HCL.hr forum
Gaming => Gaming kultura => Autor teme: Cole - 16. Studeni, 2011., 03:31
-
Ono što tražim u ovome topiku, je da bez nekakvog pravila i zakona, opišete vaš pristup u igrama, na koji način volite i igrate igre. Tu dakako možete nabrajat svašta, od n00b-a na beginner-u, stealth pristupa u akcijama, trophy huntera, hardkoraša i sve što vam pada na pamet. Na taj način vrlo lako bi se mogli upoznat kroz gejmerski karakter.
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Osobno kako dosta volim First/Third Persone Shootere obožavam stealth pristup, te me općenito napaljuje bilo kakav prigušivač u igri, pogotovo ako je na snajperu, koji je još iz doba prvih Commandosa rulao. Dakle sniper i pištači s prigušivačima su mi omiljena oružja u igrama, iz čega se da zaključit kako dosta volim taktiku i promišljenost dok igram pojedinu igru.
Ukoliko postoji save opcija, koristim je mudro i često. Frik sam za taktiku, pa često iako nisam loše krenuo u akciju, volim perfekcionizam pa često radi load opcija. Isto tako u takvim igrama volim izazovnost i dobar AI, pa onda mi sav takav pristup i često produlji igru.
Ako igra to dopušta uvijek prije nekakvog poteza ili biločega analiziram rutu, osmislim akciju, te razmislim o mogućim scenama i izlazima, pa onda krenem u primjenjivanje. Takav način je većinom rezerviran za akcijski orijentirane igre. Nikad bezglavno ne igram ništa.
Osobno nikad nisam bio neki trophy/all quest done hunter, pa samo igre koje izuzetno cijenim i koje su mi apsolutni užitak igrat prelazim uzduž i poprijeko iznova i iznova. Što naravno nije uvijek slučaj, pa se zna desit da veliki naslov odigram samo jednom. No sve nekad dođe na svoju naplatu.
Vrlo rano sam počeo i sa sportskim i racing simulacijama, no to neznači da sam PRO i da uvijek igram na HARD opcijama. Vrlo često mi se više igra s nekom dozom zabave nego must have skills pristupom. To znači da nemoraju uvijek nužno pomoći biti sve na off. Ali da i u ovakvim igrama često volim izazovnost i traženje/brušenje skilla.
Od igara koje zahtjevaju vašu odluku kako bi vam ponudile drukčije rasplete, isto tako i drukčije endinge, volim detaljno prelazit, jer jako cijenim kada igru naprave po principu uzrok/posljedica, pa moja odluka me košta smrti mojih likova ili težeg ili lakšeg prelaska kasnije.
Kod biranja new game-a u 95% slučajeva biram srednju težinu, jer je ona i namjenjena, tj. zamišljena da se tako igra. Sljedeći prelazak gotovo uvijek dižem letvicu težine. No opet to zavisi od igre, kao i taj cijelokupni zabava ili hunter pristup.
______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Kakav gamplay pristup gajite, slobodno se raspišite. :zivjeli:
-
Također volim Third/First Person shootere ali samo ako mi nude bilo kakvu opciju slobode. Zbog toga bi rekao da više naginjem miksu između RPG i FPS/TPS žanra. Deus Ex mi je najbolji primjer toga. Ako je igra u modernom dobu onda stealth, pištolji sa silencerima, smg i lagana oprema. Ne volim pancire i teško oružje kao ni snipere. U svim multiplayer igrama uvijek uzimam perkove za brže kretanje i sve što omogučava efikasniju borbu prsa o prsa ili mi daje da koljem nožem. Ako je žanr fantazija ili neko doba iz historije, onda uvijek uzimam Dva oružja u dvije ruke ili oružje plus magija. Lagani oklop umjesto teškog i nikad ne nosim kacige. Smatram da nisu praktične i da samo obični vojnici to nosaju. Svi glavni u ekipi su uvijek bez toga :v
Save opciju spamma jer kad isplaniram napad to mora biti po mom. U Hitman Absolution imam 50 sati jer ponavjam misije po 50 puta i nerviram se :v
Ne ganjam challenge i trofeje nikada, mada me smara kada se to u igrama forsira. Na primjer u Assassin's creedu one full sync. Ne podnosim to nikako jer imam osječaj da me igra tjera da igram kako ona želi a to ne podnosim. Volim svoje odluke i moj način, no pozitivmna stvar je što me challenge nekad motiviše. Na primjer u Hitmanu ne volim što se moj lik uvijek pojavljuije u svom odijelu u Cut scenama pa sam zato zaključio da je jedino logično igrati sa odijelom bez presvlačenja. Zato i imam 50 sati jer neke dionice zahtjevaju hiruršku preciznost.
