Ovisnik

Prolazio sam po kišnom vremenu kroz ulicu ispunjenu jesenskim šarmom. Po šeširu su mi panično i polako skakale kapljice vodene pošasti što se bila slijevala iz sive tmine.
Lišće i smog, kiša i vjetar žustro su se borili u tom ratu..U toj bitci za vrijeme.

Ubijajuci vrijeme, lutao sam gradom poput skitnice..
A onda je naišao Dragster sa svojom pilom. Sjeo sam u auto te smo otišlu u samo njemu poznatom smjeru. Vozili smo se tako neko vrijeme dok su brisači užurbano radili svoj posao. Pratio sam ih pogledom ne obračajući pažnju na Dragsterove upite i komentare. A onda je Dragster sišao s ceste te se kroz nki puteljak odvezao malo dalje od izlaza. Tu nas je dočekao Wildboy koji je odmah utrčao u auto i dobro navlaćio sjedalo. Naravno, sve je to bilo popračeno psovkama.. ah ta svakodnevnica..
I Dragster se tako opet priključio prometnom pravcu pa smo neko vrijeme slušali Wildboy-eve gluposti i komentare na račun Dragsterove vožnje. U autu pak je odjekivala pjesma Jugo45.

- hm, zabranjeno pušenje i nije tako loša stvar - rekao sam na glas ne primjetivši da je u auto dopuzao Swink.
- Šta si reko? Kak ti sad to možeš? - počeo se derati Swink što je na meni izazvalo čudan podsmijeh i još čudniji pogled
- O čemu ti to? - upitao sam ga ko da neznam, mada zapravo i nisam znao
- Kak možeš reći da je super zabranjeno pušenje? Pa to je najlošija stvar u ljudskoj psihi - počeo je Swink i naravno nastavio - Pa nemožeš ti nekome oduzet nešto šta voli! Mislim, nije da iskazujem neku ljubav prema tim stvarima ali zar je to u redu? Ok, znam da to nije zdravo i ta sranja. Ali pušenje je zapravo vlastiti odabir i vlastita volja, a ako to nekome odlučiš zabraniti onda jeto kršenje ljudskih prava. Možda zvuči smiješno al to je tako..

- O čem ti to ptičaš? - pitao ga Wildoby
- � ta o čemu? - iznenadio se ovaj
- Swink, bila je riječ o Zabranjenom pušenju.. - objasnio sam mu
- No, i?
- Pa ti govoriš o tome kak zabraniti pušenje.
- No a o čemu pak je riječ?
- Pa o Zabranjenom Pušenju!!
No špa daj nemo me zajebavati, šta hoćeš?
- RIJEČ JE O ROCK GRUPI BUDALO!!! - izderao se Dragster, nakon čega je nastala totalna tišina..

Nitko ništa nije reko. Wildboy je buljio u kapljice što su se sjevale po prozoru, Swnk je broji muhe, ja sam "crtao" po zamagljenom vjetroranu, a Dragster je derao po gasu. I trajala je tako tišina. I trajala bi da Wildboy nije počeo zajebavati Swinka. Onda je ovaj drugo navedeni počeo bjesniti i navalio na Wildboy, šakom pod oko, koljenom pod rebra. Dok se Dragster derao ko lud, prijetećim govorom kakvog se ni Alkaida nebi stidjela, ova dvojica tukli su se ko ludi, skačući i lupajuči po autu. Dragster je bjesno urlao i dalje a onda sam ga upitao kamo mi to zapravo idemo. Reko mi je da smo na putu prema Nodinom Coffe Spam Shop-u. Noda je otišao i zatvorio birc pa je ekipa sada htijela obnoviti birc. Napraviti pravo okupljalište elite trećeg razreda. Kad smo konačno izašli iz paklenog raja, na dvoici iz stražnjeg dijela automobila jasno su se mogle raspoznati crvene mrlje sto su tekle iz nosa i zubiju. Ušli smo u Nodin birc te smo zatekli majstore kako buše,, nešto gletaju i takve stvari. I sve redom: X-Plosiv, Zero, King Mortal a došli su još Beaver Hunter, Ilidian i Antrax. Tu smo se upoznali s novim sada već frendovima pa smo svi skupa prionuli poslu. O tome kakve je pizdarije Wildboy radio neću govoiti jer bi bilo prenaporno za čitati toliko rečenica u jednom komadu.

Nakon što je već kiša bila prestala svojimbićem udarati po nevinom gradu, nakon što je mjesec izgurao sunce iz našeg vidokruga, nakon što su zvjezde nebo učinile većim mi smo završili posao. Svi do zadnjeg, radili smo punom parom, osim Wildboy-a koji je imao više farbe na sebi neg je bilo na zidu.

