Zašto se SEGA nije potrudila snažnije promovirati Binary Domain kao svoj novi veliki IP potpuna mi je nepoznanica. Istina je da je kompanija u financijskim problemima, ali ovakva igra mogla je pomoći da ti problemi budu manji. Japanski developeri, predvođeni poznatim dizajnerom Yakuza serijala, zaista su se potrudili stvoriti kvalitetnu mješavinu klasičnog timskog TPS napucavanja u interesantnom futurističkom svijetu s nekim blagim inovacijama koje će razlikovati igru od konkurencije. No njihov trud u ozbiljnoj je opasnosti da prođe nezamijećen većinski zbog lošeg, odnosno nepostojećeg marketinga.

Originalno izašla krajem veljače u verzijama za PS3 i X360 konzole, ova igra doslovno je bila pregažena od strane tematikom sličnog Mass Effecta 3 koji je izašao nekoliko dana kasnije uz znatno snažniju marketinšku potporu. Tada smo igru propustili recenzirati, no sada kada je PC verzija dostupna na Steamu iskorištavamo priliku informirati vas o ovoj zastrašujuće nepoznatoj, ali vrlo dobroj igri. U standardnoj praksi prikazujemo vam sve što morate znati u video recenziji, dok u nastavku teksta idemo u još više detalja.

Filmovi poput I Robot i Blade Runner pasti će vam na pamet prvi prvom pogledu na tematiku koju Binary Domain prikazuje, no vrlo brzo postaje jasno da je pristup japanskih developera ovdje nešto drugačiji. Intertesantan i maštovit je to uvid u relativno moguću budućnost ne tako daleku od naše sadašnjosti. Početkom 21. stoljeća globalno zatopljenje dovelo je do potopljenih gradova i milijuna izgubljenih života, a svjetske velesile odlučile su ponovno izgraditi gradove na temeljima onih razrušenih i potopljenih. Manjak ljudske snage potrebne da se taj plan provede doveo je do potrebe za izradom robota, čime je robotska industrija jednostavno procvala. Američka kompanija Bergen postala je lider industrije, a zbog iste je SAD postao najveća svjetska velesila. No Yoji Amada i njegova Amada korporacija iz Japana vjeruju kako se Bergen proslavio krađom njihove tehnologije. Slučaj odlazi na sud, a Amada gubi pravnu bitku od utjecajnije i financijski potkovanije kompanije.

… robot nalik čovjeku i donedavno potpuno nesvjestan mašinerije ispod umjetne mu kože…

U naumu da se uvede red u proizvodnju robota koji postaju ljudska svakodnevica, svjetski vladari 2040. godine potpisuju Ženevsku konvenciju – novi set internacionalnih pravila koji između ostalog oštro brani produkciju robota sličnih, odnosno indentičnih ljudima. Toliko oštro da se formirao poseban vojni sastav čija je uloga baviti se isključivo slučajevima kršenja tog pravila konvencije. Kada 2080. godine robot nalik čovjeku i donedavno potpuno nesvjestan mašinerije ispod umjetne mu kože, napadne sjedište Bergen korporacije u Detroidu, naš posebni vojni sastav dobije naredbe da istraži njegovo porijeklo. Sumnja se naravno da je iza takvih robota-ljudi, koje se naziva Hollow Children, upravo Amada korporacija iz Japana pa se tim internacionalnih specijalaca brže bolje pakira za Tokyo.

Binary Domain screenshots

Uz tu pozadinsku priču kreće igra. Vaše ime je Dan Marshal, bivši ste pripadnik Američkih specijalnih postrojbi, a pod nadimkom ‘The Sruvivor’ pravi ste mačo muškarac koji voli svoj posao obavljati uz dozu humora. Kao predstavnik američkog dijela tima, na lokaciju dolazite s dugogodišnjim partnerom, velikim i nabildanim Roy ‘Big Bo’ Boatengom, da bi se nešto kasnije spojili s ostatkom ekipe. Tu su specijalci iz Velike Britanije, Kine i Francuske, a svaki od likova ima jasno izražen karakter. Iako stereotipnih pa i pravih trash momenata te klišeja ne nedostaje u konverzacijama koje pojašnjavaju priču između akcijskih scena, ovdje je to potupno prihvatljivo pa čak i zabavno za promatrati jer je tekst dobro napisan, a glasovna gluma i animacije vrlo dobro odrađene. Vrlo brzo postaje jasno da je ovo tim vrhunski sposobnih, profesionalnih vojnika koji shvaćaju svoj zadatak ozbiljno, ali su u isto vrijeme hip, kul i moderni te otvoreni za malo interne zezancije. I nema ništa loše u tome jer ozbiljnost futurističke tematike prezentirane ovdje ne pati zbog pokoje pošalice, koliko god se iste ponekad činile izlizane ili neprimjerene.

