HCL.hr forum
Off-topic => Lajaonica => Autor teme: n00b - 20. Veljača, 2013., 06:14
-
Nek bude ko neki generalni topik. Htio sam blog pisati ali zasad mi je nekako neugodno moram priznati. nvm :(
Enivej Kanada. Dosta je popularan trend u zadnje vrijeme u RH da mladi odlaze u Kanadu. Uglavnom je to zbog IEC programa kojeg nudi Canadian embassy, a koji nudi mogućnosti rada/studiranja/putovanja po cijeloj Kanadi u trajanju od godinu dana. Taj program je ujedno i zamka svoje vrste, jer tih godinu dana nije dovoljno da se zatraži Permanent resident status (što je korak prije državljanstva), tako da se svi moraju vratiti u RH. Navodno postoje iznimke koje poslodavci jako vole i žele zadržati pa im pišu garantna pisma al ono. To je zbilja lutrija i ne bi se trebalo na to oslanjati.
Poanta je da je program dosta dobar, lako se upadne, iako je eto, ove godine maksimalna navala u svim zemljama. Doslovno u jedan dan ode po par tisuća prijava u drugim zemljama Europe. Za RH se program otvara ovih dana, prijave su isključivo online, i mislim da će također u roku dan-dva biti bum - otišlo 250 ili koliko već mjesta za Working Holiday. Ekipa na FB rifreša sajt svako toliko, prate doslovno iz minute u minutu... ne znam po kojim će kriterijima birati prijavljene. Tko prvi njegova djevojka vjerojatno.
Prošlo je tjedan dana od putovanja ovdje i tako, još skupljam dojmove. Probat ću izlistati činjenice, a ne plus/minus sheme pa nek tumači kako tko želi. S obzirom da sam seljak iz Zadra koji nije putovao dalje od Italije i Rumunjske, meni je dosta toga novo i zanimljivo.
Toronto je prilično velik, sa nekih 2M stanovnika u centru (Downtown), i 5M okolica. Valjda je to 7M, ili sve skupa 5M, ne znam. Multikulturalnost je ovdje u punom smislu riječi. Bijelaca je vjerojatno najmanje, primjetio sam najviše azijata, indijaca, crnaca, nekih eskima/indijanaca itd. U biti nema pravila, ima doslovno svega, SVEGA. U metrou ili na ulici čujete bezbroj različitih jezika.
Toronto je grad klošara, i pritom se ne šalim. Totalno vlada neki kežual način života, svi su fokusirani na posao i efektivnost a ne na status u društvu. Tipa u robnom centru, gradu, banci, dućanima, ima bezbroj 'vrsta' ljudi. Subkulture, rendomness, al uglavnom nema onog uštogljenizma. Ljude u odijelima baš i nisam vidio. I iz razgovora s raznim ljudima se dade zaključiti isto. Jednostavno je takav grad, naseljen je imigrantima iz cijelog svijeta i ima hrpu kultura na jednom mjestu, tako da se nitko ne zamara s tim nekim social status pizdarijama. Vjerojatno sam pod dojmom ali jednostavno je ugodno biti na ulici, dućanu gdjegod među svima njima.
Nema centra, kao ni većina/svih gradova s ove strane Atlantika. Uvijek sam naviknut orijentirati se u bilo kojem gradu po centru, trgu i slično. Ovdje toga nema, Downtown (kao, 'centar') je u biti niz kvartova koji tvore taj centar (i koji je jebeno ogroman). Zeznuto je za orijentaciju na prvu. GPS na smartfonu mi je atm najkorisnija stvar koju imam. Aktivno smo tražili stanove zadnjih par dana, i ja zbilja ne znam kako bi bez toga išta. Jednostavno je sve veliko i nisam naviknut na navigiranje u tako nepoznatom i megalopolis okruženju. GPS i google maps - spas, doslovno.
Cijene su brutalno visoke. Dosad sam detaljnije vidio hranu i smještaje, i ono, malo je freaky. Najčešće se rentaju studio/bachelor (garsonjera, dakle jedna prostorija) ili jednosobni stanovi. Najjeftiniji studio koji smo našli je 700$ mjesečno, s tim da je u podrumu kraj neke kotlovnice, a vlasnik je Albanac Victor. Simpatičan tip, al generalno valja izbjegavati basement apartments ovdje (a pogodite kojih najviše ima).
Našli smo danas jeben stan jednosoban za 950$ mjesečno + neke režije (tipa 30$-40$). I da, nenamješteni su svi stanovi kompletno. Dakle treba kupovati madrace, kauče, stolice, pijate, teće itd za prvu ruku. Doslovno NEMA namještenih stanova, jer ipak je ovo grad imigranata.
Hrana je također brutalno skupa, no osim što je skupa, katastrofalno je nejestiva. To čak nije ni odvratno, to jednostavno nema okusa. Pizza cut je 5$-6$, a pizze po 10$ standardne. E. Okus tog govna će me progoniti u snu doslovno. To je guma i plastika, to je baš ono, bezukusno. Čak ni začina nema da se prikrije gomila te bezličnosti, jednostavno je eto, bezukusno i slikaj se sad.
Cijene hrane su u prosjeku dva do tri puta skuplje nego u RH, i povrh svega je većina toga bezukusno. Jeo sam hrenovke neki dan (također bezukusne) s njihovim senfom koji je vjerojatno jedna od tri najodvratnije stvari koje sam kušao u životu. Cimerica je onda donijela Podravkin senf. Jao. Sreća. Al baš ono, sreća.
Skužio sam da u svu hranu trpaju hrpu šećera. Zamrznuto povrće, sokovi, KRUH jebote, u sve živo trpaju gro šećera. Sve što sam probao je prilično podjednako bijedno. Cottage sheese, jogurt, povrće razno, meso, kruh (nema pekara btw, sve je u vrećicama), sokovi, BANANE iz Ekvadora e to sranje nemojte jesti ni ako vam netko plati, ja sam pola te 'banane' bacio u smeće, usta su mi se osušila lol. :wildboy:
Da skratim - hrana je užasna, i za dobru hranu, kažu, treba platiti čak i više nego za ove splačine. Divota. Spremao sam neku juhu i rižoto i ispalo je ok... ali uz brdo začina - i opet - sve je tako jebeno slatko, puno tog šećera. Sol im nije dovoljno slana, ne znam kako to opisati drugačije. Baš je ono treba staviti BRDO, i opet nema efekt nikakav. Papar je isto zakurac, a i čuo sam od više ljudi da su im začini slabi i nikakvi.
U liftovima nemaju katove s brojem 13. Dakle ide 9, 10, 11, 12 i onda 14. Mislio sam da je to mit, ali očito su praznovjerni do bola. Veš-mašine postoje samo na javnim mjestima, dakle nema stana s tim ko u Europi. Recimo, ovo je zgrada sa 25 katova. Svi robu peru u podrumu. I naravno, pranje se plaća+sušenje, nekih 5$ sve skupa. Kako su mi dosta puta rekli, ovdje vlada kapitalizam u svom najgorem obliku.
Grad je lijep i prepun sadržaja koje uopće ne mogu sažeti. Ima hrpa toga što bi htio vidjeti, najviše sam nabrijan na film-related stvari, a ima ih masu. Arhitektura je ko i stanovništvo, raznolika i zanimljiva. Kombo futuristike staklo/čelik, crkava koje izgledaju divno, ali baš divno, onda neke lijepe kućice ko iz rendom serija, pa poslovnjačke zgrade, divovske reklame itd. Ugodno je šetati se gradom, zbilja je zanimljivo.
Ljudi su ljubazni i friendly, i to je zbilja apsolutno istina. Baš sam danas otvorio račun u banci. Veze to nema s mojim ikad posjetom banci u RH. Direktor te podružnice banke se spustio sa kata i svratio 'just to say hi and welcome you to blabla' i dao neke glupe kemijske olovke. Hoću reći, dio kulture im je prema klijentima se odnositi s maksimalnim poštovanjem. Isto i frajer koji mi je otvorio račun. Ne da mi se opisivati sad, ali konverzacija je jako ugodna i profesionalna. Kod nas u banci najčešće i ja i tko-god čekamo da ta tortura završi, jer su nam svima social skills 0. I ta ljubaznost nije ko u Britaniji koja u biti graniči sa šizofrenijom... već je baš nekako ugodna, nenametljiva. U svim sferama se to primjetilo, imam brdo primjera.
Poslovi u Torontu za imigrante su najčešće rezervirani u smislu - radi što god ti se ponudi. Tu je zapravo kvaka broj 1 oko mog odlaska, jer sam dao otkaz na dosta dobrom poslu i u ok firmi na vrhuncu nekakve karijere radi skoka u ovaj nepoznati bezdan (POETIKA :hiha: !).
Prebacio bi se na film sa televizije, jer telka koliko god je super i svi projekti koje na kojima sam radio su bili jako zanimljivi i poučni - to nije film. A ja sam si eto, zamislio da bi se bavio filmom u životu.
U RH to nije nemoguće, dapače. Al to je jedna druga tema i na kraju se jednostavno dade svesti na to - koliko sam dobrih filmova hrvatske, a koliko dobrih kanadske produkcije pogledao. Sve više filmova se btw snima u Torontu, i sve češće ga nazivaju Hollywoodom sa sjevera. Lista filmova koji su snimljeni tu Torontu također je impresivna u smislu high-budget produckije a neke ste sigurno gledali (Saw serijal, Resident Evil serijal, X-Men, Videodrome, novi Dawn of Living Dead, Land of Dead, Cube serijal, Policijske akademije LOL, Blade II...)
Toronto hvala Bogu ima hrpu filmskih studija i mogućnosti, samo zeznuto je što ja nemam kanadskog radnog iskustva - što je ovdje iznimno bitno. Ne bi htio raditi u restoranu ili u kuhinji, a novaca u RH sam ostavio da imam taman za kartu da se vratim. Time trial u punom smislu riječi. :wildboy:
Jako je pozitivno što se tiče količine poslova ovdje. Otkako sam došao (a gledo sam i history na sajtovima za poslove) preko 20 poslova dnevno se nudi u branši tv/video/film. Konkretno danas sam izbrojao za 19 Feb bilo je 55 novih oglasa do sad. Svega ima, traže glumce, asistenate produkcije, montažere, scenariste bla. Sve. Prijavio sam se na njih 7 dosad (u 2 dana traženja), i eto, taj dio je utješan. Potražnje zbilja ima, sad je samo pitanje hoću li odmah moći početi raditi nešto ili ću prvo morati volontirati (iako na filmskom setu volontiranje ovdje i jest jedan od ciljeva). TV izbjegavam, ali možda ne bi smio biti previše izbirljiv.
Ima ogroman, OGROMAN broj radionica i predavanja na kojima gostuju poznati iz svijeta filma i TV-a. Najsretniji bih bio da imam neki part-time job da mogu otplatiti stanarinu i ići na te radionice. Jednostavno je toliko velika ponuda, i dosta toga djeluje jako kvalitetno. Zasad eto, NERVOZA, ne znam kad ću i što ću dobiti za raditi, a ušteđevina koju imam je ko pijesak u pješčanom satu. Samo curi, a novih zrnaca još nema. :wildboy:
Osim film/TV, nudi se i velik broj poslova za pisanje. Novinarstvo, research, copywriting. Mislim lol, tu sam niti tjedan dana i imam toliko bukmarkova za potencijalne prijave da je to komično. Ništa to ne znači ofc, al za razliku od RH gdje je patnja uopće otvoriti moj-posao, ovdje ako ništa tržište postoji i jebeno je aktivno.
Zasad eto, fokus na traženje posla i nadanje da ovih 6-7 godina iskustva na telki nekog boga predstavlja Kanađanima. Slanje molbi i rezimea, a neke filmske studije ću posjetiti osobno i doslovno ono bok ja sam mali iz kroejše, dajte mi da bude asistent asistenta. Eh. Zaboravio sam kako je naporno tražiti posao. :wildboy:
Uglavnom zasad ne mogu reći ništa više jer eto, trebam pobliže upoznati još ljudi i smjestiti se malo.
-
Svaka čast. Tekst mi se sviđa. Možda i ja napišem nešto o putu na ekskurziji :D
-
:hihi::ave:
@mile
neznam, meni to zvuči kao pakao :hiha:
al sretno ;__;
-
Miwe :hug
Dakle neki summary je da je hrana odvrata, standard visok, ali ima posla i moze se pratit svoj djecacki san :hiha:
E a, daj mi reci, kakav im je internet? :hihi:
Al ne, bez zajebancije, zanima me kakav je internet u praksi, kakvi su mobiteli te jel hrana ista takva i u restoranima? I jesi siguran da nema negdje neki supermarket gdje prodaju hrvatske pizdarije? :(
Koja je prosjecna placa za sve ove poslove za koje si se prijavio?
-
Garamel :hihi:
Gg za volju za opsežni post Mile, bilo dosta zanimljivo čitat. zvuči smećasto dio s hranom jedino, ovo ostalo mi je nekako IJAB' ODMA TAMO!!1 Dobro, sjebano je i to s cijenama, al i standard bi triba bit dosta viši pa okej.
-
:hug
ubijaju li i crne mačke tamo? :hiha:
nego, pošto sam govoriš da se dosta troši, a ne dolazi ništa novo, zašto ipak ne probaš nać neki brtaljski posao dok ne nađeš nešto konkretnije? Pranje suđa ili nešto slično. Dobiješ ipak nešto love, a nije da nešto puno radiš. Mislim, hoću reć, ne gubiš ništa. Ima po fejsbuku dosta ovih putopis likova, baš ovaj jedan u australiji pere suđe i zaradi okej lovu za neke osnovne stvari.
-
Zašto bi trebao raditi posao koji ne želi?
Nek traži i nađe ono što želi radit, a ne da se krpa s random poslovima. Očito se može, samo treba zapet.
-
dobro, a šta ako to traženje ipak potraje, a para nestane :hiha: Zar nije bolje na vrijeme se malo osigurat, a opet može tražit i bolji posao i imat vremena.
-
dobro, a šta ako to traženje ipak potraje, a para nestane :hiha: Zar nije bolje na vrijeme se malo osigurat, a opet može tražit i bolji posao i imat vremena.
Ne.
Otišao je tamo nać BOLJI posao nego u hrvatskoj. Ako se zaposli kao konobar onda će 70% svog vremena trošit na konobarenje i zaboravit zašto je uopće došao.
Iz tog razloga 90% ljudi radi posao koji ne voli, zato što se uhvati "biločega ajte samo da se zaradi koja kinta" i onda se na kraju ne može odvojit od tog posla iz xy razloga.
I računaj da je skuplje prvih mjesec dana radit neki osrednji posao (putovanje, kave, hrana, odjeća) bez para (jelte, čekaš prvu plaću) nego sjedit doma, surfat netom, tražit poslove i odlazit na sastanke.
Uglavnom, nedaj se Mile.
-
Internet je eto, još jedna grozna stvar u nizu. PROMET se plaća. Dakle nema unlimiteda, a i ako ima prilično je skupo. Evo pogledao sad rendom ponudu na netu, najjeftinije dakle:
6 mpbs dl/1 mpbs ul
80 GB internet prometa
32 $ mjesečno/30 $ quarter/28 $ godišnje.
Sad je recimo hot ponuda od Rogersa (ala naš T-com) sve ovo isto ali 20 GB prometa (i 10$ skuplje).
Identičan paket s nešto većom brzinom od njih je 67$.
Najjeftiniji ili jedan od za unlimited GB i 6 mpbs je 37 $. Sve u svemu prilično điberski i skupo, i ko i u RH, monopol drže 2 firme kao jedini wireless provajderi.
Primamljivo je fkors abnormalna ponuda za 250 mbps dl/250 mbps ul, unlimited GB. Al to je 220$ mjesečno, ili ti preko 1200 kn. Eh. :wildboy:
Internet je brz, ali i skup. Wi-Fi-ja ima svugdje, ali hot-spots se također plaćaju, osim ako nije naznačeno da je free (tipa kafići, library, itd)
Mobiteli su nešto bolji ajmo reć. Ima bezbroj provajdera, prosjek paketa je 40$ mjesečno. Besplatni pozivi, SMS, outgoing/incoming (jer se i to eto, naplaćuje :wildboy: ), i nekih 100 MB interneta. Imaju dobrih ponuda za international calls, i dobro je što su im pretplate na tipa 2-3 mjeseca ili mjesec dana. Uzmeš paket, koristiš ga mjesec dana, i bez additional fee ga prekineš, produžiš štogod. Mobiteli jesu generalno jeftiniji ovdje, ali čini mi se da svi dolaze u ponudama pretplata.
Ima dućana s hrvatskim proizvodima, tipa kraš, podravka itd. U restorane još nisam išao, bit će vremena za to. A ovo za pranje suđa ha. Mjesec dana mogu sigurno tražiti u branši, ako zbilja ništa ne uspijem naći onda ću početi paničariti i uzeti štogod se nudi.
I da, zaboravio sam spomenuti. PDV ovdje ili kako se već zove je 13%, a ne računa se na prehrambene proizvode. Sjeb je opet, što nigdje ta cijena nije istaknuta.
Tipa kupuješ ne znam, NEKI KURAC koji dođe 10$. Na kasi ćeš ga platiti 10$+13%. Tako da nikad ne znaš koliko će te izaći to što kupuješ, računaš uvijek skuplje jel.
-
:hug
Jel ti itko odgovorio na prijave za posao? Bar negativno? ;(
-
Ne znam, ja i dalje ne mogu preko hrane prec :wildboy:
-
:hug
Jel ti itko odgovorio na prijave za posao? Bar negativno? ;(
Nije, još traju prijave pa računam da treba čekati. Valjda. Imam još dva nova oglasa danas za prijaviti. Od sutra krećem osobno kucati.
Adventure! :hiha:
-
<3
kako se ti osjećaš? ono, jel te strah? jesi li HYPE? Ispunjena očekivanja što se tiče... zraka, ambijenta, NEBA? Kako ti je bilo tijekom putovanja? :hiha:
-
Normalno da te strah, ovo je totalno nepoznat teritorij. Tvoje ime ovdje ne znači ništa. Baš si ono, nitko i nula. Znaš jako malo ljudi.
Stresno je zapravo, ali i jako uzbudljivo. Hype što kažeš, trgneš se nekako.