Nakon završenog posla pojavio se Sir killalot koji je u ruci držao neku poveću kutiju. Odmah ga je napao Zero:

- Šta radiš s tim radjatorom ovdje ?
- Idiote, nije to radijator.. vidiš da čovjek nosi usisač.. treba ovo počistiti, kaj ne? - objašnjavao mu je Zero
- Ma vi ste mentalno skrenuli. To vam je inače klima uređaj..
- Klima?? Ma to.. malo kasniš..khm.. - promrmljao je Ilidian sebi u bradu
- Nastavio je S - mislim da je došlo vrijeme da se zamjeni ovaj ventilator na stropu koji ionak ne radi, a kad i radi svoju dužnost obavlja uz puno dima .
- Mmmda… - promrmljao sam u sebi - čovjek ima pravo
- A šta će bit sa ventilatorom? Pa nemožeš mi to maknuti? U šta ću ja gledati kad se zalijepim za šank? - pridružio se Swink u nevjerici
- Ma šta me briga. Stavit ću klimu da ne krepate po ljeti a ventilator može ostat, meni ne smeta.. - počeo je Sir povišenim tonom dok ga je pogledom pratio X-Plosiv koji je brutalno gutao pivo.
- Ok, onda. - dodao je Swink

I dok je Killalot to šarafio, Anthrax mu se pridružio u tom "vrlo zahtjevnom" poslu. Već je ulična rasvjeta završila svoj posao, ova dvojica još su šarafila. Mi smo izgledali ko narkomani. Ležali smo za šankom i za stolom, ko se kako snašao, dok je oko nas izbijao miris upravo obojenog zida. Onda pak je Beaver Hunter na čas nestao. Vratio se nakon što je velka kazaljka na satu prošla 5 puna kruga. Svakom je natočio piće a mi smo srkali tu tekućinu.
A onda se probudio King Mortal. Nakon njegovog buđenja, znao sam da počinje još jedna doza ispvjesti. Evo pokušat ću se prisjetiti njegovih riječi. Dakle počeo je on:

- Evo, idem ja tako neki dan do igraone i putem prolazim kroz park. Ono petak je, večer, školarci u hordama odlaze iz škole. Jedan za drugim pale bijeli smuk trave te ga guraju u usta. Prilaze upaljačom jedni drugima te si međusobno izmjenjuju vatru. Prošavši kraj njih, pozdravio me bijeli dim spaljenje kemije. Khm.. mislim si ja ono, mladost i to.. nek' probaju, pa šta sad. Vraćao sam se kasno u noć i te iste ljude susreo sam u prolazu kako teturaju s cigaretama u čubama. Naravno, nudili su i druge.Čak su se i natjecali ko će povući više odjednom. Ma dobro, boli me za njih. I zanemarim ih ja tako kad, idem ja sljedeći dan u centar gdje me usput opet ošišao DEJA VU. Hm, ovi postaju ovisnici. Mislio sam u sebi. Dakle 15 godina i to je super kad si u društvu, jer je to društvo prihvatilo kao svakodnevicu, kao nešto normalno i moralno. Pa dobro, šta me briga. I prolazim centrom i odem u neku trgovinu. Na izslazsku iz nje dočekao me Joža. Ko je Joža? Joža vam je jedan poznati gradski "klošar" koji je "poginuo" pod alkoholom.

Sve je počelo s 15 godina, priča on meni. Svakodnevno opijanje s društvom poslije škole bilo mu je normalno. Pa ludi noćni izlasci uz veliku količnu te tekućine. Alkohol mu je postao najveći porok. Nakon što je navršio dvadesetu, krenuo je u vojsku. Zbog pijanog stanja u kakvom je zatečen u vojsci, prvo su ga pretukli a zatim poslali kući. Došavši kući, jedva je našao posao. Nako tri godine rada već je i to napustio. Pogađate? Da, zbog alkohola. Zbog ovisnosti. U međuvremenu se bio i oženio. Ubrzo nakon što je izgubio posao dobio je i dijete. I sve je "kako-tako" joišlo dok ga nije ostavila žena. Imao je točno trideset godina kad se to desilo. Nakopn što više nije imao sredstva za plaćanje računa i održavanje kuće završio je na ulici. Sin mu je imao 5 godina kad ga je posljednji put vidio.

Joža je sad već navršio 40-u godinu svog života. Alkohol mu je još uvijek bio svakodnevica. Sada ima 65 godina i još se kolko tolkodrži mada već i sam priznaje kako mu i ono malo hrane koju pojede ne daje nikakav okus. Izgubio je sve što je imao jer je bio ovisnik. Jednom su ga i zatvorili jer je bio pretukao roditelje. Roditelje koji nisu narili za njega kad je to najviše bilo potrebno. I prisječa se Joža svojih osnovnoškolskih dana. Kako su samo lijepi bili. Ostalo se ne želi sječati jer nema toga što je vrijedno spomena. I sam priznaje da je teški ovisnik i da mu nema spasa. Kaže on da ne shvaća zašto bi netko bio ovisnik u bilo kojem pogledu ako nije teški alkoholičar. I nisam ga shvatio što je zapravo time želio reči. Na rastanku dao sam mu dve-tri kune. Ipak mu je to značilo više nego meni, bio sam svjestan, imao sam neki filing, da je to posljednja stvar koju mu je ikad neko dao u svom jadnom životu. Teška srca otišao sam u Coffe spam shop. Nije bilo nikoga. Samo ja i moj hladni gemišt. Gledao sam u njega i čašu što se korozila od hladnoće. Popiti ovo ili ne? Ovisnik ili ne? Popio sam ga u čast Joži.

