To je sasvim jasno. Samo je teško znati kada će to tako biti. Ja 99% kupujem digitalno. Nekad sam umao previše diskova i trebalo je doći na kraj tome. Sada imam pitaj boga koliko digitalnih igara na nekoliko platformi. Igru na disku nisam kupio od tlou remastera. A i to je bilo više reda radi jer mi nije htjelo spojiti karticu na psn račun.

Naravno, bez troškova oko izrade fizičkih kopija, bez distribucije i bez dijeljenja dobiti – samo čisti profit. Ako može da i cijena skoči sa 60 na jedno 80-90 eura. Na žalost tako će i biti.

U SAD-u s nekim igrama takva već i je praksa, ali više od polovice Europe i cijeli Japan žele imati ono što su kupili u rukama i/ili na polici. Pogledajte samo knjige na primjer, SAD je digitalan do boli, Europa baš i ne. Sve ovisi o potražnji, no 20 godina unaprijed je neka realna opcija za vidjeti što i kako. 🙂

Meni ovo uopće ne smeta. I što ako sve igrice budu digital only, nece biti kraj svijeta

Ja više kupim digitalno na teškim akcijama… za ps3 imam samo neke naslove kao God of War Collection, Killzone Collection i Infamous Collection i za ps4 Uncharted i planiram Horizon Zero GOTY jer su ekskluzive i volim ih vidjet kao takve u kutijama 🙂 Sad sam pak uzeo i Gran Turismo Sport ipak na disk akcija jer opet mi logika za istu lovu rađe to neg digitalno pa mogu prodat il mjenjat. Al definitivno će se to sve digitalizirat.

#RetroGamer4Life

Kad jednog dana ugase te servise,banaju profil,nestadu fino sve ikada kupljene igre.

Ponesto kupím digitalno ali ipak omiljene naslovim volim da imam u fizickom izdanju 🙂 Prosto je lijepo vidjeti kolekciju 🙂

sve ukazuje na to, uvik se gleda šta je jeftinije. osobno preferiram posjedovat ono šta plačam, tako da ako kupim igru u digitalnom obliku da je mogu prebacit na fizički medij i imat kod sebe. A zbog prirode svog posla nemam pristupa brzom internetu mjesecima, zato mi ne igra baš ova potpuna digitalizacija. Al šta je, tu je, triba držat korak s vremenom 🙂

Rekao bih da se više radi o poimanju vrijednosti. Ako je novac direktan produkt mojega rada koji je po prirodi stvari fizičkog karaktera, onda želim dobiti ekvivalent vrijednosti u nekoj drugoj robi također fizičkog karaktera. Digitalne kopije su jeftnije, praktičnije, dostupnije, jednostavnije za korištenje ali u stvarnosti, nemam osjećaj da sam nešto kupio, da nešto posjedujem. Drugi argumet protv digitalnog sadržaja je malo mutnijeg karaktera. Digitalnu kopiju ne možeš prodati ili kupiti polovnu. Ne možeš se mijenjati sa nekim, ne možeš je posuditi. Kako su trenutno stvari postavljene, digitalne kopije bilo čega su vezane uz moje ime i prezime, account ili uređaj. To odgovara razno-raznim kompanijama koje žele kontrolirati distribuciju digitalnih sadržaja na način da od svake prodaje dobiju po koju pinku. Istovremeno, vlasnici digitalnih sadržaja su ekstremno limitirani. Ako jednoga dana ova problematika bude riješena, digitalna kopija bilo čega će postati roba kao i svaka druga i tek onda se može implementirati samo i isključivo digitalna prodaja.