Igrali smo Assassin’s Creed Valhalla, napili se kao Vikinzi

---

Ubisoft nam je dao priliku da zaigramo iščekivani naslov Assassin’s Creed Valhalla na tri i pol sata. Snimili smo tu našu avanturu i taj gameplay ćete u punoj kvaliteti moći pogledati u nadolazećem podcastu kojega ćemo uskoro objaviti na našem YouTube kanalu. No, do tada ću ovim tekstom kratko podijeliti svoje prve dojmove o igri, moram napomenuti dojmove temeljene na nedovršenoj verziji koja je još uvijek u aktivnom razvoju.

Vikinško poglavlje Assassin’s Creeda nastavlja se kretati smjerom kojim su serijal poveli Origins i Odyssey, uz promjene koje mijenjaju naličje igre, ali ne i cjelokupnu formulu staru sada već tri godine. To znači da u Valhalli nećete naići na novitet nakon kojega ćete reći: „Ovo je totalno različito od prošle dvije igre“. No, istovremeno se ne može osporiti da je ekipa pokušala ubaciti neke nove ideje, čak i tamo gdje to nije bilo prijeko potrebno.

Primjerice, u Valhalli sada imate kondiciju (staminu) tijekom borbe. Ona u principu funkcionira tako da vam se kondicija troši svaki put kad napravite izmicanje napadu ili uputite snažni udarac. Kod slabijih udaraca stamina se ni ne troši, pod uvjetom da udarci ne idu u prazno. Ako lamatate zrakom, onda najbrže gubite staminu i ne možete vezati više napada u nizu dok vam se stamina ne obnovi. Ideja u suštini nije loša, ali nisam primijetio da mi je na ikoji način utjecala na stil igranja. I dalje se mjerač za posebne napade puni tako da upućujete precizne napade prema neprijatelju, a posebni napadi ionako ne troše staminu. Tako da – čemu to uopće? Možda ovaj novitet do izražaja dođe na najvećoj postavci težine, ali za sada mi je djelovao kao nešto što su ubacili čisto da imaju nešto novo za ubaciti.

Slično je i sa sustavom liječenja koje više nije automatsko ni obnavljajuće. Valhalla se vraća na sustav prijašnjih Assassin’s Creed igara i to mi je u načelu ok. Možete držati određeni broj predmeta za liječenje i pametno je ići u bitku opskrbljen tim zalihama. Međutim, razlika je u tome što nisam vidio da se te zalihe mogu brzo obnoviti nego po svijetu morate skupljati gljive i kojekakve bobice za liječenje. To ima svoje dobre i loše strane. Dobra je ta što i za vrijeme bitke možete pokupiti zalihe za liječenje. A loša je stvar što nije nimalo zabavno kad usred bitke morate tražiti gdje su gljive i bobice.

Međutim, reći ću jednu stvar – borbu su napravili skroz solidno. Značajno je brutalnija nego u prethodne dvije igre, što i odgovara stilu Vikinga. Ima tu gaženja protivnika, glave lete na sve strane, sjekire se zabadaju u ramena, razbijaju se štitovi i neprijatelji se nabijaju u zid. Kvalitetnijem doživljaju pridonosi i veća raznovrsnost protivnika. Čak i obični prašinari imaju različit arsenal oružja – neki koriste sjekire, neki koplja ili maljeve, neki bacaju vatrene bombice, a onda su tu i mrski Berserkeri koji imaju seriju ubojitih napada prije nego krenu usporavati. Iako je već i Odyssey imao neku raznovrsnost među plaćenicima, ovdje se to baš osjeti u stilu borbe i drugačijim se protivnicima mora pristupati drugačije.

Osim toga, na bojištu ovoga puta ima više toga što se može raditi (osim skupljanja bobica za zdravlje). Postoje tako vikinški raidovi u kojima se borite uz svoje suborce, koristite opsadna oružja za probijanje vrata, branite ih od neprijatelja koji po njima sipaju zapaljivu tekućinu i sl. Suborci mogu pasti pa ih onda oživljavate, a postoje i neke akcije, poput probijanja vrata, koje možete odraditi samo uz pomoć svoje vikinške braće.

Raidovi mi, doduše, djeluju kao nešto što će dosaditi nakon 2-3 ponavljanja. Također se aktiviraju vrlo specifično. Na primjer, ako svoju trubu za raid iskoristite podalje od svojih suboraca, oni ju neće čuti niti će pokrenuti raid. Moguće je ušuljati se u utvrdu i neprijatelje riješiti potiho, ali neke škrinje nije moguće otvoriti dok niste aktivirali raid.

Kad sam već kod tihih eliminacija, one su i dobre i loše. Dobro je što i boss protivnike možete eliminirati instantno, ako ste vješti. Naime, ubačena je QTE mini-igra za ubojstva skrivenom oštricom – morate u pravom trenutku pritisnuti tipku za egzekuciju. Ako fulate, fulali ste i instantnu eliminaciju te protivniku oduzimate samo manji dio zdravlja. Naravno, za obične prašinare ta se QTE mehanika uopće ne aktivira, njih samo prošarate oštricom s leđa i to je to. Ali doslovno – Eivor je assassin koji protivnike ubija tako da neprijatelja oštricom poreže po nogama?! Dakle, bez zabadanja oštrice, praktički ih poreže po stražnici, a oni se drže za grkljan dok umiru. Postoji animacija malo brutalnije egzekucije, no ova koju se vidi najčešće prava je smijurija i nadam se da će ju izbaciti u konačnoj verziji igre.