Neke likove je lako zavoljeti tijekom igre, a dosta zanimljiva sci-fi priča predstavlja zanimljivu viziju budućnosti i dobro se razvija od početka do kraja. Doduše, ako baš promatrate razvoj priče u detalje, neke cutscene ostaviti će par pitanja neodgovorenima ili vas jednostavno začuditi glupostima koje djeluju kao da ne odgovaraju u priči, ali to je samo naznaka da je ovo ipak akcijska igra koja niti ne cilja da vas zadivi izvan pameti ili intigrira svakim detaljom u pozadini događaja kojima prisustvujete.

Binary Domain je timska pucačina iz trećeg lica, ali je zapravo i ponešto više od toga. Ova igra želi suradnju s timskim kolegama odvesti na novu razinu, zbog čega je implementiran sustav povjerenja. Naime, kroz cijelu igru postavljene su točke gdje akcija nakratko staje, a neki od vaših kolega ima pitanje, primjedbu ili čisto komentar na robotsku destrukciju koja se upravo zbila. Pritiskom na tipku TAB dobivate moguće odgovore, a ovisno o vašem izboru, veza glavnog lika Dana s tim kolegom može postati snažnija ili slabija. Možda najbolji primjer je scena gdje Big Bo na glas komentira stražnjicu lijepe Kineskinje koja se upravo priključila timu. Na vama je da se složite s njegovim šovinističkim komentarom što će pojačati vašu vezu, ili da ga odbijete što će se pak svidjeti agentici iz Kine.

Binary Domain screenshots

Ideja je dakako da kasnije tijekom igre neki timski kolege neće poslušati vaše naredbe (Cover me, Hold, Go itd.) u ključnim situacijama ukoliko im niste dragi. Kakva zanimljiva ideja! Šteta što ne radi… Naime, naredbe koje možete izdavati nisu dovoljno bitne u žaru igre pa ih u većini slučajeva ni ne morate izdavati. Osim toga, umjetna inteligencija kolega je solidna pa će obično sami znati kada treba pucati po robotima, sagnuti se iza zaklona ili požuriti naprijed kad vas 20-tonska oklopna beštija počne naganjati. Taj element gradnje veza između likova dobar je odmak od akcije i kasnije u igri može dovesti do nekih interesantnih situacija, ali obično morate previše dugo naginjati na negativnu ili pozitivnu stranu prema nekom liku da bi od njega vidjeli nešto baš neočekivano ili nestandardno.

Ono što je nestandardno kako god gledali na to je činjenica da igra želi da zaista razgovarate sa suborcima. Za stvarno. Dakle spojite mikrofon i pričajte. Binary Domain prepoznati će vaš mikrofon bez problema, a bez po’ muke će prepoznati i pokoju jednostavniju riječ poput „OK i Hold“. Ali uz odmoć pozadinskog šuma pri kojem možda igrate krivo će shvatiti neke riječi baš u krivom trenutku, zbog čega je ipak preporučljivo koristiti tipku TAB i kontekstualni izbornik za odgovaranje. Primjerice, jednom je igra umjesto mog pokušaja da kažem „Cool“ shvatila da sam rekao velikom nabildanom suborcu „You Fool“. U tom trenutku sam i prestao koristiti mikrofon.

