Mislim da se još svi sjećamo prvog trejlera za Killzone 2, koji je prvi put prikazan prije jedno tri godine, kada je Sony samo pomoću njega pokušao dokazati ogromnu tehničku nadmoć „trojke“ ispred njenih konkurenata. Za to vrijeme takvo nešto moglo se jedino sanjati, no sada kada je Killzone 2 napokon na policama, mirne duše možemo reći da je KZ donio sve što je obećavao. Istina, od tada je prošlo neko vrijeme, no na sreću grafika nije jedina stvar kojom se Kilzone 2 može podičiti.

Sama priča nije jedna od tih stvari, nažalost. Glavni problem je što onome tko je prvi puta u svijetu Killzonea ne daje nikakve podatke o prijašnjoj radnji. Šteta doduše nije nešto osobito velika pošto Killzone pati od klasičnog NPP sindroma ( Nevažna Priča u Pucačini 🙂 ), ali ipak vas negdje usred igre pomalo zainteresira za to u čemu je stvar, zašto napadate nekakav nasumični planet i zašto „elijeni“ izgledaju kao ljudi…a i pričaju engleski. Naime, radnja se događa u eri svemirske kolonizacije, kada se stvara čudnovata rasa Helghana, bivših ljudi koji su kolonizirali planet Helghan, tamo razvili svoje društvo i mržnju prema Zemljanima. Također, zbog uvjeta na planetu malo su si i mutirali pa nisu baš lijep prizor. Radnja se nastavlja na događaje iz prvog dijela, kada su Helghani napali planet Vektu i kolonizirani planet Zemljana. Nakon što su ipak izgubili rat, kreće odmazda sa strane zemaljskih snaga i napad na sam planet Helghan te pokušaj istrebljenja Helghanske rase.

To je više manje sve i odavde u priču upadate vi, poručnik Sevchenko, skraćeno Sev. Priča se većinom vrti oko vas i oko vaših kul mačo frendova. Naravno, tijekom same radnje događa se čitava lepeza klasičnih isklišejiziranih događaja tipičnih za ovakav setting, ali vjerujem da smo se već svi na to navikli. Na kraju krajeva, uvijek se možemo tješiti da u ovakvoj akcijskoj igri priča nije važna, no i usprkos tome, priči ide jedan mali minusek.

Killzone 2 screenshot ( klikni ovdje za ostale slike )

Sreća je za Killzone da tu priču ima sa čime nadomjestiti, a to je dobro staro FPS napucavanje. Razlog zašto osobno volim igrati FPS igre u single playeru su razni skriptirani događaji koji ponekada znaju biti doista genijalni (pravi primjer za ovo je primjerice Call of Duty 4), jer nikome nije neka fora samo pravocrtno hodati i pucati po ekipi. Killzone 2 na tom polju ima dosta za reći, pa ćete osim dobrog starog hodanja i trčanja u igri isprobati kako je biti unutar velikog robota, tenka ili pak na bacaču raketa ogromnog razarača. Istina, nije to ništa neviđeno, ali KZ2 je pun tih malih digresija koje fino služe za razbijanje monotonije i „začinjavanje“ same igre.

Ona klasična, hodajuća akcija, izvedena je vrhunski. Osjećaj kretanja je potpuno uvjerljiv i ima nekakvu „težinu“. Primjerice, kada skočite lik neće jednostavno skočit i zatim pasti na noge, već će na doskoku malo čučnuti da kompenzira težinu, te će pogled malo zatitrati. Time je i samo ciljanje pomalo otežano, jer imate osjećaj kao da je nekako usporeno i „teško“, ali sve u svemu pohvalno je što je pogođen realan filing kretanja.

Oružja budućnosti više podsjećaju na oružja današnjeg doba, što i nije loše jer teško da bi progutao nekakve lasere i slične šeme. Par oružja iz arsenala Helghana ima nekakve fore sa strujom, ali sve ostalo spada u više manje modifikacije današnjeg naoružanja, čime se očito htio postići surovi filing rata, koji bi kojekakvim „railgunima“ vjerojatno izostao. Dizajn oružja je konvencionalan, pomalo nemaštovit, ali ipak sva oružja su detaljno modelirana i još važnije detaljno simulirana. Filing pucanja je vrhunski sa gotovo svakim oružjem, zajedno sa zadovoljavajućim zvukovima te znatnim poskakivanjem same puške. Sveukupno ih ima oko 15-ak, što nije loš broj ako pridodamo razne granate, bacače i slične.

