HCL.HR

Gameri Okruglog Stola #25: Kooperativne društvene igre iliti čuvaj me s leđa

Mislav Martinić 01.10.2017.   •   3 komentara


Znate onog tipa koji u MMORPG-u stalno igra Healera pa uvijek bude kriv kad netko pogine, a nikad zaslužan kada grupa uspješno izvrši quest? E, ovaj članak je za njega.

boardgaming-coop (2)

Znate onog tipa koji u pucačinama uvijek igra Medica? Ili onog tipa koji krene naprijed i pogine samo zato da bi otkrio pozicije protivničkih kampera? Onaj lik kojemu nije važno tko je prvi po killovima ili tko je zadao zadnji udarac bossu, sve dok je ekipa pobijedila? Ovaj članak je za tog tipa, kooperativca. Samo u svijetu društvenih igara.

Još tamo negdje 80-tih godina prošlog stoljeća pojavila se ideja o kooperativnim igrama koje pred skupinu igrača postavljaju zadatke koje oni zajedničkim snagama moraju riješiti, bilo bacanjem kocaka, bilo odigravanjem određene kombinacije karata, a čiji cilj nije eliminirati ostale igrače ili sakupiti najviše poena, već jednostavno ostati u igri do samog kraja i po mogućnosti pomoći ostalima da izbjegnu eliminaciju.

No, pravi procvat kooperativnih igara počinje nakon 2000. godine kada Reiner Knizia (inače slavna, gotovo kultna ličnost našeg hobija, nadimka Doktor zbog titule doktora matematičkih znanosti) kreira službenu društvenu igru Gospodar prstenova (Lord of the Rings: The Board Game). Izlazak igre bio je pametno tempiran u skladu s izlaskom filmova iste tematike i igra je bila apsolutni hit, kako u boardgaming zajednici, tako i među obožavateljima Gospodara prstenova.

boardgaming-coop (1)

Igra je počivala na jednostavnoj premisi: svi pobjeđuju ili svi gube. No, tijekom igre neki od likova mogu biti nepovratno eliminirani što ponekad zapravo čak povećava šanse ostatku ekipe da pobijedi igru kojom upravlja razrađena mehanika. Oni igrači koji igru ne bi igrali kooperativno, već samo odigravali poteze koji bi njima najviše odgovarali, ne samo da bi ubrzo izgubili, već bi u poraz povukli i ostatak društva. Bio je to do tada mnogima nepoznat koncept među društvenim igrama, ali i u životu općenito.

Od tada pa nadalje žanr se razvija pa nastaju varijacije na temu kooperativnih igara, obično praćene širim publikama privlačnim temama, na primjer igre s tajnim izdajnikom koji radi protiv ostatka tima (Battlestar Galactica, Legendary Encounters: An Alien Deckbuilding Game) ili polu-kooperativne igre (Dead of Winter, Legendary: A Marvel Deckbuilding Game).

U zadnje vrijeme najpopularnije kooperativne igre dolaze u takozvanom Legacy formatu koji pred igrače postavlja nekoliko segmenata igre (poglavlja). Ta poglavlja se integriraju u jedan veliki scenarij koji donosi priču koja se unikatno mijenja s obzirom na odluke koje su igrači donijeli još davno, u nekoliko prethodnih poglavlja. Legacy format katkad prisiljava igrače da nepovratno mijenjaju komponente igre (pišu po karticama ili ih prerežu na pola), a upravo time odluke tijekom igre dodatno dobivaju na dramatičnosti i važnosti.

boardgaming-coop (4)

O popularnosti Legacy formata, ali i kooperativnog žanra općenito, svjedoči i činjenica da je u trenutku pisanja ovog članka na vrhu ljestvice najboljih društvenih igara prema portalu BGG upravo Pandemic Legacy: Season 1, a uskoro bi ga na prvom mjestu mogao zamijeniti Gloomhaven, igra sličnog kooperativnog karaktera koja se igra po modelu međuovisnih scenarija.

No, što točno privlači ljude u kooperativne igre? Za neke igrače riječ je o tome da se jednostavno ne žele nadmetati s prijateljima (možda ne žele uništavati prijateljstva nemilosrdnim pobjedama ili im ego ne može podnijeti katastrofalni poraz?), neki uživaju u mehanikama koje svakom članu tima daju posebne mogućnosti da bude na neki način koristan, neki kao motivaciju navode osjećaj povezanosti sa skupinom, a neki smatraju kako su kooperativne igre zapravo najbolji način da se upoznaju s dotada nepoznatim ljudima.

