmjenjivati i kada bi zagonetke bile dizajnirane tako da ti likovi moraju udružiti svoje sposobnosti kako bi prošli dalje. Ne mora to nužno voditi ka kooperativnom modu (premda i za to ima potencijala), ali aktivna suradnja pod igračevom kontrolom u stilu Thomas Was Alonea svakako bi igru učinila zabavnijom.

Može se, doduše, raspravljati o tome je li Valiant Heartsu cilj biti zabavan. Ima tu itekako zabavnih stvari koje ćete raditi; ugrubo rečeno imate prilike vidjeti sve najbolje i sve najgore od Prvog svjetskog rata – voze se tenkovi, spašavaju se ranjenici, bježi se iz logora, kopaju se rovovi i tako dalje. Sve to jest zabavno, ali smisao ove igre više naginje prema pričanju priče i dočaravanju atmosfere. A to je ono što Valiant Hearts radi gotovo savršeno.

Valiant Hearts: The Great War screenshots

Priča se vrti oko pripadnika različitih nacija koje rat istovremeno spaja i razdvaja. U nekim segmentima malo je klišeizirana i koristi se onim jeftinim trikom da umanjuje značaj smrti tako što likove vraća među žive kada mislite da su otišli u vječna lovišta. No kad se to zanemari, uz genijalnu atmosferu otvaraju se neke teme koje ne viđate često u videoigrama. Na primjer, povremeno ćete pomagati vojnicima koji su vam neprijatelji, ili ćete se pitati koji je vaš značaj u cijeloj toj stvari, ili gdje su tu pravda i moral; baš kako se to pitaju likovi u igri.

Posebno fascinira to kako igra uspijeva biti dirljiva unatoč tome što na prvi pogled nemate dojam da bi vam svojom stripovskom grafikom mogla predočiti strahote Prvog svjetskog rata. Općenito ne vidite mnogo krvi ni mnogo smrti, ali Valiant Hearts prikazu atmosfere ima drugu taktiku. Umjesto toga često vidite stradanja civila, vidite ružnu stranu ratovanja bojnim plinovima ili vidite kako je jedina razlika između vas i trupala iza kojih se skrivate od neprijateljske paljbe ta što se vi krećete i što ste samim time raspoloživi za borbu.

Valiant Hearts: The Great War screenshots

S tehničke strane, grafički stil je impresivan, ali sam UbiArt Framework pokretan ovdje ne ostavlja naročit dojam – dijelom što ga vidimo već četvrti put, a dijelom što nije toliko šaren i živopisan kao u Raymanu ili Child of Lightu. Svakako treba još spomenuti savršeno ukomponiranu glazbu koja ritmički prati sve što proživljavate u igri, a posebice dolazi do izražaja u genijalnoj misiji u kojoj bježite iz logora.

Značajnije bugove nismo primijetili, osim jedne sitne nelogičnosti u PC verziji koja se veže uz kontrole. Naime, po defaultu se krećete sa strelicama na tipkovnici, i bit će vam logičnije da se da to prebacite na klasičnu WASD kombinaciju. Međutim, u nekoliko navrata igra obija koristiti tu kombinaciju na traženi način, a mi neke dijelove igre na taj način nikako nismo uspjeli prijeći. To i nije neki minus, ali je stvar koja vam može zadati nepotrebne frustracije dok ne shvatite u čemu je problem.

Ali dosta sad te ozbiljne tehničke spike; da zaključimo… Valiant Hearts: The Great War uzeo si je, između ostalog, nezahvalan zadatak propitivanja pojma pravde. To je pomalo ironično jer će igri upravo zbog toga biti nanesena nepravda time što neće biti naveliko eksponirana u medijima niti naročito popularna među generacijom gamera koji pod pojmom priče u igri podrazumijevaju killstreak u Call of Dutyju. No tko zna, možda nakon nekih stotinu godina netko prepozna njezino junaštvo, baš kao što su u njoj, stotinu godina nakon Prvog svjetskog rata, prepoznata junačka djela brojnih individualaca. Vi dakako ne morate čekati 100 godina za to jer imate našu preporuku da ovu igru nabavite čim prije.