Ne znam za vas, ali ja ne gledam televiziju previše. Jedino obožavam divlje reklame koje nemaju smisla, a ni stila (Angal, Domestos, etc.). Svejedno, igrom slučaja sam odgledao nekolicinu epizoda ovog kako-tako simpatičnog crtića, no i dalje mi se digne (suzdržite se od glupih aluzija) jedna obrva kad čujem ekipu srednjoškolaca u vlaku kako priča o tom crtiću. Također se divim ekipi s televizije koja je ekstremnim brainstormanjem uspjela prevesti crtić u „Spužvabob Skockani“ te napraviti krajnje imbecilnu sinkronizaciju. Živjeli naši. Sam crtić prati doživljaje neke morske spužve (otud ime Spongebob, jelte) i njegovih morskih prijatelja. Zapravo, vjerojatno i sami znate. Od naše TV ekipe zadužene za prijevod i sinkronizaciju bolji mogu biti samo ljudi koji su odlučili napraviti igru prema spomenutom crtanom filmu. Za ovakve klišeje živim. Ekipa koja radi takve igre će dobiti nagradu za inovativnost i bogtepitajštane? Ne, ide na jedino mjesto gdje istinski pripada *dramatična pauza* – u trash rubriku!

Ne opet auti… Da, opet auti. Donekle (što sam ja Bogu kriv??). Uglavnom, imate više likova za igru. Glavni je, naravno, Spužvabob glavom i bradom. Drugi su njegovi morski prijatelji čija imena nisam upamtio (moj preveliki grijeh). Evo otprilike kako izgleda igra kad igrate sa Spužvabobom: Vozite neki nemaštovito napravljeni auto. Kako ne bi sve bilo idilično i prekrasno, na put vam dolaze kojekakvi neprijatelji u obliku guma za aute i čunjeva na cesti. Pokraj spomenutih čunjeva se čak možete (a i morate) šuljati! O, da. Igra ima stealth element! Koji, začudo, nimalo ne diže igri i njenom gameplayu vrijednost. Auto vozite klikom lijeve tipke miša na željeno odredište, a istim i ubijate neprijatelje tako da kliknete na njih, dok u stealth mode ulazite pritiskom desne tipke miša. Kad smo već kod oružja, vaše ubojito oružje nije ništa drugo doli neki mjehurići (kako mjehurići od nekog šampona mogu ubijati, tajna je koju znaju samo autori igre). Je li ovo analno i repetetivno? Ma neee…

Neki drugi lik Drugi lik s kojim igrate je neka morska zvijezda koja ima glas osobe s teškim probavnim problemima. Koja je njegova svrha, volio bih znati. Naime, na početku nešto blebeće o koječem i o nekom zlu. Slijedeći korak je ubijanje nekih poslovnih ljudi, doktora i bildera. Krećete se tako da na željeno mjesto kliknete desnom tipkom miša pa će naš morski ljepotan doslovno prdnuti i pomaknuti se tamo. Zatim u stilu Diabla klikate lijevom tipkom miša na neprijatelje. Napad je udaranje jezikom. Genijalno. Gdje su se samo toga sjetili?! I tako prdite i udarate jezikom dok vam miš ne rikne. Ili dok ne pošaljete sve to kvragu i izađete iz igre.

Neki tamo treći lik Zadnji lik je pred nama, no nije ništa lošiji od prva dva. Nije da igra s prethodnima valja, ali ovaj put je „remekdjelo“. Zbilja ne znam kako ih nazvao ovog. Liči na neki ogroman grah s rogovima. Zbilja. Pošto je poprilično velikih proporcija, agenda mu je uništiti neko obližnje selo/grad/štagod i proglasiti se kraljem tog mjesta. I tako vam je cilj hodati te uništavati sve na putu, a putem ćete imati koješta za uništavati. Od nekih zgrada, do nekih žitelja tog mjesta, te do tenkova i helikoptera (da, helikopteri i tenkovi pod vodom!). Specijalan feature je neki uber laser koji aktivirate desnom tipkom miša! Ali pazite! Morat ćete imati na umu koliko tim laserom palite bagru ispod sebe jer vam se energija za to troši i obnavlja! Ma zašto se ja zamaram kad sam vjerojatno jedini koji se toliko ponizio da to vidi i iskuša? Oh, agonije.

Kraj. Konačno Konačno stigosmo do kraja recenzije. Osim činjenice da je igra u ovoj rubrici, još par stvari vam govori da ovo valja zaobići. Gore navedeni likovi, glup gameplay svakog od njih, polumorbidna glazba u igri, konačna ocjena, itd. Jedino je grafika kako-tako simpatična i u duhu crtića, ali ni to ne spašava igru. Obavezno zaobići.