RETRO DOZA #39 – SwordQuest

Kao nekakav uvod u ovotjednu Retro dozu zamolio bih vas da zamislite ovo – epska saga potrage za blagom ukomponirana u četiri velike, interesantne, zabavne i revolucionarne fantasy igre koju u isto vrijeme igra cijeli svijet da bi se od pobjednika pojedinih igara jednom za svagda odabrao i okrunio kralj gaminga, neosporan vladar-pobjednik, ultimativni gamer za sva vremena!

Nešto tako epsko su prije nekakvih 30 godina omogućili Atari 2600 i Sword Quest serijal, koji je bio koncipiran upravo na tom principu natjecanja. Kroz četiri igre koje su ga planirano trebale sačinjavati taj je serijal trebao odabrati četiri pobjednika, prigodno ih nagraditi stvarnim nagradama u protuvrijednosti od 25 000 dolara te na kraju sukobiti u finalnom natjecanju za nagradu u protuvrijednosti od čak 50 000 dolara. Totalni fond od 150 tisuća dolara ne čini se kao pretjerano mnogo ako stvari gledamo iz današnje perspektive, ali tada je taj iznos bio otprilike ekvivalent današnjih 800 tisuća dolara, odnosno preko 4 i pol milijuna hrvatskih kuna.

Od četiri Swordquest igre EarthWorld je izašao prvi, 1982. godine, a kao nagradu za pronalazak svih tragova pobjedniku je nudio pravi zlatni talisman vrijedan oko 25 000 dolara. Igrači su za njegovo osvajanje trebali tražiti interesantne tragove u nepreglednom broju soba, koristeći se stripom koji je dolazio uz igru. Pobjednik natjecanja i osvajač talismana bio je Steven Bell koji je taj vrijedan spomenik igraće baštine nepromišljeno rastopio i prodao zlatarni.

Nasljednik EarthWorlda bio je FireWorld iz 1983. godine koji je bio znatno kraći i jednostavniji te ga je, za razliku od 8 igrača koji su dovršili prethodnika, na vrijeme dovršilo čak 50 igrača. Ultimativni pobjednik FireWorlda bio je Michael Rideout, koji svoju nagradu – dragim kamenjem optočen pehar, i dalje čuva kao vrijedan sadržaj obiteljske baštine.

Već su s trećom igrom počele brige za Atari te je sljedeći dio SwordQuesta, WaterWorld, izdan tek u ograničenom broju primjeraka za pripadnike Atarijevog kluba. Veliko natjecanje za igru nikad nije održano bez obzira što je igra izdana u istom mjesecu kad i FireWorld što je ujedno i jedan od najboljih pokazatelja koliko su kriza i slom industrije videoigara 1983. godine utjecali na Atari. Kruna koja je trebala ići pobjedniku nikad nije locirana budući da pobjednika u natječaju nije bilo, a istu su sudbinu doživjeli Kamen Mudraca za nikad proglašenog pobjednika nikad izdane četvrte igre AirWorld, kao i 50 000 dolara vrijedni mač koji je trebao ići glavnom pobjedniku svih natjecanja.

Špekulacija o tome gdje se zapravo ti artefakti gaming povijesti sada nalaze ima mnogo, a najuvjerljivije zvuče one da je njihov vlasnik obitelj Tramiel. No kako je Jack Tramiel, čovjek koji je kupio Atari nakon sloma iz 1983. godine, preminuo ove godine ne ostavivši nikakve dokaze o svojemu vlasništvu nad tim vrijednim nagradama, čini se kao da su one zauvijek izgubljene. Više o neslavnoj propasti natjecanja za najboljeg gamera na svijetu reći će vam naš prijatelj Angry Video Game Nerd na svoj uobičajeno kritičan način, a mi ćemo se okrenuti nadanjima da će se u nekoj bližoj budućnosti ovako epsko natjecanje još jednom ponoviti te da ćemo i mi jednoga dana zapravo svjedočiti povijesnom trenutku krunidbe najvećeg gamera svih vremena.