Trčanje, pucanje, pogled iz trećeg lica, hrpe protivnika, odabir i korištenje vještina, solidan broj dostupnog oružja, različiti modifikatori koji pridonose raznolikosti gameplaya te zakletve koje modificiraju težinu ali i utječu na to koliko ćete iskustvenih bodova dobiti nakon završetka mape – ukratko, God Mode.

Developer Old School Games i izdavač ATLUS, pripremili su kooperativnu pucačinu koja ima samo jedan cilj – da vas u kraćim intervalima zabavi tako da ubijate što više različitih protivnika koji se nalaze u Hadovom podzemlju. Budući da je premisa igre vrlo jednostavna, nemojte očekivati nekakvu priču ili nešto slično od God Modea – za to ovdje jednostavno nema mjesta. Ovdje je bitno samo pucanje, pucanje i još malo pucanja, a detalje o svijetu igre i kako ste dospjeli u podzemlje čut ćete od spiritualnog pomagača koji se tu i tamo javi te pritom koristi nekakav humorističan ton. No, zbog hrpe protivnika ionako ga nećete previše slušati dok se fokusirate na masakr žitelja podzemnog svijeta.

Kada prvi puta uđete u igru, na raspolaganju imate dva oružja koja se dijele na primarno i sekundarno te jednu vještinu, odnosno štit. Zatim možete odabrati zakletve koje su u biti modifikacija težine unutar klasičnih težina. Zvuči neobično zato jer i jest, no poslušajte o čemu se radi. Naime, tih zakletvi ima ukupno sedam, a njihovom aktivacijom svojevoljno žrtvujete određene pogodnosti tijekom igre. Primjerice, možete aktivirati zakletvu koja će vas riješiti vašeg zaštitnog oklopa i tako učiniti ranjivijim ili onu koja će smanjiti količinu zdravlja koje dobijete kada ga pokupite ili pak onu koja će učiniti da vas svaki pogodak neprijatelja otruje.

God Mode screenshots

Iako zvuči suludo imati tako što aktivirano, upravo su zakletve najbrži način za otključavanje dodatnih stvari u igri, zbog toga što svaka od njih dodaje određeni postotak iskustvenih bodova na konačnu bilancu. Moja je greška bila što sam prvi puta aktivirao svih sedam bez da sam čitao opise pa sam se zbog toga uglavnom skrivao iza suboraca, no zato sam na kraju dobio vrlo lijep broj iskustvenih bodova. Prije iduće mape aktivirao sam samo one za koje smatram da ih mogu kompenzirati igranjem i tako sam napravio balans između same težine igranja i dodatnih iskustvenih bodova koji se dobivaju ubijajući.

Pomoću tih iskustvenih bodova, odnosno dizanjem levela, dobiva se pristup novom oružju i njihovim nadogradnjama, novim vještinama te različitim stvarima kojima možete ukrašavati svog lika. Naoružanje je u God Modeu poprilično standardno unatoč tome što se igra odvija u podzemlju. Umjesto nekakvih bogovskih pljuca, neka od oružja dostupnih ovdje su: sačmarica, revolver, minigun i bacač granata, ali njima se s vremenom pridružuju i ona malo egzotičnija poput motorne pile, Railguna i Plasma Guna. Neke od vještina koje se mogu aktivirati zvuče klasično poput štita te obnavljanja zdravlja, ali ima tu i onih malo zanimljivijih kao što su mogućnost da neprijatelje na kratko vrijeme pretvorite u saveznike, dobijete ogromni čekić i naravno, zadnja koja se otključa – God Mode, odnosno potpuna neranjivost.

Mapa, odnosno ‘labirinata’ kako se u igri nazivaju (iako to nisu), ima samo pet, što čini God Mode dosta kratkim iskustvom. No iako ih nema mnogo, njihovom vizualnom dizajnu, odnosno pozadinama i nekim detaljima u samim levelima, zaista se ne može ništa prigovoriti. Dapače, zbog nekih dobro dizajniranih detalja na lokacijama možete pomisliti da su određeni dijelovi mape barem djelomice interaktivni. No nažalost to nije tako. Nakon nekoliko sati igranja dobio sam dojam da je mnogo vremena otišlo na izradu takvih vizualnih detalja koji na kraju obogaćuju samo generalnu atmosferu igranja, dok su same mape, odnosno prostor po kojemu se igrači kreću, pomalo siromašni i pravocrtni.