Uvijek biram predzadnju težinu jer su mi sve igre na normal prelagane a ne volim uzimati najteže odmah.
PS: Dobar topic :)
-
Ovisi od igre do igre i o situaciji.
Evo da nabacim zadnji Far Cry 4 kao primjer. Neke outposte i one side questove (hostage rescue itd) rješavam kao faking nevidljivi predator. Osmislim rutu, sve isplaniram, zapamtim rute čuvara, prikoljem ih nožem ili im strefim jedan u potiljak (s prigušivaćem ofkorz) i rješim sve prije nego skuže kaj se uopće događa i prije nego me uopće i namirišu. Ponekad koristim neke diverzije poput eksplozija kako bi ih maknuo na drugu stranu itd. Ali neke outposte i pretežno one tvrđave u far cryu rješavam ko ludi nabrijani Rambo. Upadan ko lud pucam na sve strane i pobacam sve moguće eksplozive. Napravim kaos i uživam. Jer cool guys don't look at explosions, right ?
Neke dijelove u dishonoredu sam pretrčao, nekima sam se šuljao skoro satima itd
Ali općenito pričamo ovdje o igrama otvorenijeg tipa jer nam je to tamo nekako više dopušteno nego u zatvorenijim igrama pa eto nekako mi je far cry najbolji primjer kako znam ići polako i isplanirano ali i ludo i ekplozivno.
Sjetih se da sam recimo u absolutionu 90% igre prelazio u potpunom stealthu, ali sam zato jedan nivo prešao od početka do kraja u totalnom rambo stilu rokajući sve redom s nekom automatskom puškom.
Jednostavno, kako mi dođe, kak mi se da :mrgreen:
-
Može se reći da volim sve da igram, sve kvalitetno. Volim FPS tipa Doom 3, Quake 4, Half Life, koje igram Rambo pristupom, ali volim i TPS Metal Gear Solid, Hitman u kojima isplaniram sve do detalja i posle stealth akcijama polupam neprijatelje.
Mislim da sam više fan stealth pristupa, kao što neko reče gore, oružja sa prigušivačem i snajperi me prosto uzbudjuju. Najviše vremena gubim na strategijama, dok ne istražim svaku frakciju do poslednjeg detalja, dok ne odigram svaku mapu sa svakom frakcijom, protiv raznih protivnika, ne prestajem sa igrom, već se tad još više udubim u igru i tražim multiplayer okršaje i modove koji promene dosta toga u igri pa sve iz početka. Još uvek igram LOTR: BFME 2, ne znam ni sam koliko sam godina potrošio na tu igru, ali i dalje mi je zanimljiva. U toj igri na primer, volim da igram strpljivo, da izgradim toliku bazu, da bi mom protivniku trebalo sat vremena samo da je sruši, volim da podelim svoju vojsku u Prvu, Drugu, Treću i Četvrtu Armiju, sa generalima. Podelim odrede strelaca, konjice i pešadije sa generalima i posle isplaniram napad koji će uključiti sve odjednom i da sravnim protivnika sa zemljom, kao Švabe u WWII.
Tako da igram igrice, zavisno od igrice, ali kada može stealth onda obavezno to, kada može da se razvija baza i vojska u strategijama, onda sam megaloman, što više i veće, to bolje.