… jednom je igra umjesto „Cool“ shvatila da sam rekao velikom nabildanom suborcu „You Fool“. Tad sam prestao koristiti mikrofon…

Misije obično obavljate u timu s još dvoje ljudi, a kako likova ima više od toga, prije početka svake možete birati koga ćete povesti sa sobom. Svaki lik poseban je po nekom znanju pa dok je kolegica iz Velike Britanije stručnjakinja za eksplozive, gospodična iz Kine potamaniti će lakše daleke mete sa snajperom. Na ovaj način, ako se odlučite ponovno proći igru, možete pojedinu misiju obaviti uz pomoć potpuno drugih likova što mijenja iskustvo taman dovoljno da opravda ponovno igranje. Suborci imaju solidan AI u vidu kretanja po levelima i napucavanja. Također, pomoći će vam u nekim situacijama s municijom i zdravljem kada vas roboti obore na pod, ali imaju i svoje probleme. Bo, pa i drugi likovi, će kroz igru često govoriti jedno te istu rečenicu „Looks like we bit off more than we can chew!“, a osim što je tu problem repetitivnosti, problem je i što će ju izgovoriti u neprikladnim situacijama. Suborci se također neće ustručavati izletjeti direktno u vašu liniju pucanja i još će otvoreno negodovati što ih napucavate, smanjujući pritom i povjerenje koje imaju prema vama.

Binary Domain screenshots

Napucavanje je klasično. Sustav zaklona je na snazi pa su i brojni leveli dizajnirani sa zaklonom na umu. Više manje sve na što naiđete može poslužiti kao zaklon, a iz njega možete pucati na slijepo ili uz precizno ciljanje. Pa iako je to klasično dobro odrađeno, jedan element gameplaya vezan uz napucavanje posebno je dobro napravljen. U Binary Domainu ne napucavate ljude, ovdje su vam roboti mete, a oni su zaista žilava metalna „bića“ koja je pravi gušt razvaljivati. Razvalite im ruku u kojoj drže oružje i bez jaukanja će se sagnuti pokupiti palu pušku drugom rukom i nastaviti sijati vatru u vašem smjeru. Propucajte im noge, pasti će na tlo i u stilu jezivog bezosjećajnog zombija grabiti tlo rukama te puzati do vas misleći samo na to da izvrše programiranu im misiju: „ubiti“. Nemilosrdni su, bezosjećajni i ne odustaju – savršeni neprijatelji.

Propucajte im noge, pasti će na tlo i u stilu jezivog i bezosjećajnog zombija grabiti tlo rukama te puzati do vas…

Taj osjećaj napucavanja raznih dijelova robotskih tijela nevjerojatno je ispunjavajuć uz prikladne grafičke efekte, a kada akcija postane preintenzivna za zezanciju oko propucavanja ruku i nogu, omiljena meta za najefikasniji kill će vam postati njihova glava. Dobar headshot može učiniti robota nepokretnim ili pak zbunjenim. Toliko zbunjenim da se ponekad okrene prema metalnim mu prijateljima i udari po njima svom silom. Sve ovisi, naravno, o tome s kakvim robotom ste zaratili – neki će izdržati dosta metaka prije nego im oklop oko glave popuca. Neki pak uopće nemaju ono što bi definirali kao „glavu“.

No Binary Domain ide dalje od samog napucavanja iz zaklona. Dobar dizajn igre čini da akcija nikad ne postaje previše naporna ili nedajbože dosadna. Boss borbe su dovoljno česte, solidno osmišljene i vizualno impresivne, a svako toliko igra vas smješta u intenzivne situacije gdje radite… pa, sve osim pucanja. Vozite futuristički jet ski, klizite strmim zgradama ili bježite od padajućih betonskih blokova uz povremeni quick-time event.

Binary Domain screenshots

Municiju i nova oružja kupujete na lokacijama razbacanima diljem igrinih levela i to kreditima zarađenima ubijanjem robota. Efikasniji killovi garantiraju vam i više osvojenih kredita, ali budući da kupiti oružje ili municiju nije preveliki problem (kredita je uvijek dovoljno kako god grali), ova virutalna valuta neće utjecati na način na koji igrate. Svojevrsni RPG elementi očituju se u obliku tzv. nanomachinesa koje možete pronaći u levelima i ubrizgati sebi ili kolegama za veću preciznost, otpornost na metke i tome slično. Problem je, opet, što ni ti elementi nisu dovoljno izraženi. Drugim riječima – ni te nanomašine, a ni kupnja nadogradnji, municije ili zdravlja nije nešto za što ćete zaista mariti tijekom igre. Možda tek na najtežoj razini ili u kasnijim dijelovima igre kada će vam pomoć takvih dodataka dobro doći.