I sam autor ovog članka priznaje da nijedna pobjeda nad prijateljem, neprijateljem ili neznancem nije praćena tolikim pozitivnim emocijama kao što je trenutak pred kraj kooperativne igre. Zamislite samo atmosferu u kojoj je društvu potreban samo još jedan simbol na kockici ili kartici kako bi pobijedili i baš u tom trenutku onaj creepy tip (koji se prikrpao vašem prijatelju i cijelu večer samo zurio u vašu mačku te komentirao kvalitetu njene dlake) izvuče potrebnu kartu ili na kockici dobije potreban simbol. Odjednom svi za stolom ustaju, smiju se, čestitaju si, daju si high-five i grle. Dobro, možda ne grle creepy tipa, ali shvaćate poantu. Najvažnije od svega – nema poraženih!

boardgaming-coop (1)

Ok, već ste shvatili da su kooperativne igre objektivno najbolji tip društvenih igara i da svaki hardcore boardgamer igra isključivo kooperativne igre. Ili možda nije tako? Naime, čistokrvne kooperativne igre u svojoj suštini imaju nekoliko mana. Pa krenimo redom…

Budući da svi igrači igraju zajedno protiv „mehanizma igre“ informacije o npr. kartama koje svaki igrač drži poznate su svima za stolom, tako da se vrlo lako razvije sindrom alpha igrača. Dakle, jedan od igrača preuzme inicijativu i ‘velikodušno’ oslobodi svoje suigrače tereta donošenja odluka, te igru za npr. šest igrača pretvori u neku izvitoperenu solo avanturu, a svi ostali su tu da bi držali karte i bacali kockice onako kako im alpha igrač kaže. Jedan način na koji se dizajneri društvenih igara bore protiv sindroma alpha igrača je mehanika skrivenih informacija.

Igrači ne smiju odavati koje karte koje trenutno drže u ruci ili koju posebnu sposobnost je njihov lik otključao u nekom segmentu igre. Uvođenjem ograničavanja moći alpha igrača, skrivene informacije omogućile su razvoj igara sa tajnim izdajnikom koji radi protiv cijele grupe. No, skrivene informacije nisu u potpunosti iskorijenile alpha igrače (koji uvijek nađu način da zaobiđu pravila), a nisu ni savršeno rješenje za tajnog izdajnika (jer prije ili kasnije igrači moraju otkriti što imaju u ruci).

boardgaming-coop (3)

Također, mehanika igre koju igrači trebaju pobijediti se nikada ili gotovo nikada ne mijenja, a dosadašnje igre, nisu sofisticirani AI strojevi koji ‘uče’ u svakoj rundi, stoga se često dogodi da igrači provale način na koji igru pobijediti nakon što ju nekoliko puta odigraju. Nakon toga oni već zatvorenim očima ubijaju zmajeve, skidaju zamke i prazne patuljačke riznice.

Da, govorimo o niskoj reigrivosti igre (replayability) od koje mnoge kooperativne igre pate. Način na koji se dizajneri bore protiv ove boljke često je podizanje težine igre ili povećavanje utjecaja sreće. No, to opet nije pravi način da bi se igru učinilo zabavnom kroz duže vrijeme. Igrači ne traže nužno tešku, nepobjedivu igru ili onu koju je moguće pobijediti samo ako im se ludo posreći, već igru koja će biti jednako zanimljiva prvi, deseti i pedeseti put.

U zadnje vrijeme postoje i primjeri u kojima su dizajneri uložili mnogo truda da bi stvorili nekoliko scenarija unutar jedne kutije ili putem ekspanzija, koji omogućuju da se igra odigra svaki put na drugačiji način i da svaki scenarij traži različit put do pobjede. Jedna od takvih posebnih igara je T.I.M.E Stories, kojoj ćemo se vrlo uskoro i posvetiti. Druga krajnost su već spomenuti Legacy formati u kojima su dizajneri već na kutiji napisali da je igra samo za jednu upotrebu uz obećanje da će jedno odigravanje kroz nekoliko večeri uz uništavanje igre zaista biti vrijedno uloženih novaca.

Sljedeću nedjelju nastavljamo u duhu kooperativnosti, uronjeni u tematiku igre Arkham Horror: The Card Game. Do tada, svakako bacite oko na naš YouTube kanal, gdje možete pronaći naše podcast-e na temu društvenih igara, i općenito geek sadržaj. Svratite i na našu FB stranicu Gameri Okruglog Stola, za informacije i najnovije vijesti iz svijeta društvenih igara, te pogledajte naš Twitter i Instagram!

Komentari (3)

  • zpintar

    02.10.2017 - 10:32

    Izvrstan članak!
    Sve pohvale mladom Martiniću na vrlo zrelom stilu pisanja koji ne boluje od lošeg ili nedostatnog vokabulara + odlično obrađena tema.
    Rado ću čitati njegove članke, a nadam se da će upravo on pisati o igri TIME Stories. :)

    • KimiM

      @zpintar, 02.10.2017 - 13:48

      Hvala ti!
      U planu je još jedan moj članak, a poslije ćemo vidjeti kamo će nas društvene igre odvesti :)
      Mislav

    • zpintar

      @KimiM, 02.10.2017 - 15:25

      Molim. :)
      Eto, onda jedva čekam nova slova s tvoje strane.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!