Zapravo sve što kažeš stoji. Strah, hajp uzbudljivost, nepredvidljivost... koliko god je nesigurno, mislim da vrijedi riskirati. A i nije to ko u 19. stoljeću kad bi otišao na jedrenjak lol, danas je to sve zakurac realno. Internet, prometna povezanost, bla. Svaki dan se čujem da svojima i ono. Mislim da je danas prilično jednostavno riskirati, jer taj 'rizik' je zapravo samo tumačenje. Neš ti rizika, u dvadesetim godinama ispucati godinu dana života u inozemstvu. Big deal wow.
Put nije bio strašan, 2 h do Londona, i 7 h do ovdje. I opet, kužiš ti to. 7 h putovanja na -6 sati razlike, a mora nisam ni vidio doslovno.
Ambijent je puno ugodniji nego sam mislio, zrak je isto ok. Nebo je ko u Zagrebu, iako sam čuo da ovdje ima više vedrih dana (zbog vjetra).
Ukratko, dođi i ti! :hiha:
-
Normalno da te strah, ovo je totalno nepoznat teritorij. Tvoje ime ovdje ne znači ništa. Baš si ono, nitko i nula. Znaš jako malo ljudi.
Stresno je zapravo, ali i jako uzbudljivo. Hype što kažeš, trgneš se nekako.
Zapravo sve što kažeš stoji. Strah, hajp uzbudljivost, nepredvidljivost... koliko god je nesigurno, mislim da vrijedi riskirati. A i nije to ko u 19. stoljeću kad bi otišao na jedrenjak lol, danas je to sve zakurac realno. Internet, prometna povezanost, bla. Svaki dan se čujem da svojima i ono. Mislim da je danas prilično jednostavno riskirati, jer taj 'rizik' je zapravo samo tumačenje. Neš ti rizika, u dvadesetim godinama ispucati godinu dana života u inozemstvu. Big deal wow.
Put nije bio strašan, 2 h do Londona, i 7 h do ovdje. I opet, kužiš ti to. 7 h putovanja na -6 sati razlike, a mora nisam ni vidio doslovno.
Ambijent je puno ugodniji nego sam mislio, zrak je isto ok. Nebo je ko u Zagrebu, iako sam čuo da ovdje ima više vedrih dana (zbog vjetra).
Ukratko, dođi i ti! :hiha:
definitivno se slažem sa ovim da ispucaš godinu dana života u inozemstvu u dvadesetima, nekako mi je to skoro pa ono... obavezno ako si imalo ambiciozan. kriste, i dalje imam filing da bih počeo povraćati od uzbuđenja/straha na putu :hihi:
Lijepo je čuti mišljenje nekoga tko ne trči gore trbuhom za kruhom već doslovce da si ispuni neki viši cilj što se karijere tiče, ovo je zapravo prvo takvo izvješće koje sam pročitao. i rula sve... čekamo JOŠ
-
Brijem da nikad ne bi mogao živjeti u multikulturalnom gradu. Ja sam ksenofob, jebiga. Jednostavno bi me ubio strah od nesigurnosti pored toliko crnaca, hispanaca, kineza...
Moja teta također živi u Kanadi, točnije Guelphu (brijem). Djecu jednostavno ne možeš ostaviti same na igralištu jer pored toliko stranaca/imigranata, nikad ne znaš tko će šta učiniti. Bezveze.
-
:hiha:
Ne znam, meni se čini da bih baš mogao živjeti u nekom tako ogromnom, multikulturalnom gradu.
-
Ja isto ;_; život, miješanje, istraživanje novog, drugačijeg, prilagođavanje...
-
IXI, DRAGI, IDEMO!
Mile će utabat teren, mi za njime :hiha:
-
Lijepo je čitati sve ovo Mile. Ne znam što bi ti rekao nego sretno. :(
Ako naiđeš na neku kul lokaciju s vremenom, opiši je ili nešto pls, eto. :mrgreen:
-
e i da, malo slikati i tako to? =( :ementaler:
-
I POTRAŽI USPUT I NAMA POSLOVE PA ĆEMO SVI BIT JEDNA VELIKA SRETNA KANADSKA OBITELJ
-
KCL :wildboy:
-
Kako nikad neću otić odavde :hihi: :wildboy:
Koje sam užasno konformističko smeće. :hiha:
EDIT: inače ja sam rođen tamo i imam dosta frendova/familije koja je još uvijek tamo i definitivno potpisujem to šta se tiče nacionalnosti. Toliko jebenih pakistanaca ima ;( i smrde ;( a ostalo talijani, poljaci i ostala europska smeća :]
-
U kojem gradu? =)
-
IXI, DRAGI, IDEMO!
Pa nez, ja definitivno idem. :hiha:
Ne odmah i ne nužno u Kanadu, al ono.
Naravno, neću nigdje otići.
Ostat ću tu i naći rendom smeće dosadni posao.
-
Ti si najnapornija osoba ikad :hihi: TA TVOJA KONSTANTNA UNUTARNJA BORBA ,,,
@čole: toronto baš. Imam i putovnicu. Mogu ić kad oću i nikad se ne vratit :hiha2:
-
Pa mislim hej, ovaj drugi dio se već ispunio. :hiha:
Jel ti imaš dvojno državljanstvo ili što?
-
Ae.
Tko zna, da sam ostao tamo možda bi se družio sa ABELOM TESFAYEOM i bio OVO XO CREW. :hiha2:
-
Već otprije sam imao informacije za sve dosad napisano, uz izuzetak ovog praznovjernog sranja sa trinaestim katom.
Tako da ću biti ono rendom glupo dosadno smeće od osobe i pitati o VREMENU. xD
Koliko je hladno? Rodbina kaže da iako temperature često padnu debelo ispod nule i dalje je apsolutno neusporedivo sa burom koja te sledi do kosti. Debela odjeća i to.
I ajde drugo pitanje. S obzirom da si na istočnoj strani francuski jezik ne bi trebao biti baš previše u uporabi, ne? Koristi li ga tko, ima li pederskih naglasaka?
-
Ja se lagano dvoumim za budućnost u Edmonton ili Hamilton. Imam u oba pravca mogućnost doć samo je to sada stvar više dvojne odluke (čitaj dogovor sa ženom) nego osobne. Žena više naginje za Austriju. Nezz. :(
-
S obzirom da si na istočnoj strani francuski jezik ne bi trebao biti baš previše u uporabi, ne? Koristi li ga tko, ima li pederskih naglasaka?
Pa valjda bi baš zato trebao biti u uporabi jer je na istočnoj strani, zbog utjecaja Quebeca. Doduše, Toronto spada pod Ontario gdje francuski nije služben, no koliko znam, u školama se uči i engleski i francuski.
-
Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grkisu tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzorisvijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Kô pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručju sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Boljisu svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratsku ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat kô što ovo grije -
Grkisu tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...
:hiha::hiha::hiha::hiha:
-
S obzirom da si na istočnoj strani francuski jezik ne bi trebao biti baš previše u uporabi, ne? Koristi li ga tko, ima li pederskih naglasaka?
Pa valjda bi baš zato trebao biti u uporabi jer je na istočnoj strani, zbog utjecaja Quebeca. Doduše, Toronto spada pod Ontario gdje francuski nije služben, no koliko znam, u školama se uči i engleski i francuski.
:))))))))))))))))))))))))))))))))))))
Bar morončina kakva jesam nisam mislio da se Montreal nalazi na zapadu, a Edmonton na istoku.
Uglavnom da, pitanje i dalje stoji.
-
Zvone IZDAJNIK. I to od rođenja lol. :wildboy:
Nema baš francuskog u govoru, ali svaki natpis ima eng/fra ime. Reklame koje se vrte u nacionalnim ustanovama također se prvo odvrte na engleskom, potom na francuskom. Negdje sam čitao da se samo u Quebecu i još negdje traži znanje francuskog, ovdje tipa na oglasima za posao još nisam naišao da je to uvjet.
Vrijeme LOL. A ono hladno je, kad zapuše je smrzavajuće. To sa burom ne znam, mislim meni je na jugu hladnije nego u Zagrebu (kad puše bura, jer se ne možeš ugrijati nikako), ovdje još nisam iskusio pravu zimu.
@cole
Pa ne mora to biti one-way ticket. Odete pa vidite kako je, eto, Austrija je bliže pa je valjda i lakše za probati.
-
Znam, ali ako odlazim oću otić a ne bit u Sopotu, Isti, Austriji. Želim bit daleko od ovoga tu. :kava: :wildboy:
-
MILANE, jesi li doživio kulturni šok? MNije mi se dalo baš čitat cijeli topic osim tvog prvog posta. LOL ;(
-
lol!
Valjda, ne znam baš što je to culture-shock. ;( Ovdje su svi službenici jako uslužni i ljubazni. Nema kontrolora u subwayu i vlaku, smatra se da imaš kartu/pokaz. Nema onih pizdarija na vratima koje pimple ako nešto ukradeš iz dućana. Osjećam se ko seljak, al mi se sviđa kultura, način komunikacije itd.
-
Za kolko mjeseci predviđaš da ćeš se skompat sa jugosima i u birtijama slušati Cecu/Olivera/Arsena/Bajagu i govorit KO NAS BRE ZAVADI?
-
Jesi li upoznao Kennyja? :hiha2:
-
:ave: Odličnost. Bio sam uzbuđen samo čitajući ovo, mogu si mislit kako je tebi.
Sretno s pronalaženjem posla, i nadam se da će ti zrulat boravak tamo.
-
Jako lijepo, želim ti puno sreće <3<3<3
Nego, jel te strah "samostalnosti"? Ono, pukne ti guma a nemoš zvat frenda nego moraš baš KAK zvat da te zakrpaju (nešto kao HAK kod nas, vjerovatno se tako zove, nema razloga bit drukčije)...izbace te iz stana pa nemaš kod kog prespavat nego moraš u hotel, ta sranja. Baš samostalnost u pravom smislu riječi. Nešto što si do sad vjerovatno uzimao zdravo za gotovo, prijatelje koji su udaljeni 15min. Lako za internet i skype i ta sranja, ostat ćeš u dodiru sa svima ali ti nitko ne može pomoć oko random sitnica na koje ne računaš :(
Nije da tebi treba ikakva pomoć, ti si jebeni mile.
-
Fora je čitati dogodovštine nubove .
Sretno !
Ja bi isto volio otić malo van radit il neš. Imam rođose u Edmontonu, pa sam mislio bar jedno ljeto otići raditi tamo.
-
Baš mi je drago da je mile ošao u Kanadu. Rijetko kad sam imao priliku slušati ovako kul priče o inostranstvu od čovjeka kog znam i koji je stvarno tamo. Veselim se daljnjim avanturama.
-
Jesi ti zbilja novinar i napisao inostranstvo? :hihi: Ja nezz
-
Zamisli da je još ubacio "iljadu", gdje bi mu bio kraj :hiha2:
-
i ja govorim tako.
inozemstvo lol
-
dobro al ti si izbosne :hiha:
-
Jesi ti zbilja novinar i napisao inostranstvo? :hihi: Ja nezz
oh ne daj zamisli da sam napisao PECTO ili HRVACKA.
pa jebote, mogao bi odmah diplomu u smeće bacit. evo, neću nikad više da ne povrijedim osjećaje nježnog diva don ČOLEONA.
:hiha:
glupane :hihi:
-
:clap:
-
Za kolko mjeseci predviđaš da ćeš se skompat sa jugosima i u birtijama slušati Cecu/Olivera/Arsena/Bajagu i govorit KO NAS BRE ZAVADI?
Oliver. OLIVER. Ne mogu njega. :wildboy:
Al zanimljivo jedna žena iz Makedonije je upozorila kao, klonite se Hrvata (jer ih navodno puno još uvijek gaji ustaša-like poglede na svijet...)
Jesi li upoznao Kennyja? :hiha2:
Koga? :wildboy:
Nego, jel te strah "samostalnosti"?
lol na KAK.
Nema straha, sam>oslanjanje na ikog. A i ako zaškripi >>nešto<<, snaći ću se nekako.
504 sata iliti 21 dan sam si dao da nađem nešto u struci. Nakon toga ako ništa ne upali idem šetati pese, prati suđe i tako redom. Eto počinje pravi countdown. (CUNT-down :hiha: )
EDIT: Neka bude 720 sati, odnosno 30 dana. Prvih tjedan dana je bilo malo kaotično pa bla.
-
Kenny Hotz, Kenny vs. Spenny. On je iz Toronta pa zato.
-
Karlo ne zna engleski fluidno :mrs:
-
TI KAO ZNAŠ :mrs:
-
:hiha:
-
Bump, disištasi
-
JEBEM. Ne ko u RH, al opet. :wildboy:
Da, evo prošla su 2 tjedna otkako sam došao. I dalje ganjam svoje, ne javljam se na većinu oglasa osim na ove u struci, iako sam dobio >>HINT<< da kad vide no Canadian work experience - uopće ne čitaju dalje. Eh. Dat ću si šansu do kraja trećeg mjeseca, pa ću onda zbilja bilo što početi tražiti. Javilo mi se dosad nekoliko ljudi, ovaj tjedan čak imam i 2 intervjua (čak!). Ništa od toga nije film-based osim ovog jednog koji bi radio neki web-serijal. To mi je zasad najprimamljivije, budem vidio kako će ići s tim kad se nađemo.
20.03. je pitching contest za koji se sad nabrijavam, imam jedan svoj pitch i jedan drugi koji razvijam za jednog mladog redatelja ovdje... koji će na ljeto snimiti taj dugometražni. Možda neću taj drugi napisati kompletan čisto zbog vremena. Opet, volio bi to da si dodatno popunim IMDB profil i da mi se ime počne vrtiti na festivalima. Jer, frajer će to 100% snimiti i slati uokolo po festivalima, i iako će biti low budget (oko 30K $), snimat će se u Torontu i San Franciscu s dosta dobrom opremom i na dobrim lokacijama tako da ono... volio bi to napisati do kraja. A i filozofija mu nije loša, ovdje je zakašnjeli holivud sada. Nastala je opća pomama za animacijom i SFX-om, a dobre priče nigdje. Ne kažem da znam napisati dobru priču, ali definitivno će originalnoj i dobroj priči dati prednost na nekom festivalu nego rendom CGI-u.
Hm, osim toga upoznao sam par ljudi. Dotičnog redatelja, kul je tip. Reko mi ako poželim išta ovdje svoje raditi da će skupiti ekipu, dosta je dobro upoznat s tim film ljudima. Onda sam upoznao jednog frajera koji radi neke custom analogne kamere i izvlači maksimum iz filma. Koristi tri projektora da iz jedne sličice filma napravi projekciju koja je kristalno čista na površini 20x12 metara. Dakle govorimo o originalnom filmu. Neki tip iz Australije mu piše custom algoritme za skaniranje, prilično je tech-freak što se tiče filma. PItao me da mu napišem neki kratki film, ali ne želi se upuštati u to dok ne nađe dobrog producenta. Fun fact; radio je sa tipom koji je radio zvuk na Cronenbergovim filmovima (The Fly, Povijest zločina itd), pa bi i njega uključio u taj neki budući projekt za mjesec dva.
Onda sam upoznao i jednog izraelskog scenarista koji je ono, ok tip ali malo izgubljen u životu. I jednog crtača stripova/pisca, dosta je zanimljivo bilo diskutirati o razlikama strip-scenaristika i film-scenaristika... enivej jaka im je ta filmska scena, imaju ta svoja okupljanja razno razna tijekom tjedna i mjeseca (evo baš sutra idem na jedno opet), i tu se onda ekipa mingla, producenti, redatelji i agenti traže mlade talente i radnu snagu, ljudi razmjenjuju iskustva itd. Kažem taj pitch mi je sad totalni hajp, na prošlom su bili executive producers King Speech-a, ne znam tko će biti sada. Sve u svemu, 2 minute na stageu i šibaj. Nadam se da neću fejlati. :wildboy:
Što se tiče ovog dosadnog života van filma i pisanja, zapravo je pattern ko i svugdje drugdje. Došla je neka cura neki dan pa je bila kod nas kratko, ista priča ko i kod svih Hrvata. Svi doslovno bježe iz RH, nemaju pojma što će ovdje, a posla ima ko blata za imigrante,m Starbuck, Subway, TTC (metro i prijevoz), razno razni fast fodovi, restorani, pizdarije. Vjerujem da će ženska prije mene naći neki posao jer eto, dovoljno je prošetati se ulicom i vidiš na izlogu natpise Hiring now! - što je uobičajena praksa jer za minimalac dobiju hrpu radne snage.
Plus je svakako ta hrpa mogućnosti i povezivanje u filmu. Idem tim nekim malim koracima (ŠOK!), ali sve je jako poticajno i eto, idem pithcati, razvijati, zvati agente ovdje i nuditi im svoje ideje, možda nešto zbilja vrijedi. Volio bi neki glupi posao imati 10-5 tek toliko da mogu u miru živjeti u Torontu i ići na radionice i raditi indie stvari, ili fkors, posao u TV/filmu da baš šibam karijerno.
Malo sam istraživao grad i super je, jednom sam se izgubio i našao u mračnoj ulici imena... Elm street (omg). Fora je ona ko para iz kanalizacijskih otvora, ulice, ne znam, grad je ful raznolik. Kineska četvrt je komična ko i korejska, greek town je najsličniji Hrvatskoj imo, a ovaj najnabrijaniji dio oko City Halla je eto, baš ono megalopolis đir.
Bio sam u par rendom pubova (Village Idiot se jedan zove lol) i barova, tako, ništa posebno. Pozvalo me u poznati strip-club, nisam nikad bio pa reko ok, da vidim i to sranje pa ću ići ovih dana. Prijavio sam se za volontiranje u Raindancu dok još ne radim ful pa ću vidjeti koji je đir i tako. Sve u svemu žao mi je što nisam otišao ranije. Sad je malo teško jer samo trošim pare a ništa ne zarađujem :wildboy: , još ću si moći koji tjedan taj luksuz priuštiti i nadam se naći nešto normalno dotad. Ako ne, onda jebat ga, bilo što zbog para... iako nastojim izbjeći taj scenarij i napisati svoj (HA!).
-
9/10
žele sam
-
Prije svega svaka čast na temi, topicu i samom putovanju. Drž se, držim ti fige da nađeš posao (u struci) da ostaneš koliko god želiš i uživaš i prenosiš doživljaje nama ovdje na HCL-u.
