HCL.HR

Recenzija

Dead Rising 2 [PC, X360, PS3]

Zoran Žalac

Prije četiri godine Capcom je na X360 konzoli napravio odmak od tradicionalnog genocida nad zombijima Resident Evila. Bijaše to naslov zvan Dead Rising, koji je većim dijelom pokupio pozitivne kritike. Nastavak je stoga bio neizbježan, pa smo početkom prošle godine svjedočili najavi igre koju danas recenziramo. Dead Rising 2 obećao je nadograditi uspješan temelj svog prethodnika. Je li obećanje ispunjeno?

Pet godina nakon događaja prvog Dead Risinga, zombi-apokalipsa je pod kontrolom. U američkom zabavnom parku Fortune City (imitaciji propalog Las Vegasa), bivši prvak u motokrosu, Chuck Greene, sudjeluje u kontroverznom showu kako bi zaradio novac za lijek potreban njegovoj kćerki. Naime, mala Katey zaražena je virusom te svaka 24 sata treba Zombrex – cjepivo za suzbijanje simptoma bolesti koja pretvara ljude u zombije.

Po završetku showa brižni tata kreće po lijek, no u istom trenutku zombiji provaljuju u kompleks, nakon čega slijedi opća strka i zbrka u kojoj šačica preživjelih, zajedno s Chuckom i njegovom kćerkom, odlazi u podzemno skrovište i čeka evakuaciju. No Chuck zna da Katey neće preživjeti toliko dugo bez Zombrexa, te je prisiljen vratiti se u grad pun krvoločnih zombija. Da stvari budu još gore, to mu je i najmanji problem – netko mu je smjestio, pa sada čitav svijet misli da je Chuck odgovoran za incident u Fortune City-u.


To bi dakle u kraćim crtama bio zaplet novog Dead Risinga. Vidljivo je da priča nije odveć maštovita, ali trajnost iste je zadovoljavajuća. Radnja donosi nekoliko preokreta i više mogućih završetaka, a postava značajnijih likova vješto vas uvlači u situacije i spletke koje pokreću fabulu. Poseban plus treba dati boss likovima, tzv. psihopatima. Borba s njima nije nešto što ćemo pamtiti, no njihove upečatljive osobnosti svakako jesu. Psihopati su inače redom nezaraženi ljudi koji usred zombi-apokalipse nanose zlo preživjelima, što radnji daje jednu filozofsku notu. Njihovi histerični ispadi daju zasebnu čar ovoj igri, a najlakše ih je usporediti s tragikomičnim izjavama s kojima u javnosti nerijetko istupa predsjednik nogometnog kluba Dinamo Zagreb (eto nas na poveznici s naslovima u ovoj recenziji).

Dead Rising 2 konceptualno se nije previše odmaknuo od ideje predstavljene u prvom dijelu. Ovdje također imamo 72 sata prije nego započne evakuacija, a cilj nam je i dalje spasiti što više preživjelih osoba. Dakako, ne radi se tu o prava 72 sata, niti igra staje s radnjom nakon isteka tog vremena, ali na polju gameplaya vremensko ograničenje ima značajnu ulogu. Kao što je već spomenuto, svaka 24 (virtualna) sata svojoj kćerki trebate pronaći i donijeti Zombrex, a u međuvremenu trebate slijediti tragove koje upućuju prema onome tko vam je smjestio.


Ukoliko glavne misije (uključujući i skupljanje Zombrexa) ne završite prije isteka vremena, slijedi Game Over, dok se u slučaju sporednih misija (najčešće spašavanja preživjelih) gubi tek mogućnost dovršavanja tog zadatka. Međutim, kako ćete zbog raznih faktora morati kombinirati oba tipa misija, organizacija vremena je ključna za uspjeh u ovoj igri. Ponekad nije moguće pomoći svakome pa ćete pri izboru kome pomoći morati razmišljati o tome kada to učiniti i zašto. Obzirom da je grad nakrcan nemilosrdnim zombijima, svaka greška skupo se plaća, a igra ne tolerira neodlučnost.

