Igra: Hotline Miami
Platforma: PC
Platforme na kojima je igra dostupna: PC, PS3, PS4, Vita, MAC
Period igranja: Kolovoz 2017.g.
Broj provedenih sati u igri: 14

RECENZIJA
Kada bi morao opisati ovu igru, ili smjestiti je u određeni žanr morali bi izmisliti novi, simulacija
hladnokrvnih ubojstava. Nakon provedenih desetak sati i više u igri, nisam mogao ne zapitati se kakve
droge koriste u Švedskoj, državi koja je primjer urednog društva i ponašanja. Naime developer je
Dennaton Games iz Gothenburga, koji je do sad izdao dvije igre, predmetnu igru iz naslova i njen
nastavak Wrong Number. Kada bih morao igru usporediti sa nekom drugom iz perioda u kojem je
izašla, nebi mogao naći usporedbu, a po pitanju dizajna i odabira palete boja jedino je blizu Far Cry:
Blood Dragon, dok po načinu na koji se prolazi kroz igru „trial&error“ i nemilosrdnom umiranju
protagonista Souls igrama, naime bez „YOU DIED“ poruke, nego suptilno u ćošku "You're dead",koje malo manje boli.

Hotline Miami je frenetični „top-down“ shooter gdje su kontrole brze i responzivne, boje kričave,
glazba elektronska, a ubojstva agresivna, nasilna i sa količinom krvi koje bi se posramio i Quentin
Tarantino. Alatke koje su na raspolaganju su više-manje tradicionalne (osim cigle koju možete
pokupit s poda i bacit nekome u glavu), pištolji, jurišne puške, sačmarice, bejzbol palice, pajseri,
katane i slično. Po pitanju arsenala igra je konzervativna, i tu konzervativnost prestaje.
Igra nagrađuje spajanje ubojstava, što znači da većim „combom“, imate i veći rezultat, te kasnije se
možete vratiti igri da poboljšate rezultat, ili budete bolji od žene, cimera, ili koji već drugi lik sa
tendencijama prema ubojstvu živi s vama.
Protagonist prije svake misije može izabrati masku koju će nositi, krećete sa maskom pijevca, i
prolaskom kroz igru otključavate nove. Svaka maska ima svoje prednosti i mane, npr. postoji maska u kojoj vas ne napadaju psi, druga kojom prilikom otvaranja vrata ako je netko iza odmah ga ubijete, ili insta kill za šamarčinu. Maske i tip naracije priče daju dovoljnu dubinu igri da joj se vratite pokoji put nakon prvog prolaska.
Ukoliko poginete prilikom misije, idete opet ispočetka sa istom misijom, igra nema checkpointa, niti
savea, ukoliko na misiji nema katova, što znači da kada očistite jedan kat i popenjete/spustite se na
sljedeći, to je svojevrsni chekpoint, ali samo za taj playthrough, jer ako ponovno pokrenete igru,
morat ćete misiju igrati ispočetka.

Idemo na priču koja je u najmanju ruku kriptična, i da bi barem u neku mjeru je objasnio bez spoilera,
ovaj dio teksta je kratak. Vaš protagonist budi se u stanu jednog ljetnog dana u
Miamiu, i kao što bi svaki odgovorni građanin učinio pristupi hotline agenciji za smaknuća zvanoj „50 Blessings“ koja preko telefona daje zadatke. Kroz igru će biti padanja u komu, vraćanja iz nje i
povremenog klizanja iz budućnosti u prošlost (2 dana prije/poslije određenog događaja).
Radi specifičnog načina na koji igra priča priču, postoji nekoliko objašnjenja što se događalo, i što je
sve to značilo, tako da svaki prolazak kroz igru ti daje nove informacije kojima sam razvijaš teorije koji vrag se tu događa.

Nemogu se nahvaliti koliko je igra ispolirana u smislu kretnje lika, čvrstoće i točnosti kontrola, a
zadovoljstvo koje dobijete nakon uspješnog prolaska kroz level je mjerljivo jedino prijašnje
spomenutim Souls igrama.
Ružno bi bilo reći da svakim ubojstvom, ili nokautiranjem pa kopanjem očiju se čovjek osjeća
zadovoljno, ali developeri su priskočili u pomoć zadržavanja morala igrača samom ptičjom
perspektivom, gdje su likovi dehumanizirani na način da im samo vidite ruke, ramena i vrh glave, tako da bez grižnje savjesti možete proći kroz igru. Jer kada bi imali ovakvu igru kao FPS, nadmašila bi RE7, bilo koju Rockstar igru ili koju već krvavu igru imate na umu a da nije Manhunt.

Jedina zamjerka u igri je čisto subjektivna, a to je vizualni stil koji je prekrasan na svoj način, ali nakon dužeg gledanja u igru zadaje glavobolje i vrtoglavicu, ponajviše radi kombinacije kričavog neona, i VHS smetnji.
Trenutno igra na Steamu drži cijenu od 9.99 eura, i bogme vrijedi svake lipe, a što je još zanimljivije,
uskoro su i jesenski popusti pa možda upiknete igru i za cijenu dvije pive.

Ocjena 93/100.
Za:
Dizajn, kontrole, bugovi (nema ih).
Protiv:
VHS smetnje
Dokaz o vlasništvu