Pročitao sam topic od početka do kraja i jako je zanimljivo još jednom svaka čast :hug
Al jedno mi nije jasno. Kaj se žališ tolko na cijene neta ? Kužim da nemaš para al kaj si škrtica ako ga već moraš imat ?
Najjeftiniji ili jedan od za unlimited GB i 6 mpbs je 37 $.
pa to je nekih ajmo reć 180 ćuna. Ja tu u HR plačam mrtvi Bnet 6 mpbs unlimited flat za otprilke 200 kn mjesečno kevu im :wildboy:
Ostalo kaj si nabrojao je skupo slažem se al eto taj paket mi zvuči čak okej.
Šta si mislio Kanada/razvijenost/tehnologia dobil bum optiku za 20 naku mjesečno ? :hiha:
Još jednom samo nastavi užitak je bio ovo čitati :piva:
-
Kako savršen kraj posta :wildboy:
-
... iako nastojim izbjeći taj scenarij i napisati svoj (HA!).
Hjaaaao :ave:
gg Mile.
Kako se devojka snalazi?
-
Bolje od mene. :wildboy:
Danas je baš imala dva intervjua, neću UREKNUTI, ali mislim da će bar jedan upaliti. Meni je u nedjelju jedan intervju iskrsnuo, polažem sve nade svijeta u taj sada.
-
Poštovani Mile,
ima li kakvih promjena?
Lijep pozdrav,
Ixy
-
Dragi Ixy,
ovaj tjedan plovim ušćem koje će odrediti moju sudbinu u narednim mjesecima. Kad saznam u koji tok će me struja odvesti, prestat ću pisati metafore ko rendom kreten s filozofskog i dati apdejtić.
pozdrav,
Šaman vonabi
-
:ave:
-
Slijedi novi nastavak UZBUDLJIVE (not) priče s druge strane planeta, u nastavku ''Ponosan sam što sam Hrvat/Balkanac/Europljanin''.
Nda.
Eh, po običaju taj šašavi voz koji mi ODREĐUJE SUDBINU uvijek nekako kasni ili iskače iz tračnica pa tako ni sad ne znam baš... išta. Al mali apdejt je ok, jer eto, i sam vidim di sam i što sam u nekom određenom vremenu.
Dva mjeseca sam ovdje već (!), mogu reći da su mi dojmovi prilično čvrsti. Trebao bi krajem mjeseca početi raditi na jednoj telki kao master control room operator, iliti u našem prijevodu realizator - zato je ovaj tjedan bio bitan između ostalog jer sam čekao potvrdu, fkors - još je nisam dobio. Eh. :wildboy:
Djevojka radi u kazalištu ko stage manager i rekla je da će me hraniti tako da još uspješno izbjegavam prijavu na ikakav oglas koji mi nije u struci. Uzdam se u nju sad. :wildboy: Ko što sam već spomenuo, posla ima ko blata za imigrante, ali to i jesu imigrantski poslovi - dakle restorani, dishwashing, security i takve pizdarije. Najnoviji trend ovdje je taj masovni outsorcing u Kinu i Indiju i vice versa - uvoz jeftine radne snage koja ciljano zamjenjuje kanađane. Konkretno, RBC (Royal Bank of Canada) je nedavno otpustila 40 Kanađana koje su zamijenili Indijci. Doslovno, u Indiji ima ta firma XYZ koja te obučava za posao u nekoj od zemalja tipa eto Kanada, i onda te jednostavno lansiraju tamo. Poslodavcima super, jer manje plate ljude koji su spremni raditi i više. To što njihovi ljudi pate i što se na taj način ruši nekakav industrijski standard, realno, prosjelnog biznismena boli k.
Želim reći, ovo mi ne ide u prilog jer eto, i ja sam imigrant u gradu gdje je glad za TV i filmom OGROMNA, i ono, zašto bi itko dao rendom scenaristu/montažeru iz Hrvatske ikakvu priliku, kad ovdje svake godine brdo studenata želi raditi isti posao, BESPLATNO. Kvaliteta nije toliko bitna, jer proizvodnja je tako velika da će uvijek isfiltrirati nekog tko je ok.
Eh da, kad smo već kod imigranata, Working Holiday program u RH je ove godine PLANUO. Predviđao sam da će se sva mjesta potrošiti u roku tipa tjedan dana, ali zapravo se svih 250 mjesta potrošilo u roku 40 minuta. 40 minuta! Doslovno je trebalo kempati i refreshati i imati spremno komp, laptop, UPS u slučaju nestanka struje, wi-fi point, ne znam. Nastala je omanja frka jer dosta ljudi se jednostavno nije stiglo ni prijaviti, al eto, što da kažem. To je to od mjesta ove godine, očito Hrvati jako žele u Kanadu. Super. :(
Inače sreo sam masu Hrvata i Srba ovdje i uvijek pričam engleski s njima jer mi se ne da jednostavno. Djeluju manje ili više sretni, izbjegavam ta Hrvatska okupljanja i druženja kojih hvala bogu ima u Torontu, a nedavno je čak na FB postavljen i kao poziv hej dijete ćemo krstiti u XY crkvi u Croatian streetu pa nek dođe što više Hrvata da crkva ne bude poluprazna. Hrvati su ovdje dosta dobro povezani, kao i Srbi, al eto, nisam baš neka sošl pčelica.
Danas smo imali casting za glavnu ulogu u ovom filmu kojeg pišem - ako nisam spominjao, eto, pišem prvi dugometražni i ekipa koja radi na njemu je prilično entuzijastična, imaju sredstava, opreme i znam da će ga snimiti do kraja. Festivalski indie đir, nije neko bogatstvo u igri ali ide pomalo. Osim toga pišem i jedan trailer za kratki animirani film koji će (jedna druga ekipa) crowdfundati preko kickstartera i indiegogo. Sviđa im se ideja jako, i u principu trailer je dosta dobar hook za crowdfunding isto kao i za potencijalne ulagače. Kad bude nešto, puknem ovdje link ofc, trebalo bi kroz par mjeseci biti gotovo.
Od ostaloga ponudili su mi posao tech writera što sam odbio jer ne mogu to, odnosno ne želim. Dobra je plaća ali uhvatim li se toga mogu se oprostiti od filma i crtića, a koliko god to bili starter projekti želim ih napokon jebeno dovršiti. Isto tako su mi odgovorili i za dva posla kao ghost blog writer, što u principu još nisam 100% odbio, al opet nije ni privlačno baš. Od ostaloga, hm...
Bio sam na razgovoru da budem personal asistent yogiju koji se bavi numerologijom. Doslovno, frajer ima bradu i ko djed mraz je, i tražio je nekoga tko će mu svaki dan dva-tri sata raditi njegov neki veganski sok jer on ne stigne. Ok je tip, ali sam se sam pokopao jer sam rekao da tražim nešto bilo što, da sam radio za njega mjesec dana mogao sam uštediti jednu stanarinu, što nije loše.
Drugi oglas sam odbio jer mi je predaleko; ta mama koja želi da joj netko igra igrice na kompjuteru za disabled sina. Sinu su ruke sjebane zbog neke bolesti ali obožava gledati i sudjelovati kad netko drugi igra. U principu su me htjeli, ali trebao bi putovati svaki dan po sat vremena do tamo i natrag.
Bila je još serija tih nekih čudnih poslova na koje nisam bio siguran da li da se prijavim ili ne, tipa briga za CEO paraplegičara, ghost story writer za dječje bajke - mislim jebote ovo je super ali ne želim dati nekom smeću sva prava i da se on potpisuje na moj rad jebe mi se, i ne sjećam se više. Inače od poslova ROFL čega sve ima;
- foot fetish, frajer traži curu koja će mu slati slike svojih nogu svaki dan
- tražili su mladog frajera koji će gaziti po torti i kolačima na stolu, opet neki fetish, sve se snima
- cura je tražila FEJK dečka za jednu večer da napakosti bivšem, ono uredno opisano smiješ me dirati tu i tu, plaćam toliko, nakon toga i toga doviđenja
- žena živi od toga da čita priče ekipi, jedini uvjet je da je ne smiju dirati, ali ona čita sve, od SF-a do erotike
- tražili su psa koji izgleda ko neki poznati političar
- hrpu drug addicta, marijuana smokera, alkoholičara, depresivne ekipa i ino za istraživanja stalno traže i to u biti ok plate - na ovo sam se čak i mislio prijaviti, ali malo mi je to borderline bijedno, neću to
- masu dog walkera pa čak i cat walkera traže lol
- MASU ekipa koja je sošl media guru, tipa uvjet da dobiješ posao je da imaš XY followera na twitteru ili lajkova na fejsu, pinterestu, ne znma bla, nije ko PR već baš sošl media neki kurac
- brdo sales i marketing govana koje uopće ne znam što su
- masu fetiša, i zapravo ih je toliko da spamaju i po ovim drugim stranicama zato i znam za njih lol, ŠIRE SE
Od ostalih stvari zbilja ništa vrijedno spomena čini mi se.
Kanađani su inače politički jako korektni i ne mogu se uklopiti baš. Ta pretjerana ljubaznost, pristojnost i KOREKTNOST su mi too much. Recimo, frajer mi baš prepričava danas kako je bio u društvu i neka cura ga je pitala je li dobar kuhar. On se nije ni snašao kad mu je neki drugi tip dobacio: ''Of course he is - all gay men are great chefs!'' Poanta je da ovaj prvi tip nije gej, ali nije to smio reći ovome u društvu jer bi se to moglo protumačiti kao da njemu nije ugodno raditi/biti u istoj prostoriji s gej ljudima. Da, toliko buke i razmišljanja i opreza oko jebote ničega, ja im govorim da je to totalno kretenski ali ovdje vladaju takva pravila. I kao i Ameri, tuže se za svaku pizdariju i diskriminaciju, i jednostavno mi je sve to odvratno jer sam navikao govoriti što mislim, ovdje je svaka moguća pizdarija uvreda.
Srećom eto, družim se s normalnim ljudima (ili čudacima, ajde =)), koji se donekle slažu sa mnom. Tu je Fancia, animatorica iz Kine koja se u biti ne želi vratiti doma jer joj je tamo kaos u usporedbi s ovim ovdje, poetično tužna cura koja jako lijepo crta. Onda Eri, iz Tokya, koja je davala voice over japanskim animeima i nekim dubovima i zvuči ko i svaki anime lik ikad. E, ta je stvarno iz Japana. Povučena, tiha, ne priča, doslovno treba čupati informacije iz nje i ona sama kaže da je prepristojna i pretiha za ovo podneblje, ali jednostavno je tako odgojena i štašsad. Onda Georgio, skladatelj iz Grčke koji je lud, ali na dobar način, i izdvojio bi još Davida, frajera koji ima 50+ godina, crta murale i animirao je Flinstonse (jedan od animatora). Šarolika ekipa, s njima sam se pobliže upoznao i često se viđamo, generalno su umjetnici koji žive (neki bolje neki lošije) od toga što rade, i moram priznati da mi je s njima super zapravo.
Da, tu je i taj mladi redatelj koji me odvukao u striptiz klub gdje sam morao gledati te jadne cure po kojima plaze razno razni ljigavci. Od ostalih ljudi upoznao sam ih još nekoliko, ali ne koliko ove. Hrana je, šokantno, i dalje krajnje odvratna, iako sam bio u nekoliko restorana i što je je, ima super stvari. Vijetnamska kuhinja mi je vjerojatno jedna od boljih stvari koje sam probao u životu, indijska je odvratna i razbolio sam se od toga, korejska je super! - dadu ti da sam pečeš u nekim ko čudnim stolovima i u biti je ko sva ta azijska hrpa povrća i mesa u malim dozama, u principu jako lagana i ukusna hrana. Ovaj jedan mediteranski restoran je također bio dosta dobar i generalno - hrana vani je skroz oke i povremeno odlična, ali ovo u supermarketima je borderline nejestivo.
Vrijeme (HEH!) je zbilja vedrije i ima više sunčanih dana nego u Zagrebu. Mislim da je to zbog vjetra jer stalno puše neki k, ali iako je sunčanije i nema toliko smoga ko u zg, hladnije je masu.
Edukacija je nešto normalno, odnosno - kad se upoznaješ s nekim, prvo što ti kažu o sebi je što su završili, i tek onda eventualno radno iskustvo. Čudom se oni čude kako sam ja radio što jesam bez fakulteta, i općenito, skužio sam da imigrante - pogotovo imigrante bez faksa, smatraju nižim bićima. Istovremeno, njihovi studenti arts & culture ne znaju tko je Dante Alighieri, što su stigme ili što predstavlja aureola u kršćanskoj ikonografiji. Arts & culture program ovdje inače pokriva dobar dio renesanse pa se podrazumijeva da znaju što je to, mislim lol to su nekakve osnove ali nope. Štoviše, opet zbog te političke korektnosti, ne smije se Isusa zvati Krist, ili Mariju Svetom - jer to bi se moglo protumačiti kao uvreda svima koji nisu katolici. Malo je blesavo, pogotovo za voditelje u muzejima koji daju te neke polovične informacije, mislim ok, Mother Mary je Mother Mary, ali Holy pridjec izostavljaju, i Jesus je samo Jesus, ne Christ jer ne žele uopće dozvoliti mogućnost da se nekoga uvrijedi.
Isto im vrijedi i u školama, uče samo pisce s engleskog govornog područja. Tipa, godinu dana rade samo Shakespeara, dok ruski realizam i slično tek spomenu. Generalno, čuli su oni (ne svi doduše) za Tolstoja, Goethea ili Petrarcu - ali to je to, čuli su za njih. Kultura im je jednostavno takva da je dostatna sama sebi, odnosno, u njihovoj budućnosti rada i predavanja neće im biti bitno tko je Tolstoj, pa samim time, mislim da generalno u Europi u školama uče širi spektar gradiva. Ovo nije moj zaključak već ljudi koji se baš kreću u tim nekakvim faks ljudi krugovima i muzejima, ali i iz razgovora s 'rendom' ljudima dade se uočiti da ima tu istine.
Sjećate se one cure koja je došla bez plana i programa, i kad sam rekao da će se vjerojatno zaposliti prije mene? Ta-da, uspjela je i radi ko food server i još nešto part time u dva restorana. Ko što sam reko, posla za imigrante ima, ali išta ozbiljnije je teže. Nemaš kanadsko radno iskustvo/obrazovanje? - beskoristan si. Tako razmišljaju, još su sad pod navalom tih Indijaca i Kineza i Balkanaca realno koji im kradu poslove, tako da mislim da se malo drže za sebe u svakom iole ozbiljnijem poslu. Doslovno su mi rekli ovi ko job counselors (e oni su tek posebna priča) da mi savjetuju da ne stavljam pravo ime jer mogu biti discriminated, da ne stavljam godine ni u ludilu (dakle te i te godine sam završio srednju jer je i to discriminating) i još hrpa tih govana.
Ljude ovdje uče da na razgovoru na posao ne daju jasne odgovore kao DA i NE već da se izmigolje, i u principu, koriste taj ekstra korektni sustav u svoju korist tako da im poslodavac ne smije prigovoriti i postavljati direktna pitanja. Pored toga, tipa nakon intervjua, moraš slati thank-you email gdje se zahvaljuješ poslodavcu na PREDIVNOJ PRILICI I ODLIČNOJ KOMUNIKACIJI KOJA TI JE POMOGLA DA UVIDIŠ I NAUČIŠ SVOJE VRIJEDNOSTI TE SE ZBILJA NADAŠ DA ĆEŠ BITI VRIJEDAN DODATAK NJIHOVOJ TVRTKI TE DOPRINIJETI NJIHOVOJ VIZIJI I FILOZOFIJI, i onda tjedan dana nakon thank-you emaila ih ekšli moraš NAZVAT da im se još jednom zahvališ i pitaš kako ide tvoja prijava. - sve ovo BEZ da oni tebi išta javljaju. Mojim rječnikom, treba se ulizivati na taj najgori način, i konstantno zivkati i pilati. Zvuči malo banalno možda, ali njima je sve tako, SVE. Već sam stekao status 'strong and silent balcan guy', al eto, družim se sa čudacima pa mi je to skroz oke.
U RH koliko vidim i čujem stvari baš i ne idu nabolje, iako ne znam što očekivati. Woo, sad će se dogoditi NEŠTO i bit će super - ne mislim na to, već generalno dosta ljudi koje znam dobiva otkaze, projekti propadaju, firme se gase i eto, radije ću nastaviti tražiti sreću ovdje nego se vratiti u onu patnju, dokad god mogu. Stavio bi češće neki input ali kad većina toga uistinu nije vrijedna prepričavanja, planiram eto posjetiti taj Nunavut i vidjeti polarne medvjede u prirodnom okruženju uskoro, ići na slapove Nijagare sad kad zatopli, planiram posjetiti New York i L.A. na ljeto, dovršiti ovo što pišem atm i ubosti neki poslić jer mi se zbilja, zbilja ne da biti dishwasher. Čak i za tu funkciju moram imati predivan resume, 3 kanadske reference i tako. Ok, ne za svaki dishwashing job ali u get the point.
Plan za April i May mi je HEH vidjeti sad što će biti s tom telkicom, zbilja u to polažem velike nade. Ako to fejla, tražim i dalje (šok!), dobit ću uskoro svog job seekera, što je zapravo jako dobra stvar. Naime, job seekera ti dodijele nakon što prođeš free workshops za resume i cover letter i kad oni ustanove da ti je to zbilja jako jako razvijeno, onda job seeker uokolo gradi veze i predlaže te. Kao poticaj bilo kojoj firmi za to da te zaposle, job seeker & co NUDE novac poslodavcu za određeno vrijeme koje te drže. U praksi, ako Stipe želi raditi u Kamen d.o.o., ovi nude Kamenu tipa plaću za Stipu, tako da Kamen nije u gubitku jel. Dosta dobra metoda, funded by goverment. Imaju još neke programe tipa mentorship, shadowing i slično koji su također genijalne prilike za mlade studente ili imigrante (jeej).