Odgovor na MaliMicek: :D
(http://www.quickmeme.com/img/ac/ac4f0fa3572d81d82c54669fea6a71d9eaffd33b905838b0e0888da554109087.jpg)
-
Stealth je moj jedini pristup ukoliko to igra dozvoljava, posebno cijenim igre koje dozvoljavaju da ju kompletnu pređeš non-lethal (na isti način sam prešao Dishonored, SC: Blacklist, Thief, dok sam u DE:HR, SC: Double Agent i Hitman Absolution imao samo par killova i to samo u onim slučajevima kada je to igra isključivo tražila). Obzirom da je stealth moj najdraži žanr to uvijek igram na maximalnoj težini i kao perfekcionist. Inače sam po prirodi perfekcionist u većini slučajeva (posebno me uhakaju RPG-ovi sa velikim svjetovima) htio-ne htio guram nos u svako ćoše mape i rješavam sve questove pa i one najmanje, zbog takvog pristupa igranju nikad ne igram 2 igre iz jednog serijala jednu iza druge jer me jedan takav prelaz zasiti tog serijala za duže vrijeme. Što se tiče same težine koju odabirem sve zavisi od igre, igre za koje znam da će mi se dosta svidjeti i/li koje su iz mojih dražih žanrova igram na hard a ostale na normal (više na hard nego na normal). I naravno sve igre koje počnem i kompletiram je, to je stvar principa.
-
Ovaj post kao da sam ja pisao.Jednostavno obožavam snajpere a posebno kada na njima bude prigušivač.Svaki put prije nego krenem u napad prvo napravim plan,izračunam rutu i ponekada čak štedim metke jer se previše uživim i bojim se da će ih nestati.
-
stealth je za pičkice. pravi muškarci uskaču u akciju i ne planiraju unaprijed pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
-
Stealth
(https://farm8.staticflickr.com/7288/15944076064_a542ff701f_b.jpg)
Fuck stealth
(https://farm8.staticflickr.com/7330/16379181090_b310db45e0_b.jpg)
-
Stealth me oduvijek nekako privlacio, pa vecinu igara koje to dopustaju igram u stealthu, jedino nekad stealth oduzme previse vremena pa idem sa rambo stilom. Sto se tice strategije dat cu za primjer civilizaciju. U prvom prelasku idem na osvajanje cijelog svijeta, a druge pute pokusam science, culture ili diplomaciju. U FPS multiplayer igrama volim uzet dobar assault i revolver i perkove za neprimjetljivost (UAV, heartbeat sensor...). Platformere volim igrati brzo, onda se osjecam nekako pro. :approve
-
najmanja težina, što prije speedrun da se dobije +1.
-
Normal tezina, redovito. Kad god postoji opcija steath pristupa, idem s tim.
U strategijama samo gomilam jedinice (nesto kao zerg rush, samo sto ne biram, gomilam sve po redu i samo pokoljem sve sto se nade na putu).
u avanturama, nakon pocetnih pokusaja, kombiniram sto se kombinirati moze. standard.
u rougelike-ovima, kao i zapravo gdje god se moze primjeniti, prvih deset sati istrazujem svaki nook & cranny, sto nastavim ako je igra dovoljno zanimljiva da to mogu raditi u beskonacnost (dishonored) ili me umori (tipa elder scrolls), pa samo provjerim tu i tamo sto novo mogu naci s obzriom da je vise- manje uvijek isto u pitanju. i, jasno, uvijek rjesim sve side questove ako postoje. zato mi svaki rpg uzme pola zivota.
-
Stvarno mi je drago što ovako podosta igrača uživa u čarima stealth igranja i što s njima to dijelim.
Iako sam većinom MOBAš (Dota), gdje svaki match zahtjeva koncentraciju i teamwork, nekad mi to malo dosadi, pa volim zaigrati nešto novo, zanimljivo uz preporuku prijatelja. Volim FPS, bio sam prije i majstor u CoDu, no nekako sam i za FPS multiplayere izgubio volju.
Ako igra ima isplaniran stealth, definitivno igram to. Nož, nešto s prigušivaćem, pa eto u Far Cryu luk i strijela. U Paydayu 2 također većinu heistova igram stealth.
