RETRO DOZA #29 – Magnavox Odyssey iliti prva konzola ikad

Kolovoz 1972. bio je revolucionaran za gaming kulturu budući da je tada, prije čak 40 godina, svijet imao prilike vidjeti Magnavox Odyssey – prvu komercijalnu konzolu ikad. Tako je, čak tri godine prije kućne verzije razvikanog Atari Ponga svijet je uživao u okrilju svog vlastitog doma daleko od automata u pivnicama i barovima, apsolutno neprikladnih okružja za jednog gamera… hm.

Iako se sa snagom ni u najluđim snovima ne može mjeriti sa trenutnom generacijom konzola, u to vrijeme konzola je bila neviđen napredak jer je sama mogućnost igranja u okrilju vlastitog doma omogućila solidnu prodaju i kasnije kultni status. Prvotni problemi nastali su budući da Magnavox nije objasnio kupcima da će konzola raditi na bilo kojem TV prijemniku, a ne samo na onima koje je Magnavox proizvodio pa kad se ta prepreka premostila komercijalni uspjeh je trebao biti zajamčen. No, ne ide sve kako je planirano pa je nakon 330 tisuća prodanih primjeraka konzole 1975. godine daljnja proizvodnja obustavljena radi iznenadne popularnosti Atarijevog Ponga, odnosno njegove kućne verzije.

Još jedna stvar koja je omogućila uspjeh Magnavoxa i njihova Odysseya bila je činjenica da su bili prvi. Zaštitivši sve moguće patente kako na konzole tako i na igre uspjeli su kasnije dobiti velike svote od sudskih odšteta koje su ostali proizvođači igara i konzola morali plaćati radi kršenja tih istih patenata. Tvrtke koje su na taj način obogatile Magnavox bile su među ostalima Coleco, Mattel, Seeburg, Activision pa čak i veliki Nintendo.

Izgled konzole bio je specifičan, ali u principu podsjeća na konzole današnjice – jedna centralna kutija s dva kontrolera. Možda najnevjerojatnija stvar je bila ta što konzola uopće nije podržavala zvuk tako da je igranje Magnavox Odysseya bila potpuno tiha avantura kojoj je jedino mogla pripomoći igra u dvoje. Konzola je radila na sistemu cartridgesa na kojima su se nalazile igre, a takav sistem preuzet je kod većine budućih konzola u što ste se vjerojatno i sami imali prilike uvjeriti. Problem kod ovih cartridgesa je to što su radili na principu da su samo izmjenjivali izgled i putanju svjetleće kockice kojom je igrač upravljao, a da bi igra dobila bilo kakav smisao ili da bi uopće podsjećala na igru, na TV su se lijepile polu-transparentne slike koje su reprezenzitale npr. hokejaško polje ili ukletu kuću.

Zanimljiv periferni dodatak konzoli bio je prvi ikad light-gun kojime su se eliminirali protivnici na ekranu, a njegovo ime bilo je Shooting Gallery i ako ga slučajno imate znajte da je vrlo vrijedan budući da je prodano samo 20 tisuća komada istog. Problem kod Shooting Galleryja bio je što ga je bilo lako zavarati pa je “pucanje” u jak izvor svjetlosti, poput užarene žarulje, također registriran poput pogotka.

Izdano je 29 igara za Magnavox Odyssey što je u to vrijeme bio pozamašan broj, a sama konzola je nepovratno ušla u povijest gaminga te ju se štuje u svakom ozbiljnijem gamerskom krugu. Da mi ne bismo previše duljili prepuštamo glavnu riječ Gamsteru81 koji je napravio potpuni pregled ove prve konzole ikad.

Za nešto detaljniji, glasniji i prostiji pogled na Odyssey pogledajte i posebnu epizodu poznatog Angry Video Game Nerda posvećenu samo ovoj konzoli.