HCL.HR

Moja očekivanja tijekom prvog ulaska u Velocity 2X nisu bila osobito velika. No nevjerojatno dobra osoba kakva jesam, svakoj igri dam barem jednu šansu, bio to AAA naslov ili indie uradak dostupan besplatno preko PlayStation Plus pretplate. Velocity 2X pripadna potonjoj kategoriji – besplatan je u rujnu za PS4 i Vitu, a mogu vam reći da sam nakon uhodavanja u gameplay mehanike kroz par uvodnih levela ostao pozitivno iznenađen.

Velocity 2X u samom startu iskače iz šina uobičajenog svemirskog napucavanja u dvije dimenzije ne stavljajući glavni fokus na borbu s neprijateljima – umjesto toga, glavna okupacija igrača je prelazak levela u što kraćem roku. Da stvar bude zabavnija, u potjeri za najboljim vremenom kroz ukupno 50 levela igra vas tjera da kombinirate više elemenata poput turbo-ubrzanja broda, teleportiranja između objekata i pucanja u sva četiri smjera. Svi ti elementi kombinirani u jedno brzo gameplay iskustvo traže određeno vrijeme privikavanja i hvatanja kontrola, no jednom kada sve to svladate osjećat ćete se božanski teleportirajući se kroz bezbrojne objekte pri punoj brzini usput uništavajući okolne neprijatelje.

Svakim otvaranjem novog levela dobiva se konkretan osjećaj napretka, budući da igra uvijek predstavi neku novu sitnicu koju je potrebno uvrstiti u formulu gameplaya za što brži prelazak; u kasnijim levelima uništavate raznobojne objekte po određenom redoslijedu i postavljate teleporter ispred raskrižja na koje se kasnije morate vratiti da biste otkrili drugi dio levela i tome slično. Najbolje od svega, svaki od elemenata koji se kasnije predstavljaju savršeno se uklapa s onim već otkrivenim te stvara harmoniju brzine i vještog pokreta.

Teško je to opisati riječima pa pogledajte kako igra izgleda u akciji kroz Igorov video komentar s malo mog gameplaya na kraju.

Možda najbolji novi element gameplaya s kojim vas igra upozna odmah na početku je prebacivanje iz svemirskog broda u svemirske stanice pri čemu Velocity postaje 2D platformer. Mogli biste pomisliti da su takve sekcije samo jedan sitni element ubačen čisto da razbije monotoniju konstantnog svemirskog napucavanja, no platformerski dijelovi se zapravo savršeno uklapaju u cijeli format naganjanja vremena i prirodno se nadovezuju na svemirske sekcije. Posebno zgodan detalj je prebacivanje većine mehanika iz svemirskog napucavanja i na platformerske dijelove pa se ovdje također možemo teleportirati na manje udaljenosti, sprintati ili pucati u svim smjerovima.


Da se igrači ne pogube u konstantnom prijelazu između vožnje broda i upravljanja našeg glavnog lika, većina naredbi je postavljena na iste pozicije: tipka za ubrzavanje broda ujedno se koristi i za brzo trčanje, a teleportiranje se odvija uz pomoć iste tipke unutar obje sekcije. Svi elementi u platformerskim sekcijama su odlično pogođeni osim malog teleportera kojeg bacamo u određenom smjeru gdje se želimo teleportirati. Nije stvar u tome da to ne radi kako je zamišljeno, već u tome da kvari dinamiku igre budući da nakon spretnog i zabavnog jurcanja kroz level moramo stati i naciljati lokaciju za teleportiranje.

Ni svemirske dionice nisu odrađene bez mana, iako je ovdje u pitanju samo nekoliko levela – točnije, izbrojao sam ih pet. Mogućnost postavljanja teleportera na koje se možemo vratiti dostupna je i prilikom vožnje svemirom, no ovo svojstvo zloupotrebljavaju dva levela gdje se moramo barem desetak puta vratiti na prethodne pozicije ploveći kroz bezbroj ponuđenih prolaza čime se ponovno narušava dinamika. Osim toga, zadnja tri levela su prava gnjavaža radi jednog elementa koji je dosta kasno uveden i zbunjuje svojom primjenom. Neću vam otkriti o čemu se radi da vam ne pokvarim radnju, prepustit ću igri da vas osobno sadistički iznenadi.