Singleplayer težine biram većinom normal, jer nije pre lagano, a ni pre teško.
Volim igre s dobrom pričom, ako i priča nije nešto dobra, svejedno ju pratim. Pogotovo me tu ubija Walking Dead.
I sad ste me sjetili da bih trebao opet malo zaigrati vožnje. Hvala. :D
-
ako igra ima easy normal i hard opcije, uvijek idem normal, a ako ima easy, normal, hard, super hard, Bruce Willis die hard, onda idem hard. U igrama uvijek volim prvo otić krivim putem da vidim šta ima a ako sam na pravom putu vratim se nazad na krivi, volim kompletirat igru sa svim "side" stvarima šta ima, Super mi je otključat achievemente / trofeje ali naravno ne u svakoj igri jel zbilja u nekim igrama traže preveć tipa " nađi kazetu lepe brene na smetlištu iza kraja mape trećeg nivoa" fala neda mi se. I nevolim stealth pristup gdje ga ima, postane mi jednolično, dosadno , "pale sam na svijetu+botovi", dok "head on" pristup mi daje priliku da utamanim protivnika sa svime što imam u inventoriju, to mi dođe nekako mnogo zanimljivije. pozdrav
-
Ma kakav stealth :D
To je za pi*** :hihi:
-
Stealth je za ljude sa skillom :hiha:
-
Stealth je za ljude sa skillom :hiha:
...i sa stilom ;)
-
Nikako da krenem pisati u ovu temu...
Često igram sportske igre i tu volim puno taktizirati. Kome dodati, da li više zadržavati loptu ili direktno u napad. Ako igram nogomet volim zabiti "lijep" gol i nisam previše zadovoljan nekim uobičajenim golovima...
Što se tiče FPS-ova ili TPSova nisam uopće oduševljen i da bih zaigrao takve igre moraju imati dobre priče ili mi se poprilično svidjeti. Nekako mi je običaj igrati igre na normal, a ako igra ima replay value onda povisim težinu. Jedini serijal igara koji odigram na svim težinama je MGS jer ima različite "nagrade" i collectiblese.
Volim strategije no često puta se više želim zafrkavati u njima pa igram jednu misiju i po par sati. Da bih se uopće mogao tako zafrkavati u prvom prelasku stavim igru na easy pa povisjem težinu. Ili ako igram MP onda volim se dogovoriti s prijateljima i igramo prvih sat vremena bez ikakvih napadanja i itd. Pa se svi zabarikadiramo i polako krećemo u napad i probijanje bunkera što mi je veliki užitak.
Racing naslovi mi uopće ne pašu osim GT serijala koji na žalost na PCu ne mogu igrati (a ps3 mi je prdnuo...) i NFS Underground 2 i Carbon. Ostalo ni ne pomišljam igrati. Probam ali nije mi to to...
Općenito volim igrati MP i voice chatati s ljudima, ali nemam skoro ništa vremena tako da mi je to velika rijetkost.
Stealth je zakon no ponekada zna dosaditi i onda sve poubijam oko sebe. No pokušavam uvijek taktizirati i ako me netko otkrije i nije onako kako sam si zacrtao idem ispočetka. Neke igre i mape u kojima uživam u sttealthu volim igrati jakooo polako i uživati u svakom trenutku na hard ili koja je već najteža postavka težine...
-
Stealth je zakon no ponekada zna dosaditi i onda sve poubijam oko sebe. No pokušavam uvijek taktizirati i ako me netko otkrije i nije onako kako sam si zacrtao idem ispočetka. Neke igre i mape u kojima uživam u sttealthu volim igrati jakooo polako i uživati u svakom trenutku na hard ili koja je već najteža postavka težine...
Zato si tako loš u COOP-u? :hihi:
Šala. xD Nego kad ćemo igrat, nismo dugo. :(
-
Čim se sredim... :(
Upravo sam išao upisat novu dimenziju guma u stanicu za tehnički, do četvrtka sam u gužvi tako da ili petak ili subota...
