HCL.HR

Recenzija

Wolfenstein: The New Order

Juraj Bevandić

Wolfenstein je tako star i značajan serijal u gaming svijetu da se jednostavno moramo prisjetiti njegovog začetka. Prva igra serijala, Castle Wolfenstein, izašla je davne 1981. na tada popularnom Commodore 64, ali najpopularnija igra serijala je izašla tek 1992. pod naslovom Wolfenstein 3D. Bilo je to oživljavanje jedanaest godina starog Castle Wolfensteina u trodimenzionalnom svijetu. Imajte na umu da je tada 3D svijet u igrama još bio novost pa je to ujedno i jedan od prvih FPS-ova u 3D svijetu. Igra je brzo postala jako popularna te je približila svoj žanr publici i postavila temelje za buduće pucačine iz prvog lica.

Većina se nas iz redakcije ipak najbolje sjeća Return to Castle Wolfenstein, kojeg smo prašili k’o nenormalni kada je izašao 2001. za PC, tj. 2003. za tadašnje konzole. Wolfenstein: The New Order od početka je obećavao povratak tome. Najavljivan je odmak od moderne FPS formule i povratak korijenima po uzoru na Wolfenstein 3D i RTCW. Na oduševljenje igrača diljem svijeta, Wolfenstein: TNO ispunio je očekivanja.

Wolfenstein je kao serijal oduvijek imao prepoznatljivu premisu smještenu u doba Drugog svjetskog rata. Glavni junak priče je William ‘B.J’. Blazkowicz, američki vojnik koji se bori protiv nacista. No naravno, ne bi to bilo fora da je riječ o običnim nacistima. Ovdje govorimo o naprednim nacistima, koji imaju tehnologiju nezamislivu za današnje standarde, a kamoli za sredinu dvadesetog stoljeća. Sve se to dakako odvija u maštovitoj viziji povijesti – nemojte ništa što ste naučili iz Wolfenstein igara spominjati profesoru iz povijesti, neće biti oduševljen.

U ovoj verziji alternativne povijesti, susrećemo neke već poznate likove. Protagonist kojim ujedno i upravljate je gospon Blazkowicz, kao što je bilo i za očekivati, ali pojavljuje se tu i njemački general Wilhelm Strasse, jednostavno poznatiji po nadimku Deathshead. Njega smo već susretali u RTCW, a ovdje ima još veću ulogu kao glavni negativac. Deathshead je zli znanstvenik, doktor, skroz ćaknut lik uglavnom, koji vrši eksperimente na zatvorenicima i unapređuje nacističku vojsku, stvarajući ogromne robote, čudovišta i slične nakaze koje treba upucati.

The New Order počinje misijom u Drugom svjetskom ratu koja pođe po zlu. Blaskowicz biva zatočen, a Deathshead njega i suborce prvo malo muči pa onda odluči i ubiti, ali (gotovo) svi svejedno uspijevate pobjeći. Prilikom bijega, Blazkowicza pogađa šrapnel u glavu te on ostaje bez svijesti. Ne samo to, već ga pronalaze nekakvi ribari i odvode u Poljsku bolnicu gdje on u vegetativnom stanju provodi četrnaest godina. Budi se baš u trenutku kada nacisti na silu zatvaraju tu bolnicu pa odmah nastavlja gdje je stao, koljući naciste glavom bez obzira.


No, BJ se budi u potpuno novom svijetu. Njemačka je pobijedila u ratu i osvojila cijeli svijet. Propagandom na silu guraju svoj nacistički utjecaj u svaki kutak svijeta, grade svoju infrastrukturu i ustanove, ubijaju sve neistomišljenike i uglavnom provode globalni teror. Atmosfera je u tom pogledu potpuno pogođena. Ta polu-futuristička vizija šezdesetih godina je prikazana koliko god vjerno može biti, a igra vas dodatno uvlači raznim detaljima poput novinskih izrezaka i kulturnih osobina koje nisu u prvom planu, već samo služe za izgradnju uvjerljivijega svijeta. Dizajn svijeta je u isto vrijeme napredan i oronuo, baš onako kako bi si to zamislili u glavi kada vam se da nekoliko asocijacija na svijet prikazan u igri. To je ultimativna izvedba „što bi bilo, kad bi bilo“ ideje.

Priča je doduše ipak malo previše idealna. Puno se stvari poklopi na apsolutno savršen način, puno je tu sreće i nelogičnosti uključeno. Ali, ne mogu to istaknuti kao pravi minus, zato što je vraški zabavna. Neki će reći kako se igra previše oslanja na priču, a premalo na napucavanje, ali ja se s time definitivno ne bih složio. Likovi su jako dobro okarakterizirani. Svaki od njih je poseban, pamtljiv i u trenu prepoznatljiv. I to ne vrijedi samo za glavne likove koje ćete često gledati, poput Blazkowiczevog ratnog kompića Fergusa, koji neodoljivo podsjeća na vječito frustriranu verziju Davida Moyesa. Čak i neki manje važni likovi koji primjerice imaju dvije linije teksta u gameplayu i jednu cut-scenu prije nego poginu u ogromnoj eksploziji imaju „to nešto“. Lako je povezati se s ekipom u igri, lako je razumjeti njihove motive i osjećaje. Igra cijelo vrijeme gura taj neki crni humor, ali je ustvari prožeta neočekivanom emotivnom notom koja cijeloj priči daje dodatni značaj.