Killzone 2 screenshot ( klikni ovdje za ostale slike )

Kako su ovih dana solo fajter pucačine potpuno out, i ovaj put ćete u napad na Helghan jurišati sa svojim suborcima. Većinom ćete biti u društvu jednoga od svojih bliskih frendova, koje, ako ih netko pogodi, morate oživljavati. Za ostale članove vojske ne morate se brinuti, oni će vam tek davati podršku protiv neprijatelja, koji je uzgred rečeno poprilično pametan. Neprijatelji zaista odlično funkcioniraju u uvijetima ratišta, ponašaju se pametno i svjesni su situacije u svakom trenutku. Teško da će ijedan iole duže vrijeme biti izvan nekog zaklona, a čak ako je iza zaklona, shvatit će da ga ciljate i brzo se pomaknuti ljevo ili desno da vas barem nakratko zavaraju, ili slijepo pucati ne otkrivajući nijedan dio tijela. Tu ću ubaciti jedan moj kvazi prigovor, a to je da su jednostavno „prepametni“ i ne riskiraju ni najmanje. Naravno, nije to neki problem, ali problem je u kontroleru i igranju FPS-ova sa istim. Jednostavno je prilično teško se naviknuti na ciljanje, pogotovo „zahvaljujući“ iznimno frapantnoj akciji te sposobnom AI.-u.

Čim se obraduješ da si namjestio ciljnik savršeno i čekaš da mu glava malo proviri, on samo promjeni mjesto za par cm-a i opet si na istom. Isto tako, Helghasti imaju običaj da nerijetko flenkaju vaš položaj ako niste dovoljno pažljivi, a onda ste više manje nadrapali. Tek kada potpuno savladate kontrole i ciljanje moći ćete u potpunosti uživati u igri. Osim toga, moraju se istaknuti izvanredne animacije pokreta, koje su me posebno oduševile. Jednostavno, ovo je prva igra sa potpuno uvjerljivim pokretima pojedinaca unutar nje. Sve je fluidno, tečno, bez ikakvih zastajkivanja ili bugova.

Killzone 2 screenshot ( klikni ovdje za ostale slike )

Dolazimo do tehničkog djela igre koji je odrađen zaista impresivno. Killzone 2 vjerojatno je najljepša igra “ikad”, koliko zbog potpuno zadivljujuće grafičke prezentacije, toliko zbog briljantnog dizajna i stila. Počevši od brutalno detaljnih tekstura, atmosferičnih čestičnih efekata, dima, vatre, pa do pokretnih oblaka kada pogledate u nebo, zavijeno tamom i čestim udarima munja. Svoj toj atmosferi kumuje i genijalan art dizajn, što ambijenta što neprijatelja. Ovako po mojem mišljenju, autori su inspiraciju ponajviše crpili iz Orwellove 1984-te, nacističke ideologije i Quakea dvojke… Helghan nije planet svjetla, lasera i visoke tehnologije; već cijevi, žica, hrđe i mraka, planet kaosa i tame. Posebna priča je dizajn samih Helghasta i simbola njihove „ideologije“.

Osobno, od igre sam imao velika očekivanja, a drago mi je da je Killzone 2 to i ispunio. Možda ima tupavu priču, ali svi znamo da je to potpuno nevažno ( pa i sami autori – u igri ima 3-4 animacije najviše ). Usto, KZ2 završava „cliffhangerom“, što nam govori da se najvjerojatnije radi nastavak ( sudeći po uspjehu dvojke, to je gotovo sigurno ). Do tada, možda i poprave priču, no za to vrijeme Killzone 2 vaša je sigurna oklada na klasično, odlično FPS iskustvo. Imajući na umu superiornu prezentaciju i atmosferu, razloga za propuštanje ovog naslova jednostavno nema.

Za vrijeme dok je Grga igrao singleplayer kampanju Killzonea 2, naš Stjepan bavio se multiplayer igranjem. Slijedi njegov dio recenzije gdje možete provjeriti kakve modove ima multiplayer i koliko je zapravo zanimljiv i igriv.

Multiplayer Killzonea 2 dijeli se na dva “glavna” moda – Skirmish i Warzone. Skirmish je svima poznato offline igranje sa botovima. Znači ako nemate pristup internetu, a želite probati kako mp funkcionira onda je skirmish izbor za vas. U offline igranju možete staviti ukupno 15 botova i birat im težinu. No naravno ono najzanimljivije se odvija u Warzone modu, odnosno protiv ljudskih protivnika.

Killzone 2 screenshot ( klikni ovdje za ostale slike )

Prvo da naglasim da se organiziranje klanskog sučeljavanja (morate ostvarit potreban rank da možete napravit klan) odvija preko službene stranice igre killzone.com, a tamo ćete i svu svoju statistiku uplodati, pogledati klanske detalje i bit u kontaktu sa zajednicom. Pobjeda u multiplayeru uvelike ovisi o taktiziranju, upravo zbog postojanja klasa koje treba dobro poznavati.