Eh da, malo sam istraživao grad i bio sam neki dan u toj distileriji viskija. Genijalno izgleda, morat ću malo fotke počet stavljat, lijen sam sorkać, al enivej broj beskućnika u tom dijelu grada. Užasno su tužni i usamljeni i ono, pričaju sami sa sobom. Skužio sam da većini njih u biti užasno nedostaje human contact pa onda pričaju sami za sobom ili zamišljaju da pričaju s nekim. Uglavnom je bilo jako tužno, pokušao sam pričati s jednim frajerom ali ispostavilo se da je taj zbilja malo lud jer me nije shvatio pa sam odustao. Ne znam, neopisivo mi ih je žao moram priznati. :(
Generalni dojam mi je podijeljen. Ne sviđa mi se taj njihov odnos, korektnost i sve što ide uz to. Previše mi je... bezz. Sviđa mi se JAKO ta količina mladih ljudi i mogućnosti za stvaranje, toga u RH jednostavno nema. Nema te kritične mase, nema toliko povezanosti, i općenito ovdje postoji tržište+što je jako dobro povezano sa holivudom što je opet prednost svoje vrste.
Pičim i dalje po svome, javim ako uspijem išta ili kad mi nešto od svega što radim bude gotovo ili negdje online. U RH mi se u ovom trenutku zbilja ne vraća, a što ću nakon par mjeseci kad mi istekne viza nemam blage veze. Razmišljam da upišem tečaj engleskog da ga mogu predavati, pa se prijavim za boravak u Bhutan iduće godine. To je doduše jedna opcija koju razmatram dulje vrijeme već, i nisam baš 100% siguran u nju, al eto, i to mi je u vidu.
Naravno, idealna opcija je ovdje ostati i raditi koju godinu i onda se transfer u Hollywood... nije to OMG HOLIVUD WOOO HYPE, to je jednostavno grad u kojem cvjeta showbizz i film, i najbolje je mjesto na planeti za nekoga tko se želi baciti u te vode. Sve firme su tu, sve production companies i jedino što mi treba (jedino lol) su jake reference, nešto para i opet, blesava smionost da se upustim u takvo što. I naravno, treba mi potvrda da moj rad zbilja vrijedi nešto, za što mi opet treba vremena. To je realno izvedivo tek za godinu godinu i po dana kad si nabildam malo portfolio jer sumnjam da u holivudu ikoga boli briga za moj kredit na Larinom izboru ili Red Carpetu. U Torontu pak, ipak se rade neki ozbiljniji projekti i sve više holivud ekipe dolazi ovdje, tako da eto, idem i dalje bivati upornim, nešto ću ubost prije ili poslije.
Iz RH mi najviše nedostaje hrana, balkanska bahatost i more. Je li Kanada OMG super zemlja? Naravno, ovisi što tko želi.
Da mogu birati, doselio bi se ovdje dok sam imao tipa 19 godina, kad sam bio mlad, nabrijan, i pun energije i voljan učiti i gutati tuđa govna u beskrajnim količinama. Sad, ok i dalje sam mlad donekle ali već sam umoran, ciničan, ne uzbuđujem se oko ničega i teško mi je glumiti i smješkati se nekome ako me iskreno boli k. Mislim da je savršeno u ovom gradu biti student, pogotovo Arts ili Film student, jednostavno je pre-pre-jebeno kakvi su im programi, raznolikost ekipe i mogućnosti. Rofl cijeli jedan kvart se zove College street, pogađate, hrpa faksova, knjižnica, stvari za mlade, SVEGA. Da sam zadnje 4 godine proveo u Torontu a ne u Zagrebu, HJAO.
Al ajde, bolje ikad nego nikad. I da, svratim na HCL skoro svaki dan, zapravo mi je ovo jedini prozor u svijet toga što se događa u RH, portale više ne čitam a FB je jednostavno preretardiran da bi obraćao pažnju na išta što me zanima.
Pozdrav. =)
-
<3 ovo (http://images.24ur.com/media/images/640x338/May2011/60674179.jpg?1a66)=ja sad
-
pecto ljubavi za ovako dug i opširan post, vjerujem da nas svih zanima kako to sve TAMO NEGDJE funkcionira i izgleda, a 90% nas, dakako, nema muda.
Drugi oglas sam odbio jer mi je predaleko; ta mama koja želi da joj netko igra igrice na kompjuteru za disabled sina. Sinu su ruke sjebane zbog neke bolesti ali obožava gledati i sudjelovati kad netko drugi igra. U principu su me htjeli, ali trebao bi putovati svaki dan po sat vremena do tamo i natrag.
ovo me ražalostilo nekako najviše :( mislim ne jer MALI NE MOŽE GEJMAT OMG nego kako mu majka želi omogućit da uživa u igrama i plaćat će nekome da igra igre za njega i to, ljubav.
-
Al baš svaka čast na hrabrosti i trudu, baš sam uživao čitajući malo to sve.
Ugl. želim sve najbolje.:approve
-
Dosta sam žele. Više na činjenicu da ti se ekšli nešto događa nego što ti se događa. :hiha:
I da, svratim na HCL skoro svaki dan
:3333
<3
-
Oduševljen sam :wildboy:
Izbjegavaj balkan-ekipu, nema smisla otić na drugi kraj svijeta i onda pričat hrvatski.
-
savršeno. kad čitam ove tvoje članke doslovno na svijetu ne postoji osoba kojoj više želim uspjeh u poslu.
ono, to odricanje, druga strana svijeta, hrabrost. sretno frajeru :clap:
-
Drž se Mile, predložio bih ti da svaki tjedan osvježiš ovaj topic sa stvarima koje si poduzeo u svezi ovog plana, olakšalo bi ti možda kontrolu nad vremenom i trudom?
-
Piva svima. :piva:
A mislim kontroliram si vrijeme i sve, bilježim progres. Svako toliko nekom iz RH treba dati update lol, tako da baš i nemam prostora za biti delusional. A i opet, imo ovo su sve zapažanja nego 'avanture', mislim da zbilja nije toliko vrijedno pisanja. S druge strane, kad malo čitam neke blogove i druge pizdarije, u principu se sve svodi na to 'hej ja imam nešto za reći'.
E i da, ime mi je Mike ovdje. :bonk:
-
pecto ljubavi za ovako dug i opširan post, vjerujem da nas svih zanima kako to sve TAMO NEGDJE funkcionira i izgleda, a 90% nas, dakako, nema muda.
Drugi oglas sam odbio jer mi je predaleko; ta mama koja želi da joj netko igra igrice na kompjuteru za disabled sina. Sinu su ruke sjebane zbog neke bolesti ali obožava gledati i sudjelovati kad netko drugi igra. U principu su me htjeli, ali trebao bi putovati svaki dan po sat vremena do tamo i natrag.
ovo me ražalostilo nekako najviše :( mislim ne jer MALI NE MOŽE GEJMAT OMG nego kako mu majka želi omogućit da uživa u igrama i plaćat će nekome da igra igre za njega i to, ljubav.
ane :( depresivno skroz a opet tako lijepo :<
-
Može dolaziti na gamme večeri umjesto smauga. :hiha2:
-
Zašto? Ako je u drugoj zemlji nek uči taj jezik (tj. usavršava izgovor jer zna eng). Nemaš smisla baš ali ajde.
Treba ić u YU klubove i rakijat se sa kolegama srbima? Ae.
-
Engleski jezik je lingua franca onako, to svi znaju pričati. :wildboy:
Sretno Mile :( Ako ti se da napiši o čemu ćeš raditi, ako uopće smiješ tako ideje iznostiti s obzirom da od njih zarađuješ. ;(
-
Poanta = izgubljena. :hiha:
-
Oduševljen sam :wildboy:
Izbjegavaj balkan-ekipu, nema smisla otić na drugi kraj svijeta i onda pričat hrvatski.
lol dosta bijedkasto malograđanstvo.
Kakvo vađenje stvari van konteksta, kakav agresivni stav, kakav klasični zapizam.
-
I ovaj mjesec ne propustite novi uzbudljivi 'post' koji vas vodi u potpuno nove kanadske avanture wooo ludo!
Noćni život u Torontu i van njega!
Sexy lezbe genijalke!
Štrajk super heroja!
Zašto su Europljani čudni!
I još mnogo, mnogo toga!
Za ugođaj - Heroin and Your Veins - Romantic Dreams, Perverted Dreams (http://www.youtube.com/watch?v=tFiFxJewjcE#)
Da, mjuza je malo kontra uvoda al eto. Bla.
Uglavnom, skoro 3 mjeseca ovdje. Zadnji mjesec sam proveo na treningu na toj telki u Control Roomu kao režiser, iliti TV Director. Telka je van Toronta i do tamo putujem uru i po javnim prijevozom, i treninzi su naravno, noću od ponoći do pet ujutro jer im je tijekom dana live pa se nema kad trenirati lol. Dobra stvar je što mi je sve plaćeno ko da radim, samo što ne radim svaki dan i upitno je što će se dogoditi krajem mjeseca. Tlaka su ta noćna putovanja subwayem i busom, kao i povratak ujutro u 6. A ono, nagledaš se svega u subwayu u 11 navečer.
Vozio sam se sa sotonistima (hail Crimson Lord, Beelzebub i te sheme), luđacima (koji urlaju na jadne ljude i govore im da su alieni i sotonini sluge (hm vidi opet sotona)), frajerima koji psima bojaju nokte u plavo (da, jedan čovjek, više pasa, nokti u plavom). Mislim nije sad ništa UUU STRAŠNO, zapravo je zanimljivo, i grad definitivno ima drugačije lice nego danju.
Enivej ta telka. Radi se o tome da svake godine pripreme dva dodatna crewa i onda ide o tom potom što se posla tiče. Neki ostanu, neki ne. Ima nas preko 30. Ukratko, neisvjesno je, konkurencija je jaka i volio bi da upali i da ne moram više tražiti posao jer mi je to užasno smarajuće.
Director u Control Roomu za live program je prilično stresan i zahtjevan posao. U RH sam to radio ali nikad live, što je ono, nebo i zemlja.
Došao je trening kad smo imali tu probu, 2 kamere u studiju, jedan robocam kojim ja upravljam i jedan skycam, također ja, host, guest, 2 modela, 2 asistenta, 2 stagera, producent, audio i switcher (svi na komunikaciji). Prilično zahtjevnije nego sam navikao u RH, ali hej, reko ja idem i sjeo na mjesto režisera.
Bum - blokada. Hrpa riječi na hrvatskom je u biti žargonska tipa 'švenk', ili 'izravnaj' ili što god već. Ovdje sam skužio koliko sam spor na engleskom, jbg treba brzo reagirati i prilično je multitaskativno. Izgriješio sam masu, užasno izrežirao s nula kontrole emisije, autoriteta ili ičeg drugoga. Ono, hladan tuš, došlo mi je da počnem vrištati i samo napustim zgradu od srama. Bio sam prilično sjeban zbog toga jer ono - nas je na tom treningu 30-ak, od kojih će opstati samo oni izvrsni jel. Da ne govorim da se svi dijele u dvije skupine:
- studenti koji su završili Broadcast/Film fakultete
- ekipa sa 10,15 i 20 (!) godina iskustva. Par ovih se predstavilo jednostavno ono; ako ste ikad gledali televiziju, gledali ste nešto na čemu sam ja radio/la. Super.
Uzevši u obzir takvu konkurenciju i moj divan start, naravno, zapitaš se wtf ja radim ovdje. :hihi:
To su sve profići u punom smislu te riječi, školovani i naviknuti na njihovu terminologiju, kulturu rada i što sve već ne. Bonus je što dolazim iz PAL zemlje u NTSC čime je hrpa stvari drukčija.
No, na sljedećem treningu stvari su se promijenile. Naravno, tih par dana nisam samo očajavao već učio žargon, vježbao pred monitorom i svladao dosta njihovih izraza. Kad je došlo vrijeme malo sam bio prenabrijan, ali sam odrežirao sve sa svim elementima, dobio aplauz i hrpu hand shakeova, što mi od ljudi koji godinama to rade znači prilično puno. Nakon toga sam još više ovladao svime i rekoše mi da su jako zadovoljni sa mnom. Ništa to ne znači ofc, ali eto, još sam tamo, vladam jezikom, crew me sluša, uspostavljam autoritet i mislim da bi mogao live odraditi bez greške nakon još jednog ili dva treninga. Da ne govorim da stičem kanadsko radno iskustvo u 'struci' - ok nije film ali ovaj posao ima niz prednosti za rad na filmu jednog dana, ponajprije što se tiče vođenja ljudi.
Ulijenio sam se s ostalim poslovima jer eto, ne znam što će biti s ovim a i biserje s oglasima me jednostavno deprimira. Budem vidio kako ide kroz sljedećih mjesec dana, ako me ovi prime na konju sam, ako ne, bar sam financijski pokrio mjesec dana života.
Idući mjesec bi trebao, nadam se, taj kratki animirani što radim, tj., trailer biti gotov. Modeli likova su pri kraju, mjuza se radi i imamo super voice over artiste. Što se tiče onog dugometražnog, evo, pišem ga, imam još mjesec dana 'deadlinea' iako nema Boga da u tom roku završim i super je što ekipa koja ga radi ima jako dobre planove za distribuciju i marketing. Ako sve bude štimalo, mislim da će sve biti snimljeno do kraja ljeta,. Neke scene će biti u Kaliforniji pa se prijavljujem za vizu jer bi htio otić tamo.
To i nije toliko nemoguće jer je iz Kanade za Ameriku vizu prilično lako dobiti. Curi mi je ovdje inače super, radi u kazalištu, radi sa životinjama i dobila je priliku da radi tu jednu predstavu u New Yorku. U New Yorku! Nije Broadway, ali opet, nije ni loše za rendom imigranta. Enivej zatražila je vizu za Ameriku na 5 dana i dali su joj vizu na 10 jebenih godina. Poanta je da ne smiješ biti unutra duže od 9 mjeseci, ali većina ljudi tako i živi tamo neko vrijeme i onda zatraže državljanstvo. Tako da iduće godine, ili pak ove, definitivno tražim vizu za SAD, i kad skupim nešto novaca ili napravim nešto iole dobro selim u L.A. instantno.
Inače ne pamtim kad sam bio ovako opušten. Kroz 3 mjeseca ćemo se morati ili seliti ili tražiti nove cimere - oboje je stresna i sjebana opcija pogotovo uzevši u obzir da ja ne radim i ono, jedva brejkam na nulu i seljenje je priličan stres koji mi stvarno sad ne treba. Novaca je sve manje i ne mogu uopće vjerovati da se ne uzbuđujem baš oko toga. Mislim nisam oblivious, ali ono, jednostavno imam osjećaj da će sve biti dobro. Ne znam, bezbrižan sam nekako, ĆUDNO JE.
Bio sam Toronto ZOO, doduše tu se nema što za nadodati. Zoo ko Zoo, samo ovaj je krcat ljudima, ulaz im je ko na autocesti doslovno s onim crvenim i zelenim svjetlima i imaju dosta egzotičnih životinja. Tapir recimo, bijeli lavovi, te neke zmije i ptice iz Indonezije koje jako čudno izgledaju, dosta divljih mačaka, medvjeda, vukova i bla. U biti je veći nego zg, ali kavezi su tako tako. Neki su jako veliki, tipa kavezi za gorile ili za pingivne bazeni, ili livade za žirafe i slonove, ali terariji su slični... ništa posebno.
Došlo je mrtvo proljeće i sad je teže obući se nego ikad prije. Čudan je taj Toronto, stalno nešto puše, sunce čas grije čas je oblačno, vrijeme je ful nepredvidljivo. Bio sam u Kensington marketu koji je kao nekakav kvart alternativnih i svakojakih dućana svega i svačega. Malo mi se smučilo od količine alternativnosti, ima svega ali je baš nekako naporno. Možda je meni bio takav dan, ali ta gomila hipija/alternativaca/hipstera/rokera/funky dancera/indijskih plesačica/pušača marihuane i kurca/nez. Počela me umarati ta pusta raznolikost, al mislim da je to više do mene.
U! Bio sam u tom dućanu ne znam kako se zove, ali je genijalan, GENIJALAN. U stilu sve kupujemo, sve prodajemo. Dakle svi mogući komadi hardvera, od starih Macova do novih, PC-a, dijelova elektromotora raznih, milijun kablova, vijaka, glava od lutaka, Vectorscop monitora, self-made strojeva koji ne znam čemu služe ali se vrte i izgledaju kul i svašta još. Ono miris brušenog metala sa bojom i sprejom i bakrom - milina.
U zadnje vrijeme sve više gay i lezbo ljudi viđam po ulici kako sretno i kežualno šetaju ruku pod ruku. U i otkrio sam frozen yogurt dućane, to je prilično perverzno. Dakle sam uzmeš cup i onda doziraš okuse ko oni stari sladoledi koji cure iz stroja. Ima hrpa okusa i topinga, sam biraš i trpaš koliko god čega hoćeš, poanta je da naplaćuju po težini.
Vidio sam i dosta ovih Psychic readera, ono tarot, palm i bla reading. Zbilja ne želim znati kakva mi je budućnost ali me jako zanima njihova tehnika rada općenito. Možda odem, iako su jako skupi (tarot 80$, palm 70$, crystal ball 70$ itd).
Eh da, EUROPLJANI SU ČUDNI. Par sitnih razlika u kulturi koje sam i prije spomenuo postaju sve vidljivije... s kim god da pričam odavde, redovito se počnu smijati ili kao: ''That's rude, you shouldn't be telling that.'' Zbilja nije ništa rude ni neuobičajeno, nego njih ta njihova politička korektnost tjera u to neko ekstremno pristojno ponašanje, koje potiče da pričaš o sebi. Ozbiljno. Koga god da upoznam, van posla oni ne postavljaju pitanja. Jednostavno melju, prepričavaju svaku jebenu sitnicu kroz dan ko da je NE ZNAM ŠTO, i to ono ljudi koje uopće ne znaš. Naravno, ti si onda mysterious jer ne prepričavaš kako si like, think like I was going to, and then I was like i ino. Ma ono. Znaju biti naporni.
I možda je to samo moj dojam, ali generalno su nekako plitki. Ne znam kako to opisati... prepričao sam ovom jednom frajeru da sam iz zemlje u kojoj je bio rat, i ono, WOW. Njima je to nepojmljivo. Svi žive u tom balonu i imaju te first world problems. Al baš su first world problems, oni toliko melju o ničemu i pridaju tome ogromnu važnost. Ne znam, nije tako u Hrvatskoj. Baš nije. Problemi s kojima se naši ljudi susreću su mi puno bliže pravim problemima.
Ima i razlika u samoj organizaciji posla, što je logično samo po sebi. Tipa konobar. U RH u većini objekata u kojima sam bio imaš konobara koji te posluži, uzme narudžbu, donese hranu, odnese, naplati itd.
