HCL.HR

Recenzija

Ninja Gaiden 2 [Xbox 360]

Ivan Renić

Jeste li ikada igrali Ninja Gaiden na prvom Xboxu? Ukoliko jeste, shvatit ćete da ovo gore i nije toliko smiješno (dobro, to svi shvaćate) koliko je istinito. Možda je baš Ninja bila razlog zašto su kontroleri originalnog Xboxa bili onako robusni i teški. Da, baš. No vratimo se mi na Ninja Gaiden 2, petu Ninja Gaiden igru (jedinica, Black, Sigma i Dragon Sword). Priče svih dosada izdanih nastavaka zasigurno neće postati predložak za neku knjigu ili, još bolje, knjigu. Ryu se opet suočava sa Black Spider Ninja klanom, koji pokušavaju oživjeti demona koji će uništi…. da. Čak je i CIA ubačena u priču. Vau, guba. Kao što vidite, priča je opet jedan od onih generičkih izbljuvaka kakve možete vidjeti u kasnonoćnim filmovima C produkcije ( na RTL televizoru ).

Animacije su kratke, a razgovori prožeti klišejima iz loših akcića. Vjerojatno ne bi bilo dobro ni da su isfuravali neku epsku priču, no kad su svi razgovori tek besmislena nabrijavanja kakva možemo vidjeti čak i u Pokemonima (e da, Pokemoni su guba) prije borbe, onda se zapitam koji bi me vrag trebao zadržati uz igru. Stvarno mi nije jasno zašto se nisu više potrudili oko priče ili barem prezentacije – ovako je igra po tim pitanjima negdje na razini igara sa arkadnih automata. Nažalost, ni gameplay nije puno dalje. Sve se svodi na trčkaranje levelima gdje vas svakih stotinjak metara zapljusne novi val neprijatelja. A nakon što dekapitirate cijelu hordu protivnika, očekuje vas još protivnika. Guba. Al’ okej, Ninja ionako nije igra koju igramo zbog zanimljivih zapleta i inovacija, pa ćemo zažmiriti na oba oka i nastaviti…

Oružja su kul i dovoljno se razlikuju da se možete prilagođavati raznim situacijama, a vjerujem da će svatko naći nešto za sebe. Sva oružja mogu se apgrejdati, a dodatni potezi su tu ionako samo za brzinu i duljinu komboa – efekt su uvijek krvavi zidovi. Tu su i Ninpo magije, no prilično su beskorisne. Isti, ako ne i bolji, efekt ionako postižete upotrebom „običnog“ oružja. Hmm, ajd, ipak je Ryu ninja. Kad smo već kod toga, ne bi li ninje trebale imati stealth pristup? U igri postoje samo brzi i snažni udarac, a kombinacijom, naravno, postižete komboe. Ne znam je li u stvarnosti tako jednostavno (provjerit ću), ali u igri funkcionira super, jer ćete vrlo brzo trčkarati ekranom i sjeckati glavice i rukice kao prava ninja. Osim toga, svi koji će vas gledati kako igrate slinit će. Ne samo zbog grafike, već zbog atraktivnosti akcije. Frenetično skakanje po zidovima, odrubljivanje glava i ukrštavanje mačeva, naravno, uz sve popratne zvučne i svjetlosne efekte, su stvari koje smoče gaće svakom alfa mužjaku. A ako vam to nije dosta, pravo veselje počinje tek kad neki od protivnika ostane bez pokojeg uda, jer ga tada pritiskom na Y možete upokojiti u efektnom fatality potezu (kojeg prati i fensi kut kamere). Svakako preporučujem da to iskušate i na bossovima. Ma, ako uz pomoć ove igre ne nađete curu, beznadni ste. Pitajte Duju, otkad su ga osnovnoškolke vidjele kako igra Ninja Gaiden, mobitel mu ne prestaje zvoniti. Ukoliko ste sramežljivi, tu je i Ninja Cinema, koji možete uključiti u bilo kojem trenutku te snimiti video. Nema nekih naprednih funkcija editiranja, no upload videa na Live daje vam mogućnost da dokažete koliko ste elitni.

