Command & Conquer 4: Tiberian Twilight
Novi nastavak C&C serijala, Command & Conquer 4: Tiberian Twilight, donosi nam neke radikalne promjene u stil i dizajn igre. Kad jedan poznati serijal krene u ovakvo reutvrđivanje žanra to može značiti dvije stvari – ili mega uspjeh ili totalnu katastrofu...

Command & Conquer franšiza je s nama već ne godine, nego desetljeća. Stariji među vama se sjećaju igre The Dune legendarnog Westwood Studiosa, nastale po poznatom Herbertovom istoimenom romanu, koju smo igrali još na Amigi. The Dune je već imala neke moderne RTS elemente, no tek je dvojka - The Dune II bila prva prava real time strategija ikad. Svi ključni elementi koji sačinjavaju bilo koji moderni RTS danas već su velikom većinom bili uključeni u tu revolucionarnu igru. Od onih sitnica poput ženskog glasa „construction complete“ koji označava kraj izgradnje, pa sve do raznih jedinica, kopnenih i zračnih, pješadije i tenkova, izgradnje baze, crpljenja "začina" (Tiberium je ništa drugo do preimenovani "spice" ilitiga začin), izgradnje vojske i napokon gaženje neprijatelja starim dobrim tank rushem. Ovaj jednostavni koncept je bio toliko zarazan i uspješan da su ga do dan danas potpuno usvojile i tek malo ispolirale stotine igara i koji je iznjedrio jedan cijeli novi žanr.
Westwood je nastavio Dune serijal duhovnim sljedbenikom po imenu Command & Conquer, a ostalo je povijest. Samo se ovaj serijal (osam igara i deset ekspanzija) prodao u preko 30 milijuna primjeraka. Čemu ovoliki uvod i lekcija iz povijesti? Zato što je EA Los Angeles (u kojeg je Westwood djelomično uklopljen nakon ukidanja 2003., taman iza izdavanja „Generalsa“) odlučio u potpunosti promjeniti dosadašnji koncept i način igranja RTS-a u zadnjem C&C nastavku te ponuditi svijetu i ovaj put nešto sasvim novo. Da gospodo, nema više skupljanja Tiberiuma (iako je, začudo, ostao čak i u naslovu) nema više izgradnje baze, nema više tank rusha. Koncept igre je izokrenut naglavce, a uvedene su i neke radikalno nove stvari. Vrlo hrabar pristup moram priznati. Kad neki developer i to ne bilo kakav (Westwood/EA-L.A. je za RTS svijet ono što je nekad Carmack i ID software bio za FPS svijet), krene u ovakvo reutvrđivanje žanra onda to obično znači ili totalni uspjeh ili apsolutnu katastrofu. Ideju o tome koliko su te promjene opsežne ili bitne brzo ćete dobiti u opisu same mehanike igre.
MEHANIKA IGRE I GAMEPLAY
Kao prvo, Igrač bira klasu koju će igrati na početku svake igre. Da, da, još čitate C&C 4 recenziju. Nije ovo novi Battlefield ni neki RPG. Zbilja imate tri klase od kojih se svaka radikalno razlikuje po sastavu jedinica i načinu igre. Recimo, tu je ofenzivna klasa koja ima najbržeg crawlera odnosno mobilnu bazu/tvornicu koji je vaša jedina građevina i proizvodna struktura. Ofenzivna klasa se sastoji uglavnom od raznih tenkova, artiljerije i oklopnih vozila te je idealna naravno za napad. Defanzivna klasa ima najsporijeg ali i najotpornijeg crawlera, a sastoji se uglavnom od pješadije, raznih tureta, bunkera i specijalnih jedinica te je najpogodnija naravno za obranu. Support ilitga podrška su zračne jedinice koje bi u idealnom slučaju trebale podržavati kopnene jedinice, bilo u napadu bilo u obrani, no također imaju opcije i za izviđanje, zračne udare, popravke - dakle prava su podrška svojim zemaljskim drugovima.