Ovdje:
- hostesa - koja ti kaže dobar dan i uputi te na koji ćeš stol sjesti
- server - koji uzme tvoju narudžbu i kasnije naplati
- food runner - koji ti donese to što si naručio
- food nešto (zaboravio) - koji pokupi prazne čaše/tanjure štogod
Dakle 4 funkcije koje kod nas obavlja jedan čovjek. Razumljivo je jer ovdje ima puno više prometa, veća je frekvencija ljudi i jedan čovjek ne bi teoretski mogao to pokriti.
Hoću reći, ovako je u svakoj grani za koju sam dosad čuo. Djeluje strukturanije, posloženije.
Zanimljiv im je i zakon gdje je zabranjeno piti alkohol vani, igdje. Tipa u parku na klupici, ako imaš pivu odma dolaze. Svi se toga jako pridržavaju, i ono nisam sad neki pivopija ali ljeti na plažu otići ili u parkić mi je nekako pod normalno. S druge strane, marihuana je kao ilegalna ali ako te uhvate s manje od 5 grama puste te i dobiješ ticket. Kaznu koju moraš platiti jel. Ima brdo dućana s trava stvarima, bongovima, nargilama i trava jako često smrdi posvuda na ulici. Al ono, često. Dosta ležerno ljudi ovdje to prihvaćaju.
Inače ako itko bude htio ići u Kanadu iz nekog razloga, nek pm-a i pita štogod. Ima toliko stvari koje bi drugačije napravio i znao ranije da sam bio spremniji. Nije tragično, ali opet, izgubio sam vremena i na traženju posla s krivim resumeom, traženju stanova, traženju nekih bitnih informacija itd.
Naredni mjesec ću saznati moram li se seliti ili ne. Vidjeti što je s ovom telkom. Biti gotov s animacijom i posvetiti se filmu. Možda odem na CN Tower Walk - to ako odem linkam, nabrijano je. I kako dolazi toplije vrijeme volio bi vidjeti malo prirode van Toronta. U RH sam imao tu naviku da barem jednom mjesečno odemo đir po Medvednici, ili do Samobora, Kraljičin zdenac, bilo što. Ono, nisam neki nature activist, ali par sati pješačiti među stablima mi je super. To mi baš fali. Imaju taj park koji je nešto ala Maksimir, i vjeverice su jako pitome. Dođu ful do tebe i komične su. Volim vjeverice.
Uglavnom ide - polako - ali ne stagnira. Nije savršeno, nije ni užasno. Čini mi se da sam na dobrom putu.
-
Inače ako itko bude htio ići u Kanadu iz nekog razloga, nek pm-a i pita štogod. Ima toliko stvari koje bi drugačije napravio i znao ranije da sam bio spremniji. Nije tragično, ali opet, izgubio sam vremena i na traženju posla s krivim resumeom, traženju stanova, traženju nekih bitnih informacija itd.
Prilagođavanje, to će ti uvijek trebat, isto tako jednom kad se prebaciš u L.A.
Drži se ae, za sad je prošlo bolje od očekivanog, nisi još odustao.
-
(http://i.imgur.com/M39ZkRs.gif)
xD
=(
-
Moglo bi se nas par sa HCLa ubiti.
Bilo bi smiješno dosta.
post-ironićno samoubojstvo. :hiha: :hiha2: :hiha:
-
Jel morat srat tu u ovome topiku? Odite u moj kile topik rađe. :hiha:
Mile <3 <3
-
zašto ste svi žele? :hiha:
Canada prrrd.
sretno mile :piva:
-
Pa nisam žele (samo) na Kanadu durr.
-
NOVI UPDEJT
ŽIVOT JE GOVNO
POZDRAV
-
Ane.
-
To nije updejt.
Ili ti uopće nisu instalirali OS kad si se rodio xD
;(
-
Odi radi neki kurac frajeru. :hihi: :wildboy:
-
Hajde Cole reci mi što da radim da je toliko produktivno da ne bi proglasio postojanje govnom. Daj mi input. :)
Da odem igrati neku video igru?
Gledati film?
Da pojebem nešto?
Da odem van i zabavim se?
Što se krije iza 'odi radi neki kurac' izjave. Jel to samo da se maknem od kompa atm ili poruka na nekoj slojevitijoj razini. Čekam odgovor!
-
Šta nije da odbijaš cijelo vrijeme nešto radit, čekavši da ti nešto uspije od projekata? :(
-
Pokušavanje da ti projekt uspije DEFINITIVNO NIJE RAD. :clap:
-
Mislio na part time job. :hiha2:
-
Eto, ko što zvone reče, nije baš da čekam i drkam k cijeli dan, u principu stalno radim u NADI da će projekt XY zaživjeti. U Hrvatskoj se to ne može dogoditi, indie filmmaking scena ne postoji, dok ovdje postoji i otud i ideja svega ovoga.
Međutim eto, nakon skoro 3 mjeseca pisanja i rewritea, zadnji draft koji sam pitchao je HEH PREKONTROVERZNO i sad u biti cijela ta ekipa želi drugi pristup. Ne žele naime, uvrijediti nekoga. Sad odjednom više ne žele film za festivale nego HJOJ film koji bi se prikazivao po lokalnim kinima. Koji bi imao sequel. A da bi se to dogodilo moraš se prilagoditi publici. Što drugim riječima znači kompletan rewrite i zakurac sve što sam radio 3 mjeseca, ili ajde, 90% toga.
Ako se pitaš HEJ pa zašto ne bi to napravio pa ne zvuči loše, odgovor leži u tome da sam se toga naradio i napisao scena u koje ne vjerujem na Larinom izboru, koje su ionako velikim dijelom bile strukturalno i dramaturški loše s moje strane jer sam mukom odrađivao to. I ovdje sam dobio tračak vjere u nešto i onda mi danas kažu NE, ipak ne radimo festivalski film nego se prilagođavamo publici... lakše će dobiti financije, veća je publika, milijun razloga za.
Part time job sam izbjegavao jer pisanje nije posao u smislu da sjedneš i sad ti pišeš. Koliko gd zvuči pretenciozno, teško je i treba se uživjeti da bi likovi prodisali, ako tebe ne boli neće bolliti ni gledatelja, ako se ti ne smiješ s njima, ni gledatelj se neće smijati. Ja ne poznajem puno pisaca koji mogu tek tako, sjesti i napisati scenu koja funkcionira. Mislim da nitko ne poznaje takve ljude.
Koji je smisao raditi part time job sa željom da napišem nešto? Zar zbilja postoji taj svemir u kojem ću ja raditi ne znam, išta, i paralelno napisati film koji će biti dobar? Upitno je hoće li i ovako to biti dobro, kamoli da to kompromitiram sa još manje vremena.
Ovo je baš pljuska, hladan tuš, zovi kako hoćeš. Ne mogu opisati kolika je muka toliko vremena uložiti u nešto, kreativno, iz sebe, hrpa researcha i vremena provedenog u tom svijetu da bi na kraju bilo NJET! To nije ono što mi želimo.
I bijedno je jadati se ovako opskurno ali zbilja nemam želje pisati o ideji, spavam s tim, budim se s tim, sanjam to govno i sad želim zaboraviti na to na par dana.
I naći posao kroz koji dan, vjerojanto security ili dishwashing čisto da opet nakon 2 mjeseca skužim OH NE i opet se vratim u ovaj tempo.
Eto, zato je život govno.
-
:(
-
:(
eto
samo
:(
ne daj se druže, HCL je uz tebe :hug
-
Ma ono, nema odustajanja samo eto. Boli, baš boli. Tko god je ikad nešto kreativno radio u životu i dao sebe u nešto zna kako je kad ti oduzmu to, pogotovo kad su ovakvi stakeovi u igri. Nije ono rendom pizdarija koju radim s prijateljima, ne znam, OTIŠO SAM NA DRUGI KRAJ SVIJETA WTF segment je koji malo sjebava.
Inače ako se zanemari ovo cviljenje, Kanada je stvarno super zemlja za nekog tko ima normalne ciljeve. Dakle ono, posao, zaraditi, financijski se stabilizirati - vjerojatno top 3 države u koje neki Hrvat može otići atm. Topla preporuka svakome.
-
nezz, kad si imao muda otić gore i zajebavat se sa svime na taj način do sad, odradi to s mudima i do kraja, odjebi te frajere koji žele film za široku publiku i prljave pare i nađi novi studio/šta je to već. nezz, ima u tom golemoj KANADAMETROPOLI još ljudi koji izdaju vražje filmove, nać ćeš nešto. mislim, naravno da je meni lako govorit dok sjedim u udobnoj fotelji u Splitu dok me hrane starci, al ono, IDEALI i sranje, virujemo u tebe :(
NEMA PREDAJE!
sranje zvuči ironično sad, al ozbiljno. drži se :hug
-
Pogledaj od 0:50.
http://youtu.be/6tWLqFmaNdQ?t (http://youtu.be/6tWLqFmaNdQ?t)
Onda se napi ko svinja, izrigaj ko svinja, uzicaj frenda sastrane da se na tebe izdere "WHO AM I?" i onda mu ti vrati "AJM A ČEMPIJON!!!11" i gg
-
Idijote. :(
-
Aphex Twin - Tha (http://www.youtube.com/watch?v=4WrBIwxoxK0#)
Postoji taj 'sindrom' koji vjerojatno ima neko stručno ime/terminologiju - svodi se na to da, kad čovjek neko vrijeme ne komunicira s ljudima, počne pričati sa sobom. Prije, ili tijekom te faze, uspostavljanje kontakta s ljudima može predstavljati problem. Ne govorim sad o autističnom njihanju, znojenju i takvim simptomima, već ono, čista muka kontakta.
Tipa rendom SMS ili poziv - hej, ajmo se naći na kavi. NA KAVI. Osjećaj nemoći u želucu se nametne sam od sebe, jer iako ne postoji prava opasnost ili neugoda od te kave, jednostavno eto, ne-komunikacija čini svoje... i opet, ovo ne vrijedi za sve ljude, ali znam da za jedan dio njih vrijedi.
Isto je i sa virtualnim svijetom. Kad na nekom forumu/sošl network čovjek ne bude prisutan neko vrijeme, opetovani 'dolazak' stvara podjednaku neugodu. Možda je to samo meni. :wildboy:
Enivej, kombinacija ovoga gore + činjenica da mi je entuzijazam i polet splasnuo nakon par mjeseci života ovdje zajedno govore, urliču na sav glas - nema smisla! Ništa! Prije bi me oduševilo gledati kako u subwayu sin transvestit dijeli šminku s mamom, ili kako Indijanci šeću te VUKOVE, ili piju vodu iz lokve, ili te modne i sexualne eskapade... al ono, nekako otupiš. Možda to sve i nema nikakav značaj, al u RH nisam viđao toliko raznolikosti pa je ovdje onda to bilo kao wow, makar u početku.
Al svejednako, neki apdejt vrijedi staviti. 'Vrijedi'. Želim. Ponajprije jer sam free sljedećih 20-ak dana dok opet ne počnem raditi normalne poslove, ono, smjene, firme, drugi ljudi, tjedne plaće (ovdje je standard tjedna/dvotjedno plaćanje, nema mjesečno). Eh. :wildboy:
Ljeto u Torontu je sve, samo ne ljeto u obliku poznato većini Hrvata. Da se odmah riješim 'VREMENA', ovdje je suludo. Tri dana sparine, onda dva dana HLADNOĆE di moram jaketu vaditi iz ormara. Stalno je bilo tako, gore dolje, bez pravila.
Jednom smo se išli kupati na otok u blizini, i bilo je baš otužno. Prvo, to je jezero a ne more, a htio ne htio tovar sam i volim miris mora i slanoću na koži. Ovdje je to opet u sklopu tog nekog entertejnmenta, sve smrdi po curryu, hrpa ljudi i govana za kupiti, i na plaži možeš vidjeti samo gym isklesana tijela. Ako je netko nedajbože mršav ili malo deblji, NOSI ODJEĆU U VODU. Baš otužno, bio sam freak of nature, a zapravo ne znam, normalno rendom izgledam ko svi komp ljudi.
Otplivao sam doslovno 20 metara od obale da mogu plivati, jer je jako dugo plitko, i odma zviždaljke, life guard dolazi i upozorava mi i prijeti prstom - ne to raditi... odlazak na plažu je brčkanje u plićaku. Ok je brčkanje, ali ja hoću plivati, to je meni odlazak na more. Nakon tog izleta, nismo više išli jer jednostavno ne znam, smećasto je bilo.
Kako sam prošli put izvijestio, natezao sam se s tim scenarijem i učinilo se da projekt propada pa sam se jako rastužio i počeo tražiti 'normalne poslove', jer eto, ako se vraćam iduće godine u RH htio bi imati bar toliko novaca koliko sam imao kad sam došao ovdje. Našao sam posao montiranja svadbi (naravno, NARAVNO) u jednoj maloj produkcijskoj kući, na freelance basis. Lova je ok - puno bolje nego u RH fkors, ali i te njihove svadbe su bijedne u usporedbi s našima.
U RH sam se namontirao svadbi pa valjda mogu reć da sam ih se nagledao, i 99% njih traje do jutra ili dulje. Znate i sami ako ste ikad bili na svadbi lol, pije se i pleše dok ekipa može stajati na nogama. Ovdje to obično završi oko ponoć, jedan max. Ceremonije su također užasno proračunate, i sve je jako umjetno, amerikanizirano da izgleda savršeno, ali nitko ne pleše, nitko ne pije, svi samo sa mobitelima i tabletima snimaju ATRAKCIJE tipa samba plesače ili šašave djeveruše koje su obukle narodnu kinesku nošnju itd. Nema onog plesanja do jutra i toga, većina svadbi ovdje završi rano.
Drugi posao koji sam dobio je u Fujifilmu ko video editor i QA analog>digital. U prijevodu, netko ima 8 mm (super ili regular) ili 16 mm film. Ovdje ga se digitizira, i onda provjerim greške, štima li sve, i procesiram. Klijent onda dobije DVD s ljudima koji su vjerojatno mrtvi ili sebe kao djece ili nešto treće. Čista tehnikalija s nula kreativnosti, posao je reko bi 4/10, dakle ono dosadno je ali mogu slušati muziku, naučio sam par novih stvari iako sumnjam da će mi ikada koristiti. Tipa eto, stvari vezane uz sam film, jeeej - ali koja korist kad radim sa formatima koji su u praktički beskorisni, nema 35 mm ili konvertera za isto, samo ova homemade smeća. Al ajd, nijedno znanje nije suvišno kao. A i Fujifilm je dobro imati u CV-u, iako me za taj CV sve više počinje boliti ona stvar. Prva firma di sam radio di imaju onaj skener za dlan inače ne možeš ući. Ujutro pukneš password i staviš ruku na skener, i kad odlaziš. Futurizam!
Svi ti filmovi su stvari koje su ljudi snimali doma, dakle rođendani, prvi bejbi steps itd. Zanimljivo je da su to snimke od mislim 50-ih do negdje 80-ih, i čovjek se svega nagleda. Bilo je home made pornića iz 50-ih, ono ful vintage, i to orgije! Baš je nekako gadljivo bilo za gledati, ali naišao sam samo na par takvih. Bila je jedna snimka žene koja je imala stigme, dakle krv iz čela, ruku, nogu, snimano 70-ih, i nije izgledalo fejk. Hrpa ono kadrova iz kutova koje inače na tim 'spooky' videima nikad čovjek nema prilike vidjeti - upravo zato jer su fejk - no ovdje je stvarno bilo jezivo. Bilo je tu i raspelo koje plače krv, a ta žena sa stigmama je na koljenima kako to reći - koljenizirala/koračala preko šljunka i kamenja ko u Đuki Begoviću, toliko krvi je bilo da ja ne znam. I sad je li fejk nije li to je jedna druga rasprava ali baš sam detaljnije pogledao taj film, da, iz 70-ih je, ne, ne izgleda fejk, da, to je prava krv, da, rane izgledaju više ko duboke opekline nego da je netko rezao... zanimljivo enivej.
Osim toga bilo je još i razno raznih pizdarija kojih se većinom i ne sjećam - ali bio je taj izlov tuljana. E, to mi je jedno od najtužnijih stvari koje sam gledao. Dakle na ledu negdje na sjeveru Kanade, dok je još bilo legalno, love oni te tuljane. Ali nije to da ih ulove 10, 20. Ulove ih stotine, oderu im kožu, i onda meso ide na jednu hrpu, a kože na drugu. Imaju pijuke za led koji su valjda baš bili dizajnirani da rascvjetaju glavu bebi tuljanu, i ono, sve se to vidi, ekipa se okupi u krugu, namame majku da se makne i onda jednim udarcem probiju glavu bebi tuljanu, zakače na brod s dugim konopom i onda brod vuče hrpu beživotnih tijela preko leda, iza ostaje crveno žuti trag. Kad se mama zaleti da spasi mladunče, prvo ju omotaju u tu mrežu jer je velika, i onda mama dobije dva ili tri pijuka u glavu. Bilo je snimano sa zvukom (16 mm), i ono ti krikovi koje tuljani ispuštaju kad umiru su stvarno jezivi.
Zanimljivo je da porniće ili općenito sexual kontent se ne smije procesuirati, film se vrati klijentu i ćao bao. Ali tuljani su prošli, jer 'nismo mi tu da sudimo'. Zanimljivo mi je da sex - normalan, ljudski sex, biva većim tabuom nego klanje životinja, i to ono brutalno, DANAS ILEGALNO klanje.
U Fujiju sam upoznao dosta ljudi, ali baš nitko mi nije bio toliko zanimljiv da ostanem u kontaktu s njima. I da, malo je nebitno i smorit će ali moram to spomenuti - Fuji je dosta daleko od ovdje gdje živim i morao sam se voziti tipa sat i po tamo ili više. I vikendom, kako se počinje dosta rano, nisam mogao nikako doći javnim prijevozom pa sam pitao vozi li tko auto da me skupi. Našla se ta kineska obitelj (mama, sin), koji su jako negativno reagirali kad sam ih pitao mogu li me povesti i ignorirali me do kraja dana, SLUČAJNO.
