Final Fantasy XIII je predstavljao raskid s brojnim tradicijama serijala. Nezadovoljnih je bilo mnogo pa se Square Enix odlučio iskupiti direktnim nastavkom na trinaesticu. A hoće li im grijesi biti odriješeni, pročitajte u našoj recenziji Final Fantasyja XIII-2.



Kada imate serijal koji živi dvadeset i pet godina, očekuje se kako se treba držati uspostavljenih tradicija koje su etablirale taj serijal u ono što jest. Pitajte Nintendo, oni se u ovo najbolje kuže. E pa Square Enix nije tako mislio kada je pet godina razvijao Final Fantasy XIII. Ono što je trebala biti Playstation 2 igra, postala je jedna od najkontroverznijih igara nove generacije. Trinaestica je predstavljala svojevrsni zbogom s uspostavljenim tradicijama serijala i fanovi su negodovali. Istina, „negodovanje“ je bilo pokazano prodajom od preko šest milijuna primjeraka ali kritičari su i dalje bili vrlo glasni.

Vjerojatno i sami znate, glavna zamjerka je bila linearnost, odnosno hodnik stil igre zbog kojeg nije bilo mogućnosti kretanja bilo gdje osim zadanim smjerom. Kolika-tolika sloboda se dobila pred kraj igre no to nije bilo dovoljno. Square Enix je linearnost opravdao kao najboljim načinom za prikaz duboke te intezivne priče jer prevelika sloboda uništava njezin tok. No kao da oni sami nisu vjerovali u ono što govore, pa su se odlučili za razvoj ovog direktnog nastavka na nesretni trinaesti. I kako je to sve ispalo pitate se? Jako dobro, ne izvrsno ali jako dobro.


S obzirom da je riječ o direktnom nastavku, Final Fantasy XIII-2 nastavlja tamo gdje je stao original. Svijet je spašen, svi se vole i svi su sretni. Očekivalo bi se kako na Pulsu i Cocoonu nema više ludih ljudi i čudovišta koji žele potpuno uništenje svijeta, no to je krivo razmišljanje. Uvodni vas filmić upoznaje s time što se dogodilo u prijašnjem nastavku i kako je završetak originala u korelaciji s početkom nastavka.

Final Fantasy XIII-2 screenshots

Lightning, heroina originala je sada postala čuvarica božice Etro i čuva Valhallu od čovjeka ljubičaste kose koji se odaziva na ime Caius. S druge strane, njezina sestra Serah živi mirnim životom u post-katastrofičnom Pulseu. No jednog dana se iznenada počinju stvarati čudovišta koja započinju napadati gradove diljem Gran Pulsea. Igrom slučaja pojavio se i tinejđer iz budućnosti, Noel, koji mora pomoći Serah da pronađe svoju izgubljenu sestru i ujedinjenim snagama spase svijet. A kako će spasiti svijet? E pa putovanjem kroz vrijeme što je glavni mehanizam igre.

Uvod u samu priču je jako intezivan, što je dosta netipično za jedan Final Fantasy. No uvod zapravo nagovještava kako je riječ o akcijski intezivnijem naslovu u odnosu na prijašnje Final Fantasyje. Nešto slično smo imali prilike vidjeti u Final Fantasy X-2 koji je isto tako bio intezivnijeg tempa u odnosnu na originalnu desetku. No moram priznati kako je promjena tempa dobrodošla i još bitnije, priča ne pati.

više nemate osjećaj da gledate film kao što je bio slučaj s originalom ...

Ovaj se put Square Enix odlučio na intezivniji utjecaj igrača na samu priču, pa više nemate osjećaj kao da gledate film, što je bio slučaj s originalom. Ubacivanje Quick Time trenutaka je svakako pridonijelo tome. Tako postoje animacije koje od vas zahtjevaju pritisak određenih tipki u određenom trenutku te ovisno o uspješnosti dobivate lošu ili dobru varijantu završetka te animacije, a sve te odluke utječu na kraj same igre. Uz onaj pravi kraj postoji još osam tzv. paradoksalnih završetaka koji će vas sigurno natjerati na barem još jedno odigravanje kako biste i njih proživjeli.

Final Fantasy XIII-2 screenshots

Na ovaj je način stvoren replay value igre čije je nepostojanje u originalu također bilo predmet kritike. Kao dodatni način razbijanja monotonije uveden je tzv. Live Trigger odnosno interaktivni dijalog. Po uzoru na Mass Effect, sada imate priliku odabrati što će vaš lik reći i na taj način utječete na daljni dijalog. Istina, utjecaj nije veliki ali dodatna sloboda svakako daje plus cjelokupnom iskustvu.


