Zadržavajući dah uđite u našu novu recenziju - zaigrali smo Sniper Elite V2, preradu originalnog hita iz 2005. godine. Zaslužuje li naslov jedne od najboljih igara godine poput svoga prethodnika?



Satima ležite na vrhu crkvenog tornja. Vjetar vam udara u lice, umor vas savladava, a polako vas hvata i grč u nozi. Nikakav pokret nije dopušten jer morate biti pripravni povući okidač kada se vaša meta pojavi. Meta se napokon pojavljuje okružena s desetak zaštitara. Uvlačite dah i pucate... Ovako realistične scene nećete često sretati u Sniper Eliteu V2, ali ovo je unatoč tome najvjernija simulacija snajperskog ratovanja do sada. Uz mali dodatak standardne holivudske akcije.


Prvo, obavezno moram napomenuti da Sniper Elite V2 nije visokobudžetna igra. Dakle, ovo nije naslov modeliran da donese ogromnu zaradu svom proizvođaču. Ovaj Rebellionov TPS stvoren je kao posveta mid-range igrama koje su u prošlosti bile veliki hit, a danas su u razdoblju pompozno najavljivanih „blockbustera“ pomalo i zaboravljene. Ako nabavite ovu stratešku pucačinu mogu vam zagarantirati da će se cjelokupni iznos koju ste za nju izdvojili u potpunosti isplatiti, unatoč tome što nije toliko nizak koliko se očekivalo. Kad smo već kod isplativosti igre, valja spomenuti kako kupnjom PC verzije Sniper Elitea V2 u fizičkom obliku također igru dobivate registriranu na Steamovu servisu. Dakle, izgubljeni DVD za vas više neće biti nikakav problem.

Sniper Elite V2 screenshots

Sniper Elite V2 nije originalan naslov sam po sebi već je prerada Rebellionova hita iz 2005. godine koji se temeljio na više-manje istim događajima koji su centar i ove igre. Za razliku od ovog skromnog i prosječnog naslova, originalni Sniper Elite bio je toliko kvalitetno djelo igraće industrije da je na više mjesta pokupio nagradu za najbolju igru godine, po njemu je izašla knjiga Sniper Elite: The Spear of Destiny, a izdanje za Wii mogli smo vidjeti prije dvije godine. Prema svemu tome jasno je da je u svoje vrijeme Sniper Elite bio za klasu bolja igra nego što je to danas njegov „nastavak“ te da Sniper Elite V2 nikad neće steći takav kultni status. Što se tiče prvijenca u Sniper Elite serijalu zapravo se tek malog dijela te igre uopće mogu prisjetiti, ali znam da je bilo pregršt atraktivnog napucavanja, šuljanja i pikselizirane krvi. Nešto slično očekuje vas i u Sniper Eliteu V2 što će ovu igru učiniti krvavom, brutalnom i na kraju krajeva zabavnom - sve redom važnije od nekog kultnog imena i statusa.


Vizualno, Sniper Elite V2 je čisti prosjek. Očekuje vas sivo-smeđa paleta boja i malo detalja u teksturama. Razlike između maksimalnih i minimalnih grafičkih postavki su uistinu nezamjetne tako da nema potrebe forsirati vaš PC za bolje rezultate. Osim toga ova igra je kralj kopiranih objekata. Često ćete dobivati osjećaj već viđenog pri ulasku u sasvim drugu građevinu, a tome je razlog već spomenuti ograničeni budžet proizvođača. S druge strane, vizualna detaljnost pri eliminiranju neprijatelja je nešto spektakularno. Najbolje bi je bilo usporediti s nedavnim Max Payneom 3, ali čak i pri toj usporedbi Sniper Elite V2 nema premca. Vjerno prikazanom prskanju krvi i prosipanju organa dodatak je samo spektakularna X-Ray kamera koja prikazuje koliko smrtonosan može biti jedan ispaljeni hitac. U rendgenskoj snimci ulaska metka u tijelo naše žrtve možemo vidjeti vjerne i detaljne slike lomljenja kostiju, pucanja organa i medicinski točnu anatomiju dijela tijela koje metak pogađa. Ovaj dodatak igri je definitivno njezin najveći plus kako u vizualnom dojmu tako i kao element zabave i igrivosti.

