HCL.HR

Recenzija

Final Fantasy IV

Marko Babić

Final? Ne, nikad nije.

Vjerujem da nema osobe koja nije čula za Final Fantasy. Barem kao pojam. Taj igraći serijal do danas ima tko zna koliko izdanja, no ako ćemo računati po brojkama iza naziva, tada dolazimo do brojke trinaest. Kao laik, i ja sam se zapitao kako ne ide nekome na jetru ili reproduktivni organ igrat igru sa toliko nastavaka? Dotad se sve isfura i dosadi te nitko normalan ne bi htio igrati. Da ne govorimo kako bi se vječito reciklirale ideje, a to je kod mnogih igaraćih serijala odmah u nastavku nakon originala. Razlika između Final Fantasy serijala i većine drugih je ta da Final Fantasy uvijek mijenja setting, likove, mapu i priču. Jedino ostaju rase, novac (uvijek je «gil») i ponekad neki magični napadi i slične stvari koje su svojstvene samo tom serijalu. To je sve i mene iznenadilo pomalo jer sam očekivao da se sve nastavlja u beskonačnost. Još je i jedan frend rekao «Final Fantasy nikad nije ‘final’». Prva izdanja igara su izlazila prvotno za Nintendove konzole, tj. NES i Game Boy. Zaključujete, radi se o ranim devedesetima. Većina ranijih verzija je i reizdana za GBA / NDS pa, ako niste još, svakako ih odigrajte. Autor ovog teksta se uspio dokopati reizdanja iz 2005. nekih od tih igara za GBA i upustio se u bezbrojne sate tog «fantastičnog» svijeta, proklinjući svoje baterije svaki put kad bi krepale i tjerale ga da krene tko zna od kojeg zadnjeg sejvanja (autor pod hitno mora prestati pisati u trećem licu).

Cecil i Domestos.

Ne postavljajte pitanja u vezi podnaslova jer ih i ja imam. Dakle, ovaj Final Fantasy nastavak nosi u naslovu četvorku. Setting je neki kvazisrednjevjekovni, izmišljeni su nekakvi zeppelini koji su postali, osim najbržeg prometala, najjače oružje na svijetu i zahvaljujući tome se jedno carstvo uzdiglo iznad svih ostalih. Vi ste Cecil ( iako možete glavnog lika, kao i sve druge, nazvati kako vama paše ), po klasi ste Dark Knight, a po profesiji ste zapovjednik flote vojske tih zeppelina (tzv. ‘Red Wings’) u službi gore navedenog carstva i njegova kralja. Cecil je odabrao svoju klasu zbog toga jer je to kralju trebalo te je time visoko napredovao, no mnogo toga žrtvovao. Nakon nekog vremena, kralj se počeo jako čudno ponašati te krenuo naređivati pokolje čitavih drugih naseobina, sve u svrhu skupljanja kristala kojima bi ovladao svijetom, ukoliko ih sve sakupi. Sretnik s mnogo dvojbi koji radi njegov prljavi posao ne može biti nitko drugi doli Cecil. Nakon što je poklao jedan narod radi jednog kristala i pokazao kralju kako to ne odobrava, maknut je sa položaja zapovjednika Red Wingsa i dodijeljen mu je neki trivijalan zadatak da odnese jedan predmet u neko selo uz pratnju svog najboljeg prijatelja, Kaina. Nadajući se da će, ako obavi nekoliko zadataka, dobiti natrag staro mjesto i slavu, Cecil je prihvatio zadatak, no ubrzo je osjetio na svojoj koži da je sve zamka jer je taj predmeti uništio cijelo naselje. Tada se Cecil pobunio, odlučio da je kraj besmislenom masakriranju radi moći. Na svom putu tako stječete mnoge poznanike koji će vam se priključiti u borbi protiv neprijatelja. Svi će oni imati svoje podpriče i razloge za borbu te mnogo jedinstvenih spellova i borbenih stilova. Zapravo su jedna od najboljih stvari u igri sve te priče o prošlostima likova. Neki od njih će i poginuti žrtvujući se za vas i to na taj način da ćete se osjećati kao da vam je umro najdraži lik u nekoj seriji. Osobno me zbilja zadivilo koliko melankoničnu atmosferu može napraviti igra sa takvom grafikom, tim dijalozima bez voiceactinga i sa zvukom MIDI formata. U svoj toj priči ćete se i nasmijati i rastužiti jer je atmosfera zbilja briljantna, mnogo bolja nego u većini današnjih igara koje se diče boljom grafikom i odličnim zvukom, dok ova igra ima grafiku goru od Pokemona i zvuk u MIDI formatu, no sve ih šuta nogom u dupe.