Osim raidova u kojim Vikinzi pljačkaju i pale (stvarno to rade), možete tražiti bogatstvo po farmama, penjati se na dvorce i crkve da biste otključali točke za brzo putovanje, a tu su i mini-igre poput opijanja i pecanja. Nijedna od tih mini-igara nije mi se činila dovoljno razrađenom da bih ih aktivirao više od jednom. Možda vikinške bitke u vrijeđanju budu zanimljivije, ali taj dio nisam isprobao.

Učinilo mi se da su dvije stvari značajno promijenjene u Valhalli, ali to ne mogu sa sigurnošću potvrditi. Moguće je da više ne postoje klasični side questovi nego se sporedne aktivnosti nazivaju World Events i znatno su kraćeg trajanja. Ako je tako, to je možda i bolje jer su ti događaji raznovrsniji od sporednih questova koji su se u prethodnim igrama ionako svodili na pronalaženje stvari, eliminiranje protivnika i spašavanje taoca, nekad i u kombinacijama.

Evo primjer jednog događaja u igri koji je možda zamjena za sporedni zadatak. U jednoj prostoriji naišao sam na tron izrešetan strijelama, žena pokraj njega upozorila me da je tron blagoslovljen radi mučeništva i da ne diram strijele na njemu. No, nisam mogao odoljeti pa sam iščupao nekoliko strijela iz njega. Žena me prijekorno prozvala zbog toga, a onda mi je licemjerno poručila da bi rado otkupila te strijele od mene, nakon čega sam imao opciju da joj te strijele prodam ili da ih zadržim. I to je to – cijeli world event odigrao se u jednoj minuti. Možda i bolje ako nema sporednih zadataka?

Druga stvar koja mi je bila sumnjiva jest to da nema više markiranja protivnika pomoću drona… pardon, gavrana. Nisam siguran je li to bilo onemogućeno u demo verziji ili je namjerno dizajnirano tako. Postoji označavanje protivnika, ali se odvija tako da pomoću tzv. Odinovog čula osjetite protivnike u neposrednoj blizini. To je bliže pristupu starijih AC igara prije Originsa, ali kažem – nisam siguran hoće li gavran u konačnoj verziji moći izvidjeti cijeli kamp ili neće. Bilo bi mi skroz ok ako su to maknuli, kad veći idu u smjeru da igraču daju manje informacija. Na primjer, mapa je sada većinom prazna, ne vidite kako izgleda koja regija prije nego u nju dođete, samo vidite ilustracije tamo gdje je šuma, gdje su planine i sl. Prikaz mape je u tom pogledu vrlo sličan onome iz Red Dead Redemptiona 2. I više nema onih upitnika za neotkrivena mjesta – sad su tu točkice u boji. Minorna promjena, ali nekako izgleda bolje.

Svidjele su mi se i neke manje stvari pa ću ih izdvojiti kao natuknice:

• posebni napadi se više ne otključavaju kroz XP i grind nego kroz pronalazak spisa; što je dobra motivacija za istraživanje i odrađivanje raidova, premda me strah da level-up neće donijeti ništa više od poboljšavanja statistike kroz pasivne bonuse
• oružje nema nasumično generirane statistike i ne mjeri se samo kroz DPS nego kroz štetu ostvarenu napadom, brzinu napada, jačinu probijanja blokade te postotak za kritični udar
• oprema se može nadograditi izravno u meniju, bez potrebe za odlazak kovaču, nadograđuje se na 10 razina
• postojat će različite vrste konja – ili barem isti konji s različitim statistikama, s obzirom na to da i konji sada imaju izdržljivost i ne mogu trčati vječno
• glazba je fenomenalna – bilo pri istraživanju, bilo u borbi, već vidim da će mi to biti najomiljeniji dio Valhalle
• parkour je malo bliži starijim AC igrama, nisam isprobao je li moguće poginuti skokom s visine (šanse su da su to vratili), ali više se nije moguće zalijepiti na prazan zid nego Eivor ipak mora malo manevrirati prilikom penjanja da bi ga se usmjerilo prema nečemu za što se može uhvatiti
• tijekom putovanja na brodu osim tradicionalnih vikinških pjesama možete slušati i priče

Neke sitnije stvari koje me se nisu dojmile:

• iako igra izgleda lijepo na razini grafičke atraktivnosti AC Odysseyja, ne očekujte tu neki ogroman skok u kvaliteti prikaza jer Valhallu rade i za sljedeću generaciju konzola; igra ne izgleda kao na gornjim screenshotima koje je Ubisoft dodatno sredio i uljepšao
• mapa je velika, ali velike su i šanse da će se aktivnosti na njoj jako brzo početi ponavljati

Stvari koje do sada nisam vidio:

• u ovoj demonstraciji igre nisam imao pristup mapi u Norveškoj, odnosno nisam mogao vidjeti kako izgleda baza Gavranovog klana kojemu Eivor pripada
• nisam vidio ni opcije sređivanja lika kroz farbanje, tetoviranje i sl.

S obzirom na to da su prošle već dvije godine od zadnjeg Assassin’s Creeda, moram priznati da sam od Valhalle imao veća očekivanja i ono što sam za sada vidio nije me uvjerilo da je pred nama igra koja će se istaknuti kao potpuno zasebna stvar. Neke su promjene ovdje dobrodošle, a neke su upitnog značaja. No, usprkos svemu nema sumnje da će Valhalla ponuditi pregršt sadržaja i da će to još uvijek izgledati lijepo prije nego dođu nove konzole. Na kraju krajeva, zvučat će fantastično jer je glazba vrhunska, što je bilo i za očekivati od trojca Jesper Kyd (vraća se AC-u prvi put nakon 2011.), Sarah Schachnner (radila na glazbi Originsa) te Einar Selvik (skladao glazbu za seriju Vikinzi).
Bit će grinda, u to budite sigurni, ali ako vas to nije smetalo u prethodne dvije igre, mislim da ćete ovu vikinšku avanturu objeručke prihvatiti.