Stvarno nismo očekivali da će priča biti tako značajan dio igre, ali to ne znači da zbog nje ostatak ispašta. Dapače, od prvog trenutka vam je jasno da ćete se s novim Wolfensteinom dobro zabaviti. U redu, možda ne od samog početka, na početku je neka on-rail dionica u avionu, ali kada dobijete sposobnost kretanja i prvu pušku u ruke, stvari postaju jasnije. Samo pucanje uopće ne odaje osjećaj modernih FPS-ova. Puške su snažne, pa se takvima i doimaju. Jako su glasne, cijeli se ekran trese dok pucate, a pravog recoila i nema puno, možete bez problema cijelu igru proći bez da pogledate niz ciljnik. Posebno bih pohvalio zvuk oružja koji možda i najviše pridodaje osjećaju moći i frenetičnosti bitke, pogotovo kada uzmete po svako u jednu ruku i krenete u pohod.


Malo mi je čudno, smiješno i žalosno u isto vrijeme, kada razmislim da nam „next-gen“ gameplay pod nos gura dual-wielding kao neku novinu o kojoj se priča na sva zvona i rade se traileri kako bi se to naglasilo i prikazalo, a to je jedna od starijih ideja u pucačinama. No, moja razmišljanja na stranu, čak i ako je ovakav dual-wielding ono što next-gen nudi – dajte mi još toga. Možete dual-wieldati gotovo sva oružja, od noževa i pištolja do sačmarica i snajpera. Zvuči suludo, izgleda suludo, niti nemate osjećaj da je normalno, al’ je vjerojatno jedna od najzabavnijih stvari u igri.

Naravno, možete se vi odlučiti furati samo jedno oružje u ruci, ali nema previše razloga zašto biste to radili. Osim možda ako želite pristupiti situaciji tajnovito pa s prigušivačem i noževima koje možete i bacati, potamaniti sve neprijatelje bez da itko uopće skuži da ste ondje. I to je ono što krasi novi Wolfenstein, ta mogućnost izbora. Niste ograničeni na jedno ili dva oružja, kod sebe imate hrpu pušaka kroz koje samo vrtite i birate što ćete koristiti u željenom trenutku. Kako bi se to malo izbalansiralo, health se ne regenerira. Zaokružuje se na najbliže parne desetice (op. au. Ako imate 37 healtha, zaokružit će se vremenom na 40), ali tu staje, a povećavate ga dobrim starim pick-upovima. Sakupljate hranu, zavoje i razne dodatke koji vam daju određen broj HP-a, koji onda može ići preko vašeg punog zdravlja. Ja sam se u nekoliko navrata overchargao skoro do 300 healtha. Naravno, tada vaš health pomalo opada sam po sebi, ali u kombinaciji sa armorom koji pokupite omogućuje da nekoliko sekundi više stojite pred hrpom neprijatelja i tamanite ih s dvije sačmarice odjednom.


Dizajn razina tu igra veliku ulogu. Leveli su prilično veliki i otvoreni pa se možete po njima skrivati, naganjati s protivnicima, taktizirati i istraživati. Svaki level ima svoju mapu, što vam svjedoči o njihovoj otvorenosti i mogućnostima. Ponekad su to konstrukcije na nekoliko etaža, s brojnim hodnicima, prolazima i stepeništima, različitim pristupima i sve to služi svrsi održavanja gameplaya dinamičnim i napetim. Također su i koncepti misija jako raznovrsni. Nerijetko radnja krene u potpuno neočekivanom smjeru te se zakomplicira i postane jako naglo zanimljiva i napeta iz naizgled dosadne sekvence.

Pogotovo je to primjetno u vašoj bazi koja se isprva čini kao neki prijelaz između misija, ali se ustvari u njoj krije puno više u pogledu misija i priče; puno puno više. Pomalo me podsjetila na lokal u Dishonoredu, samo još veće i detaljnije. Sva područja također imaju tajne prostorije koje morate otključati kako biste pristupili onome što je u njima. Taj tajni sadržaj je oduvijek bio odlika Wolfenstein serijala i ne bih previše htio spoilati pa ću vam samo reći da se temeljito istraživanje prostora oko vas itekako isplati.

Šteta što je umjetna inteligencija protivnika malčice glupava pa vam kompleksnost levela ustvari olakšava neke borbe. Na trenutke će donositi dobre odluke, na primjer, bacat će granate iza vašeg zaklona dok vas ne istjeraju ili će pokušati predvidjeti kamo ste se uputili i preduhitriti vas, ali čim ih malo skužite to možete početi koristiti u svoju korist i dolaziti im iza leđa. Na sreću, nedostatke svojih šupljih glavica nadoknađuju brojnošću i arsenalom pa igra na trenutke zna biti uistinu izazovna. Nisam nikada mislio da ću morati nekoga upozoriti na ovo, ali iako imate preko 200 healtha, pun armor i dva mitraljeza i što ja znam što ne, ponekad nije najpametnije izletjeti sam pred hordu nacista i otvoriti paljbu.