A moramo i na cugu negdje u međuvremenu...
Još mi je sad 3. HDD pred kraj života pa sam morao sve s njega maknuti (uključujuči uplay i SC)
Tako da idem sad stavit novi disk od 1TB pa taman kad sve poskidam i napravim kak je bilo bude vikend ;)
-
Meni je više tog stealtha na vrh krasnog.. Svaka igra oće bit kul, divlja, neshvaćena i urbana pa mora imat neki oblik stealtha.
Zato mi je Wolfenstein: New Order bio osvježenje, uzmi mrcinastu gančugu i deri sve što hoda
-
Ali ta igra ima baš sjajno napravljen stealth, koji ti smeta. :mrs:
-
Znam, jer nebi to danas bio fps a da nema malo steatha
Za Deus Ex, Thief i tak to mi je jasno čemu stealth i tu nemam šta prigovorit. Jedino mi je mutav sustav bodovanja u jednom Human Revolutionu. Tobože ti da izbora hoćeš li se šuljat ili klat okolo, no opet više ikspirijensa dobiješ kad se šuljaš u ventilacijama i pošteđuješ živote. Dakle, propagira stealth prije klanja. bilo bi zgodno, kad se već nudi izbor da nudi bodove i za dobro obavljen bloodbath i onda samo apgrejdaš praxise za oružja i budeš dobar u tome, al recimo budeš totalno glup hacker.
-
Zato što je stealth najbolja opcija ikad. :hiha2:
Zašto bi ti dobio više ekspirijensa za rambo pristup u odnosu na moj stealth, hej to nije fer.
Ja ću glumit Caspera i biti dobar sa tamom, a ti ćeš glumit Johna Ramba, nemože! I am a shadow and no one will notice me...
Šalu na stranu, logično je da se stealth igranja više cijeni, jer je u isti uloženo više "truda", a to je kod dosta velikog broja igara ujedno i najizazovniji pristup.
Meni se čini da se ovdje radi o neimanju skilla. :hiha:
-
Ja sam više aludirao na to da ovisno kako igraš, da ti se ti skillovi razvijaju i da sukladno načinu igranja ti igra bude izazovna. Ako ideš na stealth, da si, kajjaznam, dobar hacker, sa melee, i tak to, al loš u kombatu, a kod kombata obrnuto. A manje više sve igre uglavnom favoriziraju stealth, a kao ono nude i druge mogućnosti.
Na system shock 2 mi se dogodilo da upgrejdajući neke svoje skillove sam bio toliko u banani da sam morao igru ispočetka igrat jer postane neigriva od težine. Pogotovo research i ostalo.
A i više nemam skilla toliko, eto, otkrio si me :wildboy::wildboy::wildboy:
-
Gledaj to ovako. Igra se na taj način prilagođava različitim tipovima igrača.
Svaki pristup na kraju bude zadovoljen sa svojim udiom kolača u gameplayu i svi zadovoljni.
Sada jedino ovisi o igrama, da li neke igre to isforsirano ubace u svoje gameplay ili je baš igrina mehanika podobna za takvu vrstu pristupa.
-
Ali ta igra ima baš sjajno napravljen stealth, koji ti smeta. :mrs:
a nije baš.
Imala je jedno 3-4 dionice gdje si se mogao došuljati čuvaru iza ledja i to je to. I svaki put na predefiniranom mjestu. Wolf baš je rokaj do besvjesti. Kakav stealth. Nit ga skoro ima nit je sjajan, a šta je onda stealth u thiefu, hitmanu ak je tu, sjajan ?
-
Stealth na Wolfensteinu? Meni je stealth iz prvog lica, onak, meh... Možda je izazovnije i realnije, ali više volim kad se uvalim u zaklon i vidim što je iza mene, tko me udara i odakle pucaju po meni. Prešao sam Dishonored zbog priče i odigrao malo Thiefa, ali ono, radije ću upalit neki Splinter Cell ili Hitmana :solidus:
-
Stealth normalno.Jednostavno taj feeling :piva:
-
Evo ovdje pišite vaše načine igranja igara. Na koji način prelazite igru, na kojoj težini, da li skupljate sve trofeje, koliko puta u prosjeku prelazite jednu igru, koliko sati na dan igrate, itd...
