Evoland je jednostavno oda starijim akcijskim avanturama i RPG igrama koju bi svaki istinski ljubitelj Zelda i Final Fantasy serijala trebao kupiti i zaigrati. Točka. Sad kad sam to rekao, vraćam se nazad na ovo remek-djelo. Ljudi bok!

OK, dosta šale, prijeđimo na posao i krenimo s upoznavanjem ovog dragulja koji nam dolazi iz novonastalog Shiro Games studija, a kojeg bi najlakše opisali kao interaktivnu enciklopediju koja će nas podsjetiti (bok, starija ekipa) i upoznati (bok, mlađa ekipa) sa svijetom RPG-a koji za vrijeme zlatnog doba Nintenda i Sonyja žario i palio NES, SNES te PlayStation konzolama.

Kao gotovo svaki klasični RPG, Evoland započinje pričom o hrabrom junaku koji mora zaustaviti uništenje svijeta. Hrabri junak odaziva se na ime Clink, a u ostvarivanju njegovog cilja družini će se priključiti i Kaeris koja se kao i svaka prava ljepotica zalaže za mir u svijetu. Priča ne odiše nekom spektakularnošću, no ono što čini ovaj projekt zanimljivim je koncept otvaranja sadržaja unutar igre.

Shiro Games je originalnu ideju za igru preuzeo od Nicolas Cannassea i njegovog Evoland Classica koji je pobijedio na Ludum Dare natjecanju, u kojem učesnici razvijaju igru od nule u određenom vremenskom periodu. Taj Classic je nastao unutar 30 sati koliko su natjecatelji imali na raspolaganju, a nakon postavljanja na internet skupio je više od 300.000 igrača tijekom nekoliko mjeseci.

Evoland screenshots

Evoland započinjemo kao malecki junak unutar svijeta koji svojim crno-bijelim pikselima neodoljivo podsjeća na neke klasike s GameBoya. Osnovna primisao je otvaranje škrinja razbacanih po cijelom svijetu kojima otključavamo nove mogućnosti poput bolje grafike, novih oružja i modernije glazbe. U početku su to neke bazične promjene – dobijete primjerice mogućnost kretanja u sva četiri smjera te korištenja oružja i spremanja pozicije, no napretkom kroz Evoland napreduju i same promjene i to baš onako kao što su i same RPG igre napredovale kroz godine.

Osnovna primisao je otvaranje škrinja razbacanih po cijelom svijetu kojima otključavamo nove mogućnosti poput bolje grafike, novih oružja i modernije glazbe.

Tako ćemo se u početku kretati kroz već spomenuti crno-bijeli GameBoy svijet, da bi poslije prešli na 8-bitnu i 16-bitnu grafiku te 3D svijet nakon nekog vremena poboljšan s teksturama visoke razlučivosti. Svaka etapa Evolanda sa svojom posebnom grafikom neodoljivo budi sjećanja na pojedina dijela čiji je vizualni identitet obilježio to razdoblje – od čuvene Mode 7 SNES perspektive do korištenja kadrova specifičnih za PlayStation klasike.

Osim izgleda, Evoland i pričom te nazivom likova odaje počast pojedinim klasicima koji su utjecali na njega. Tako glavni lik izgledom neodoljivo podsjeća na simbiozu Linka i Clouda, jedna od špilja je dobila naziv po Kefki, a tu su i Goombe iz Super Mario serijala kao protivnici.

Sama mehanika borbe može se podijeliti na tri dijela: akcijski Zelda dijelovi, borba na poteze a la Final Fantasy i hack ‘n’ slash Diablo dio koji će se izmjenjivati tijekom prelaska igre.

Evoland screenshots

Za vrijeme Zelda dijelova, na raspolaganju imamo mač, luk i strijelu te bombe uz pomoć kojih je potrebno uništiti sve protivnike i riješiti neke zagonetke. Baš poput pravog Linka, i naš glavni lik ovdje ima određenu količinu srca u gornjem lijevom uglu ekrana, uništavanjem kojih se vraćamo na zadnju spremljenu poziciju. Zagonetke se često temelje na mijenjanju perspektiva uz pomoć kristala iz ptičjeg 2D pogleda u 3D, a to utječe na okolne predmete te paljenje ognjišta uz pomoć kojih otvaramo nove putove. Zagonetke su zbilja dobro smišljene, zabavne i uvijek tjeraju na razmišljanje, no nikad na neko pretjerano mozganje koje će dovesti do frustracije.

Na karti otvorenog svijeta, kao i za vrijeme nekih instanci, protivnike ćemo uništavati unutar borbe na poteze. Sama mehanika ovog sustava i nije nešto pretjerano revolucionarna, sastoji se od standardnih napada, magije, posebnih predmeta i bježanja iz borbe. Pobjeđivanjem protivnika dobivamo iskustvene bodove za povećanje levela, a tu je i oprema koja poboljšava određene karakteristike.

Osim dva navedena oblika sukoba, postoji i hack ‘n’ slash Diablo oblik koji se pojavljuje unutar samo jednog dungeona, ali je zapravo savršeno osvježenje i zbilja mi je žao što ga imamo priliku zaigrati samo jednom. Tako ćemo tamanjenjem horde neprijatelja kupiti novac i dijelove opreme koji nemaju nikakvu svrhu, no sigurno imaju najmaštovitije nazive i objašnjena koji će izvući ogromni smiješak na vaše lice.

Evoland screenshots

I tu dolazimo do glavnog problema: igra je prekratka. Budući da je ovo jedan od naslova koji se prolazi nekoliko komada u satu zbog svoje zanimljivosti, bit ćete razočarani kada nakon sedam-osam sati shvatite da je kraj. Da, unutar svijeta postoje neki side-questovi (skupljanje zvjezdica) i mini-igre (kartaška igra slična Tetra Masteru iz Final Fantasy IX), no sveukupni dojam je da Evoland traje prekratko i ostavlja pomalo tužni osjećaj nakon prelaska, budući da i nema neku vrijednost ponovnog prelaska.

Evoland je definitivno ostvario ono što je htio i ono što se očekivalo od njega. Kroz zabavni i veseli ton prožet raznim referencama na svoje uspješne uzore, provodi svog igrača kroz svijet starijih igara koji nam je toliko poznat, no uvijek iznova zanimljiv. Stoga i čudi da je jedan od najvažnijih segmenata svojih uzora totalno zanemario, a to je trajnost.

Ja se osobno nadam da ćemo u budućnosti vidjeti nove sadržaje za ovaj odlični koncept, no valja reći da je ova avantura vrijedna svoje cijene (10 eura na Steamu) i da je tih par sati što sam proveo unutar Evolanda bilo prožeto zabavom, nostalgijom i odavanjem počasti svim Nintendovim „kazeticama“ i PlayStation diskovima iz mojih mlađih dana.