Horror mi je jedan od omiljenih žanrova, volim ga iz više razloga: prvi je svakako taj osjećaj straha, napetosti i adrenalina koji to sve prati; drugi (meni važniji) razlog zbog kojeg sam oduvijek volio horrore je to što su im priče većinom misteriozne i zanimljive (duhovi, ukleto, okultno...), tokom filma se dešavaju misteriozne smrti ili stvari a tebe kao gledatelja muče sljedeća pitanja: šta se to, koji qrac, događa?; kako će se to sve na kraju završiti?, kako li izgleda to čudovište?(jer pravi horrori ne prikazuju izgled monstera do samog kraja jer se zna da je najstrašnije ono što ne znamo) itd. Tokom filma su mi podjednako zanimljivi i strašni dijelovi filma kao i oni dijelovi filma u kojem glavni protagonist istražuje i pokušava da riješi misteriju. Dakle kao što vidite najviše volim takve tipove horrora (savršen primjer dobrog horrora je
The Ring), nisu mi mrski ni horrori sa serijskim ubojicama (Friday 13th, Halloween, Scream) ali većina takvih su mi podosadni, kod njih je problem što uvijek imaju dosadan početak filma (prvih 30-ak min.), što nemaju zanimljivu radnju i što je cilj glavnog protagoniste samo da se spasi a ne da i pri tome riješi misteriju (jer i nema baš neke velike misterije tu), a pored svega toga takvi filmovi imaju više triler nego horror elemenata. A Horrore u kojima se dešavaju ogavne stvari poput: mučenja, odsjecanja dijelova tijela i sl. uglavnom ne volim jer to uopće nije horror, takve stvari nisu strašne nego su samo ogavne.
Saw je jedini takav film kojeg cijenim, iako njega većina pamti samo kao filma koji je prepun gadnih scena mučenja od kojih ti se povraća ali Saw-u to nije cilj, to je serijal koji ima veoma jaku, zanimljivu i mističnu priču koja nam pri tome šalje i neke poruke (npr. prije svega o vrijednosti vlastitog života) a scene mučenja su tu samo da ostave jači dojam na gledatelja, ali kao što sam već gore spomenuo ni Saw nije pravi horror.
U posljednje vrijeme nikako ne mogu da odgledam neki dobar horror (ako neko ima za preporučit neki baš dobar horror u pravom smislu te riječi bio bih mu zahvalan), u posljednjih 2-3 mjeseca sam ih odgledao blizu 10 i nijedan po mom ukusu, em uopšte nisu strašni, em nemaju ni zanimljivu priču. Tako da Horror filmovi me, nažalost, više ne mogu prepasti ali srećom tu su horror igre tipa Amnesia ili Alan Wake koje mi ispunjavaju sva moja očekivanja od dobrog horrora (zanimljiva priča, tjeskobna atmosfera i mnogo straha) a, za razliku od filmova, kada igraš horror igru ti si glavni protagonist i ti moraš bježat od monstera dok ti srce ubrzano lupa i samim time su horror igre 10X strašnije od horror filmova.