Potrebna je uspješna suradnja više igrača da bi bilo GDI, bilo NOD pokazao svoj puni potencijalIako klasu, odnosno mobilnog crawlera, kroz igru možete i mijenjati ne mijenja se to da u danom momentu raspolažete samo s jednim crawlerom odnosno jednim tipom vojske. Sad vjerovatno već nazirete glavnu ideju vodilju igre, a ta je da se Tiberium Twilight u osnovi - ne igra solo (iako je to moguće). Potrebna je uspješna suradnja više igrača da bi bilo GDI bilo NOD pokazao svoj puni potencijal. Dakle ovo je u srcu čista online strategija, a tome u prilog govori i iritantni i krajnje odbojni sustav zaštite koji od kupca traži da bude u stalnoj vezi sa EA serverima ukoliko misli igrati ovu igru – čak i ako igra solo kampanju. Nema žive i zdrave internet veze – nema igre. Nema servera iz nekog razloga ili nije dostupan – nema igre. Loše ali ovaj se sustav djelomično opravdava online score sustavom gdje se podaci svakog igrača i njegov rank drže na EA serverima.
Igra prati vašu aktivnost u bilo kojem modu igranja (solo, skirmish, multiplayer) te vas nagrađuje iskustvom odnosno rankom s kojim otključavate nove jedinice i tehnologije. Iako softverske kompanije gube velike novce zbog raširene piratizacije na PC platformi, ovakvi potezi su uvijek nepopularni u zajednici ljudi koji su igru zapravo i kupili. Kad su već napravili ovako radikalan sustav zaštite i promjene u online-multiplayer način igranja mislite se vi, sad sigurno imaju podršku za moćne dedicated servere koji će igračima obogatiti i dopuniti igraće iskustvo? Neće ići. Ova igra podlegla je zabrinjavajućem trendu koji se zadnje vrijeme javlja u modernim naslovima (spomenimo Modern Warfare 2, BioShock 2 i Alien vs. Predator) a to je da - nema dedicated servera, što znači da ovisite o „dobroti“ Electronic Artsa i njihovoj spremnosti da podržavaju ovu igru što duže.
Spomenimo još i da C&C 4 nema LAN podršku, čemu je vjerovatno ponovo kumovao strah od piratizacije preko hamachija i slične virtual LAN bratije. Koliko su ove dvije stvari loše znaju najbolje pasionirani RTS online igrači kojima će ovo biti jedan veliki minus, koji je utoliko veći kad znamo koliko je snažno Tiberium Twilight na multiplayer-online igranje u osnovi orjentiran. Ako ste možda pomislili da je zbog ovoga single player stradao nažalost ste u pravu. SP kampanja je kratka (možda kakvih 6 sati) i ne baš sjajno izvedena. Nema tu nikakvog uzbuđenja i općeniti osjećaj je da je rađena na brzinu, tek toliko da se može reći da je igra ima. I sam kraj priče nazvao bi nedorečenim i svakako nedostojnim završetka jednog ipak velikog serijala.
Sam gameplay je bitno uvjetovan nabrojanim promjenama u dizajnu igre te nema više isti feeling kao prije. Glavni način za pobjedu ovdje je sad kontroliranje određenih ključnih točaka na terenu, tko ih ima više generira više komandnih bodova i u konačnici odnosi pobjedu. Resursi ne postoje, već postoji unit cap (koji se polako povećava kroz igru), a proizvodnja se odvija brzo i konstantno, kako jedinice budu uništene nove dolaze da ih zamijene non-stop. U klasičnom RTS-u imamo, nazovimo to „zaplet, vrhunac i rasplet“ partije, gdje prvo izviđate teren, zatim gradite i branite bazu, uspostavljate proširenja baze, skupljate bodove i izgrađujete vojsku te na kraju, moćnim ratnim strojem meljete protivnika na komadiće (ili on vas). Ovdje je cijela partija od početka do kraja prošarana malim skirmishima po cijeloj mapi (gdje se često ne zna ko pije, a ko plaća), te malo vi gazite neprijatelja te malo oni vas i nema nekog jasnog osjećaja postignuća ili razvoja kao što to ima u nekim drugim naslovima.
Umjesto dvije tri-odlučujuće bitke ovdje ćete imati 20-30 sitnih i nevažnih okršaja. Ako ste lani igrali Dawn of War 2 ovo je otprilike nešto slično. Čak više podsjeća i na DotA-u, nego na neki prethodni „grand scale“ C&C naslov. Možda više taktika nego strategija. RTT umjesto RTS-a. Loše? Ne mora biti, no ovdje često jest. Opet, sama borba krije neke svoje trikove i specifičnosti, a zna bit i prilično zabavna, govorim naravno o multiplayeru gdje vaši suigrači (i protivnici) znaju što rade (što se ne događa uvijek) koji je u biti i nažalost jedina strana ove igre vrijedna spomena.