Obzirom da je grad nakrcan hordama zombija, neodlučnost se ne tolerira, a svaka greška skupo plaća.

Da biste se suprotstavili hordama zombija trebat će vam adekvatna oprema. Srećom, takve u Dead Risingu zasigurno ne nedostaje. Baš kao i u prethodnom dijelu, kao oružje može poslužiti apsolutno sve – metla, bicikl, monitor, klupa, golemi medo na baterije, aparat za gašenje požara, vibrator i još mnogo, mnogo toga. Svako oružje ima svoje karakteristike i ograničeno je trajnošću. Dakako, zombije nećete uvijek tući tupim predmetima, tu je i niz vatrenih oružja, ali i drugih alata koji će poslužiti za efikasno rješavanje zombija. Najveća promjena u odnosu na prijašnji dio stoji u tome što dobar dio oružja i predmeta sada možete kombinirati.


Upravo uz tu funkciju Dead Rising 2 slobodno odnosi titulu za najluđa, najkreativnija i najsmješnija oružja ikad viđena u nekoj igri. Konkretnim primjerom, nabasate li na minijaturni helikopter i mačetu, skombinirajte ih da bi svjedočili nevjerojatno komičnom masakru – kada to oružje aktivirate, hrpa zombija kreće prema njemu jer im stvara privlačan zvuk, a kad mu se približe upoznaju sasvim novo značenje bezglavosti. Kombinacije su brojne – spojiti se može ono što ne biste ni sanjali da je moguće kombinirati, a iako veći dio tih oružja odskače jako visoko od nekakve realne izvedivosti, njihovo korištenje toliko je zabavno da nas to ne smeta.

Dead Rising 2 odnosi titulu za najluđa, najkreativnija i najsmješnija oružja ikad viđena u nekoj igri.

Uz to, igra nas i potiče da kombinirana oružja koristimo što češće, tako što nam klanje zombija pomoću tih alatki donosi više iskustva, odnosno PP bodova. Oni pak služe za napredovanje na polju nekoliko atributa i dodatnih poteza. Taj sustav nema nekakvu RPG dubinu, ali je zgodan dodatak igri. Najveća zamjerka mu je ta što se atributi pripisuju automatski, odnosno što igrač nema nikakvog utjecaja na ono u čemu želi napredovati. Shvaćamo da lista atributa nije velika, ali izbor pri napredovanju uvelike bi olakšao ionako već tešku igru.


Da, igra je uistinu teška. Možete ju olakšati kooperativnim modom, no od njega ne treba očekivati neviđeno iskustvo. Zombije je zanimljivije mlatiti udvoje, ali na umu treba imati činjenicu da je igra jako restriktivna po pitanju odvajanja igrača. Udaljite li se tako od svog suigrača, naletjet ćete na nevidljivi zid, što bez nekakve glasovne komunikacije može biti jako frustrirajuće kad ugledate oružje do kojega ne možete doći. Osim co-op moda tu je još i “Terror Is Reality” za četiri igrača, a riječ je o natjecanju gdje je cilj pobiti što više zombija u određenom roku kako bi se dobila novčana nagrada koja se onda prebacuje na glavnu kampanju.

Izjavili smo da je igra teška, da ne prašta neodlučnost i slično. E pa sada to valja i potkrijepiti činjenicama jer ovo smatramo glavnim minusom. Dakle, Dead Rising 2 je, usprkos 18+ kategoriji, u svojoj srži zapravo humoristična igra ako na nju tako želite i gledati. To je vidljivo kroz niz šaljivih elemenata (oružja, odjeće, podrugljivih komentara i sl.), pa igrač lako dobije krivu sliku o pravom stanju stvari. Jer ovo nipošto nije ugodna šetnjica trgovačkim centrom i nizom kockarnica – to je frustrirajuće iskustvo zbog pojedinih odluka koje su se morale izbjeći.