Hodam, letim, tučem se, smrdim.

Kamera je izometrijska dok ste u «explore» modu, tj. dok niste u borbi. Tada možete pričati, kupovati / prodavati, hodati okolo, letjeti ( kasnije u igri dobijete zeppelin ). Kada hodate, očekuju vas mnogi random encounteri neprijatelja ukoliko niste u nekom gradu ili nečem takvom. Tako ćete, logično, stjecati experience ( i sukladno time napredovati u levelima ) i novac. Obično i poneki item. Kretati ćete se po mapi svijeta ( tamo ne možete pričati ni kupovati ), po kojekakvim spiljama, gradovima i koječemu. Najviše vas je pet u jednoj grupi i sa tih pet ( ili manje ) likova se borite. Sejvati možete samo ako ste na mapi svijeta ili ako pronađete tzv. ‘savepoint’ u spilji, zgradi ili čemu već. Sama borba se odvija na poteze. Svaki lik ima svoj «meter» koji se puni sa protjecanjem vremena i kad se napuni, lik može napadati, iskoristiti neki item ili puknuti neki spell. Svaki lik je unikatan ( i kao osoba i kao klasa borca ) te ima svoje poteze, oružja za koristiti, spellove, etc. Kad vam HP svakog lika padne na nulu, vraćate se natrag tamo di se zadnji put sejvali.

Konačno kraj. Babić je već dosadan.

Grafika je onakva kakvu već jedan Game Boy može dopustiti, a zvuk je MIDI formata ( što sam rekao valjda desetak puta u tekstu, no koga briga ). Vrijedi spomenuti da je ovaj nastavak prvi implementirao Final Fantasyjev poznati «active time battle», tj. da vas protivnici mogu napadati dok vi browsate po itemima, spellovima i ostalom tijekom borbe i gubite vrijeme, no možete i staviti u opcijama da vam tada stane vrijeme i neće vam nitko uzimati hit pointse, tzv. «passive time battle». Onaj prvi je ipak za nešto iskusnije i hardkor igrače. No, dosta gluposti, već dosad ste se dosad trebali zapaliti za igru i odnekud je nabaviti. Svakako je vrijedi odigrati, a definitivno je morate odigrati ako volite RPG-e ili ako ste fan serijala. Za silu, odigrajte preko emulatora, no definitivno nije isti doživljaj kao igrati na Game Boyu.

Ako vam se ova igra ili pak cijeli Final Fantasy serijal sviđa, volite pričati o njemu, diskutirati, razmjenjivati informacije i sve tome slično – Pa dođite na naš forum! Otvorite si topic i nađite istomišljenike. Klik dolje i registrirajte se.

hcl.hr/forum

Četvrti nastavak popularnog Final Fantasy serijala ponovno smo odigrali po tko zna koji put. Pročitajte zašto mu se stalno vraćamo u ovoj recenziji.

90 Naša ocjena
  • Dobra priča
  • atmosfera i likovi
  • Ništa previše važno
  • recimo samo da neke zagonetke nemaju previše veze s mozgom.

Komentari (6)

  • Dodo

    30.05.2008 - 21:48

    kako si dosadan babitchu

  • KingMortal

    30.05.2008 - 22:23

    Ne mogu si pomoći, Domagoj.

  • Under

    30.05.2008 - 22:35

    Ali… ovaj FF je zbilja odličan i tekst je jako lepo napisan, dragi Markec.

  • black_out

    31.05.2008 - 16:49

    “Sejvati možete samo ako ste na mapi svijeta ili ako pronađete tzv. ‘savepoint’ u spilji, zgradi ili čemu već.”
    osvrnut ću se na ovo i reći da lažeš. Naime, GBA verzija je upravo donijela mogućnost Quick Save-a u bilo kojem trenutku u START/Pause izborniku.
    😛

  • KingMortal

    31.05.2008 - 17:18

    Pa da, to stoji. Ali: kad kviksejvaš ti izađe u glavni izbonik, al nakon kaj uđeš u igru (tj. lodaš preko kviksejva) ti se briše taj kviksejvsejv, ergo ako onda resetaš ili izgubiš fajt, ideš na mjesto di si zadnji put baš “sejvao”, a ne “kviksejvao”. Valjda me kužiš 🙁 Uglavnom, kviksejv je praktičan samo ako baš moraš gasit gemboj. Prije fajtova i tako neš je loše to koristit.

  • Syzygy

    31.05.2008 - 21:44

    No, dosta gluposti, već dosad ste se dosad trebali zapaliti za igru i odnekud je nabaviti.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?