Još jedna godina, još jedan Pro Evolution Soccer. Do sad smo ovom rečenicom uglavnom ciljali na EA-ovu FIFA-u aludirajući na to da je svaki novi nastavak zapravo reciklaža starog. Nažalost, PES je postao upravo to, barem što se prijenosne verzije tiče, a prema izvještajima kolega ni na ostalim konzolama nije različito. Konami je ove godine priredio jedno neugodno iznenađenje svojim fanovima( da i ja sam među njima) izdavši novi nastavak najbolje nogometne simulacije znane čovjeku maštovito nazvanom Pro Evolution Soccer 2008. I što je novo u tom Pro Evolution Socceru koji nas već deset godina uveseljava? E pa, apsolutno ništa! Ako nazovete odmah dame i gospodo, dobit ćete, ne jedan, ne dva, već apsolutno ništa! Zvuči tužno ali istina je, Konami nije ničim «oplemenio» novi nastavak, već izdao stari s novim klubovima( o njima malo poslije) i obavljenim transferima. Ove godine je došlo do zamjene uloga jer je obično u ovom kontekstu EA sa svojom uzdanicom , no o njihovoj igri same pohvale sa svih strana. No moj je posao predstaviti vam pojedinosti ovog «nastavka», pa ću to i pokušati napraviti.

Jedino dobro što je ovaj nastavak donio je licenca hrvatske reprezentacije i hrvatskog kluba, najboljeg trenutno. Ne, to nije Kamen Ingrad na sveopće iznenađenje mnogih, već dobri stari Dinamo. Igrači ne liče na sebe uz izuzetak Modrića, no koga briga, napokon je i naš klub uspio ući u elitu zvanu “licencirani klubovi u Pro Evolution Socceru”. Od ostalih licenci tu su kompletna talijanska Serie A, španjolska Primera, nizozemska Eredivisie, francuski Le Championat i brojne svjetske reprezentacije te Tottenham i Newcastle ( postavlja se pitanje gdje su baš našli njih dvoje zato jer stoje veoma loše ove sezone ). Bundesliga je nezastupljena, samo je Bayern licenciran, pa smo tako ostali zakinuti za negdje dvije trećine hrvatskih nogometaša ( i moj brat također ). Na ovom odjelu je Konami dodao nekakvih desetak klubova i par reprezentacija, pa ih se tu može još nekako pohvaliti. Međutim područje igrivosti je potpuno druga priča.

Nije igrivost loša, ali ni ovdje nema ništa novo. Fizika lopte i igrača je nepromijenjena, a trikovi koji su uključeni na konzolama nove generacije ovdje nema. Igra je, barem mi se tako čini, nešto teža u odnosu na ostale konzole zbog sporije reakcije igrača na pojedine upute što zna otežati zadatak. Ali gol i dalje nije problem zabiti i možete ga zabiti s kim god hoćete, pa i s tehnički najslabijem igračem poput Nike Kovača ilitiga Rvatinom možete s lakoćom protrčati po boku sa svoje polovine do suparničkog gola i zabiti. Nakon što to prvi put napravite osjećati ćete se sjajno zbog vaše nadarenosti, ali nakon pedeset puta, nije više zabavno. Još ako sastavite momčad od pretežito brzih igrača, ne možete izgubiti. Sad se netko pita, pa kako sastaviti? Pa kaj možeš kupovat igrače? Naravno da da, tu je legendarna Master Liga u kojoj preuzimate klub i vodite ga koliko dugo želite. Možete kupovati nove igrače, prodavati ih, igrati kupove i proživjeti sve lijepe trenutke koje nogomet pruža. Najviše vremena ćete provesti u Master Ligi, no postoje još tri moda. Uz već standarni Match Mode, tu su Cup mode i World Tour mod. U Cupu ćete, vidi čuda, sa izabranom momčadi moći odigrati natjecanje koje će osvojeni trofej zauvijek staviti u vašu vitrinu kojeg zatim možete ponosno prikazivati, dok je WT nešto zanimljiviji. Naime, u njemu ćete doslovno ići po svjetskoj turneji, dakle po svih 6 kontinenata, i kompjuter će vam zadati pojedine uvjete pod kojima morate pobijediti suparničku momčad. To zna biti jako teško zato jer zabiti gol sa četrdeset metara, ili zabiti tri gola iz nabacivanja nije jednostavno. Svakom pobjedom u bilo kojem modu se dobivaju PES bodovi koje možete potrošiti na razno razne dodatke poput stadiona, zvučnih efekata i smiješnih kostima.

Grafika je zadovoljavajuća, dobro izgleda na prvi pogled, no igra je prepuna bugovima koji znaju biti veoma uočljivi na pojedinim mjestima. Lica igrača su veoma dobro napravljena i većinu ćete moći prepoznati odmah. Stadioni, ne, oprostite, stadion je dobro napravljen. Da, nije zabuna, u igri je jedan jedini stadion kojeg će popunjavati ne baš živa publika koja će vas tek uz rijetke povike tipa;»Mi Hrvati» podsjetiti da postoji. Zvuk je katastrofa, to se stvarno mora reći. U izborniku svira nekakav sladunjavi japanski pop, a u igri nema komentatora. U redu bi bilo da ga uopće nema, ali on se oglasi samo nakon što padne gol i ima tri izraza oblika;»Oh, what a fantastic goal!!!», pa makar on bio i auto-gol. Publika će, kao što sam i rekao, povremeno viknuti neki navijački urlik, a osim toga kao da ih i nema. Srećom, možete sami staviti pjesme po želji na Memory stick i one će svirati u izborniku. Preporučam da se to odmah napravi. Još bih na kraju samo napomenuo da igra nema infrastructure multiplayer što je veliki minus, ne samo zbog toga što ga FIFA ima, već zato što je bio najavljivan. Ipak, ovo je recenzija japanske verzije igre, europska još nije službeno dostupna pa ne možemo usporediti da li ćemo mi europljani dobiti kakva poboljšanja, iako to ne bi imalo puno smisla. Igre bi trebale biti iste.

Sve u svemu, Pro Evolution Soccer 2008 za PSP je solidna igra, no ako posjedujete prijašnji nastavak nemojte se zamarati kupnjom ovog. Nemojte zato jer ćete dobiti reciklirani nastavak s par novih klubova i repki i novim izbornikom, osim toga ništa nije novo. Ako do sada niste zaigrali prijenosni nogomet, onda nabavite ovu igru, ona će vas bar neko vrijeme zabavljati.

NAPOMENA: Screenshoti priloženi uz recenziju su iz Xbox 360, Playstation 3 i PC verzija Pro Evolution Soccera 2008. Screenshotove PSP verzije, čiju ste recenziju upravo pročitali, nismo bili u mogućnosti nabaviti / uslikati.

Ukoliko vas zanima kakva je i PC verzija ovog naslova, pročitajte i našu recenziju iste klikom ovdje.

Ako vam nešto nije jasno oko ove igre, imate kakvo pitanje ili jednostavno želite raspravljati o igri dođite na HCL forum i pridružite nam se.