VIDEO RECENZIJA - Prvi projekt ambicioznog hrvatskog tima Gamepires eksplozivna je i zarazna utrka kojoj samo nedostaje malo poliranja i malo dubine.



Posljednja trkaća igra razvijena u Hrvatskoj koje se mogu sjetiti da sam igrao je ... Urban Jungle? A to čak nije ni trkaća igra. Samo igra s autima... i prometom. Zar ih je stvarno tako malo? Odnosno, zar ih stvarno nije bilo do sada? Poražavajuća je to statistika, ali to nije ono što hrvatski studio Gamepires cilja popraviti s Gas Guzzlersima. Njihov cilj nije tako lokalan, nije ni tako beznačajan, a čini se da nije ni kratkoročan - odlučili su stvoriti combat racing igru kakvu dugo nismo vidjeli na PC-u, napraviti da izgleda poput modernih AAA naslova, ubaciti u nju litre motornog ulja, mnoštvo eksplozija, brdo metala, raketa i kokoši (!) te ju plasirati po prihvatljivoj cijeni diljem svijeta.

Mali ali predan i očigledno talentiran tim iz Hrvatske uhvatio se posla, složio par trailera pa i beta verziju koja nas je zainteresirala te nas ostavio da čekamo punu igru. Sad kad je vani već par dana proveo sam i previše vremena napucavajući se s virtualnim Stojadinima, a konačni zaključak je, kao što vidite po ocjeni na koju ste zasigurno već bacili oko - pozitivan. No zašto ovo nije 80+ igra? Zašto ne zaslužuje 90+ kategoriju? Pridružite mi se dok seciram Gas Guzzlerse u detaljnom tekstu u nastavku te skraćenoj verziji istoga u obliku video recenzije.





Gas Guzzlers: Combat Carnage nema nikakvu priču. Nešto što ovom tipu igre nije ni pretjerano potrebno, ali čak i primjesa nekakve priče, nekakvog objašnjenja tko ste vi kao igrač i zašto bi se trebali natjecati, pomogla bi staviti stvari u neki kontekst te dodatno motivirati igrača na dulje igranje. Ova igra se tako u potpunosti oslanja na svoj eksplozivni arkadni gameplay za tu motivaciju, odnosno na činjenicu da napredovanjem otključavate nove automobile, staze i opcije za prilagođavanje vozila. No određeni kontekst i objašnjenja kroz cijelu igru jednostavno nedostaju zbog čega karijera u početku djeluje nepovezano i generično, čemu ne pomaže ni dizajn menija. Kažem "u početku" jer se kasnije navikente na to i na neki način počnete cijeniti ono što se zapravo ovdje nudi.

Počinjete stvaranjem svog profila - upišite nadimak, izaberite boju odjela predefiniranog vozača s kacigom na glavi, izaberite glas koji će ga predstavljati humorističnim komentarima kroz igru (Austrijanac Arnold ili Amerikanac Jack) i krećete. Bez ikakvog objašnjenja, odmah se nalazite u garaži, imate prvi automobil (Ficho) i nedovoljno novca da ga nadogradite čak ni nekim početnim oružjem. Pritom vas igra čak ni običnim dijaloškim okvirom ne uputi u način natjecanja kroz vašu virtualnu karijeru. Opet taj problem generalnog manjka objašnjenja i nekakvog konteksta.

Srećom nećete se osjećati previše zbunjeno jer nema tu nekog osobitog kompliciranja - jedina opcija je kliknuti na 'Continue' te izabrati jednu od tri ponuđene utrke. Budući da nemate novca za prvo oružje, Battle i Knockout utrke neće vam biti dostupne pa ćete za prve novce morati pobjediti u klasičnoj utrci gdje su oružja zabranjena. Zaradivši tako prve dolare i otključavši prve nadogradnje, počinjete shvaćati kako je napredak kroz igru zamišljen. Svaka pobjeda, drugo i treće mjesto u utrkama donosi vam određeni broj novca za nadogradnje, ali i bodova na rang listi kupa u kojem se natječete. Osim Knockout utrka gdje se svakim završenim krugom posljednji vozač u krugu eliminira (doslovno eksplodira), a samo pobjedniku idu novac i bodovi. Počinjete dakako s nula bodova na rang listi, a iako se ni to igra neće potruditi objasniti, logično je da trebate dobrim utrkivanjem i redanjem pobjeda dogurati do prve pozicije. To doduše nije nimalo lak zadatak budući da je igra u početku čak i previše teška već na medium postavci - činjenica je to koja bi mogla odbiti igrače koji inače ne igraju apsolutno svaku racing igru čim izađe.