Naravno, novom tempu igre prilagođeni su i drugi mehanizmi. Igrači originala će biti na svome s obzirom da je većina mehanizama, kao što je slučaj i s lokacijama, preuzeta upravo iz originala. No određene su nadogradnje zapravo osvježile sami koncept. Jedan od primjera je borba, koja je i dalje izvedena u poznatom finalfantazijskom ATB-u odnosno Active Time Battleu.

Za one koji ne znaju o čemu je riječ, govorimo o real-time borbi u kojoj imate kontrolu nad jednim likom, dok drugom dvojicom upravlja umjetna (ne)inteligencija. Čemu zagrade pitate se? Upravo se taj AI ponaša kao da je riječ o Playstation 1 igri , jer koliko god vi napredovali sa svojim likom, on će se i dalje ponašati kao da ima osnovne sposobnosti. Jako iritatno pogotovo kada su boss fightovi u pitanju, te je začuđujuće zašto se Square nije pozabavio s ovim problemom ako im je glavni cilj bio zadovoljavanje želja fanova.

Final Fantasy XIII-2 screenshots

No AI na stranu. Borba kao takva je izuzetno zabavna te iznimno intezivna. Konstatno traži od igrača promjenu svog ponašanja i prilagodbu na nove neprilike koje vam neprijatelj zadaje. Stoga svaki boss zahtjeva drugačiji pristup. Drugačiji se pristup postiže paradigm shiftovima, odnosno kombinacijama koje možete ostvariti u svome timu na temelju njihovih sposobnosti. Različitost Paradigma se postiže mijenjanjem „joba“ vašeg lika. Tako Noel ili Serah mogu biti Commander koji je jak u fizičkim napadima, Ravager odnosno mage ili npr. Synergist, klasično rečeno red mage koji poboljšava karakteristike vašeg tima.

Sveukupno je šest „jobova“ što omogućuje brojne kombinacije, a na vama je da pronađete one kombinacije koje će biti efektne u određenim borbama. Paradigm shift princip je jako zabavan i pruža tu dozu taktiziranja u samoj borbi usprkos konstatnoj akciji, a jedina je njegova zamjerka spomenuta nepostojeća kontrola nad druga dva lika. Eh da, što se tiče vašeg trećeg lika - nema ga. Njegovo mjesto zauzimaju čudovišta koja pripitomite. Dakle Pokemon efekt, morate ih skupiti sve! Šalu na stranu, ovo je zapravo vrlo zabavan mehanizam koji izaziva skepsu u početku no činjenica je da ga je Square vrlo dobro izveo. Naime i čudovišta napreduju kao i Noel i Serah s tim da je za njihovo napredovanje potreban određeni item, a ne CP-ovi kao za likove.

Napredovanje je ostalo isto, dakle CP-ove koristite za napredak po interaktivnoj mapi vaših sposobnosti, Crystariumu. Crystarium je nešto jednostavniji sada i omogućuje prebrzo napredovanje. Možda su ga htjeli prilagoditi tempu igre, ali gubi se „gušt“ grindanja likova kada jedan job napunite na level 99. već u 20 sati igre.

Final Fantasy XIII-2 screenshots

Same lokacije su izuzetno velike - od prostranih livada do megalomanskih gradova (da, da dodali su gradove i ljude u njima) i onaj efekt hodnika po kojem je originalna trinaestica bila poznata je nestao. Zbog veličine samih lokacija, puno će puta pomoći Chocobo kao prijevozno sredstvo pa ćete biti u mogućnosti preskočiti random encountere koji su se vratili. Čudovišta više nisu vidljiva kao u originalu već će vas zaskočiti. No Square zna koliko je to iritatna pojava pa su odlučili uvesti mehanizam Mog Clocka. Naime vaš mali i užasno slatki Moogle prikaže sat kada se čudovište pojavi. U tom trenutku vam se daje mogućnost; pobjeći iz vidokruga čudovišta dok ne istekne vrijeme ili ga napasti i dovesti sebe u prednost u samoj borbi. U svakom slučaju Square je odlično riješio ovaj problem pa neće biti nepotrebne nervoze oko učestalih borbi.