VISOKI PRODUKCIJSKI STANDARDI
U prijevodu ovo znači da je u ovu igru utučeno puno para i to se vidi. Recimo, kao i u svakoj igri ove franšize, muzika i zvučni efekti su za klasu iznad onoga na što smo u igrama navikli. Grafika je brza i ispeglana, filmske sekvence u stilu akcijskih filmova B produkcije su i dalje sa nama kao i onaj nekarizmatični glumac Kanea koji pomalo podsjeća na prodavača životnih osiguranja. Eh da, kad smo već spomenuli grafiku, znate one igre koje iz siromašne grafike izvlače maksimum, bilo pametnim korištenjem svjetla i sjene, bilo dobro pogođenom paletom boja ili raznim efektima tako da izgledaju bolje no što u biti jesu? E pa novi C&C 4 nije jedna od tih igara. Naprotiv. To je mučilo i trojku no ovdje je još izraženije. Jedinice su ružnjikave, loše obojane i ne izgledaju pretjerano uvjerljivo, kao da ratujete plastičnim igračkama umjesto višetonskom mašinerijom. Teško je ovo objasniti no ukoliko imate imalo estetskog smisla i pobliže pogledate ovu igru, odmah ćete shvatiti na što mislim.
Nadalje, jedinice nisu pretjerano maštovite ni zanimljive. Izgledaju dovoljno standardno da njihova generičnost ne bode oči, no opet, kao da su ih radili ljudi koji su samo čekali da završi radno vrijeme pa da odu doma. To se u nekim proizvodima ne mora vidjet, no u igrama se obično vidi. Opet korak unazad u pogledu na trojku. Čak mi se i filmske sekvence čine lošije. Jesu mračnije i imaju nešto bolju produkciju možda, no cijelo vrijeme imam osjećaj kao da nešto tu fali. Nije dobro, pogotovo kad je ova igra najavljivana kao kraj jednog, ipak velikog, serijala.
I NA KRAJU
Kao što već slutite, ova igra me nije pretjerano oduševila. Dio problema je i taj što nosi ime koje nosi, da je riječ o nekom spinoffu koji se ne zove Command & Conquer 4 nekako bi nam svima bilo lakše. Radi se o relativno zabavnoj mrežnoj strategiji sa iritantnim sustavom zaštite i sa prisilno i bespotrebno uvedenim novim elementima koje je pokupila iz nekih drugih igara, a to sve u službi nekakve nepotrebne i isforsirane „originalnosti i inovativnosti“. U ovom slučaju se takav pristup pokazao kao veliki i nepotrebni rizik. Command & Conquer 4 razočarava i stare fanove i ljude koji su voljeli ovaj serijal, a nije dovoljno dobar da bi postavio neke potpuno nove standarde i povukao nove ljude, što mu je očito bio cilj. Šteta. Neslavan kraj jednog velikog serijala.
A što vi mislite o ovoj strategiji? Dapače, kakva su vaša razmišljanja o cijelom Command & Conquer serijalu? Sve nas to zanima, pa ne zaboravite ostaviti pokoji komentar ispod ili se priključiti raspravi o ovoj igri na našemu forumu.
HCL FORUM: Command & Conquer 4: Tiberian Twilight tema
Info Box
Naziv igre: Command & Conquer 4 - Tiberian TwilightŽanr: RTS
Proizvođač: EA Los Angeles
Izdavač: EA
Platforme: PC
Min. konfiguracija: dual core, Dx9 grafička 256Mb, 1 GB RAM-a, internet veza
Multiplayer: da
Datum izlaska: 19. ožujak 2010.
Naša ocjena
63
uvjetno zabavan multiplayer
sustav zaštite, loš singleplayer, radikalne promjene koncepta
HCL ima sedam godina i gotovo milijun posjeta v
sretan rođendan!
Mzehn u 18:56
Odg: Diablo 3dibek u 18:56
WEAPONX u 18:46
ironman104 u 18:46
Odg: Bića, stvari i pojave koje vas živcirajudibek u 18:45
Mzehn u 18:44
Ostale recenzije
- Legend of Grimrock - 84/100
- Naval War: Arctic Circle - 73/100
- Binary Domain - 80/100
- Warlock: Master of the Arcane - 85/100
- The Walking Dead: Episode 1 – A New Day - 75/100
- Star Wars: The Old Republic - 80/100
- Gettysburg: Armored Warfare - 48/100
- Yesterday - 77/100
- Rayman Origins - 90/100
- Mass Effect 3 - 94/100