Dodatak rendgenske kamere pri hitcu svakako je najveći plus u vizualnom dojmu igre.

Kako je ovo prvenstveno naslov baziran na stealth igranju, Rebellion Developments je dosta pažnje obratio i na zvuk u igri. Uz pomalo repetitivnu orkestralnu glazbu koja prati sve akcijski nabijene segmente igre čuti ćemo i zvukove okoline koji imaju utjecaj na gameplay. Primjerice, igrač će pri izvođenju ubojstva s leđa trebati paziti na svoju bešumnost i hodati isključivo u čučećem stavu, a osim toga, okružen neprijateljima morat će paziti kada mora ispaliti odlučujući hitac. Pri potpunoj tišini riskira se otkrivanje pozicije, a prikrivanju glasnih pucnjeva pomažu bombardiranja, crkvena zvona, fućkanje vlaka i slični zvukovi koji zaglušuju neprijatelje.

Sniper Elite V2 screenshots

Zgodan dodatak igri je i napredna fizika neočekivana za ovako „prosječan“ naslov. Naime, dosta se pažnje posvetilo putanji metka koji izlazi iz snajpera. Ovisno o vrsti puške, vjetru, visini, udaljenosti i kretanju žrtve trebati ćete pažljivo isplanirati svoj hitac. Naime, treba pametno uračunati sve te okolnosti pa shodno tome postaviti središnju točku svog ciljnika malo više ili niže, ili pak lijevo ili desno. Valja napomenuti da sa višom težinom igre postaje teže naciljati neprijatelja, a preporučeno je zaigrati barem na „Marksman“ postakci težine budući da razina „Cadet“ ne pruža gotovo nikakav izazov. Ako se ne želite previše zamarati naprednim računicama, parametrima i algoritmima omogućeno vam je svako toliko ispustiti zrak iz pluća svojega lika te tako preciznije nanišaniti vašu buduću žrtvu. Fizika se očituje i u padu mrtvog tijela protivničkog vojnika koje će reagirati na brzinu i blizinu hica te okolinu koja ga okružuje. Očekujte realne, a ponekad i vrlo smiješne pozicije u kojima ostavljate njihova trupla.

Naravno, postoje i određeni minusi u prvotnome dojmu igre. Osim već spomenute slabe palete boja, slabo detaljiziranih tekstura i kloniranih objekata, velika zamjerka je i neproporcionalnost okoline u odnosu na igrača. Pod time mislim na gigantske objekte poput trometarskih vrata, preširokih stubišta, ogromnih dvorana i prostranih hodnika koji okružuju glavnog lika što ga u igračevim očima može često učiniti Liliputancem. Ne znam koliko će to vama osobno smetati, ali ja sam se igrajući Sniper Elite V2 neugodno prisjetio Duke Nukem Forevera i onih strašno loših misija u kojima je nekad slavni Duke pretvoren u minijaturu (doslovno i metaforički).


Pravilo je u igrama da dobra priča uvijek može spasiti prosječan naslov. Nažalost, priče u ovoj igri skoro pa i nema, no za divno čudo to nije nikakav minus. Sniper Elite V2 stavlja vas u ulogu tajnog agenta Karla Fairburnea koji je pred sam kraj rata poslan u Berlin da spasi ili ubije znanstvenike koji su radili na projektu V-2 dalekometnih raketa. Fairburne treba spriječiti da se tih znanstvenika dočepaju Sovjeti koji bi tako dobili prednost u nadolazećem ratu čiji se miris već osjećao u zraku. Iako sve ovo lijepo zvuči na papiru, u akciji je to sasvim druga priča. Objašnjenje zašto smo se našli duboko unutar neprijateljskih linija dobijemo u kratkom brifingu prije svake misije i to je uglavnom to što se tiče priče. Tu i tamo neka atraktivna animirana scena probudi dodatno zanimanje za motive onoga što u igri radimo, ali uglavnom ćete igru prelaziti mehanički zbog same akcije koja se u njoj odvija.