Zbog toga gameplay ostaje zabavan i privlačan, stvarno je teško ispustiti kontroler/miša/tipkovnicu iz ruku. Wolfenstein nisam igrao kada bih imao sat vremena praznog hoda do nekog dogovora, češće je to bilo „Hej, sutra mi faks počinje tek u podne!“ i onda jedan cjelonoćni maraton Wolfensteina. Sve to stoji dok se ne susretnete s bossovima. Stvarno me boli to reći, jer sam veliki ljubitelj bossova u igrama, ali šefovi The New Ordera su tako nevjerojatno dosadni. Čak borbe počnu na dobar način, boss se pojavi potpuno neočekivano, morate se brzo snaći u takvoj situaciji i dosta to bude napeto, ali nakon toga slijede uvjerljivo najdosadnije dionice igre. Boss bitke se svode na to da nađete jedan veliki zaklon oko kojega ćete se vrtjeti i ispucate sve do zadnjeg metka u tog jednog protivnika koji je najčešće jako glupav pa napada jednu stranu zaklona dok virite iza druge.

Na svu sreću, malo koja kritika i mana može poljuljati moje oduševljenje novim Wolfensteinom. Mnogi se bune kako svojom cjelokupnom prezentacijom ne opravdava next-gen epolete koje nosi, kao niti PC instalaciju od 50 gigabajta, ali ne mogu više biti u krivu. The New Order je sadržajno i zabavno FPS iskustvo koje odskače iz mora modernih pucačina svojom pričom, mehanikom, dizajnom i trajnošću. Ako je ovo novi poredak igara, pa makar i samo Wolfenstein franšize, ja vam preporučujem da odigrate ovaj naslov i pridružite mi se u nestrpljivom iščekivanju iduće igre.

Wolfenstein: The New Order ne donosi revoluciju žanra, ali se zato se uspješno vraća korjenima FPS-a i baca rukavicu u lice svim modernim pucačinama iz prvog lica.

90 Naša ocjena
  • sadržajno
  • zabavno
  • dugotrajan SP
  • osvježenje žanra
  • dosadne boss bitke
  • čudno vaganje između šašavosti i emotivnosti

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (13)

  • Lovac

    30.05.2014 - 18:09

    Slažem se s ovom ocjenom. Konačno FPS koji nije CoD klon. Jedino me nervira sam engine koji se previše oslanja na CPU.

  • R4iden

    30.05.2014 - 20:26

    Cekat cu kao i za Thiefa i ovaj Murdered: Soul Suspect da dodje na PS+. Samo jedno pitanje. Gdje je reca infamousa?

    • Ementaler

      @R4iden, 31.05.2014 - 08:14

      Ček, nisam li ti već par puta odgovorio da je jednostavno nema? Mislim, na recu infamousa? Znam da si pitao već. Uglavnom, možda ju objavim naknadno, ali za sada je nema. Spala je recenzija na mene jer zaduženom recenzentu nikad nije došla igra, a ja nisam našao vremena u to vrijeme za recenziju. I to ti je to.

    • nebitno

      @R4iden, 31.05.2014 - 10:43

      A recenzija Titanfalla? Ispričavam se ako sam se zabunio,no ne mogu je naći.

    • Ementaler

      @R4iden, 31.05.2014 - 11:00

      Ne, nema ni nje još. Isto je i dalje u planu, ali ajmo dalje o Wolfensteinu ovdje. I inače, i za jednu i za drugu igru imamo po dva video komentara koji već dosta objašnjavaju o igri sami po sebi.

  • maxim.x

    31.05.2014 - 08:05

    Slazem se sa ocjenom. I istrazite svaki kutak baze za jedan jako zanimljivi easter egg :)

  • SolidSmile1908

    31.05.2014 - 13:49

    Čini mi se super. Bum probal! :)

  • Apocalypse4987

    01.06.2014 - 09:19

    ludilo igra, taman sam sad u hrvatskoj

  • delight353

    11.06.2014 - 19:14

    Igra je vrhunska!

  • Sandman

    02.07.2014 - 09:07

    dok dode neki sale da igra bude cca 15-20 gbp onda ju uzimam za xbox

  • psiho1988

    09.07.2014 - 13:18

    Da nije malo previše 90/100 ocjena?
    realno nekih 78 …

  • Mr.black

    18.07.2014 - 20:06

    gdje su nestale video recenzije, nisam baš ljubitelj čitanja ali sam impresioran vašim video recenzijama koje su mi pomogle pri odabiru mnogih igara

  • ReflectoR

    07.10.2014 - 20:52

    mene nije nesto odusevio, 75

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!