[malimicek]

... a da dok se cilja ne treba za dead eye stisnut obje gljive nego samo desnu (dok se pri huntingu moraju pristisnut obje) itd

Ne tribas obe u huntingu, kad stisnes obe dok nemas quipano oruzje onda se pali Eagle Eye koji ne trosi Dead Eye core.
A Dead Eye se aktivira s jednom gljivom i on se aktivira samo kada imas oruzje u rukama.

ma to sam mislio da, thanks

[dinodinix]

Malo sam odigrao Online...
Sve je to još nedovršeno i štekavo, ali kada sve usavrše moglo bi biti okej. Ako ubace neke heistove, pljačkanje banaka i vlakova, itd...
Za sada se sve svodi na neke random misije od 4 igrača i free roam evente (ništa posebno). Sve je to dakle još slabo i štekavo (izbaci te u pola misije itd...).

Nekako mi je ipak draže lutati po GTA online i razbijati aute po ulici nego jahati konja koji se brzo umori i pogine pri padu s litice.   

Pohvalno je što ima fast travel (tu i tamo kad se prikaže na mapi ). Jest da se plaća, ali bar je tu.

[malimicek]

I dalje mi zečevi skaču konju pod kopita ko kamikaze 

[Cole]

Moram priznat da sam očekivao da će me igra jače primit nego što to jest trenutno. Ali je baš jako slow-paced igra što meni iznimno odgovara. Prolog je stvarno dobro i zanimljivo napravljen. No i dalje nakon kakvih osam sati još me nije čopila onako kako spada. Znam da će mi Arthur biti 10/10 lik, kao i priča, igra i sve, no još uvijek ga nisam odmotao. Još uvijek nisam vidio po čemu je toliko poseban lik. Jedina stvar u igri što me uistinu živcira jest što vrijeme prebrzo leti, dan i noć prebrzo prolaze. Sviđa mi se jako što prije svakog sukoba bilo oružanog ili na šake treba dobro promisliti. I još nisam vidio TPS gdje kada nastane kaos i svi počnu pucat to djeluje tako realno i organski. NPC-evi promašju i djeluju totalno ljudski. A da ne kažem interakcija sa svima u igri...

[14maxx]

Evo da i ja ostavim svoje prve utiske. Nemam pojma koliko sam vremena utrošio (tnx PS4) ali sam na drugom poglavlju i na nekih 22% posto igre možda.

RDR2 mi je fantastično legao. Sav koncept slow pace mehanika mi savršeno odgovara a količina detalja koja je implementirana je za svaku pohvalu. Stvarno mi paše da uvijek moram paziti na vrijeme, konja, samog Arthura, njegovo oružje i stanje, kamp i ljude u njemu, pa i same donacije kampu itd itd.

Nisam puno prošao glavne priče ali ono misija što sam igrao mi se čini relativno ograničeno i linearno, u smislu da nemam baš neku veliku slobodu izbora, ali na kraju krajeva takva je valjda i njihova zamisao bila.. Glavni razlog slabijeg prelaženja misija je čisto RDRov otvoreni svijet koji je prepun malih sitnica koje me natjeraju da svakih 5 sekundi siđem sa konja i napustim zabilježenu rutu.
Recimo juče sam bio u Strawberryju uporno špijunirajući gradonačelnika jer mi je jedan čovjek pred gradom rekao da je sumnjiv. Međutim kod njega nisam ništa uspio naći, pa sam istražujući grad našao jednu od hidden operacija, riješio to pa mi je na kraju bilo i žao što sam to uradio  Zatim krenuo u lov na nekog jelena, napali bounty hunteri jer sam uspio navući sebi 300 dolara bountyja ( ), njih ubijem, jelen naravno pobjegne i ja se zaputim nazad kampu praznih ruku  I tako milion malih stvarčica koje me oduševe svaki put.

Takođe mi je fascinatno da sam praktično odmah uspio zapamtiti skoro svakog lika iz kampa, bez da sam odigrao jednu misiju sa njima, u vrh glave. Valjda Rockstar ima taj štih da te automatski zainteresuje. Rijetke su igre koje to uspiju, barem u mom slučaju.

