Što znači biti loš u video igrama? Često umirati, igrati igre na easy, ne biti među top 10 svjetskih igrača LOL-a? Ne provoditi 16 sati dnevno pred nekim izvorom slike sa upravljačkim uređajem u rukama? Čini mi se da su permise malo krivo postavljene. Mislim kako skil u igrama ne utječe na sposobnost recenzenta za pisanje korektne recenzije. Osoba koja piše osvrte ili članke za neki medij svakako mora biti elokventna, pismena i vrlo kreativna. Novinar mora imati ono "nešto" , nekakvu stvaralačku iskru jer je inače samo prepisivač tuđih riječi i obični plagijator. Dobrog novinara može se prepoznati po njegovom stavu. Objektivnost naspram subjektivnosti mora biti prioritet. Želi li novinar imati dubinu, mora imati širinu. U praksi ovo znači izvrsno poznavanje industrije zabave, poznavanje žanrova, izuzetno dobro vladanje tehnologijom i stručnom terminologijom.
Ako govorimo o osobi koja se bavi pisanjem tekstova u kojima kritički ocjenjuje igre, onda od nje prvenstveno očekujem određeni kredibilitet. Na stranu medij za kojeg piše. Sposobnost ocjenjivanja nečega može se steći samo ako imamo čvrste reference bazirane na iskustvu. Primijenjeno na gamerski svijet, ovo podrazumijeva vještu navigaciju po bespućima različitih žanrova i stilova pogonjenih paletama raznovrsnog hardvera. Hardver ću na moment izostaviti iz ove priče premda je vrlo bitan i važan. Igre su u osnovi softver, program kojeg je netko napisao kako bi nas na vrlo inovativan način zabavio. Recenzent bi trebao biti svjestan kako nemamo svi isti okidač za "dobro" i "loše" , "lagano" i "teško" . Nerealno je očekivati ne favoriziranje određenog žanra jer svi vremenom razvijemo svoj igrački ukus, slobodno mogu reći portfolio, ali isto tako, odbojnost prema nečemu što nam se ne sviđa je potpuno normalna. Urednik bi morao znati kojem će novinaru dati kakav zadatak. Vijesti mogu pisati svi premda je i za njih potrebno razviti određeni stil, da ne kažem skill. Nevjerojatno koliko je danas informacija dostupno jednim klikom miša. Ruku na srce, izvori vijesti su svima više-manje isti. Interpretacija čini razliku.
Ja bih pitanje ove teme postavio malo drugačije. Mora li novinar biti igrač? Meni je odgovor na ovo pitanje jasan: Da, novinar koji se bavi recenziranjem igara, ako želi biti ozbiljno shvaćen, mora biti gamer. Treba li biti izvrstan igrač? Ne nužno, ali bilo bi poželjno jer kao u svakom poslu, ako si u nečemu izvrstan, onda taj posao poznaješ u dušu. Što bolje vladaš određenom materijom to ti je lakše uočiti prednosti i mane. Iskustvo u odabranoj tematici uz određenu zrelost izričaja u vidu objektivnosti i profesionalnosti osnovni su atributi koje bi svaki novinar koji se bavi ocjenjivanjem nečega morao njegovati.
Uspijeva li ovo baš svakom novinaru, konkretno na HCL portalu? Pa i ne baš. No, ovo je već petljanje u uredničku politiku za koju nisam kompetentan.
Edit:Preskočih napisati, odgledao sam flimiće. Cuphead me posebno nasmijao
Lik ne da nema pojma nego nema pojma.
Nažalost on je svoje frustracije reflektirao na ocjenu igre. Školski primjer subjektivnosti.
Međitim, njegove probleme u Cupheadu mogu shvatiti. Konkretno, imam kolegu, petnaestak godina starijeg od sebe, koji uporno želi igrati igre. Kod njega je koordinacija oko-ruka totalno potrgana, naprosto, ne postoji. Vrijeme njegove reakcije je ubijmebože. Drugi izazov je apstraktno razmišljanje. Neki ljudi jednostavno nisu sposobni razmišljati izvan okvira uobičajenosti ili izvan onoga na što su navikli. To je već dublji problem. Nisam ove dvije stvari primjetio samo kod kolege. Streameri recimo. Debela većina su n00bovi i ne srame se to reći. Upravo zato volim gledati druge kako igraju jer na taj način učim kako drugi ljudi reagiraju na nešto novo i nepoznato. Koordinacija se može izvježbati. Recimo, jedan primjer je vožnja automobila. Ima ljudi koji odmah "uberu" sve što trebaju znati u prvom satu vožnje , a ima i onih kojima 120 sati nije dovoljno da bi se osjećali sigurno za volanom (a bome ima i onih koji nikad ne nauče voziti). Skill vrhunskih igrača u visoko kompetitivnim igrama također nije nastao preko noći. Da, talent mora postojati no tu je i pitanje volje, odnosno, koliko je neki igrač spreman uložiti truda i vremena u sebe da bi bio još bolji. Nije li tako u svemu što radimo? Na kraju, ako sav taj trud ne vodi nikamo, onda je vrijeme za promjenu "hobija".