Sniper Elite V2 screenshots

Osim toga, ni sam glavni lik ne pobuđuje interes za priču. Unatoč tome što ima zbilja milozvučan glas i što odaje dojam nabrijane vojničine koja bi mogla reći kakvu doskočicu, Karl Fairburne neće izgovoriti ništa pametno do samoga kraja. Ako želite nekakvu dozu ljudskosti nećete je naći u našega Karla već jedino možda u dijalozima vojnika kojima je sudbina poginuti od njegova metka. Još jedna interesantna stvar u vezi priče je ta je što vas postupkom In medias res igra automatski ubacuje na poziciju gdje ste okruženi hordom neprijatelja, a s druge strane nakon svake kompletirane misije morati ćete naći način da se izbavite iz okruženja hrpe ljutih protivnika koji su sad već u potpunosti sigurni da ste prisutni. Nimalo logično, ali pitanja kako i zašto očito nisu bila važna Rebellionu pri izradi ove igre.


Zbog svoje atraktivnosti gameplay je možda najbolja strana ove igre. Ozbiljno ljudi, ovakvih ideja se ne bi posramio ni najveći igraći megahit. Zapravo, vjerojatno ćete primijetiti da je dosta njih i ukradeno upravo iz takvih filmskih ili igraćih megahitova, ali te ideje do sad nisu kombinirane na ovoliko usavršenoj razini. Jedna od takvih posuđenih radnji iz drugih igara je „last seen“ pozicija. To je izvedeno u stilu Splinter Cell: Convictiona tako da vaš obris i dalje stoji tamo gdje ste zadnji puta viđeni kao upozorenje da što brže bježite od tog mjesta. Nešto što je u igri također zanimljiv dodatak, a posuđeno je iz drugih izvora, je odbljesak snajperskog nišana neprijatelja. Trenutno nisam siguran je li takvo što preuzeto iz Spašavanja vojnika Ryana ili iz Neprijatelja pred vratima, ali od kud god da bilo, odlično je implementirano u igrin gameplay. U sivilu petokatnica Berlina nije lako uočiti od kud pucaju na vas bez ovoga dodatka. Kad smo već kod snajperskog ciljnika zanimljiva je stvar da je protivnika moguće pogoditi kroz taj isti nišan, ali i kroz cijev oružja, a pogodak u granatu koju neprijatelj drži za pasom će uništiti još dva do tri njegova kompanjona. Zbilja, tvorci ove igre nisu štedjeli na maštovitosti pri dizajniranju raznih mogućnosti ubijanja neprijatelja, a vrhunac te bolesne mašte su pogodci u testise. Ako imate sreće, u DLC-u Assassinate The Führer možete pogoditi Hitlera u međunožje, a je li to zapravo nacistički vođa znati ćete po tome što bi on trebao imati samo jedan testis(!).

Sniper Elite V2 screenshots

S druge strane nikakvu maštovitost u programiranju neprijateljske umjetne inteligencije nećete naći. AI je jednostavno ili previše pametan ili previše glup. Više puta ćete se naći u poziciji da se nalazite iza tri metra betonskoga zida, a da ste i dalje vidljivi neprijatelju, a s druge strane ako ste tik ispred njega on vas neće primijetiti čak ni ako na njega zapucate. Čar stealth igranja radi ovako loše umjetne inteligencije može lako biti u potpunosti uništena.

Neprijatelji su ili previše inteligentni ili pretjerano glupi.