Neki će reći “to je takva igra” ili “težina pridonosi napetosti i atmosferi”, no mi ovdje ne govorimo o težini kao nekom izazovu. Baš suprotno, pričamo o blesavim stvarima koje na nju utječu. Prvo, poziciju možete spremiti na svega osam mjesta u igri (ne računajući snimanja između misija; da, brojao sam). Pošto ovdje govorimo o ogromnom gradu i tisućama zombija, problem se nameće sam po sebi. A snimanje pozicije k tome je i ograničeno na tri slota. I tako s jedne strane grada na drugi trčite do WC-a koji služi kao lokacija za snimanje igre. Vrijeme teče, zombiji sline, a Chuck se kreće laganim korakom. Nikakvog sprinta, ničega. Dobro, možda je igra osmišljena s time na umu, ovaj Chuck ipak nije Norris. Ali hej, zašto onda trči duplo brže kada gura kolica ili nešto treće?


No i to je još dobro, kada su preživjeli u pitanju, dobar dio njih čak ni ne trči. Umjetna inteligencija u odnosu na prijašnju igru nije doživjela napredak, a na tome je svakako trebalo poraditi. Za zombije nas nije briga, no kad se već toliko mučimo s dovođenjem preživjelih, frustrira kada oni zalutaju u grupu zombija, kada izlete pred nišan ili kada se ponašaju blesavo pa ne žele primiti oružje. Naredbe koje im možete uputiti ne mogu se dijeliti pojedinačno ako sa sobom vodite više njih, a teško je reći da služe nečemu i kad ih dajete jednom NPC-u – ionako se svode tek na čistu osnovu – stani / slijedi.

Prava sprdačina su pak dijalozi s njima. Razgovor nije popraćen glasom, a kako se odvija paralelno s akcijom teško je pratiti što likovi govore te istovremeno paziti da vas ne zaskoči debeli zombi. Iz istog razloga, dijalog je podijeljen u više dijelova, pa ga ipak morate čitati ako želite shvatiti što vam je zadatak. U suprotnom vam se može dogoditi da pola sata tražite nešto što niste trebali ni tražiti, a sve zato jer vam je promaknuo još jedan dio dijaloga koji je trebalo aktivirati.


Nažalost, sitnije mušice ne staju tu – Chuck je poprilično “ukočen” pa ponekad sporo reagira na naredbe, a zna se dogoditi da ih uopće ne izvrši. To se često viđa pri udaranju neprijatelja jer akcija ovdje nije toliko fluidna kao u drugim igrama pa Chucku za svaki zamah treba nešto duža animacija koja ponekad zna zbuniti igrača. Nadalje, trajnost oružja nije baš u skladu s realnošću. Istina, rekli smo da nas ne zanimaju realna svojstva kod oružja, ali kad ih morate mijenjati svako malo, počnete se pitati zašto materijal ne utječe na trajnost? Zašto drvena oružja traju jednako kao i ona metalna? Može zvučati kao sitničarenje, ali sveukupno gledano, ovakve gluposti previše utječu na gameplay da bi ih se moglo ignorirati.

S vizualne strane, Dead Rising 2 očuvao je pristojan izgled. U usporedbi s prethodnikom, svijet je raznovrsniji i šareniji, dok je najveći adut i dalje broj zombija na ekranu. Ukoliko se još niste upoznali s ovim serijalom, sve što vam možemo reći je da zaboravite na Resident Evil, Left 4 Dead ili kojekakve druge naslove – zombiji se u ovoj igri broje na tisuće, a barem ih je stotinu prisutno na ekranu, što posebno očarava jer su iznimno raznoliki i detaljni. Ipak, u svemu tome ima i jedna mana – većina lokacija odvojena je poprilično dugim loading ekranima.