Reko, ko vas jebe, ići ću taksijem! - i išao sam dvaput i izašlo me 90$ po vožnji pa sam skužio da moram progutati ponos i voziti se s njima jer ono, rofl. E. Prvo je mami trebalo tjedan dana da RAZMISLI o tome, i onda kad smo se napokon dogovorili bila je užasno ljuta i nabrijana. Usput im je bilo, dakle ne skreću s ceste već stanu i pokupe me, NE BI IH PITAO DA MOGU IĆI SAM nikada, ali baš davati 90$ za vožnju do posla... + što su bili jedini koji su me mogli odvesti, nitko nije prolazio tuda. I to nije blizu mene btw, već se do meeting pointa moram ujutro voziti busom po ure.
I tako su me vozili, ta luda kontroling bitch koja se izdrkavala na sinu i urlala, URLALA na svaki pokret autom, ja to nisam u životu vidio. Taj mali će izrasti u psihopata, pa da me toliko itko, a kamoli vlastita majka maltretira u autu, bože sačuvaj, urlanje na svaki pokret autom, svako skretanje, OKRENE GLAVU frajer da vidi može li prestići ova odmah VIČE, uf. Užasno mi je neugodno bilo pa sam joj ponudio kao, da dijelimo gorivo i uredno je naplatila 6$ po jednosmjernoj vožnji. Mislim ok... valjda... ne znam, nije mi žao 6$ rofl, nego taj STAV, ta gramzivost... a ovo je baš samo početak te gramzivosti koja je jedan od razloga zašto neću ovdje živjeti dulje od godinu-dvije.
Svi su jebeno gramzivi. Tko god je živio u Kanadi, slaže se sa mnom. To je apsurdno. Ne dijele ništa. Kad se ide kod nekoga na roštilj, svatko donese sebi za piti, stavi na stol da se sve slika za FB i instagram, ali onda piješ samo svoje što si donio. NE DIJELI SE, shvatite. Nema dijeljenja, neće te nitko ponuditi ničim, a ako pitaš stvori se ta neugoda... kao... ok... ako hoćeš uzmi... mogu li ti onda ja uzeti dvije cigarete? Broje cigarete kad uzimaš. Pola čaše pive, ako nekom dadu, BROJE. Al nakon roštilja, svo meso koje se nije pojelo se baca u smeće instantno. Užasno puno hrane bacaju. Baš ono, nemaju naviku tipa ručak staviti u frižider za večeru ili sutra, automatski - što se ne pojede, baca se. Zato i žive na fast foodu većinom.
Tu gramzivost je teško opisati, ali je baš sveprisutna. Spremni su na tužbu ako te poslodavac zadrži na poslu duže od 3 MINUTE tvog radnog vremena jer hej, ne plati te, slikaju bauštelce na cesti koji pričaju A NE RADE ZAŠTO ONI PRIČAJU, kad se parkiraju slikaju svoj auto i tablice svih auta u okolici ako ti netko ogrebe auto, i to nisu ljudi koji nemaju, njihov pojam srednjeg sloja je komičan. Bazen, auto, cottage (vikendica), putovanja po svijetu bar dva puta godišnje itd. - to je standard, i to svatko ima. Teško mi je opisati gramzivost, ali svugdje se osjeti. Da, bolje barataju novcem nego Hrvati. Ne, ne bi nikad mogao BROJATI KOLIKO MI JE GUTLJAJA PIVE NETKO POPIO U KAFIĆIU JEBEM TI MATER TEBI I JEBENOJ PIVI PIČKA MU MATERINA, uf. Nisu SVI takvi - pričam o Kanađanima - iako i imigranti usvoje njihove navike, jer jebiga, moraju, drugačije ne možeš preživjeti.
Osim gramzivosti tih židova, to je sasvim sam siguran najdosadniji i najsmarajućiji narod na svijetu. Fascinantno je koliko mogu pričati o ničemu, i ok, reko bi čovjek lol pa tako je svugdje ali ovo je suludo, nemoguće je ŠUTJETI 5 min s nekim, pričat će samo da se priča o nečemu, sve se komentira, i o sebi, o Bože, o sebi mogu pričati tako dugo i naširoko da ja ne znam... upoznaš frajera odma on kako se razveo od žene nakon 4 godine bivanja zajedno, kako se sad prepiru na sudu oko stana, NIJE PIJAN frajer, i sugovornik odmah oh yes, God, that's terrible... sve im je umjetno. Ne mogu to opisati dobro, možda umišljam, ali ta imitacija života me ovdje najviše smeta.
Pristojni su oni jako, kulturna zemlja sa zrelim legalnim i poslovnim sustavom, vjerojatno sam ja Balkanac kojem je sve to uštogljeno. Jbg.
Postoji mogućnost da se produži viza na još godinu dana i prijavit ću se na to. U teoriji nemam šanse jer nemam godinu dana radnog iskustva (freelanceam, malo radim malo ne), ali kako film spada pod umjetničke djelatnosti, pa time i pisanje, priložit ću im sve što sam pisao, dokaze s radionica na kojima sam bio itd itd. Navodno, trebalo bi to biti i više nego dovoljno da mi produže jer je umjetnost dosta opskurna, mislim nema ono 200 stranica teksta, da ti si umjetnik, jasno vam je svima, subjektivno je i ovisi od slučaja do slučaja. Prijavit ću se jer imam osjećaj da su se stvari počele kotrljati na bolje, trebalo mi je par mjeseci da se malo snađem ali sad počinje bivati kako sam zamislio. Mslim da bi mi još godinu dana taman dobro došlo da napravim nešto konkretno.
Upoznao sam par ljudi iz L.A., neki su se vratili, neki će ići opet. Nekakve vezice sam uspostavio, navodno da bi se mogao tamo snaći, i da - ako misliš ići ko autor, moraš imati nešto makar kanadske produkcije iza sebe, Europljane u Hollywoodu baš i ne vole. Dosta sam se naslušao o L.A. iz prvih ruku lol, i ono, koliko mi je privlačno toliko mi je i odbojno. Što više slušam o toj Americi manje mi se sviđa. :wildboy:
Neki projekti koje sam radio su propali, ali zato su drugi uspjeli. Jedan kratki SF koji sam napisao ide u produkciju ovaj mjesec! Audicije su idući tjedan, snimanje je u listopadu. Uskoro bi trebali neki posteri biti gotovi, ekipa koja radi je mlada i entuzijastična i bit će gotov jako brzo nadam, se. Napisao sam sad i jedan kratki horror koji bi volio sam režirati pa sad skupljam ekipu u ovih 20-ak dana. I ono najvažnije, cijela ta buka oko tog dugometražnog što je bila... dakle prvo su htjeli izmijeniti sve i najavio sam da idem ĆA, pa su se uzjebali i ponudili kompromis. Teška srca, al baš teška srca sam pristao, napisao cijeli prvi draft i reko im da je to smeće i da ne želim s tim imati više ništa.
Nakon što su vijećali i shvatili hej pa on je u pravu, ponudili su mi (puno) više novaca i dali da radim svoju originalnu verziju. Shvatili oni, kontroverzno je dobro i trebamo te slušati. Iscijedilo me, ali neću odustati jer eto, dobri su novci, snimit će se jer su skupili neke ok investitore, pucaju na 250k$ budžet i gađaju ovih 6-7 najvećih festivala izvuči ok nekako. Tako da sam sad u fazi rewritea toga s ORIGINALNIM PITHCOM I IDEJOM, Kriste ostarit ću od muke al ajde. Ide, ide po mome, i kotrlja se, čak ako se i vratim nagodinu u RH trebao bi imati kanadske kredite iza sebe.
Oko traženja posla sam se strašno ulijenio jer eto, Fujifilm i ove svadbice ne uzimaju toliko vremena a pare su ok... sad kako sam free se baš mislim da li tražiti opet nešto bolje ili ne, jbg nemam volje više jer nekako znam da mi je ovo sigurno i mogu se posvetiti drugim stvarima, s druge strane sad imam tog nesretnog kanadskog iskustva pa možda ne bi bilo loše ići u neki crew na nekoj seriji ili pak filmu... dvoumim se, još ne znam što bi, al valjda me ništa ne košta probati makar.
Što se tiče tog nekog socijalnog života (lol), više manje ko i u Zagrebu, s tim da ovdje nemam prijatelja s kojima bi mi bio gušt otići na pivu ili igdje. Da nisam s curom vjerojatno bi odavno poludio jer nije to samo heh ne nalazim se na valnoj duljini s ikim, većina komunikacije me umori i baš mi se ne da išta s njima. Bio sam na par predstava jer što je je kazalište im je ovdje zanimljivo, glumci su genijalni, restorani su kul i bio sam na par ovih mainstream manifestacija.
Tipa gej parada, jedna od najpoznatijih i najvećih na svijetu. E, koji je to šaroliki kaos. U zg mi ne bi palo na pamet ići na to zbog niza stvari, ali ovdje je tako nekako prirodno i pozitivno da čovjek može samo uživati. Njihov TTC (ala naš ZET) pošalje bus s natpisom kako podržavaju gej/bi/trans, dvije tri crkve također (jer ih ima više vrsta ja to baš ne razlikujem), a povorka je ono, lol. Ogromna, tisuće i tisuće ljudi, transići hodaju goli, prvi put sam uživo vidio frajera sa cicama i kitom (koji mi se neugodno smješkao, čudno je bilo :wildboy: ), i općenito ta gej populacija, a ponajviše transgenderi, maskenbal, boje, šareno, prskanje vodom, svi su na x-u ili speedu, trava smrdi posvuda, pivu doduše ne smiješ popiti na ulici al moram priznati da je baš bilo ugodno. Atmosfera je ko ne znam, slavljenje Nove godine, svi su ono unificirani i slave, vesele se. Panduri? Panduri nose štikle i šminku i zajebavaju se sa svima uokolo...
Bilo je i par umjetničkih izložbi, što na otvorenom što u zatvorenom. Opet, nisam fan contemporary arta (ponajviše jer zbilja dosta toga ne razumijem), ali bilo je jako lijepih stvari. U kino sam bio tom nekom velikom i ful je futuristički, malo skeri ali mi je bilo fora. Na početku prikazivanja, osim niza reklama, imaju i tu interaktivnu igru gdje žena s glasom ko hologram daje upute za neku igru a ti preko smartphona imaš app preko kojeg live daješ odgovore. Tipa, tko je režirao taj i taj film, tri ponuđena odgovora ala milijunaš, i ekipa glasa sa smartponima. I onda tko je pogodio ide dalje, tko ne ispada, u biti je dosta ko onaj 1 protiv 100 kviz mislim da je na istu šemu. I fora je jer je sve uslužno nekako, te grafike su jako Minority Report, pojavi se žena na ekranu u kinu, svi vade mobitele, napeto je, međusobno se dogovaraju i tako.
Eh da. Cimerice su nam otišle pa smo krenuli u potragu za novima, to je komedija kakvi se ljudi javljaju na oglas, i ono, u tipa 30 min ih se javilo 20-ak. Iz svih dijelova svijeta, svakakvih ljudi je bilo. Crnac koji nosi vunu na +35 i puši travi jer čuva energiju, onda ta Koreanka kjut koja crta ali djeluje malo sjebano, onda gejevi koji nude blowjobove (3 su se javila), jedna cura koja je nudila 'pleasant and intimate nights', svašta je bilo. Na kraju smo se odlučili za tog Kanađana, a cura mu Hrvatica porijeklom (slučajnost!). Cimer kuha, pere suđe, ide u teretanu, studira arhitekturu, radi, vozi skejt, svira gitaru i šije na singerici kao hobi. Uglavnom mislim da smo prošli dobro s njim, malo je tupast ali ono taman, uredan, 9/10 reko bi.
Upoznao sam još Hrvata i Srba, svi imaju manje više istu priču. Nitko se ne bavi ničim kreativnim, kamoli filmom. :wildboy: Svi su došli pokupiti pare, ostati ovdje i raditi i onda oplakivati LIJEPU NAŠU, e toliko tih patriota ima da ono... uglavnom priča sa svim našim ljudima je manje više slična. Neki su došli trbuhom za kruhom, neki rendom, neki jednostavno došli pokupiti pare i tako. Nije teško doći, nije teško raditi i zaraditi. Sve ovisi o prioritetima, malo generično zvuči ali zbilja, u ovoj zemlji možeš biti što hoćeš i naći ćeš interesnu skupinu za to. Baš sam neki dan ušetao u novi dućan sa board games, KRISTE kako je ta ekipa uživljena. :hihi: Baš ono, strahovito poznavanje tako nekog uskog područja kao što su fire magovi TCG ili board gamesima. Poanta je jel, možeš se naći s kim god hoćeš.
Upoznao sam još Kanađana, i što je je, ovi što se bave film/video produkcijom su normalni i kul ljudi - ne svi - ali po mentalitetu su mi jako slični i dobro se slažem s njima. Iako eto, ima i tu čudaka, ali to je sad jedna druga priča.
Malo sam pričao sa beskućnicima, jako je šaroliko, a i oni su jako kreativni i raznoliki. Natpisi tipa ''too ugly to prostitute, too stupid to steal anything'', ''feed my baby horse'' - frajer spava s ogromnim mastifom, bila je i ta ekipa koje je igrala PS3 (valjda je PS3, joystick je bio barem), sviraju gitare, harfe (da), violine, bubnjeve - jebeno su dobri bubnjari, baš ono nadnaravno dobri. Njihove priče su različite, ali nijedan mi nije otkrio previše, a i bilo mi je neugodno sad baš propitkivati, iako neki djeluju užasno zanimljivo... ne znam, svi ljudi ih ofc izbjegavaju jer hej beskućnici, ali ovi bradati čiče koji čitaju neku knjigu od Asimova su zanimljivi likovi u to sam siguran, samo što je meni neugodno HEJ PRIČAJ MI O SEBI, ali počeo sam lomiti i tu barijeru. Jej.
Dosta čitam i gledam filmova, što je smiješno jer u RH sam se uvijek žalio kako za to nemam vremena. Da, TREBALO JE OTIĆI U KANADU da bi počeo čitati ovdje. Knjižnica je super, možeš rentati do 50 knjiga/stripova odjednom, a i ponuda nije loša nimalo. I nekako je to baš super, nakon ljeta koje mi je bila krcato poslom sa suludim životnim ritmom, sad baš guštam konzumirati što više toga. Da, stvarno su bili užasni ti periodi konstantnog rada, buđenje u 5 h, put do posla, posao, doma u 21 h, i što ti možeš u tih dvi ure nego pojesti i razmišljati kako da se ubiješ.
Dolazi jesen, i zapravo reko bi da je već i stigla, hladno je, dugi rukavi, ljeto nisam baš ni osjetio, ali dobro je, jako volim jesen i mislim da je došla u pravom trenutku.
-
<3
Na kraju nisam baš ubrao što bi radije htio - ostati ili vratiti se?
Pari kao da želiš ostati, ali onako... eh, nategnuto.
-
<3
Apsolutno ništa na ovom forumu i na internetu me ne oduševljava kao noobov NEW POST
moje mišljenje je da želi ostati, još barem godinu-dvije, probati u holivud i to prije nego se vrati :(
-
Savršeno. Baš savršeno. <3
Plaže. :hihi:
Škrtost. :ave:
Tuljani. :(
Beskućnici. :hug
Pederbal - imao sam prilike to vidjeti u Švicarskoj i... ne znam... u redu je ta pozitivna i otpuštena atmosfera, ali to je IMO pretjerano napadno.
Filmovi - drago mi je da redovno AŽURIRAŠ letterboxd listu.
:hiha:
-
Najezio se. Svaka cast.
-
Cringao sam dosta na to retardirano ponašanje Kanađana, virujen da bi i mene baš jako iritiralo. Nezz bi li mogao gledat te tuljane, samo na tvoj opis sam se dosta naježia ;((
Volim jako čitat ove tvoje duge postove i tviter slikice gledat i sve, keep it goin, ima ekipe koju zanima.
Nadam se, dakako, da ćeš ostat, napravit nešto megakul i onda HOLIVUD,,,
-
<3
<3
Na kraju nisam baš ubrao što bi radije htio - ostati ili vratiti se?
Pari kao da želiš ostati, ali onako... eh, nategnuto.
Pa ovo što biver kaže manje više. Ne živi mi se ovdje na dulje staze to je sigurno (tipa ono obitelj zasnovati ovdje i slično, kupovati nekretnine itd.
), tako da ti neki dugoročni planovi padaju u vodu. Ali ne živi mi se ni u Hrvatskoj u ovom trenutku nikako. :wildboy:
Zaželio sam se svog kompa da mogu igrati glupe igrice na internetu preko žice, hrana, KRIŽU, ta hrana je pasija, ja ne mogu, ne mogu se nikako prilagoditi.
Tako da da, volio bi dobiti produljenje vize, čisto da imam opcije... mogu imati vizu pa ako mi dopizdi u RH na iduće ljeto jel.
-
Ne znam, IMO trebaš ostati tamo i onda kad imaš novaca i slobodnog vremena svratiti do Balkana.
Ostale opcije su zakurac, osim ako ne uspiješ tamo otvoriti nekakav kakav-takav biznis od kojeg možeš preživjeti ovdje.
-
Treba s pimpekom je ful izgledala ko muško, nisam htio pušiti al sam htio dirati te umjetne cice, mislim TU SU PRED TOBOM, iako izgledaju jako plastično. Al recimo par ovih drugih tranzića koji nisu bili goli su baš bili oni zgodni... ne ko Andrej Pejić zgodni, više visual key neki bend members zgodni, naglašena frizura s puno boja, oči, solidne cice i dosta dobro tijelo... skužio sam da jako puno (svi?) gej/trans strašno paze na izgled, gym obavezno, zdrava hrana, i vole partijati često.
E sjetilo me sad. Bio sam u toj ulici gdje svi savjetuju da se izbjegava, tu je komuna i skuplja se svakakav ološ. Baš ono, hodaš i naiđeš na tipa 10 ljudi koji su ili narkomani ili iz te komune, krajnje sjebano izgledaju, noću ne bi volio tuda ići.
I uglavnom idem sad tuda i ispred mene neka cura, blijeda blijeda, crvenkasta kosa, pjegice, baš je lijepa bila. I prolazi kraj mene i zapne nekako nespretno i iz torbe joj ispadnu one uši što cure često nose preko zime umjesto kape... ono ko slušalice, ali nisu slušalice već griju uši. I gleda ona te uši na podu i odjednom se rastužila ko da se dogodilo ne znam što. Pogleda mene, pogleda uši, tužno (al baš je bila tužna nekako) slijegne ramenima i nastavi dalje i ostavi uši na podu.