Stealth način igranja je bez obzira na glupost AI-a najzahtjevniji, ali i daje najbolji okus pobjede, pogotovo ako idete na opciju štednje metaka i ubijate neprijatelje golim rukama. Naravno da ne morate igrati isključivo skriveni u sjenama. Igra će vam uvijek ponuditi dva ili više putova. Jedan od njih će uvijek biti izravan i pretrpan neprijateljima, a drugi će biti tih i skoro samotan, ali će vam za njegov prolazak biti potrebno mnogo koncentracije i vremena. Ja sam osobno pokušavao svaku misiju proći neprimjetno, ali većina njih to ne dozvoljava radi dizajna mapa koje svojom otvorenošću sprečavaju potpunu nevidljivost. Svaka greška u stealth načinu igranja će se skupo naplatiti time da ćete svejedno morati ući u izravni i glasni sukob. Osim toga, većina misija ionako završava eksplozivno te ćete se morati često boriti sa cijelim bataljunima ljutih Rusa ili nacističkih elitnih postrojbi.

Kod takvih situacija trebao bi vam pomoći veliki arsenal raznolikih oružja. Problem je što ova igra nije Call of Duty i nećete nalaziti pregršt municije za svoj MP40 odnosno PPSh, a da o standardnom Thompsonu ne govorimo. Ako na trenutak zanemarimo manjak metaka uvidjet ćemo da su ta oružja ionako apsolutno beskorisna - neprecizna su i traljava za korištenje. Tu bih mogao eventualno zažmiriti na jedno oko i jednostavno reći da se igra ne zove Machine Gun Elite, ali s obzirom da je naš glavni lik američki komandos očekivao sam više umijeća u korištenju svakojakog naoružanja. Realističnosti igre osim umjetne inteligencije šteti i obnavljajuće zdravlje. Inače nisam toliki protivnik te novotarije, ali mi u ovoj igri nekako ne paše. Strateška pucačina poput ove bi trebala više pažnje polagati taktiziranju, a izletanje pred metke znajući da te smrt neće tako skoro stići šteti ugođaju igre. Vrhunac svega mi je bilo lako preživljavanje direktnog pogotka tenkovskog zrna. Za ne povjerovati!

Sniper Elite V2 screenshots

Sniper Elite V2 je osim u singleplayer komponenti igriv i kroz kooperativni, odnosno kompetitivni multiplayer. Prvi je klasično najigraniji mod koji se bazira na misijama iz kampanje. Njih sada možete proći uz pomoć svojega internetskog prijatelja što dodaje još malo štiha taktiziranju pri prelasku igre. Ostala tri moda zovu se Overwatch (jedan igrač je nagrađen snajperom dok drugi koristi sve ostalo), Bombing Run (Igračima je cilj skupiti dijelove razbijenog vozila prije nego ih zaspe kiša granata) i Kill Tally (klasični survival mod). Kompetitivni multiplayer je priča za sebe jer dolazi isključivo u PC inačici i to u TDM modu za do 12 igrača.


Pri zaključku neću duljiti. Igra je prije svega zabavna i iznimno vjerna u nekim svojim elementima. S druge strane zbog regenerirajućeg zdravlja i nesposobnosti (odnosno pretjerane sposobnosti) neprijatelja predaleko odlazi od zacrtanog cilja kvalitetne taktičke pucačine. X-Ray kill cam će se svidjeti svakome i to je vjerojatno zašto ova igra doživljava odličan komercijalni uspjeh.

Što se mene tiče, pamtit ću ovaj naslov kao odličnu posvetu srednjoj klasi video igara i kao takvu mogu je preporučiti svima. Šest sati kampanje, raznoliki multiplayer modovi plus odličan i interesantan DLC za sumu od 300 kuna na PC-u nešto je što bi trebalo zainteresirati svakog ljubitelja ratovanja u Drugom svjetskom ratu. Za one ostale, preporučam pričekati nekakvo sniženje na Steamu ili u obližnjoj trgovini, jer bez obzira na mane Sniper Elite V2 vrijedi zaigrati.