Proceduralno generiranje sadržaja je jako zahvalno za development, al jednako tako i bezlično za gameplay.
Elite je recimo idealan primjer toga. Isto imaju cijelu galaksiju za milijardu solarnih sustava koji se razlikuju po vrsti planeta i teksturi. Trading se svodi na dockanje na jednoj stanici, kupovine itema po što nižoj cijeni, letenja do druge stanice (kroz 90% crnog svemira jer je igra realna po tom pitanju i svemir JE gomila ničega IRL), dockanja tamo i prodavanja istih itema.
Ovo sam probao ravno jednom i umro skoro od odsade u tih 20min. S druge strane, znam ljude koji to isključivo rade već preko 200-300h gameplaya i uživaju u tome.
Exploration, meni osobno, u takvim tipovima igara ima smisla isključivo ako imaš neki krajnji cilj. Opet ću se vratiti na Elite gdje sam doslovno 15 dana skakao iz sustava u sustav da bi došao do Sagittariusa koji je najveća crna rupa u našoj galaksiji. Pri povratku nisam ni skenirao planete jer sam popizdio više od repetativnosti. Al opet - imam preko 300h u Eliteu jer sam ovisnik o svemirskim simovima
Srećom, tu je combat dio koji mi je daleko zanimljiviji.
Moja najveća zamjerka NMS-u je ova cartoon-ish grafika. To mi apsolutno nikako ne leži u igru ovog tipa. A što se ovakvog tipa igre tiče općenito - nemojte zaboraviti da postoji ogroman broj ljudi koji obožava simulacije. Eurotruck simulator je odličan primjer (da ne navodim neke "egzotičnije" simove tipa farminga) - a u igri ne radite apsolutno ništa nego vozite isti kamijon sa izmišljenim cargom od točke A do točke B.