A onda mi je neko pred nos bacio članak. Ovisnici ekrana.
Autor je govorio o tome kak' ne "kuži" taj današnji svijet koji dobar dio vremena provodi uz računala, i što je još najbizarnije, spomenuo je igre. To, kako današnja mladež provodi vrijeme uz te kutije i ne miče se od njih cjeli dan. Kaže da današnji ljudi postaju ovisnici i da je ekran droga našeg doba. Umjesto, pazi ovo, ovo boli; umjesto da vani trčkaramo gubeći kalorije, mi ih industrijaliziramo u svom tjelu te se ubijamo sjedeči pred tom zvjeri. Kaže da je zdravije otići nekamo s društvom van i makar se napiti, samo da nismo za tom mašinom.
Osobno, zgadio mi se taj tekst.

Mislima mi je prolazilo mnogo toga. Ovisnik o čemu? O ekranu? Ma daj kome ti pereš mozak? Jesam li ja ika zbog računala napustio svoje kolovanje ili napravio nešto u vojsci pomoću njega jer sam kakti ga ovisan o tome, pa su me onda izbacili van? Jesam li ja izgubio posao zbog računala? Ne, naprotiv. Zbog traćenja vremena pred računalom jako am se zanimao za to pa sam se na kraju i zaposlio ujednoj informatičkoj tvrtci. I jeli mi ta štetna ovisnost stvarno naštetila? Ne vidim u čemu je problem. Neki probleme zaboravljaju u alkoholu. Kad su u alkoholiziranom stanjutada je sve super. Problemi se zaborave. Dođeš kući prespavaš par sati i otrijezniš se. Stari problemi još su uvijek tu s time da vam je zbog posljedice alkohola sada još i zlo a jetra vam izgleda ko ribani krumpir. U mom primjeru tzv. ovisnosti kad sjednem za komp, zaboravim sve probleme, a još se k tome i zabavim ili pak napravim nešto korisnoga. Nakon toga sam sretan jer sam unatoč problemu napravio nešto što u alkoholuziranom stanju ovisništva nebih uspio. No unatoč svemu, biti pijan i konzumiranje alkohola i duhanskih proizvoda općće je prihvaćena stvar kao moralna ljudska potreba. Naravno, jedino se pretjerivanje naziva ovišnošću. U mom primjeru "ovisnosti" moj pogled na svijet totalno je neshvaćen i brutalno se odbija. Ljudi ne shvaćaju da je to jedna od rijetkih korisnih ovisnosti. Ne shvaćaju jer ili ne žele shvatiti ili jednostavno ne razumiju jer to nikad nisu iskusili. Nisu upoznatim sa tim svijetom, sa svijetom u kojem ja vidim budućnost. Jer, kome vidiš blistaviju budućnost? Jednom ovisniku o alkoholu i cigaretama ili ovisniku o računalima? Ovaj posljednji navedeni, iz svoje će ovisnosti napraviti posao, napraviti sposobnost zarađivanja za život. Prva dvojica završit će kao joža. S time da tu dodajemo mogućnost pikanja iglama i drugim narkotičkim sredstvima o kojim sad nebih raspravljao. Navest ću jedan banalan ali možda i koristan primjer. Bil Gates, najbogatiji čovjek na svijetu. Neki ga još danas ne shvaćaju no pomoću računala, zbog njegove ovisnosti on je postao to što je danas. U tome svemu alkohol i droga nisu imali nikakvu ulogu, mada su ta dva egzorcista prihvaćenija nego cyber svijet.

Kad sam se vraćao kući, pod rukama noseći novine prolazio sam kroz centar. U samom centru bila je okupljena masa ljudi posložena u krug. Svi su se gurali, tiskali nebili otkrili o čemu je riječ. Prišao sam bliže. Mrtvo, smrznuto tjelo ležalo je ukočeno i nepomično na tlu uz razbijenu bocu crnog vina. Pokrio sam mu lice novinama i odao mu počast ostavivši mu dvije kune na ramenu. Bio je to Joža.

"Kaže on da ne shvaća zašto bi netko bio ovisnik u bilo kojem pogledu ako nije teški alkoholičar. I nisam ga shvatio što je time htio reći" - hmm, možda sam napokon i shvatio što je Joža time želio reći. Možda su sve moje misli sažete u ovoj jednostavnoj rečenici..

Nakon što je King Mortal ispričao ovu psihološku tragediju, razišli smo se po putevima grada. Svi osim Kilalota i Anthrax-a koji su još uvijek namještali klima uređaj.