HCL.HR

RETRO DOZA #50: I, Robot iliti prva 3D igra s punim poligonima

Renato Pedišić 10.02.2013.   •   0 komentara   •   Retro


Rane osamdesete su imale 3D igre ljudi moji, a to će vam dokazati I, Robot, rijetki dragulj gaminga koji je izašao za vrijeme sloma industrije igara i umalo ostao zaboravljen unatoč svojoj revolucionarnoj naravi.

I, Robot, prva trodimenzionalna igra bazirana na pravim, punim poligonima, izašla je davne 1983. godine. Tisućudevetstoosamdesetšto!? Da, 1983. godine svijet je vidio svoju prvu u potpunosti trodimenzionalnu igru s poligonima kakve poznajemo i danas, a ona je izašla u obliku arkadnog stroja pod Atarijevom izdavačkom značkom. Arkadni stroj je proizveden u 750 do 1500 komada, a i sami znate da je taj broj danas zbog nemilosrdnog zuba vremena u stvarnosti ponešto manji. Tek su rijetki potvrđeni vlasnici ove igre, odnosno stroja, a on je zbog svoje rijetkosti i važnosti za igraću industriju postao vrijedan kolekcionarski predmet za kojega vlasnici, ukoliko su uopće voljni prodati, traže velike svote novca.

Sama igra je u suštini vrlo zanimljiva jer prati robota imena Unhappy Interface Robot #1984 u njegovoj pobuni protiv Big Brothera i njegova svevidećeg oka, a ta je klasična distropijska tema vezana uz atraktivan i uvijek izazovan gameplay. Igračev je zadatak kroz 126 levela uništiti štit i oko Velikog brata pucajući po njima s označenih polja, izbjegavajući pritom da ga oko uhvati u skakanju (prva i glavna zapovijed svijeta I, Robota je: Nema skakanja!), ali i izbjegavajući ostale neprijatelje od kojih neki nemaju cilj zasmetati robotu već upravo igraču, tjerajući ga da promijeni kut gledanja.

Da, I, Robot je također bio prva igra s promjenjivim kutom gledanja, odnosno kontrolom kamere, a što je kamera bila bliže robotu više se bodova osvajalo budući da na taj način igrač nije imao gotovo nikakvu preglednost terena što je automatski otežavalo igru. Ono što je također otežavalo igru bila je promjena koja je nastupala nakon svakog 26. levela. Polja s kojih se pucalo mijenjala su boju s početne crvene na žutu, plavu i konačno električnu plavu, a sa svakom promjenom grupacija levela je bila sve teža i teža. Konačni obračun na 126. levelu značio je kraj igre, a igrač je bio odbačen na nasumični, već prijeđeni level s kojega je mogao opet pokušati poraziti Velikog Brata.

Uz I, Robot na istom je stroju dolazila i simpatična “ne-igra” Doodle City u kojoj je igrač za svoju relaksaciju i užitak mogao manipulirati objektima iz I, Robota, povlačeći ih po ekranu pri čemu su oni ostavljali trag za sobom. Glavna i jedina svrha Doodle Cityja bila je tako opuštanje igrača od frustracije izazvane teškim razinama I, Robota, a tome svjedoči i činjenica da se između tih igara moglo prebacivati u bilo kojem trenutku.

Igra nije doživjela financijski uspjeh, bilo zato što je izdana za vrijeme kraha industrije igara 1983. godine, bilo zato što su tek rijetki prepoznali njenu inovativnost i revolucionarni karakter. Tek se mnogo godina kasnije svijet prisjetio njenog značaja za daljnji razvoj industrije, slaveći je i hvaleći od tada na svakom koraku. Interesantno je koliko je vremena moralo proći nakon izlaska I,Robota da svijet napravi drugu pa i treću igru u trodimenzionalnom svijetu s punim poligonima, a zamislite samo gdje bi gaming bio danas da se taj koncept prihvatio već u startu.

Video I, Robota donosi vam Steve Benway na svom YouTube kanalu, koji će vam svojim komentarom pojasniti malo više o samoj igri, neprijateljima i načinu igranja.

Za više retro gamerskog sadržaja provjerite naše ostale retro dozice i pridružite nam se u raspravama u retro gaming podforumu.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!