Gas Guzzlers: Combat Carnage screenshots

Jednom kad stignete do prvog mjesta na ljestvici otvara se posebni event, završni turnir s tri uzastope utrke u kojemu se ukupni rezultat gleda za pobjedu. Završite ga kao pobjednik i otključavate sljedeći kup koji pred vas stavlja novu rangu listu, snažnije automobile i oružja za oključati te nove staze.

Interesantan je pristup da u bilo kojem trenutku u karijeri možete sami birati želite li za napredak igrati klasičnu utrku, malo riskantniju utrku s oružjem ili vrlo riskantnu ali novčanom nagradom najbogatiju Knockout utrku. No sa svega tri moda igre koji se u konačnici svode na isto utrkivanje sa ili bez oružja, napredovanje po rang listama kupova može brzo postati repetitivno. Pogotovo ako se nađete u situaciji da ste otključali sve automobile i nadogradnje moguće za određeni kup, a još morate barem 15 utrka s istim autom i oružjem pobijediti kako biste se plasirali na prvo mjesto liste i vidjeli što igra dalje donosi. Situacija je to u kojoj se nije teško naći zbog činjenice da je igra teška te pogotovo zbog simuliranja utrka u kojima ne sudjelujete što omogućuje vašim protivnicima više bodova na rang listi. Bodova nad kojima vi nemate utjecaj jer ih igra sama dodjeljuje temeljem imaginarnih, simuliranih utrka.


Gledajući koliko je osnovni gameplay zabavan, prava je šteta što ne postoje neki drugi načini igre koji bi snažnije istaknuli sve što Gas Guzzlers: Combat Carnage zapravo može ponuditi. Nešto što bi tijekom karijere presjeklo ta tri osnovna načina igre i prekinulo monotoniju. Primjerice, ako Classic race mod ističe igrin element čistog utrkivanja bez upotrebe oružja... zašto, o zašto, ne postoji mod gdje se posebno ističe drugi bitni element Gas Guzzlersa - uništavanje vozila oružjem? Zamislite samo: golema i ovalna asfaltna arena umjesto klasične staze, 8 Gas Guzzlera, ovacije publike, bacači raketa na krovovima i uništavanje sve dok samo jedan igrač ne preostane - bilo bi epic! Doduše, daleko od toga da i obične utrke u igri nemaju epskih trenutaka, samo nakon nekog vremena dobijete dojam da im je ponestalo inspiracije.

Gas Guzzlers: Combat Carnage screenshots

Definitivno najveća snaga Gas Guzzlersa je samo utrkivanje, napucavanje i činjenica da sami birate kako će vaš automobil izgledati, što će imati na krovu, ispod haube i na felgama. Ukoliko imate dovoljno novca nadogradnje motora, nove gume i kočnice dobro će doći tijekom utrke. I da vam kažem - stvarno je nešto posebno u tome kada vidite hrpu malih Ficha kako se pri suludim brzinama napucava raketama, mecima, sačmama i granatama - sve popraćeno predivnim eksplozijama, zagušujućim dimom i često zabavnim trash komentarima onog glasa kojeg ste izabrali na početku (preporuka: birajte Arnolda).

U isto vrijeme pazite tko je iza vas, tko ispred, a pazite i da razbijete što više usputnih predmeta po stazi jer vam daju dodatni nitro.

Fiće, Stojadini i Renault Četvorke tek su početak Gas Guzzlersa. Igra postaje posebno napeta kada otključate drugi i treći kup te vozila poput Lancie Delta, Dodge Vipera i BMW-a M3. Vozila nisu licencirana ali sasvim je jasno o kojim modelima iz stvarnog života se radi. Napretkom kroz singleplayer dobivate pristup i naoružanju moćnijem od početnih sačmarica i bacača raketa koji mogu pucati samo jednu raketu odjednom. Moj osobni favorit je jedno oružje druge klase koje izbacuje roj granata koje eksplodiraju pri kontaktu i u svega pet ili šest pravilnih poteza mogu uništiti protivnika. Kaos koji se stvara na stazi dok se pokušavate izboriti za prvo mjesto koristeći oružja, dobre manevre kroz zavoje i nitro je ono što čini Gas Guzzlerse prokleto zaraznima. U isto vrijeme pazite tko je iza vas, tko ispred, a pazite i da razbijete što više usputnih predmeta po stazi jer vam daju dodatni nitro. Formula je to koja čini užasno napeto, često iznimno teško, ali i vrlo zadovoljavajuće iskustvo kad savladate sve osnovne mehanike - pogotovo na medium i hard težinama.