Kad smo već kod radnje, lik koji upravlja brodom naziva Quarp Jet i trči brojnim hodnicima je poručnica Kai Tana. Početni zaplet podsjeća malo na Voyager sagu iz Zvjezdanih staza, budući da se naša Kai budi u potpuno drugoj galaksiji gdje je njezin brod odbačen usred nezgode. Naravno, u toj galaksiji nalazi se Vokh rasa koja istim procjepom želi stići do našeg dijela svemira i pokoriti Zemlju; jer kakva je to galaksija ako nema zločeste svemirce. Nije to nikakva priča koje ćete se sjećati za par godina, no barem će vas zabaviti prije ulaska na sljedeći level i dati vam neko obrazloženje svega što se na ekranu događa.

Svi ti leveli su korektno dizajnirani i izgledaju dobro u pokretu pri 60 slčica po sekundi, no ponovno dolazimo do toga da se ničim posebnim ne ističu – dovoljno su dobri da vam ne smetaju prilikom igranja, nedovoljno zanimljivi da ih se sjećate poslije. Ono pak što definitivno podiže atmosferu prilikom igranja su elektronski zvukovi koji će vas napumpati za još jedan pokušaj ostvarivanja savršenog rezultata.


A ako želite ostvariti savršeni rezultat u nekom levelu očekuje vas dobra doza treniranja i pomnog promatranja konstrukcije levela. Vidite, za savršeni rezultat potrebno je skupiti sve kapsule po svemiru, kristale po dionicama gdje se krećemo na nogama, uništiti protivnike i to sve za određeno vrijeme bez izgubljenog života. Vjerujte mi, savršeni prelazak nećete uspjeti od prve, potrebno je temeljito učenje levela, svih njegovih prepreka i stvari za skupiti te ostvarivanje svega navedenoga pri punoj brzini. Osjećaj prilikom ostvarivanja savršenog rezultata je bolesno dobar, a za dodatnu motivaciju tu su i ljestvice najboljih igrača na svijetu te s vaše liste prijatelja. Jedan detalj koji me posebno obradovao je to što postoji kombinacija tipki za brzi restart levela; znam da zvuči banalno, no kada morate 50 puta ponovno pokušati s istim levelom, frustracija je djelomično manja jer ne morate toliko puta otvoriti meni.

Kad se sve zbroji i oduzme, Velocity 2X je pravi mali raj za speedrunnere; igra koja vas tjera da konstantno držite tipku za ubrzavanje iako znate da stiže gomila prepreka. Ako ste PS Plus pretplatnik ne razmišljajte ni sekunde i skinite si ovo iz rujanske ponude besplatnih igara prvom prilikom, a ako ovo čitate u listopadu razmislite o kupnji – nije skupa, a mogla bi vas zaraziti.

Velocity 2X je svemirsko napucavanje stare škole i ludo brzi platformer u jednom, a za divno čudo i jedan i drugi dio funkcioniraju toliko dobro da tvore super-zaraznu igru.

88 Naša ocjena
  • gameplay
  • speedruning
  • glazba
  • pojedini elementi nisu u duhu brzine

Žarko Ćurić

Želja mu je jednog dana izdati vlastitu igru, na čemu naporno radi. Osim raznih retro konzola trenutno posjeduje PS4 i X1. Štovatelj japanske kulture i energetskih pića. Njegova gaming utočišta su oni čudni RPG-ovi gdje likovi imaju šiljaste frizure.

Komentari (3)

  • Antimadridista9

    16.09.2014 - 18:53

    Neznam stvarno sto je toliko posebno u ovoj igri, odigrao sam 10-ak levela no nista me se posebno nije dojmilo nit me navelo na daljnje igranje

  • Disc0

    17.09.2014 - 10:25

    Ma igra je odlicna !

  • Deadwalker

    24.09.2014 - 16:57

    Baš me iznenadilo ovo čudo – očekivao ništa, a u prvom paljenju odigrao 15 levela u komadu. Nisi istaknuo glazbu, a savršena je.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!