Vidim da je na forumu mišljenje uglavnom podijeljeno, ali ja neću ulaziti u tu raspravu jer svako ima svoje mišljenje koje treba poštovati. Ja samo znam da je meni RDR2 uz GoW najbolja igra prošle godine 

[moordrak]

Uhvatio sam se razmišljati zašto mi kao cjelina, RDR2 nije legao. Odgovor je kompliciran.  Možda nisam očekivao da ću odmah na početku znati (ili barem pretpostaviti) što se dogodilo sa bandom. Što sam više sati provodio u igri, to se gameplay sve više pretvarao u simulaciju života western tematike.  Misije su me negdje na pola puta počele opasno umarati i tako je počela rasti odbojnost prema ovom naslovu. 
  Raskošna je ovo igra velikog i detaljnog svijeta no kada sam prestao biti oduševljen onim što bi zapravo trebao biti samo filer, dakle okolinom, sve ostale mehanike su uz najbolju volju, prosječne. Niti nakon 70 sati igranja, nije bilo prave kemije, već sam više imao osjećaj kao da odrađujem domaću zadaću.  Zabava je negdje nestala dok sam naganjao bizone po preriji i prodavao krzna traperima... Tek moram shvatiti zašto je Arthur Morgan tako poseban lik da bi mu se posvetila jedna cijela igra. Nisam još došao do tog dijela, a bogme ni neću.  Gotov sam sa RDR-om , vjerojatno, zauvijek.

[toma_hr]

Moj prednaručen RDR2 je na prodaju. Nakon završenog SP-a (a MP me ne zanima) u ovom životu više neću imati snage za još istraživanja, beskrajnog jahanja i pritiskanja X tipke - sigurno 

[Cole]

Ak neću odigrat kompletnu igru barem 5x u životu, odsjeći ću si penis.

[malimicek]

Jel tak, ovo se ne prodaje.

Vec sam prije ostavio post u vezi ovog, osim jahanja u misiji gdje bas moras nekoga naganjati, bilo kakvo "drugo" jahanje se moze narihtat da uopce ne moras stiskat X 

BTW

Jel tko otključao hidden trophy imenom Paying Respects ? 

[Cole]

Kakav kraj trećeg chaptera Kriste Dragi Bože!

Mislim da se nikad od kada igram igre nisam osjećao kao u  "Blood Feuds, Ancient and Modern"...

Srce mi je htjelo iskočiti...

SPOJLER

Od prve sekunde kada smo se okupili u kampu pa krenuli s konjima, pa sve do dolaska na ranč, pa obračun, pa paljenje kuće i kada smo ostavili Catherine. Neznam kada me nešto oduševilo u gamingu kao atmosfera, napetost i genijalnost same misije.

[malimicek]

Ma di si tek ti 

Ostavit ces srce i suze na podu jos nekoliko puta

BTW igra ko online ? Ajmo nabacit potjeru...

[luyindula8]

Napokon nabavih RDR2, i krenuo sam jučer prelaziti story. Pa da iznesem prve dojmove. Za sada uglavnom same pohvale za igru, trenutno sam završio onu "pijanu" misiju u drugom Chapteru. Svaka čast onome ko ju je osmislio, meni je bila urlanje  .

Sviđa mi se mehanika i odnos s konjem, i što moraš brinuti o njemu. Dogodilo mi se tijekom misije da sam krivo procjenio visinu jedne uzvisine te sam pao dolje te mi je konj poginuo. Točnije, umirao je, a nisam imao onaj lijek da ga opravim te je izdahnuo. Pa sam morao nabavit novog konja i pokupiti sedlo tamo gdje je prvi poginuo. Jebeno  . Isto tako, briga i pridošenje kampu kroz novac, hranu i ostalo, održavanje i čišćenje oružja mi je isto ovako na prvu pozitivna stvar, vidjet ćemo hoće li dosaditi nakon nekog vremena.

Uglavnom, trebao sam si je i ranije nabaviti