Moj način igranja:
Koju god igru kupim, završim je do kraja. Ma koliko ona bila loša, ja opravdam novac i pređem je do kraja. Svaku igru prelazim najmanje 2 puta ili više u zavisnosti od Replay Value. Isto tako prvi put kada igram, igram na NORMAL težini a drugi put igram na Hard. Isto tako u prvom odigravanju ne marim puno za trofeje, samo pratim priču i igram. Ali za drugo odigravanje uvijek sebi zadam zadatak da ulovim apsolutno sve TROFEJE. Znači ne prelazim na bilo koju drugu igru dok ne završim igru koju počnem. Znači ja igru iscrpim do svih mogućih mogućnosti. Zavšim glavne misije( Main Story ), odigram sve moguće Side Questove (Side missions) , prevrnem svaki mogući kutak i svaki mogući kamenčić u igri, pređem je dva ili više puta (jednom Normal, jednom Hard), sakupim sve moguće trofeje, sakupim sve što se može sakupiti na mapi... Znači iscrpim je do boli. Eto ja sam napisao, i sad očekujem vaše odgovore. :clap:
Moram opravdati svoj novac :ementaler:
-
Prvi prelaz igram normal i navikavam se na mehaniku igre,tek iz drugog puta ide hard i tada gledam da je predjem sto detaljnije od raznih pizdarija za pokupit do side misija ili questova i najcesce pregledam guide na netu da slucajno nebih propustio nesto bitno.Inace 2 do 3 puta prelazim neku igru rijetke su te koje vise od toga predjem mozda je izuzetak read dead redemption,half life 2 koje sam presao milion puta
-
Ja prelazim igre maximalno 1x, nemam vremena postignuti sve. I to uglavnom na normal..
-
Ja sam u svome životu igrao dva velika žanra igara FPS i openworld,openworld igre prijeđem jedanput ali uvijek 100% (dosada sam prešao Assassin's Creed,pa onda AC Brotherhood,GTA III,GTA Vice City,GTA San Andreas;Burnout Paradise,Mafia II,Skyrim,Just Cause 2 i to je to).Što se tiče FPS-a njih prvo prelazim na easy pa onda na sve teže i teže,svaki sam prešao na sve težine osim na Half-Life 2 koji sam prešao toliko puta da na nekim levelima tipa Ravenholm mogu zatvorenim očima priječ cijeli level bez da umrem jer sam se toliko navikao na svaki potez miša u igri da je to bolesno.Igrao sam dosta FPS igara (Call of Duty,CoD 4 Modern Warfare,Half Life,Half Life Blue Shift,Half Life Opposing Force,Half lIfe 2,Half life 2 episode One,half Life 2 Episode Two (GABE PUBLISH THE THREEEEEEEEEEEEE PLEASE!!!!!!!!!!!!),još je tu i Call of Juarez Bound in Blood.
Od igara koje sam igrao duže vrijeme to jest multiplayer,tu su Robocraft,koji sam sad prestao igrat zato jer sam sve otključao sve sam imao i mislim da nemogu si više srušiti rekord od 43 killa,28 assista i 3 smrti tako da.Druga igra je dakako Minecraft koji najvjerojatnije će biti prva igra koju ću kupiti,pa ću stoga nju igrati dovijeka.Minecraft ću svakako uvijek igrat zato jer ga planiram snimat kao i ostale igre,te već sada se profesionalno bavim ovjavljivanjem projekata na poznatim stranicama.također sam igrao i Stranded Deep njemu ću se vratiti kada izađe full verzija.
Ove igre ću kupiti i odigrati ponovno kada dobijem novi komp i Steam:Mafia II,Skyrim,Burnout Paradise,call of Juarez,svi HL od duje pa nadalje,Cod 4 modern warfaremJust Cause 2 i oba AC-a.