Tempo igre je nemoguć i zbilja preporučujem kraće pauze svakih pola sata igre ukoliko ne želite imati prste naotečene poput prstiju nekog debelog pjevača koji pjeva dječje pjesmice ( nije da mi imamo takvog ). Zagonetke su u igri jednostavne, a rješenja očita, a fora je u tom što vas od postavljanja do rješenja zagonetke očekuje nekoliko desetaka protivnika. Rješenje zagonetke će vam u najvećem broju slučaja otvoriti neka vrata, no pogodite što vas čeka na putu do njih! Teško da smo igdje vidjeli upornije i napornije protivnike i baš me po tome nekako podsjećaju na našeg urednika kad kasnimo s tekstovima. No možda najveća zamjerka koju ću igri uputiti na račun protivnika je njihova raznolikost, tj. nedostatak iste. Igra u kojoj se obračunavate s ovoliko protivnika ovako često trebala bi imati barem pet puta više različitih vrsta protivnika. Ovako ćete, recimo, na početku nekog levela naići na novu vrstu stoke koju ćete eutanizirati, da biste do kraja levela nailazili gotovo isključivo na takve protivnike, a budući da je AI identičan za sve koji spadaju u isti tip, to je pomalo razočaravajuće. I nije da je taj AI nešto loš, no grupni rad im je slabija strana, što je šteta, jer bi upravo takav AI zablistao u igri.

Level design nije loš (iako smo neke lokacije vidjeli u prethodnim Ninja Gaiden igrama), no linearnost ubija. Lokacije se protežu i u širinu i dužinu, a nerijetko i u visinu, no cijelo vrijeme se krećemo po strogo određenim puteljcima i hodnicima, što u kombinaciji sa prilično jednoličnim gameplayom nikako nije sretna kombinacija. Unatoč tome, igra vam neće (jako) brzo dosaditi jer je prilično zabavna. Ima nešto u trčanju po zidovima i dekapitiranju jadnika koji vas pokušavaju smjestiti u horizontalu. Po težini je nešto lakša od nemilosrdnog prvog dijela, no tu su 4 razine težine, koje na kraju ipak pokrivaju nove igrače jednako koliko i stare mahere. Tu je i energija koja se ovaj puta puni, što uvelike olakšava trčkaranje po nivoima. Ipak, igra će vas nerijetko oznojiti, kažnjavajući vas nizašto. Recimo, jedan od bossova eksplodira kad ga porazite, što će vas prvi put gotovo sigurno ubiti, ostavljajući vas u nevjerici. Kamera će također zasigurno izmamiti koju psovku. Okej, kad ne smeta, obavlja svoj posao odlično, jer je vrlo efektno prikazuje svo to krvoproliće, no zna se dogoditi da ništa ne vidite, što je često kobno.

Tehnička strana igre je odlična – grafika je vrlo lijepa i detaljna, a detalji poput lišća na povjetarcu oduševljavaju. Animacija pokreta je također na razini, a ima i par zgodnih dodataka (primjerice, Ryu će nakon veće borbe prije spremanja katane kratkim trzajem „očistiti“ istu od krvi). I sve bi bilo super da ne trza. Nije strašno, no pred kraj igre engine zna zakašljucati. Voice overi i nisu najbolji ikad, a soundtrack sigurno nećemo kupovati na zasebnom CD-u. Unatoč tome, zvuk je sasvim oke. Trajanje je također oke – 14 misija koje i nisu predugačke, no uzevši u obzir količinu umiranja i ponavljanja, trajnost je sasvim pristojna. Replay value, nažalost, postoji jedino za one koji se žele okušati na težim razinama, dok će je svi ostali odigrati jednom.

Nova Ninja definitivno nije razočarala. Istina, nisam je baš ni previše nahvalio, no fanovi će biti i više nego zadovoljni. Zapravo, sve ovisi o tome što očekujete od ovakve igre. Oni koji očekuju zabavnu akciju bez previše filozofiranja dobit će upravo to. Oni koji traže nešto više moraju potražiti negdje drugdje jer Ninja nije igra za njih. Dobra grafika i kul fajtanje zasigurno će naći svoje poklonike. I da, uživajte u igri jer je Itakagi otišao, pa je ovo vrlo vjerojatno posljednja (prava) Ninja. No Black Spider Ninja Clan zasigurno će se već nekako vratiti…

Traileri za kraj postali su standard HCL recenzija, pa tako ni ova nije iznimka. Pogledajte, nakon pročitane recenzije, i nekoliko najboljih trailera izašlih za ovu igru i koačno odlučite hoćete li ju nabaviti ili ne.

Ninja Gaiden 2… 550 kn. Xbox 360 kontroler… 330 kn. Razbijanje kontrolera u zid usred napada bijesa… neprocjenjivo.

81 Naša ocjena
  • vrlo zabavno
  • lijepa grafika
  • težina
  • priča
  • linearnost
  • kamera
  • težina

Komentari (2)

  • Pi?kica

    31.07.2008 - 15:59

    aha ka kupia si orginal :((

  • mr_solidus

    31.07.2008 - 16:55

    po trejlerima mi izgleda nekako dječje i karikirano ;(
    jel to tak uvjek bilo il kaj :Š
    enivej, dobra reca…

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?