Prezentaciju zapravo mogu slobodno preskočiti. Svi mi znamo kako je Square majstor prezentacije. Poznate Final Fantasy CG animacije su tu, detaljna in game grafika je tu, lijepi meniji su tu. Ipak, zbog prevelike količine detalja i neoptimiziranosti enginea zna se dogoditi poneki pad frame ratea koji je najočitiji u velikim lokacijama poput gradova, gdje je velika količina ljudi, vozila i detalja samih zgrada. S druge strane, kaotične borbe su jako fluidno izvedene i tu nema zamjerki. Ali vjerujem kako ćete zaboraviti na frame rate probleme jer će vas Final Fantasy XIII-2 ostaviti zadivljenim sa svojim svijetom i često će se znati dogoditi da jednostavno stanete i gledate što se događa oko vas.

Poznatog Nobua Uematsua više nema kao ni njegovih trademark melodija ...

Glazbeno, igra i dalje drži visoko ljestvicu. Poznatog Nobua Uematsua više nema kao ni njegovih trademark melodija, no gospodin Masashi Hamauzu je fino uradio svoj posao. Dio melodija je recikliran iz prethodnog nastavka no većina su novo skladane. Hamauzu nije skladao lako pamtljive melodije kao što radi Uematsu, ali soundtrack kao takav je uhu ugodan. Često korištenje vokala u pozadinskim melodijama je dobar novitet kao i sintetički zvuk koji odgovara duhu igre. A ukoliko gledate Glee primjetit ćete kako glavnu temu pjeva Charice koja će ostaviti dojam na vas svojim jakih glasom.

Final Fantasy XIII-2 screenshots

Veliku pohvalu treba odati Square Enixu na lip-syncu likova kao i na odabiru glasova. Ovo je jedna od rijetkih igara u kojoj likovi otvaraju svoja usta upravo onako kako govore, a to je detalj koji znači. Dijalozi su prihvatljivi, posebno dobri kod glavnih likova, ali loši kada su nasumični likovi u pitanju.


... Kaže pjesma Majki i našeg prijatelja Bareta. A vremena će mnogo otić na FF XIII-2. Glavnu priču možete preći za tridesetak sati, no side-questovi i želja za grindanjem podižu sveukupnu trajnost na sigurno preko 60 sati. Dakle, nimalo grandiozno kao recimo Final Fantasy XII ali u svakom slučaju zdravo RPG-ovski, što bi rekli.

Final Fantasy XIII-2 uspješno izaziva onaj efekt „ma još samo malo, da vidim što će biti“ pa vam u konačnosti prođe cijeli dan. Naravno tome je pridonio ovaj otvoreni mehanizam Historie Crux, odnosno vremeplova kojim idete iz ere u eru po vlastitoj želji kako bi riješili vremenske paradokse koji stvaraju probleme populaciji. Povremeni tok gameplaya će vam usporiti puzzleovi imena Temporal Rift koje morate riješiti kako biste dalje napredovali. Iako zabavni i rijetko iritantni, malo ih je pa ćete htjeti još. Square Enix bi ih mogao slobodno izbaciti kao zasebnu mini igru.

Osobno sam dobio osip kada sam došao do jednog dijela igre koji kaže: “Available in future downloadable content“...

Također trebam pripomenuti kako je prokletstvo dodatnog sadržaja zadesilo i Final Fantasy. Osobno sam dobio osip kada sam došao do jednog dijela igre koji kaže: “Available in future downloadable content“. Istina, moderna su vremena, ali RPG bi trebao biti cjelovito iskustvo stoga je pomalo neukusno vidjeti ovako nešto. Profit doduše ne gleda način pa je bilo samo pitanje trenutka kada će DLC-ovi doći.


Final Fantasy XIII-2 je izašao, a dobili smo zapravo trinaesticu kakva je od početka trebala biti. Ova Final Fantasy igra je dokaz kako ipak nije potrebno linearno iskustvo da bi priča bila uistinu dobra. Square Enix nam je dao sve ono što smo htjeli; gradove, veću razinu interakcije, mini igre, shopove i prije svega nelinearno iskustvo čiji put kujemo mi sami. Istina, problemi poput nestabilnog frame ratea, glupavog AI-a ili recikliranja lokacija i melodija ruše mogućnost ulaska igre u krug 90+ igara ali to ne znači da je igra loša. Dapače, doživjet ćete jedno lijepo iskustvo koje ne biste trebali preskočiti u ovoj generaciji konzola.

Što nas očekuje u sljedećem nastavku serijala ne znamo, ali svakako do tada možete igrati ovaj nastavak i pokušati razotkriti bogati, oku i uhu ugodan svijet Gran Pulsea i Cocoona u raznim vremenskim perioda.



Sviđaju li vam se promjene koje je Square Enix napravio? Imate komentar na recenziju? Slobodno kažite sve što vam je na duši, u komentarskoj kutiji, odmah tu ispod.