Eto, zadnji puta sam začeo temu o opadanju interesa za gaming... Naveo sam da sam "odrastao", tj. "prerastao" igre... To je nekim djelom istina. Istina je da sam puno izbirljiv i ne dobijem orgazam na svaki trailer na HCL-u, tj. svaku vijest. Prije u dane Hackera bi ga kupio i prvo što bi napravio metnuo CD u komp i instalirao sve što je na njemu bilo (btw, jel Hacker uopće ikada imao CD? Više se ne sjećam. Ali nije ni bitno, PCPlay ili BUG, ista stvar), sada da postoje demo CD-i upalio bi možda jednu igru i to je to. Isto kao u filmovima i glazbi. Jako sam istančao svoj ukus. Prije sam, evo ne sramim se, slušao polu narodnjake dok sam bio klinac. Slušao sam sve živo, ali najčešće "shit" kvalitete. Kao i filmove, vječno bio za TV-om. Sada je sve drukčije i u tim područjima. Slušam samo kvalitetu (glup primjer, ali ono što ima prek 90% likeova na youtubeu, no mora i meni pasati -velikom većinom elektronika i trance), kao i filmove... Skidam ih samo ako imaju preko 4 na IMDBu i obavezno bez golotinje i sexa. Nekako mi je postalo neugodno to gledati sa onime što je ostalo od obitelji jer onda idu komentari: "Kako oni to mogu snimati?" itd. A filmove nikada ne gledam sam, previše mi je depresivno. Pozovem buraza ili staru, nije bitno. Al, eto, sada sam odlutao daleko van teme i da koristiti ću enter :)
Evo [Enter], nije nakupina teksta. Tamo pred Novu godinu sam rekao da imam veće ciljeve u životu (spominjao sam brak, molim bez podsmjeha
). Nije to tako kako se čini. Kao prvo, nešto što je živjelo 20 godina samnom, ne može potpuno izumrijeti. Svi vaši komentari su manje više bili stvarno korektni i realni na toj temi. No mene zanima kako spajate gaming sa ljubavnim životom. Od kada pratim ovaj portal nagledao sam se svega... Vas koji ste zbilja oženjeni, od onih sa curama, do onih "ma neću nikada imati curu, odustao sam". Ehhh, pa ja sam u nekom usranom međuprostoru. Igre me više toliko ne privlače (da se našalim, ni erekcija nije kao u tinejđerskih dana lol
), a sa curama... e pa one su tek izumrle kod mene. Sad će biti moja ispovijest kao, ali nije. Ionako uživam na ovom portalu, koliko god se vi klali oko LGBT zajednice i dal je ok ili ne. Meni nije ok, samo da se pridružim protivnicima LGBTA XD
Dakle, nisam star, trošim 28. No sa curama sam kao djeda kad mu dadeš Joystick da igra Battlefield 1
I ne, ne pretjerujem. Doslovce je. Curu nisam imao. Ono što sam pričao o braku da, ali na jedan drukčiji način, khmm khmm strankinja. Inače nisam pristaša sklapanja braka
Nažalost, kako mi se čini, cure su u mojoj glavi davno prije izumrle nego i sama pomisao o mogućem "izumiranju" igara. Odakle da počnem? Geek izgled, naočale, škemba dostojna jednog "couch potatoa", o kilama ne bi hahah. Uz to, lepeza zdravstvenih mana i problema. Psihički sam sje*an. U biti, invalid sam. Da, dobro ste čuli. Trenutno u statusu velike depresivne epizode. Nekada odem i u malo gore stvari. Pa ideacije o suicidu koje mi se stalno motaju... Eto, sve to govorim ne iz samilosti. To mi ništa ne znači. Već zato da kažem da moj ljubavni život ne egzistira. Znam da postoje i 300 kilaši sa curama, ali eto...ne bi o teorijama vjerovatnosti. Usput, izgled mi je jedva da bi prošo na nit prosječan. Igor i Zoran su glumci prema meni :) Malo vam laskam hehe Al ozbiljno.
No, vidite, volim puno pisati. Imam naravno i neke hobije pored gaminga koji sam pisao da izumire. Ali u biti se samo smanjio. Ili da najiskrenije kažem, dio je moje depresivne epizode. Neću nabrajati simptome, ali jedan je da je veliki uspjeh napisati ovakav post zbog bezvoljnosti, a kamo li upustiti se u igru od 30+ sati za prelazak. Nažalost borim se sa bolešću, skupljam kile (bližim se onom broju sa 3 znamenke XD). Pa eto, to je moj osvrt na moj gaming i moj ljubavni život.
A sada, kako je vama? Ok, vi koji ste još tinejđeri, to je manje bitno, jer sa 16 godina ili slično je još uvijek tijelo u razvoju i niste ni faks defakto upisali, tako da ne znate kamo vas vodi život i ne možete znati. Zanima me za vas starije. Kako vaša ljepša polovica podnosi vaš gaming? Ako je nemate, kako se vi nosite sa nedostatkom emotivne veze? Jeste onaj tip kao ja: Jebiga, ne ide i gotovo! Neću prelaziti na Hard idem na Easy (metaforu upotrebljavam). Da li se osjećate ispraznim ako samo igrate igre, ok družite se s frendovima ili radite... jel vam fali ljubav uz sve to? Ili vam je najveća ljubav upravo gaming?
Na kraju, moj odgovor bi bio... Pokušao sam, nije išlo. Pokušao sam više puta nego što sam pokrenuo igara u životu. Zdravlje mi iz godine u godinu opada, a pomisao na ulaganje u teretane i "zdravu prehranu" mi je previše daleko da bi je prihvatio, jer garancije ionako nema. Frend, bogat, zgodan, mršav, svi zubi na mjestu (za razliku od mene) nema ništa. Tako da eto... Čekati ću VR i VR cure... Možda se bude i isplatilo. No zbog terapije koju primam i koju ću morati promijeniti sumnjam da će mi seksualne i ljubavne aktivnosti biti na prvom mjestu. Uzmite Zoloft, Seroxat, Velafax ili bilo koji AD i neće vam se više dati posjećivati "muške news portale
" Moram se malo šaliti, ali eto... Nekada sam visio više po pornhubu nego po HCL-u, već jako dugo vremena je obrnuto.
Sve u svemu, nadam se da vam ne smeta što sam sve nasrao u ovom postu. Mene nije stid govoriti o sebi. Pomirio sam se sa svojim stanjem i sad treba živjeti još par desetaka godina. Ne znam gdje bi drugdje stavio temu. Ako sam napravio nešto što krši pravila, oprostite mi moderatori. Slobodno brišite, premještajte, što god. No mislio sam da će biti zanimljivo štivo za one koje prate (i) forum HCL-a.
I na kraju, pa sretna vam Nova 2017. godina! U kakvom god gaming i ljubavnom stanju bili