Tu bi trebalo malo provjeriti još pravnu stranu priče, ali čini mi se da je primarna razlika između prava na korištenje koje kupuješ kad kupiš igru na Steamu i prava vlasništva, ta da kada si vlasnik možeš slobodno modificirati (ne govorim o legalnim modovima, već o izvornom kodu igre), distribuirati, prodavati i sl. proizvod. Pravo na korištenje to ne dozvoljava, naravno. Iako se gledajući same riječi - to da kad kupiš igru na Steamu nemaš "pravo vlasništvo" (što tehnički nemaš, da) - stvar čini strašna, zapravo uopće nije strašno.
Što se izvornog pitanja tiče, ne može se sporiti o tome da je prava socijalna dimenzija fizičkog odlaska na mjesto gdje se igre kupuje, te druženja i interakcija povezanih s time (ta stvar je još očitija u kulturi kupovine muzike) iščezla praksom digitalne distribucije i prodaje.
Jednako tako, ne može se sporiti da fizički medij ima svoju draž, ali ja bih rekao i više od toga - ako je ta strana priče odrađena kako treba (dakle ne male plastične DVD kutijice sa jednim papirićem i medijem unutra) - ona svakako pojačava iskustvo igre i kontakt s njom. Također, u slučaju fizičkog medija, iako se tu isto naravno radi o kopijama bez originala, ipak fizička kopija ima određenu pseudo-auru koju digitalna kopija nema apsolutno nimalo. Također, nije za zanemariti niti iskustvo pristupanja igri, koje je drugačije u slučaju pažljivog odabira medija s police, što uključuje više od brzog, nepažljivog klika na nešto u svojoj digitalnoj biblioteci. Pažnja i namjera su drugačije u oba slučaja.
Naravno, digitalna prodaja ima svoje prednosti u vidu bitno smanjenog troška distribucije, te stoga i manjih cijena za korisnike. Veća brzina, fleksibilnost, a i ono što wyzard navodi su prednosti. Igra koju imamo na Steamu ili pogotovo GOGu - to je sigurnije od optičkog medija. Štoviše, optički mediji uopće nisu sigurni za skladištenje podataka.