Oružja ima sasvim dovoljno, a variraju od posebnih vrsta sačmarica, preko bacača raketa pa sve do nekakve vrste fokusiranog lasera kojim je teško naciljati protivnika, ali radi veliku štetu. Osim toga, postoje i varijacije na ista oružja koje mogu svoje posebne projektile izbacivati i prema nazad. To je dobar način za odgurati protivnike dalje iza sebe dok se pokušavate izboriti za prvo mjesto, ali sama mogućnost pucanja unatrag dovodi nas i do određenog problema u balansu gameplaya.

Naime, osim samog oružja koje možete izabrati i namontirati prije utrke, na svakoj stazi nalazi se i nekoliko bonusa koje možete pokupiti u svakom krugu. Da izdvojim samo neke, tu su bačve koje ostavljaju lokve skliskog crnog ulja, boca nitroa koja će vam dati veliko ubrzanje, mine koje ostavljate iza sebe i koje nije pametno pregaziti, dodatna municija te mehaničarski ključ koji će popraviti 10% vaše štete kada ga pokupite. Dobro je što takvi bonusi postoje jer dodaju još jedan sloj dinamike u igru i bez njih Gas Guzzlersi definitivno ne bi bili toliko zabavno, ali zbog načina na koji su postavljeni na stazama daju i pomalo nepravednu prednost igraču koji je prvi.

Jer osim što prvi u utrci može pucati prema iza, ako pametno igra i kupi sve mu dostupne bonuse uvijek će imati dovoljno municije, auto popravljen do kraja, a ostavljati će za sobom mine i lokve ulja, čineći da ga je gotovo mazohistički teško dostignuti. Pogotovo ako ste kao drugi igrač tik iza njega jer će vam bez problema krasti sve bonuse čak i ako ima, primjerice, maksimalnu količinu nitroa i municije za oružje. Ovo nije toliki problem kada igrate singleplayer, osim eventualno na hard postavci, ali sama činjenica da prvi igrač i dalje može "krasti" sve bonuse automatski čini eventualni multiplayer teško igrivim na neke duže, kompetitivne staze.

Gas Guzzlers: Combat Carnage screenshots

A kad smo kod „staza“, one su solidno dizajnirane, gotovo svaka ima neke posebne prečace, a i postavljene su na razne krajolike. Utrkivati ćete se od sniježnih planina preko kišom natopljenih šumskih dionica sve do suncem okupanih kanjona i prašnjavih pustinja. Manji problem je što se relativno brzo kroz singleplayer iskustvo staze počnu ponavljati, dok neke od njih osvježenje nude tek u svojim zrcalnim verzijama s drugim vremenskim uvjetima.


U odnosu na beta verziju, konačni Gas Guzzlersi u mnogočemu su popravljeni. Kamera se više ne ponaša čudno nakon većih skokova, a dodane su i nove kamere te ciljnik kada gledate na akciju iz prvog lica. Nedostaje jedino mogućnost pogleda iza, što nadomješta svojevrsni radar na dnu ekrana. On je vrlo koristan za ciljanje unazad, ali bi svejedno voljeli imati i opciju pogleda iza. No daleko više od te mogućnosti žalimo za nepostojanjem replay opcije jer to znači da pored snimanja Frapsom i sličnim programom, nemate drugog načina da se pohvalite prijateljima kako ste Fićom uspjeli uništili tri Stojadina prije kraja prvog kruga. A to je prokleta šteta.

Arkadni vozni model također je dobio određene izmjene - auti sada djeluju manje zaljepljeni za podlogu, a kontroliranje je lakše, intuitivnije i logičnije neovisno koristite li tipkovnicu, gamepad ili volan. Također, optimizacija koda je sada znatno bolja čineći igru manje zahtjevnom, a i dalje predivnom. Stvarno, grafika je vrlo lijepa - pogotovo ako uračunate koliko ova igra košta te ako imate snažan PC sposoban da ju fluidno prikaže na ultra detaljima.

Zrake sunca probijaju se kroz dimne zavjese koje na prašnjavim cestama stvaraju dovoljno detaljno modelirani automobili.

Gas Guzzlersi su najljepši na suncem obasjanim stazama gdje se moć Gamepiresovog vlastitog Prana enginea najviše ističe. Zrake sunca probijaju se kroz dimne zavjese koje na prašnjavim cestama stvaraju dovoljno detaljno modelirani automobili. Eksplozije brzo nestaju, ali izgledaju efektno i mogu zasljepiti baš u neugodnom trenutku. Šteta na automobilima dobro je predočena. Karoserija se deformira tamo gdje ju udarite, pucaju stakla, ljušti se boja, opadaju branici, a činjenica da je potrebno daleko više od jedne rakete da se auto vidljivije ošteti i uništi samo nas podsjeća da je ovo ipak čista arkada. I nema ništa loše u tome. Vjerujte, poseban je užitak kada minigunom šaljete roj metaka na auto ispred sebe što mu uz prikladno iskrenje podiže bunker gore-dolje.