Istina, cjeline su u igri natrpane mnoštvom sadržaja tako da to zapravo i ne čudi, no ponekad tranzicije između dva područja nisu naznačene, što stvara probleme kada za sobom vodite preživjele. Naime, dotični moraju biti blizu vas kada se prebacujete na novo područje, inače se morate vratiti nazad po njih. A kad ne znate gdje novo područje počinje, zabunom ćete ih ostaviti iza sebe, pa se ponovo vratiti ondje i natrag, da bi sve to rezultiralo s tri loading ekrana.


Zvuk u igri ostavlja podijeljen dojam – glasovna sinkronizacija je solidno odrađena (iako nije jasno zašto je izostala u ingame dijalozima), dok glazbu nismo ni primijetili. Tokom igre prisutna je tek u boss bitkama te u izbornicima, te kao takva ne ostavlja nikakav utisak.

I sad sveobuhvatni sažetak… koji je sličan samoj igri – težak za napisati i frustrirajuć jer ne smije biti subjektivan. Dead Rising 2 je vrlo dobra igra. Mnoštvo sadržaja ostavit će vas dugo pred ekranom, a vjerojatnost je da ćete se istome jednog dana vratiti. No sve to dolazi uz uvjet da ste spremni i na malo živciranja. Ako ne smatrate da pola sata igre može biti uzalud potrošeno ako ste zbog jedne greške primorani vratiti se na save point prije nego ste teško mukom sredili onog psihopata, prije nego ste pobili ukupno tri tisuće zombija i dobili novi potez te atribut koji ste željeli, a koji sljedeći put možda nećete dobiti; onda slobodno navalite. No ako vam je vrijeme dragocjenije, ako na igre gledate isključivo kao na beskompromisnu zabavu: upozoreni ste – Dead Rising 2 nije naslov koji će vam to pružiti bez neizbježne frustracije.

Probali ste Dead Rising? Igrali nastavak? Živcirali se? Ne zanimaju nas sočne psovke koje su zbog njega potekle, no svakako nas zanima što mislite o samoj igri. Za ocjenu i komentar molimo sve registrirane članove HCL-a.

Zombiji su zakon. A po pitanju zakona, Dead Rising 2 je vrhovni sud. Obavlja li pravna institucija svoj posao? Doznajte u ovoj recenziji.

77 Naša ocjena
  • mnoštvo sadržaja
  • suluda oružja
  • boss likovi
  • frustrirajuća težina radi sitnih gluposti
  • učestali loading

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (5)

  • Riha

    04.10.2010 - 17:44

    Čini mi se još zabavnija nego L4D2, u svakom slučaju ću je isprobat.

  • zg_rider111

    04.10.2010 - 19:16

    Mene živcira to s sejvanjem, poginem i ajde opet ispočetka, pa baš mi se nalazi WC u gradu…

  • insomniac1984

    05.10.2010 - 09:17

    Je, zato postoje traineri za baš ovakve igre, malo se izguštat i to je to. Pa da ne bih išao po njihovim pravilima, nemam više 13 da mi se da frustrirati jer je developer tako odlučio. Po meni je to tak jeftin potez radi produženja trajnosti igre, i vremenski limit, pa kad istekne možeš ispocetka krenuti sa levelom do kojeg si došao.
    Ono strka vamo strka tamo, zombrex, limiti ovo ono, a samo hocu lagano mlatiti zombije i level upati se. e pa trainer on, time limit ++++++

  • ?marko95

    05.10.2010 - 13:48

    igra je drek!!!preteška je,zombiji skaču po tebi ko muha po govnu, a Chuck “Norris” Greene je trom u tri pičke materine!!!

  • kangarooster

    06.10.2010 - 13:42

    Čak sam ju imao namjeru i kupiti bez onog balkanskog “isprobavanja” 😉 Ali nakon ove recenzije, sumnjam, nemam ja tih živaca, ispizdio bih na ta neoznačena područja (između ostalog, jel) 😐

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?