PC verzija Binary Domaina je nažalost poprilično loš port s konzola. Par dana nakon izlaska na Steamu izašao je patch koji riješava većinu iritacija koje su odavale dojam lošeg porta, ali neke stvari su preduboko zakopane u igru da bi se samo tako ispravile. Zaboravite na podešavanje grafičkih efekata ili čak kontrola unutar igre, sve što vam settings ekran igre nudi je glasnoća zvuka, gašenje mikrofona i podešavanje svjetline i veličine ekrana. Veličine ekrana? Da, veličine ekrana! To dugo nismo vidjeli na PC platformi – možda zato jer je krajnje nepotrebno. S druge strane, tek nakon spomenutog patcha dobili smo mogućnost podešavanja FOV opcije koja PC igračima život znači. Poseban launcher program izvan igre koristi se za detaljnije podešavanje pa je tako moguće podesiti rezoluciju, FOV, kontrole pa čak i par grafičkih efekata, ali daleko je to od onoga na što smo navikli kod nekih boljih portova ili pak PC-ekskluzivnih igara.

Situacija s kontrolama je prije patcha bila užasno zbunjujuća, no nakon njega zaista se lakše diše. Uz jasnije kontrole, veći FOV i prilagođenije kontrole mišem, situacija više i nije tako loša.

Drugi veći problem je što Binary Domain ima potencijalno vrlo zanimljiv multiplayer mod. Zašto je postojanje multiplayera problem? Zato jer ga nitko ne igra. Sjećate se kako sam se u uvodu čudio što SEGA ne promovira ovu igru snažnije? E pa taj manjak promocije odrazio se negativno ne samo na prodaju, već i na dio igre za više igrača. Unatoč dosta širokoj paleti raznih modova multiplayer nadmetanja te dovoljno detaljno razvijenom sustavu klasa i napredovanja po levelima, gotovo nikad nema nikoga na serverima. Tužno je to – jer kad sam se nakon 20 pokušaja jednom i uspio spojiti na neki server, team deathcmatch mod koji se igrao nije bio tako loš. Djelovao je kao nešto što bih možda i mogao igrati još dva-tri sata nakon što završim singleplayer. Doduše, nakon što je moj tim pobijedio, igra se zablokirala dok je pokušala migrirati hosta.

Binary Domain screenshots

Tehnički gledano, grafika nije posebno impresivna za današnje PC standarde, ali ipak izgleda vrlo lijepo pri čemu kumuje iznimno kvalitetan dizajn, dobra manipulacija kamere u određenim situacijama te vrlo dobre animacije – kako u cutscenama, tako i tijekom igre. Posebno dobro izgledaju likovi, što zbog dobrog modeliranja, što zbog dobre glasovne glume, a poseban naglasak u grafičkom smislu su već spomenuti efekti pri napucavanja raznih robota. Dizajn futurističkog Tokya je također zanimljiv, a velika kreativnost dizajnera se očituje i kod boss robota. Elektro glazba u pozadini ima određeni japanski štih, pojavljuje se samo pri akcijskim scenama i uvijek je prikladno stišana da ne ometa već lagano uzdiže akciju. Može se reći da je malo repetitivna, ali nije to ništa što ćete intuitivno primjetiti i što će smetati uhu.

Binary Domain je tako igra dobre sci-fi priče, nabrijane i zadovoljavajuće akcije, nekih dobrih ideja te ipak malo predugog perioda navikavanja na PC kontrole. Jedna koju će neki PC igrači cijeniti jer uopće postoji na njihovoj platformi i ne košta kao većina AAA naslova (39€, Steam), ali i kuditi zbog onih elemenata koji otkrivaju da je ovo u suštini loš port. S druge strane, ako ste vlasnik PS3 ili X360 konzole, obavezno isprobajte igru na vašoj konzoli gdje su dobre šanse da će multiplayer biti barem funkcionalan i gdje problema s kontrolama ne bi trebalo biti. Jer kada se ti veći problemi maknu iz ove PC verzije ne ostaje nam najbolji TPS ikada izašao, ali ostaje igra krojena po ukusu fanova znanstvene fantastike i pucačina te jedna koja zaslužuje da je kupi i odigra znatno više ljudi od 20-ak tisuća tijekom prošlog ožujka (NPD).

FORUM: Binary Domain forumska rasprava