Gas Guzzlers: Combat Carnage screenshots

Tehničke strane općenito ne bi se posramile ni neke skuplje igre. Možda umjetnički smjer nije osobito snažan (čemu manjak objašnjenja i konteksta ne pomaže), ali detalja u grafici i zvuku ne nedostaje. Glas Arnolada ili Jacka koji predstavljaju vas i komentiraju sve što se dešava ne ponavlja se tako često kao u beta verziji, a i fore su uglavnom solidne pa vjerujem da većina vas neće osjećati osobiti poriv da to komentiranje ugasi.

Vrag je u detaljima, kažu, a ekipa iz Gamepiresa definitivno se posvetila nekim detaljima kako bi dala svojoj igri vickasti karakter ponajviše blizak upravo ljudima s ovih prostora. Primjerice, reklame na nekim stazama promoviraju 'Drava' gume, a ako propucate nekome bunker moguće je da ćete unutra vidjeti skrivenu lutku na napuhavanje s ustima na „može“. Posebno je zabavno kada u garaži čujete radio prijenos legendarne utkamice na kojoj Mladen Delić viče „Ljudi je li to moguće!“. To su neki zabavni dodaci cijelom iskustvu, ali opet - bez nekog konteksta ili barem primjese priče, ostavlja se dojam slike koja nije gotova.


Iako je formula Gas Guzzlersa u suštini savršena za multiplayer (pored spomenutog eventualnog problema u balansu), mod za više igrača nažalost nije dovoljno razvijen. Na stranu to što je lista servera trenutno siromašna i što se rijetko može naći neki server bez laga i napunjen igračima, multiplayer je prejednostavan - previše djeluje kao tek sporedni mod o kojem se nije previše razmišljalo. Ne postoji, primjerice, rangiranje servera po skillu ili iskustvu, a čak je moguće ući u utrku s Dodge Viperom protiv Fiće. Mod je toliko jednostavan da čak ne nudi izbor automobila, već ćete multiplayer utrku morati odvoziti s onim autom koji vam je trenutno izabran u modu karijere. Dakle, želiš promijeniti auto za online utrku? Odi nazad u mod karijere, promijeni izabrani auto u garaži, izađi iz tog moda i vrati se u multiplayer mod - voila! Gamepires nam je doduše rekao kako će u narednim tjednima i mjesecima raditi na poliranju multiplayera, a čak razmišljaju i dodati neke nove modove poput Deathmatcha. Da, Deathmatch s Gas Guzzlersima - to je ono što u ovoj igri želimo vidjeti!

Multiplayer nije jedini mod koji će dobiti poboljšanja u nadolazećem patchu, odnosno patchevima. Gamepires je svjestan većine problema na koje smo se osvrnuli u ovoj recenziji i predan je riješavanju istih. Prvi patch stiže već ovaj tjedan i riješiti će neke singleplayer i gameplay probleme, dok će se drugi patch fokusirati na multiplayer. Usput će, kažu, dodati i neke nove sadržaje, a upravo to je možda i najveća mana Gas Guzzlersa u trenutnoj verziji - manjak sadržaja. Ili radije - manjak dubine u cijelom tom iskustvu.

Unatoč problemima, Gamepiresu ipak treba čestitati jer je konačna istina da su stvorili često impresivnu i zaraznu combat racing igru kakvu PC gameri traže već duže vrijeme, a i podsjetili nas na neke automobile koje nikad nismo mislili da ćemo vidjeti u ovakvom izdanju. Istina je i da nedostaje dubine u svemu izvan same srži zabavnog gameplaya, ali s druge strane treba reći da nema ni visoke cijene. Za svega 130 kn koliko igra košta u lokalnoj distribuciji na DVD-u, ovo je itekako vrijedan dio hrvatske game development povijesti koji vrijedi kupiti i zaigrati. Kako iz podrške ambicioznim domaćim developerima koji rade na tome da riješe igrine probleme, tako i zbog činjenice da zapravo nudi vrlo zdravu količinu eksplozivne trkaće zabave i veliku mogućnost da izmami par osmjeha zadovoljstva.

A vi? Zaigrali Gas Guzzlerse? Ne slažete se s recenzijom? Ne zaboravite nam nahraniti dušu svojim komentarima i ocjenama.