I sad ja uzmem uši s poda, čupave crne, i govorim joj hej! - hej! - a ona se samo okrene, opet najtužniji pogled na svijetu i grize nokte/zanoktice vidim joj zanoktice izgrižene do krvi, ono meso se crveno vidi doslovno, baš ono krajnje neurotično izgriženi prsti. Ništa, hodala je dok me tako pogledala, nastavila dalje, ostavio sam uši na podu jer će ih tu netko sigurno pokupiti i eto... baš sam se pitao što je s tom curom i koja je njena priča, al od onda nisam išao u tu ulicu više.
-
Ajme ajme presavršeno <3
Držim fige za dugometražni muvi :ementaler:
-
Jesi ti Ljubo Česić Rolls-Royce?
-
:wildboy:
-
Bogme Mile, odlična priča! =D>
Na kraju ćeš snimiti film o samom sebi i svojim putešastvijama... :thumbs:
Ja sam dugo premišljao šta uraditi- ali na kraju sam ipak ostao u HR... Nije mi žao naravno, još stignem svugdje- ali uvijek postoji ono pitanje iz podsvijesti... "što bi bilo, da je bilo i kad bi bilo?"
:kava:
-
odvratni ljudi, zašto postoje te komune zašto ih se jednostavno ne strelja il odvede na neki otok?
glavno da si neki dan meni srao jel se smijem srbima koji siluju retardiranog kolegu :hihi:
-
........
-
baš mi je poboljšao dan tvoj post, mile. šta god da odlučiš, hcl je uz tebe, čini mi se. :)
-
ne, samo sam htio ukazat na tvoje prljavo licemjerstvo :mrs:
-
naravno da jest, nemojmo se zavaravati :mrs:
-
ispričavam se gospodine ŠAŠAVO IME, sljedeći put ću flešat svoju BATMAN igračku koju nosim u POWER RANGERS ruksaku koji se nalazi na mojim leđima ogrnutim SMEĐIM DEDA KAPUTOM dok pijem JAMNICA SENZACIJU i igram BARBIE PONY AVANTURE, pa će ljudima bit manje neugodno :hiha:
:mrs:
sozz, kasnim na ludi parti ;)
-
Isuse odvratno.
To je Zapi stvarno?
-
Ae, uvijek.
Bude malo neugodno nekad kad u kinu počne smarati ljude okolo sa svojim anime figuricama tijekom filma.
Al ono. VAU.
-
ispričavam se gospodine ŠAŠAVO IME, sljedeći put ću flešat svoju BATMAN igračku koju nosim u POWER RANGERS ruksaku koji se nalazi na mojim leđima ogrnutim SMEĐIM DEDA KAPUTOM dok pijem JAMNICA SENZACIJU i igram BARBIE PONY AVANTURE, pa će ljudima bit manje neugodno :hiha:
:mrs:
sozz, kasnim na ludi parti ;)
Prestani bit
1.) Retardiran
2.) Offtopic
-
Evo ga, zaštitnik zvone dolazi braniti svog prijatelja. :ave:
-
Kad ste vas dvojica zamjenili svoje forumske uloge?
EDIT: Tek sam sad skužio da pišemo smeća po Miletovom najboljem topicu. :(
-
(http://www.mememaker.net/static/images/memes/2298211.jpg)
:hiha:
-
da, jamnica je bio longšot, al se nisam mogao sjetit neke čudnosti HRANA PIĆE tipično za tebe, a trebalo mi je nešto da zaokružim tvoju personu
-
sva ona silna energy pića,,,,, monster? :(
-
čraw :(
-
Ponukan cjelodnevnim slušanjem Louisa i 'Moj život je moje blago', eto, sjetio sam se moj život jest moje blago. Puno uspona i još više padova, ali moje. =)
Let's Listen: Final Fantasy X - Theme Of Mt. Gagazet (Extended) (http://www.youtube.com/watch?v=rqUA1yTBXWs#ws)
Skoro će godinu dana da sam došao ovdje i napustio RH... i toplo se nadam da ovaj topik barem donekle može nekom pripomoći u odluci da ode u nepoznato ili pak ostane doma - obje su dobre opcije ako su iskrene.
Nisam apdejto od rujna! Dogodilo se svašta, probat ću nekim redoslijedom.
Prvenstveno, ostao sam na ta dva freelance posla u Fujiju i toj maloj firmi di sam svadbe montirao. Pomalo mi se i duh slomio negdje u to vrijeme jer su svi projekti na kojima sam radio propali ili otišli u stagnaciju... al po redu.
Prvo što sam htio je naći neki freelance posao koji mogu raditi ili od doma ili nešto bliže. U Fujifilmu je bilo ok, al ono. Putovati svaki dan po 3-4 sata, radiš 10-12 sati, slobodno vrijeme zapravo i nije slobodno. Ušao bi u onaj stari ritam gdje samo radiš radiš i onda kad i dobijem slobodan dan toliko sam izmučen i naviknut na posao da uopće ne bi znao što raditi na taj slobodan dan. To je grozno, a kako sam prestao piti, pušiti, gejmati i sve ostalo baš i nisam imao nekih užitaka. Samo ono, postojanje u surovoj utrci za novcem... bljah.
I tako sam počeo opet tražiti neki drugi posao, makar na kratko. Tako sam trebao raditi ko assembly editor za jedan gay drama film, i to u montaži (firmi) gdje se montirao Mr. Nobody! (meni inače jedan od dražih filmova) Čak sam pomislio HEJ SUDBINA RADIT ĆU OVO. Al naravno, nije me uzelo jer sam (idiot) iskreno rekao da mi nije cilj biti montažer u životu i iako sam im se svidio i sve, nikom ništa.
Onda sam dobio posao online writera za- pornografski sajt. Ovo sam radio 2 dana i rekao da ne mogu više. Jedno je upaliti pornić na netu, ali doslovno gledati te videe i pisati opise koji moraju biti maštoviti i primamljivi, ugh... gadljivo mi je uopće prisjećati se toga. Jednostavno ima nešto odvratno u tome, pogotovo što sam prije toga dosta istraživao o sex traffickingu i pornografskoj industriji i nekako sam sve povezao u jednu ne baš lijepu cijelinu... Taj porno sajt je inače držao jedan frajer i imao je brdo videa koji su tamo hostani ali bez ikakvog opisa. Mislim on je bio jako profesionalan, sve s tim SEO templateom za pisanje ko što novinari imaju na portalima, koristi tu i tu riječ toliko i toliko puta itd...
Naišao sam i na taj video igre projekt gdje su tražili nekoga za razvijanje priče i mislio to raditi pored svega ovoga jer je naravno, neplaćeno dok ne izađe na Steamu. Frajer se zove Peter i ima ok ideju za monetizaciju igre (steam jel) iduće godine, tj. ove. Razlog zašto mi se ovo jako svidjelo je što isti taj Peter predaje neki predmet (mislim design igara ili nešto) na collegu. Za 150 CAD mjesečno dobije cijeli facility sa mo-cap tehnologijom, render farmom i ostalim blagodatima koje pripomažu da igru napravi ako spada. Inače je riječ o igri u zatvoru gdje protagonist mora djelovati po taskovima između tri bande... kako bira zadatke tako se razvija priča, ala Fahrenheit.
Zanimljiv je i način na koji to radi, tim mu je iz cijelog svijeta. Nije to ništa neobično danas, al eto, bilo je interesantno vidjeti ljude iz Australije, Portugala, Brazila, pizde materine ne znam ni sam. Počeli smo raditi ali sam nakon mjesec dana odustao jer jednostavno sam zagrizao prevelik zalogaj - pored svega što sam paralelno imao još i to... mislim prijavio sam se za neki freelance posao da mogu otpiliti svadbe i to, al svidjelo mi se al bla. Ništa na kraju od toga. Ostao sam na ova dva posla, a zadnjih tri mjeseca samo u Fujiju.
To sam rekao bezbroj puta u ovom topiku, ali valjda nije zgorega još jednom ponoviti kako su Kanađani najdosadniji ljudi na svijetu. Isto tako i s kolegama na poslu, nisam se baš s nikim zbondao jer jednostavno em nisam imao volje em oni kao takvi su jednostavno bili preplošni, hrpa stereotipa u svakoj osobi. Bila je ta jedna interesantna azijatkinja gejmerica pa bi s njom pričao o pokemonima, anime, kako se rade origamiji i takve gluposti.
Zadnjih nekoliko mjeseci intenzivno čitam, pogotovo otkako sam u Fujiju jer dosta putujem svaki dan i ono, što ću drugo nego čitati. Zadnjih par tjedana sam čitao i na poslu :hiha: potajice jer mi je bilo totalno svejedno hoće li ne znam vikati na mene ili OH NE DATI OTKAZ. Nisu me skužili, a ovo s čitanjem spominjem jer eto toliko mi je bilo zanimljivo na poslu da sam ČITAO jebote. :wildboy:
Kako sam ovaj put imao popodnevnu smjenu navečer su me dio puta vozili Qasim i njegov otac - Pakistanci. Nisam puno znao o njihovoj kulturi al ako je suditi po njima zbilja je riječ o ugodnom narodu. Mrze Kanađane (automatski plus :hiha:), dosta su nastrojeni na obitelj i te šeme i imaju taj običaj, tj. nemaju običaj međusobnog darivanja. Ne znam je li to uobičajeno među muslimanima, ali eto, kod njih je to bilo dosta izraženo. Baš mi je pričao Qasim da se uopće ne daruju, kad sam im dao Bajaderu (hrvatski ponos!) dosta su neugodno odreagirali - mislim pozitivno ali vidi se da nisu naviknuti na to. I jedan mali fun fact - kod njih se starije osobe naziva ujakom. Kao što je kod nas barba ili gospodine a na engleskom sir. I ujak se na punjabiju izgovara - ćaća. =)
Od dosadnog posla još da spomenem i tog frajera iz Amerike koji se bavi marketingom jedne obitelji draguljara. Frajer je dosta mutan i malo me upoznao s detaljima draguljarske mafije u USA. :hiha: U principu cijelo tržište drži nekoliko obitelji, doslovno ko mafija samo legalno, odnosno polulegalno. Njegov posao je bio specifično organizirati zatvorene aukcije s bogatim ljudima i slavnima koji onda kupuju te dragulje i tu se vrti ozbiljna lova... naravno aukcije su zatvorene jer nema poreza. Završio je u Kanadi jer je bankrotirao jer tvrdi on, posao nije ko nekad, recesija blabla, ulozi su veliki i klijent mu duguje stotine tisuća dolara itd. Cijela ta draguljarska shema je baš mafijaški nastrojena, više funkcije smiju obavljati samo članovi obitelji, neke funkcije doslovno naslijediš po bloodlineu.
Van posla malo sam još istražio Toronto i okolicu. Bili smo na slapovima Niagare, više manje očekivano. Sve okolo je ko luna park s hrpom debelih Amerikanaca i stvari za trošenje novca. Sami slapovi su predivni, stvarno predivni i moćni, pogotovo kad si na brodu i ulaziš u njih. Imao sam tu kabanicu koju nisam htio nositi jer hej! - idem ja, DIJETE PRIRODE, okusiti kako je to biti blizu slapa, ne može bti strašno... naravno, smočilo me kompletno. Biti u blizini tih slapova je dosta upečatljivo iskustvo, doslovno ne možeš gledati ispred sebe koliko vode štrca uokolo. Pomisli čovjek odmah na sve te jadne mornare koji zapadnu u takvu oluju jel...
Bio sam i u tom velikom SVIJETU AKVARIJA, ništa sad spektakularno al oduvije sam htio hodati tim akvarijima i da iznad mene plivaju morski psi. Mazio sam male morske pse i raže i neke čudne ko TRILOBITE, bilo je baš kjut. Od novih gastronomskih avantura :hiha: izdvojio bi nepalsku i himalajsku kuhinju. Baš posebni okusi koje uopće ne mogu opisati i s kojima sam se prvi put susreo u životu. Doslovno eto, nemam riječi kako ih opisati i s čim usporediti, jako ukusno, specifično, ako budete u prilici - probajte.
Dva puta sam pokušao uloviti polarnu svjetlost ali to je dosta zeznuto jer trebam otići van grada (neon) da bi išta vidio, a kad su i bile aktivne oluje uvijek bi bilo -18. Oba puta sam vidio, ali više nazirao na horizontu nego ono ko na fotkama. Ima taj rezervat 30 km od Toronta baš namijenjen za gledanje zvijezda - probat ću to vidjeti jer eto, želim to vidjeti kad sam već ovdje.
Hladnoća, da. Očito je to neki fenomen u hrvatskim medijima jer me moji svako toliko pitaju JESI LI DOBOR JE LI TI HLADNO. Doduše bila je Ice Storm koja je poharala Toronto i sjeverni dio grada je dobrih desetak dana ostao bez struje i vode. Bilo je urnebesno hladno i ledeno, sve grane na stablima su dobile mali omotaj leda, ko energy field jel. Zadnjih par dana je isto dosta ledeno, oni ovdje računaju kao -15, feels like -22, ne znam što to znači točno al mislim da se računa taj feels like zbog vjetra. Neki dan po najvećoj hladnoći zabilježenoj (feels like -38 :hiha:) sam odlučio prošetati jednim otvorenim dijelom petnaestak minuta po toj hladnoći jer realno ne znam hoću li ikada to opet iskusiti, pa kao DA VIDIM. A mislim očekivano, HLADNO JE LOL, zanimljivo je što ti oči počnu nekontrolirano suziti, obrazi i kapci (da, KAPCI) bole a zrak postaje isto dosta težak za disanje, zubi također jako bole. Imao sam i neke ekstremnije ideje al mislim da mi je ta šetnjica bila dovoljna.
Što se tiče mojih projekata, mogu reći da je 2013. bila godina faila. =) SF-ić stagnira jer ne znam zašto, a ova dugometražna drama na koju sam utrošio pun k vremena nez... odustao sam. Novi draft (treći? četvrti?) je opet pokazao da moja vizija i vizija ljudi s kojima sam radio nije nikako ista na valjda svim mogućim područjima... ukratko, eto, propalo. Uopće ne mogu sračunati koliko vremena i stranica teksta je otišlo na. Kako smo se složili da nećemo više surađivati (iako će uzeti sve ideje koje im se sviđaju =)), nisam dobio ništa novaca za to. Nije da smatram da sam zaslužio (jer ionako prvi draft, treba još dosta polirati), al zapravo sam jako puno nade polagao u to... upoznao sam i neke ljude, bio na TIFF-u (odijela! networking! producenti! martiniji!) i planirali smo taj odlazak u L.A. da pitchamo scenarij nekome ali kako smo se razišli, naš put nikada se nije dogodio. Za ovo mi je isto žao jer sam htio vidjeti taj L.A. i osjetiti malo kako je tamo, karta nije toliko skupa ali ne idem mi se samom a i u to vrijeme se cijela ta ideja posjeta Hollywoodu počela činiti prilično glupa. =)
Našem rastanku kumovao je i rad na jednom zasebnom malenom projektiću - 48 hours film festival. Kako mu i ime govori, to je festival u kojem dobiješ temu, profesiju protagonista, prop i dialog line i sve moraš snimiti u 48 sati. Dosta je ekstremno i taj vikend doslovno nisam spavao već samo radio na tome, al ono san ti nije potreban kad uživaš. Jedva smo predali filmić (2 minute prije isteka roka! :hiha:), bilo je poprilično dramatično i super iskustvo... ali i ta bliska suradnja s tim ljudima mi je ukazala na to da se trebam maknuti od njih. Ne da ih krivim za svoj neuspjeh - krivim samo sebe. Na kraju eto, gledao sam svoj kratki film u kinu :kava: i iako je prilično prosječan do loš, s obzirom na mali crew, neorganizaciju (iako su me uvjerili HJOJ ZNAMO MILIJUN LJUDI NE BRINI SE ZA PRODUKCIJU) i na to da smo izgubili ključnu, KLJUČNU lokaciju na dan snimanja ajde, ispalo je ok... iako, s obzirom da je riječ o nečem što je prosječno nisam se pretjerano zalagao da stavimo na net. Predložio sam da napravimo trailer od tog materijala jer traileri uvijek dobro izgledaju pa da barem nešto imamo ali nisam više u kontaktu s njima... možda bi trebao pogurati makar taj trailerić, mislim da ne bi loše izgledalo.
Za razliku od mene, curi ide super. Odradila je (stage manager) svoj prvi mjuzikl (crnački!) i bilo je jako zabavno to gledati u kazalištu. E al ta crnačka publika. Valjda svatko tko je bio jednom kod nas u kazalištu zna da je to nekakav finiji kulturni događaj jel. Ovdje baš i nije tako, više je ko odlazak u kino... doduše mislim da je tako svugdje vani manje više, ne znam. Bio sam prije godinu dana u Londonu na Lion King predstavi i imaju ono kokice, kolu, nachose i sve te pizdarije natrpane na ulaz. Na pauzi ekipa ždere a čistačice čiste smeće od kokica prije drugog čina jel.
Enivej, ova publika - svi crnci, bio sam doslovno jedini bijelac i moram priznati da ih mogu shvatiti kad se u nekoj situaciji nađe jedan crnac među brdom bijelaca... osjeti se ta razlia. Uglavnom, bili su zabavni i puni srca i veselja. Plješću oni, svađaju se s likovima iz predstave, svako toliko imaju onaj svoj ''M-hm! You tell'em girl!'' itd. Na kraju su ustali i pljeskali i navijali, ko da su na utakmici.
Jedan kritičar je napisao da se osjećao kao u 60-ima kad je bio aktivan taj slapstick comedy za crnačku radnu klasu. Ima tih fora u predstavi koje su pomalo zastarjele i dosta klišeizirane ali zato su pjesme i koreografija bili super. U svakom slučaju, odlazak u kazalište je svakako drugačije iskustvo nego u RH. Dosta je naglašen taj entertejnment, nema tipa teatra apsurda uopće, sve je dosta prilagođeno široj publici.