God Mode screenshots

Igra funkcionira krajnje jednostavno – nakon što ubijete sve neprijatelje unutar jednog dijela mape, pomoću portala ili prolaza odlazite u idući dio i tako sve do kraja gdje vas može dočekati i kakav . Nakon što napravite generalni masakr nad svim neprijateljima, odlazi se u poseban dio mape gdje skupljate novac ili se možete međusobno ubijati (svojevrsna PvP arena). Iz mog iskustva, igrači se u tim situacijama uglavnom demonstrirali kolegijalnost tako što su se fokusirali na skupljanje sjajnih novčića, umjesto na međusobno napucavanje.

Čini se da su developeri i sami svjesni da mape kao takve dugoročno nisu previše zanimljive pa su smislili različite modifikatore gameplaya nazvane Test of Faith, dizajnirane tako da malo promjene uobičajen stil igranja. Ti modifikatori mogu primjerice učiniti da magla prekrije mapu i limitira vam tako pogled na nekoliko metara ili da svakih nekoliko sekundi u ruku dobijete neko novo oružje. Zatim su tu i neki od modifikatora koji pomažu samom igraču, poput kratke neranjivosti ili beskonačne municije, a tu su i neki mutatori koji potiču na timsku igru poput zajedničkog zdravlja što znači da svi članovi tima mogu odjednom umrijeti. No iako igra sadrži dobar broj zanimljivih modifikacija, one same nisu dovoljne da nadoknade mali broj dostupnih mapa koje mogu brzo dosaditi.

Sama borba je u početku vrlo neobična, barem dok se ne naviknete na kretanje lika koje je specifično kruto. Uz to, ovdje nemate mogućnost ciljanja nizu ciljnik s oružjima pa je samo ciljanje malo otežano odmah u startu, odnosno traži određeni period navikavanja. No jednom kada se uhodate postaje poprilično zabavno ubijati legije neprijatelja, pogotovo jer svako oružje ima vrlo različit i poprilično zadovoljavajuć osjećaj dok ga koristite. Još kad u to uračunamo i razne kombinacije vještina koje postepeno otključavate, borba nikad nije dosadna. Protivnika uvijek ima sasvim dovoljno za sva četiri igrača ako sudjeluju u igri, ali njihova umjetna inteligencija i nije baš na zavidnoj razini jer igraju na kartu brojnosti umjesto na nekakve smislene pokušaje da vas ubiju. Tako će uglavnom samo trčati prema vama i probati vas ubiti s jednim ili dva različita napada, barem što se tiče protivnika koji su na zemlji. Oni koji lete, ubijaju iz daljine pa mogu biti mnogo veća prijetnja. Ako ništa drugo, treba pohvaliti njihovu raznolikost – olovom punite kosture, trolove, nekakva energetska bića, leteća čudovišta i slične beštije.

God Mode screenshots

Uzimajući u obzir sve te elemente, God Mode je definitivno jedna solidna kooperativna pucačina. Ne uvodi ništa previše novo u svoj žanr, ne izmišlja toplu vodu, ali nije niti dosadna za ubiti pola sata ili sat vremena u slučaju da poželite malo napucavati žitelje podzemlja s prijateljima. Razni modifikatori i sustav zakletvi, kao i sama tematika podzemlja koju više ne viđamo tako često u igrama, čine ju lagano drugačijom od konkurencije, no u isto vrijeme ne čine ju i boljom. Iako itekako ima zabavnih trenutaka, gameplay ne uspijeva ostati zanimljiv na duže staze, poglavito zbog malog broja mapa. Iako su razni mutatori odličan pokušaj da se gameplay održi zanimljivim kroz cijelu igru, nakon određenog vremena kada ih vidite sve, dolazi do zasićenja. Uz to, igra u trenutnom izdanju ima i određene tehničke probleme od kojih je najgori onaj relativno učestalog rušenja cijele igre na desktop (dakle vi s konzolama ste sigurni po pitanju ovoga). Također treba spomenuti čudnu odluku koja uključuje mogućnosti pričanja preko mikrofona pri kojoj igrače ne možete utišati ako imaju problema s istim, kao i ne postojanje tekstualnog oblika komunikacije, koji je svakako poželjna opcija u ovakvim igrama.

Cijena igre od svega sedam eura donekle opravdava količinu sadržaja, ali za jednu igru fokusiranu na multiplayer, God Mode će definitivno trebati i redovita ažuriranja s novim mapama. Osim toga, cijena ne može opravdati početne tehničke probleme i manjkavosti, ali možemo imati razumijevanja za novu igru na tržištu i nadati se da će developeri poraditi na greškama. Uz solidno napucavanje, neke zgodne ideje i brojne modifikatore gameplaya, God Mode može biti vrlo dobra povremena zabava uz dobru ekipu. Ali ne i puno više od toga.