Ako imate ekipu s kojom igrate možete napravit svoj squad i pozvat još tri čovjeka unutra. Raditi squad na publicu je beskorisno pogotovo ako nećete surađivati ( a obično tako bude ). Dobra stvar u multiplayeru je što možete kreirati svoju igru i odredit sve postavke za nju. To je naravno naručito dobro ako imate jednu poveću ekipu s kojom igrate jer vam ovo dopušta da si sve podesite kako želite.

Klase se dijele na: Rifleman, Engineer, Medic, Scout, Assault, Tactician i na kraju Saboteur. Klase je potrebno otključati, pa da ne spoilam previše što točno koja donosi, opisati ću samo neke koje se lako otključaju pri početku. Rifleman je osnovna klasa s kojom počinjete igru. On može koristiti sva oružja osim onih specijaliziranih. Medic je naravno klasa koja liječi pale suborce (kao da nije očito što radi). Da bi izlječili nekoga morate koristiti istu onu spravicu koju ste i u singleplayeru koristili za lječenje suboraca. Inače, dobra stvar je da već sa poveće udaljenosti možete oživiti prijatelja. Engineer je klasa koja može gradit turrete i popravljati, ništa novoga ovdje. Važno je jedino napomenuti da Engineer nije baš koristan kao primjerice u Team Fortressu 2, gdje postavljeni turret za samog igrača predstavlja sigurnu smrt. Ovdje je turret poprilično beskoristan ako ga ne postavite na jako dobro mjesto, jer ispred njega praktički možete i sambu plesat bez da vas ubije ( a uništi se lako ).

Da biste otključali sve klase morate skupit određen broj bodova, odnosno morate osvojit zadnji rank. Rankova je ukupno 12 i za zadnji rank morate skupit točno 2800 bodova. To se može brzo skupiti ako igrate s dobrom i uvježbanom ekipom i ako redovito pobjeđujete jer onda dobivate na osvojene bodove množitelj x1.5. Problem kod ovoga svega je što će novi igrači biti poprilično deklasirani dok ne osvoje većinu toga. Za osvajanje imate i posebne challenge ilitiga izazove unutar multiplayera i kada ih riješite (osvojite) dobivate tzv. ribbone. Neke klase će biti u potpunosti funkcionalne tek kada otključate za njih sve ribbone.

U igri postoji osam mapa i pet modova, a maksimalni broj igrača je 32, što nije loše. Većina modova je poznata od prije, no Warzone mod je ono najbolje što igra pruža. Multiplayer modovi su Body count, odnosno team deathmatch, a tu je i Search and Retrieve mod koji je nešto slično CTF-u, ali ovdje se objekt spawna na random mjesto na mapi i vi onda morate dostaviti taj objekt na neko drugo, odgovarajuće mjesto na mapi.

Killzone 2 screenshot ( klikni ovdje za ostale slike )

Capture and Hold je mod u kojem morate držati određena mjesta u svom posjedu što duže. U Search and Destroy modu jedan tim mora postavit eksplozive i branit ih dok ne eksplodiraju, a neprijatelj mora spriječit postavljanje tih istih eksploziva. Assassination mod označava jednog neprijatelja i vaš tim ga mora ubit i obrnuto, kad neprijatelj ima Assassination onda se vas ili vašeg suborca označi i vi ga morate braniti.

Zadnji i ponajbolji mod je Warzone koji je kombinacija svih ovih navedenih modova, kada jedan završi počinje drugi. Što se mapa tiće dobro su dizajnirane (setting mapa je isti kao u singleplayeru) osim što na nekim mapama postoji problem zbog spawnkillinga. Naime igrači se jednostavno vole nasadit na spawn izlaze i onda samo ubijati, što ako imate mutav tim može bit poveći problem. U globalu mape su dobre i raznovrsne. Vjerovatno će kasnije bit dodatnih mapa jer osam nije baš prevelik broj.

U multiplayeru nema cover sistema i kretanje je lakše nego singleplayeru. No ono što je meni negativno je samo pub igranje bez ekipe koju poznajete i s kojom možete komunicirati. Meni se od recimo pet igranja, samo jednom dogodilo da sam upao u ekipu koja timski igra. Ovih ostalih četiri puta su svi praktički igrali za sebe, što i Killzoneu 2 na prolazi. Također, znalo mi se nekoliko puta dogodit da sa sačmaricom prođem kroz neprijatelja, no takvi bugovi su ipak rijetki. Sve u svemu multiplayer je jako dobar segment igre sa mnogo modova, mogućunostima za dobrom timskom igrom, kvalitetno riješenim klasama i tek par mušica kojima se može progledati kroz prste.

A što vi mislite o Killzoneu 2? Jeste ga igrali u multiplayeru? Vaša mišljenja o ovoj igri i njenoj HCL recenziji očekujemo u boxu za komentare ispod, a tu je i forumski topic za Killzone 2.