Eto to je kako ja igram igre.
-
Uvijek kompletiram igru do kraja (obično su mi sve dobre jer prvo dobro prostudiram šta ću igrati), svaku igru maksimalno temeljito pređem (zavirim u svaki kutak, riješim sve side-questove itd.), težina je uglavnom hard jer današnje igre su odveć previše lagane u odnosu na nekadašnje. Nikad ne prelazim neku igru 2x jer ionako ima pregršt dobrih igara koje imam volju odigrat a vjerovatno nikad neću naći vremena za njih i onda ponovo prelazit neku igru (ma koliko me oduševila u prvom prelasku) mi nema smisla kad mogu to vrijeme utrošit da nešto novo pređem. Jbg nema se vremena ko nekad pa se moraju pravit kompromisi.
-
Samo tako, pišite još.
-
Slažem se apsolutno sa tobom ali opet bilo kako bilo ja prvo odigram na Normal pa onda fino na Hard.
težina je uglavnom hard jer današnje igre su odveć previše lagane u odnosu na nekadašnje.
-
Mene boli uvo za sve ja igram sve igrice isključivo zbog priče i uvek idem prvi put na hard
-
Tema već postoji.
Stara je otvorena u krivom podforumu.
Nastavak ovdje. :)
-
Obozavatelj sam pucacina, naravno volim da su sta izazovnije i da je sta veca sloboda, najbolji primjer je Far Cry 3.Al ne smeta mi odigrat bilo koji cod nastavak jer obozavam to filmsko iskustvo, uzivim se u scene nalik onima iz visokobudzetnih akcijskih filmova.U takvim igrama gustam u otvorenom napucavanju i nije mi potreban stealth.
Sta se tice Far Cry 3 koji je savrsen primjer otvorenog svjeta, slobode izbora, taktiziranja vecinom neprijatelje rjesavam sa udaljenog brda sniperom(sa prigusivacem normalno), te ako poneki ostane priblizim se bazi i porjesavam ih cuceci u travi sa samostrjelom.
Kad igra nudi stealth(splinter cell blacklist) ja ga koristim, al na nacin da vecinu neprijatelja na koje naidem ubijem i spremim sa strane ili ostavim gdje jesu, naravno ako nikome ne smetaju.Putem se nerjetko dogodi da se podigne manji alarm pa naleti njih 5,6 te ih porjesavam sve u jednoj sobici i oslobodim sebi prolaz.Tako da se moj stealth moze nazvati very lethal stealth.To je najvise tako jer ne volim duga suljanja i zaobilazenja, ako mi se ukaze prilika za kill ja je iskoristim.
Sta se tice tezine vecinom je to preporucena normal tezina, a nerjetko bude i hard(npr. Alien Isolation gdje je hard preporucena tezina).
Ako igram rpg uvjek uzimam Mage klasu iliti ga carobnjaka i obilazim svaki dio mape koji se obici moze.Iako nisam nijedan rpg igrao 5,6 godina, zadnji je bio dragon age origins i fallout3 u koje sam utukao sate i sate igranja.
Morat cu se vratit natrag zanru uz skyrim i uloziti puno nadolazeceg zimskog vremena.
-
Svaku igru volim što polaganije i detaljnije prolazit jel kroz igranje uživam u mjestu u kojem je igra smještena, primjer zadnje igre koju sam odigrao je Tha Last of Us Remastered, dok prolazite kroz neku napuštenu prostoriju bila to kupaona ili kuhinja dali su si truda oko najsitnijih detalja u uređenju te prostorije.
Igre prvi puta prelazim na normal a drugi puta na hard, taktika kojom se služim tijekom igranja zna mi koji puta i varirat o raspoloženju ako nisam iscrpljen i mozak mi ima još koju crticu baterije volim taktizirat i razmišljat te isprobavat razne taktike ako je pak na nuli uletavam kao Rambo!!! \:D/ \:D/
Nisam neki lovac na trofeje tako da ih pretjerano ne ganjam, kod online igranja gledam da svakim novim igranjem budem stepenicu bolji!