Kako je nastupila jesen, standardno sam se otuđio od ljudi, a povrh svega, u ovoj izolaciji, na poslu kojeg ne volim s projektima u koje sam uložio mjesece a propadaju, da, slomio mi se duh. Vjerojatno sam postavio dosta visoke ciljeve za tu prvu godinu, a krajem godine kako su se stvari iskristalizirale ne znam, sve se činilo nekako besmisleno. Bio je taj jedan mračan period, al vjerujem da ih svi imamo. =)
Da spomenem još jedno zanimljivo iskustvo... iako, eto, prije nego ga napišem moram napraviti malu diskrepanciju i otići u prošlost. Naime, dok sam još prije radio na lokalnoj TV u Zadru, htio sam raditi temu o duhovima. Da skratim priču, u toj suludoj potrazi radio sam s Bolobanićem, ljudima nad kojima je vršen egzorcizam, čovjekom koji je imao poprilično zastražuju priču o duhovima i naposljetku s tim jednim frajerom kojem je brat umro dok su se penjali na Međugorje.
Taj frajer, posljednji... a uglavnom, bio je to dosta snažan susret na emocionalnoj i duhovnoj razini. Eto, ne mogu baš logikom objasniti toplinu u svom tijelu, kugle zraka koje su mi izlazile iz grla i još gro stvari koje mi je rekao (pogodio) a koje nisu ono standardno generalne pizdarije... UGLAVNOM. Nisam se nikad deklarirao po pitanju vjere jer mislim da su tu stvari jako složene i još se tražim, ali sam uvijek zadržao vjeru u nazovimo to duhovni svijet. Nevidljivi. Nadnaradvni. Ne znam, sve riječi kojima bi to opisao su pomalo glupe jer dosta toga stavljaju u pogrešan kontekst.
No dakle, ova diskrepancija je bila potrebna jer već neko vrijeme (dvije godine reko bi) istražujem šamanizam i prakticiram neke metode vezane uz nj. To je isto podosta generalna riječ i glupo ju je koristiti jer jednostavno služi tome da obuhvati ogroman broj praksi... to je ko da netko kaže da se bavi religijom ili da se bavi neznam, životinjama. Kad kažem da prakticiram neke metode, znači da je sve prvenstveno posvećeno širenju svijesti, poticanju mašte i istraživanju podsvijesti.
Na stranu sad moje prakticiranje ovoga, Toronto je posjetila jedna Finska šamanka i organizirala tu malu radionicu, odnosno grupno šamansko putovanje. Otišao sam na to i iskustvo je bilo vrlo duboko, vrlo snažno, i vrlo poučno.
Mogao bih jako puno pisati o ovome ali krajnji cilj onoga što želim reći je to iskustvo. Našli smo se tamo ja, ona i još nekoliko ljudi, malo upoznali, pričali o finskoj kulturi i šamanizmu općenito i onda je uslijedilo putovanje.
Šamansko putovanje se inače vrši na (generalno i najčešće) dva načina - uzimanjem opojnih sredstava poput ayahuasce, ili bubnjanjem i vizualizacijom. Konstantno bubnjanje određenim ritmom stavlja moždane valove mozga u theta stanje, iliti stanje plitkog sna... buđenja. Nalik osjećaju kojeg imamo kad se probudimo. Slično hipnozi ili stanu meditacije. Bubnjanje je na neki način konstantno držanje u tom stanju na dulje vrijeme, odnosno stanje transa koje može otići dublje ovisno o nizu faktora. (pojednostavio sam ovaj opis jer mi se ne da u detalje)
Legli smo dakle u krug oko šamanke i malenog 'oltara' (ima neko finsko ime za to, nije oltar kao takav jel) i onda je krenuo ritual, odnosno proces putovanja. Ovo nije prvi put da sam imao vizije, ali ovaj put su bile toliko snažne da sam se tresao i oznojio, imao erekciju i skoro (ali jako skoro) se isplakao. Zadržao sam te suze iako ne znam zašto... malo mi je žao što nisam otišao do kraja. Vidio sam domoroce kako me bacaju na vatreni stup i plešu zmijama oko mene koje me grizu po cijelom tijelu. Trčao sam po velikoj planini i sakrio se u jazbinu kod bijele lavice koja me držala šapom da bi netom nakon toga njene oči ispale, kroz oči su ispuzale zmije i rikom me istjerala van. Ta slika lavice kojoj oči krvare niz krzno bila je užasno snažna, doslovno sam gledao kako joj se krzno na njušci natapa krvlju dok me izbacuje iz jazbine...
Bilo je još nekih mračnijih vizija koje ne mogu podijeliti (s ikim), ali cjelokupno iskustvo je bilo jako bogato. Nagrađujuće jel. S nama je bila i jedna Indijanka koja je donijela svoj bubanj i u nekom trenutku (izgubi se pojam o vremenu tako da nemam pojma kad) ustala je i počela pjevati i plesati s ovom. Svaki njen urlik bi mi stresao tijelo... teško je to opisati. Ali znate oni uzvici indijanaca kad plešu ako ste ikad neki dokumentarac gledali. Eto, tako bi i ona, samo joj je glas doslovno prostrujio kroz mene i zgrčio mi tijelo. Imala je baš divan glas kad bi pjevala, pomalo je nestvarno zvučalo. Jeza me prolazi samo dok se prisjećam toga.
Inače smatram se jako skeptičnom i analitički nastrojenom osobom... dosta istražujem prije nego prihvatim nešto kao istinu ili laž. Ovo napominjem jer ne bi pisao sve ovo da mislim da sam umislio ili da je produkt igre moje svijesti. Znam što mi se dogodilo i zašto mi se dogodilo. I isto tako, ne vjerujem u okultno niti se bavim tim new age pizdarijama tipa neo vještičarenjem, kaos magijom i slično, dosta sam oprezan zapravo kod takvih stvari.
Nakon susreta sa šamankom, sljedećih par dana sam čuo glasove po ulici, stanu, u subwayu... ništa strašno, čuo bi primjerice vuka kako mi dahće na desno uho ili kako me netko zove (ali ne mojim imenom već nekako drugačije). Vremenom se intenzitet smanjio i u potpunosti nestao, par puta sam se zbilja trgnuo i palio svjetla po stanu ili išao na drugi kraj vagona u subwayu da vidim ima li koga tamo.
Uglavnom. Bilo je to predivno iskustvo, iako sam dobio sam djelić kulture jer naravno, sve ono što je bitno i uistinu vrijedno se prenosi samo krvnim naraštajima, kako biva oduvijek. Stranci dobiju uvid u malo kulture, al mislim da mi Finci nikada ne bi dali da jedem medvjeda (njihova sveta životinja i običaj) i slično. I cijelo to iskustvo mi je učvrstilo odluku da odem u Peru i pijem ayahuascu kad budem spreman jednog dana. Nisam nikad probao halucinogene, čak ni gljive pa je ovo s te strane dosta velik korak ali eto, ne doživljavam to ko rekreativnu drogu ili nešto 'kul' već kao nešto puno ozbiljnije. Ići ću kad budem spreman jel. Da sad imam priliku piti ayahuascu, ne bi mi palo na pamet.
Ne znam koliko mi je pametno o ovome pisati na HCL-u ali - ne želim promovirati to ili nametati ikome, ali morao sam malo detaljnije opisati cijelo iskustvo jer želim ga imati napismeno a shvaćam to jako ozbiljno i nije mi do sprdanja na temu. (što je i razlog ovog objašnjavanja a ne samo rendom opisa 'hej bio sam kod šamanke'). Ako netko zbilja želi znati više neka me PM-a.
Vjerujem da bih s ovim mogao završiti report. =) Sve u svemu u 2014. sam ušao poprilično razočaran. Kad gledam na proteklu godinu ima dosta stvari koje bi napravio drugačije ali opet bih se upustio u sve ovo. Zadnji pokušaj da napravim nešto prije povratka doma je kratki horor film. To je posljedni bastion obrane projekata i nade koje sam uložio u ovaj odlazak i stvaranje nečeg u Americi/Kanadi jer poslovno se baš i nisam proslavio u 2013. Ima niz stvari zašto vjerujem da ću ovaj horor privesti kraju, al neću hajpati - idem gurati s nadom da ovo neće biti još jedan fail. =)
Pitali su me u Fujifilmu bi li htio ostati raditi tamo na normalnoj bazi ne samo freelance (jer se radi tipa 4 mjeseca, 2 si free) ali sam odbio... imam još jako malo vremena, veliko je pitanje hoće li mi produžiti vizu i svo vrijeme sad ulažem ne bi li horor projekt priveo kraju. Kroz mjesec dana ću znati ostajem li u Kanadi ili ne... volio bi ostati makar do ljeta tako da možemo na proljeće snimati. Ako budem prisiljen na povratak, onda ću morati snimati u veljači ili ožujku po ovoj jebenoj hladnoći što baš i nije dobro ali neću imati izbora.
Sve u svemu, kad gledam sad ovako, sve se dosta svelo opet na veliki rizik. Nisam se baš obogatio ovdje =) (upravo obrnuto), i dosta je teško, puno puno teže nego sam mislio ali nema odustajanja! Ikad!
Otud i onaj uvod o tome za odlazak ili ostanak u rodnoj državi... Upoznao sam par ljudi koji su jako brzo pobjegli glavom bez obzira. Neki su se vratili u RH i ne pada im na pamet opet dolaziti. Treći opet žarko žele povratak u tu Kanadu i raditi i zaraditi dolare.
To each his own jel... vidjet ću sad kako će proći s vizom, o tome mi zbilja ovisi sve. Pa, držimo fige. =)
-
Pročitao sve. Čitanje tvog teksta najzanimljivije mi je iskustvo unazad par mjeseci. Stvarno, wow. Divno.
Podrška tebi i curi!
-
Poz!
Eto nisam, mislim, ništa pisao na tvoje putopise, ali sam ih redovito čitao, no sad bih volio ostaviti par riječi
Prvo dakle - ej, čitam ovaj tekst, gledam kako ti propadaju projekti jedan za drugim, kako nema ono nade i mislim si - ma kog si vraga uopće poša u tu vražju Kanadu - da ti se kapci lede? I onda pročitam ovo o šamanima. Kriste što bih to volio iskusiti :wildboy: baš savršeno zvuči i kao nešto radi čega bi se cijela godina muke isplatila.
Inače nisam pobornik putovanja. Meni je muka otputovati relaciju ZD-ZG i onda tu još živjeti dok traje fakultet i nema šanse da svojevoljno idem igdje ikad, a ovi mi tekstovi kažu i zašto ... no to vjerojatno znači da neću ni iskusiti ovako odlične stvari... šamani, ej. savršeno.
Ok postoji šansa da ti šamani i slične stvari dođu meni (brdo muhamedu itd.), ali tad mi se vjerojatno neće dati poći ili neću moći upravo zato što nisam "negdje" i zato što "ne biti negdje" znači imati hrpu dodatnih obaveza oko familije, susjeda i ostalih stvari vezanih uz "lokalnu zajednicu"
Sve najbolje u 2014. godini - idi na što više tih šamanskih pizdarija, odjebi taj Fuji jer mi se čini da te to najviše koči na kreativnoj bazi i nez - sretno. Nadam se da ćeš uspjeti stvoriti nešto i da svo ovo obitavanje u Kanadi neće biti uzalud. Također - drže se fige za vizu.
-
:wildboy: :ave: nezz što drugo komentirati, al baš
žao mi je za tu dramu,,, :hiha2:
I o čemu ti viza sad ovisi konkretno ili nema toga konkretno uopće? Ono znam kada ideš tako negdje pa gledaju financijsko stanje/zapošljenje, ali što gledaju za produljenje?
Kako god ispalo, ovo je ipak veliki win u jednu ruku (jezik, iskustvo, priče, žena ti se snašla... i sve to u samo JEDNOJ godini). Nije da si potrošio 10 godina oću reć. Znam da si se ubio od rada do sada, par tih poslovnih neuspjeha, al što reć, WE FALL TO RISE UP AGAIN, batman lel.
sretno :hug
-
Solidna 2013.
-
Njube drž se i ne vraćaj se jedino ako te baš ne steraju :)
Sretno tebi i curi, predivno pišeš i tvoje opise je fakat zanimljivo čitati.
Puno sreće i bez bediranja, tvoja 2013 je kako Ixy kaže i više nego solidna i uspješna, reko bih bolja nego naša.
Gl u 2014 :hug
-
Solidnjak. :hiha:
Što se tiče nekog životnog iskustva ne žalim se ni najmanje. To što stalno pišem 'fail, fail' je neka vrsta samomotivacije da se trgnem i potrudim malo više. :hiha:
I o čemu ti viza sad ovisi konkretno ili nema toga konkretno uopće? Ono znam kada ideš tako negdje pa gledaju financijsko stanje/zapošljenje, ali što gledaju za produljenje?
Gledaju gro stvari, prvenstveno pridonosiš li kanadskom društvu i jesi li donekle nezamjenjiv na tom području što radiš, imaš li posla u narednoj godini te kako si iskoristio proteklu. Ako si samo turist koji je putovao i drkao k onda normalno da te ne žele. Ako si nekog boga i radio onda vide da se trudiš i želiš ostati. Immigration ekipa (odvjetnica, savjetnica) tvrde da ne bi trebalo biti problema... al to je sve rekla kazala. 50/50 reko bi.
-
jebeno zanimljivo, hvala ti na pisanju ovih stvari na hclu, osjećam se sretnim što imam šansu pročitat takvo što od nekog kog donekle znam tko je i čime se bavi.
sretno i vjerujem da će šta god odlučiš, ako sam odlučiš, biti nabolje.
-
ja sam inače ovaj topik podijelio s dvoje ljudi koji su u fazi kao i ja negdje (završi faks i bježi van JER RVACKA,, xDD)
ovo što ti n00be pišeš je neprocijenjivo vrijedno i inspirirajuće tako da ono. mnogi od nas ti neće prolly uživo stisnuti ruku ikad u životu a svejedno ćeš ostaviti traga u tuđim mislima, a za to trebaš biti specijalac.
sve najbolje u 2014 naravno. baš držim fige kao nikome do sad. :wildboy:
bok siniša i vlatko
-
:hihi:
-
Solidna 2013.
:mrs:
-
ne berem lol
šta
-
Tvoj izbor riječi "solidna" me nasmija. S obzirom na to da je tvoja vrlo vjerojatno smeće ko i svaka, dosta škrto si to opisa :hiha:
-
moja je bila fantastična
što ti znaš
:hiha2:
-
:mrs:
-
Dobra mjuza - Gagazet tema, that is.
Sretno.
-
ako ćemo cjepidlačit, zar nešto solidno nije nešto >jako dobro<. Kužiš, solidno, ispunjeno jel,,, :hiha:
-
negdje sam na tragu dragsterovog mišljenja... iako sam imao priliku upoznati te, ipak je to bilo prekratko za išta smisleno.
ali, ovaj topic i cijela ta tvoja priča na mene je utjecala više od ijednog drugog (nepoznatog) čovjeka na kugli zemaljskoj. ne znam kolko ti to znači, ali jako jako često se sjetim tebe u toj Kanadi i nekih priča koje si napisao ovdje... i mislim si kolko to rula, i kolko sam ja smeće što sam prevelika pićka jednostavno otići.
jednotstavno, kroz ovaj topic i tvoje priče jako često razmišljam o sebi i svojim djelima i iskustvima koje sam proživio - neke stvari u životu, ove godine, napravio sam isključivo zato jer 'ako mile može u kanadi, zašto sam ja pićka u Hrvatskoj'...
osobno sebe smatram baš jako, jako znatiželjnim i otvorenim čovjekom i vjerujem da ću se inspiriran tvojim pričama jednom u životu otisnuti na tako nepredvidljivo putovanje.
-
Priča sam curi o tebi pa mi je spomenula svoju prijateljicu koja je isto otišla u Kanadu i tamo već 4 miseca samo leži, pije, puši travu i povremeno ode vani s momkom Arapom. STO LJUDI STO ĆUDI EHEH,, Al zanimljivo je kako sve ovisi o vrsti osobe nezz.
Ja se iskreno nadam da ćeš ostat tu još i nastavit nas uveseljavat svojim postovima. Hvala ti :hug
-
Žena > n00b.
Ha.
Sve najbolje u 2014.
-
Sretno u daljnjim pustolovinama. Čitam sve ovo sa zadovoljstvom i podijelio sam par frendova koji su zainteresirani bili za otići u Ameriku i Kanadu (ili su već i bili, pa ih zanima koliko je slično iskustvo), super detaljne opise radiš. :)
Oko posla ne znam i ne mogu ti ništa komentirati, ali što se one hladnoće tiče...to je baš nešto što se mora okusiti da shvatiš sviđa li ti se ili ne. Osobno nikad nisam osjetio ništa niže od realnih -20 (ne znam koliki je feel bio, ali upoznat sam s tim načinom računanja, accuweather to isto ima za sve koje zanima kako je to kod nas), ali već oko -15 kreću te pizdarije sa suzenjem i ledom na trepavicama i kapcima. Najgora stvar mi je bila umrtvljeni prsti, kada doslovce ni nakon par minuta trljanja nisam mogao dovoljnu kontrolu nad prstima imati da otvorim šlic na hlačama, a pišalo mi se neopisivo.
Sreća najveća. :fpalm:
(inače, to sam nedaleko nas osjetio, u Sarajevu pred dvije godine kad im je onaj ogromni snijeg u centru grada krajem februara pao, fantastično je bilo)
Tad sam shvatio da volim hladnoću, pa sam za svoje putovanje prošle godine odabrao Poljsku. A frend sad isto ide putovati na Erasmus, u Finsku, pa planiram kod njega na tjedan dana hladnoće. :hiha:
-
Noob <3.
Malo kasnim sa čitanjem. Savršeno brate, savršeno.
:hug
-
A dobro, nismo svi rođeni istih mogućnosti.
-
:hihi:
-
Njubač disi?
:(
-
Zadnja Aktivnost: 29. Ožujak, 2014., 23:49 :(
-
Čak sam i ja pročitao njegove postove. I meni fali. :wildboy:
-
Doma je u Hrvatskoj i gura svoje nez,, da vas imalo zanima pogledali bi na tviteru ili se javili nekako čovjeku.
-
Čak sam i ja pročitao njegove postove. I meni fali. :wildboy:
Što to znači, prestani pisat idiotske postove. "Čak i ja", jesi ti neki zloglasni nečitač stvari lol?
-
Čovjek je pisao eseje PRIJE moje registracije na forum, što bi reklo da sam se kasno priključio fan klubu.
Idijotu. :wildboy:
:ementaler: