Kao što sam i obećao, ide recenzija. Upravo završio GOTY verziju igre i dok su tu dojmovi i emocije.
Witcher 3 je bez sumnje jedna, ako ne i najbolja video igra ikada napravljena. Da li je to igra bez greške? Apslolutno da ne. Bugova ima, glitcheva tu i tamo, kao i nekih subjektivnih stvari koje mi se nisu dopale, ali dotaći ću se toga poslije. Nego postavlja se pitanje, šta to Witcher 3 ima, što druge igre nemaju? Odgovor je vrlo jednostavan. Detalji.
Kada sam tek počeo da igram Witchera 3 bio sam zapanjen činjenicom da sam mogao da slobodno pristupim bojnom polju koje smo vidjeli u promo trailerima. To me je pozitivno iznenadilo, a još više da sam otprilike i skontao na koji način su Geralt i Vesemir došli do kampa gdje igra počinje. Još jedna stvar koju sam primjetio je da Geralt uvijek rukom pomakne oklope od mača, jer fizika dužine oružja ne dopušta mačevima da stoje na leđima. Toliko mala sitnica, a jedna od onih koje druge igre ne rade. Možda zvuči glupo ali igra je puna tih sitnih detalja kao kad ostala ekipa witchera zajebava Geralta kako je ubio par Nilfgardiana sa riječima: "killing monsters" što potvrđuje da je jedan od prvih promo trailera ustvari dio priče i canon.
Igre jednostavno odiše ovakvim stvarima. Na ekspanziji Hearts of Stone sam za vjenčanje dobio skroz gotivno odijelo koje pripada Redanijanskim royal obiteljima. Bio sam iznenađen kad sam ga mogao obući na zabavu u drugoj ekspanziji Blood and Wine, i još sam više bio iznenađen kad sam dobio komentar na to isto odijelo. Život čine sitnice, poput rasta brade u real time-u na Geraltu i činjenice da kad je pustite, Yennefer vam dobaci lijep komentar za nju. I činjenica da svi NPC-evi poput Ciri, kada putuju na Sjever ili gdje je hladnije ponesu neko krzno ili nešto što liči na jaknu jer logika. Ne hodaju u istoj odjeći. Sela i gradovi u ovoj igri su realni, Ima oko 50-100 sela ravnomjerno raspoređenih sa normalnim brojem stanovnika koliko bi i živjelo u to vrijeme. Gradovi fakat izgledaju kao da hiljade ljudi živi tu. Imerzija je pojačana realnim svijetom u kojem se nalazite i u kojem imate realan broj stanovnika. Yap, život čine sitnice.
Prije nego se vratim na detalje i nastavim sa njima jer oni su bit igre, ukratko tehnički pregled.
Ne znam kako je na konzolama jer sam probao sam W3 običnu verziju na PS4 i bilo je "ok" sa čestim padovima na ispod 30fps. GOTY verzija koju sam igrao na i5 4460, 8GB rama i GTX 960 2GB je bila sa minimalnim brojem bugova i tek 2 glitcha koji su me natjerali da ponovo loadam igru. U 234 sata...to je impresivno. Igra se na mojoj konfiguraciji vrti pod konstantnim 60+ fps na high- very high. Prilično zadovoljan jer igra izgleda impresivno. Vjerujem da konzole pate od 30fps, ali za računar je ovo raj za oči. Dostupnost modova je dodatni plus.
Ovo je usput i jedina igra u kojoj nikad nisam koristio fast travel. Jednostavno sam uživao da jašem po cijeloj mapi i sve radim na taj način. Konj Roach je ubjedljivo najbolje napravljen konj ikada. Ima više karaktera nego pola likova u Skyrimu...zajedno. Za njega se i najviše bugova veže, ali me iskreno nije smetalo. Pičio sam ravno po putu i nisam pokušavao da ubrzam igru tako što ću da bugujem konja preko planina, pa nisam ni primjetio toliko problema. Jednostavno sam tokom ovih 6 mjeseci igrao ovu igru kao moju dnevnu dozu života jednog Witchera, i nekad sam znao uživati samo u jahanju. Kada ostavite Roacha, on ne stoji kao idiot. Nađe sebi nešto da jede, ode malo dalje od vas, pije vodu i ako je u pol takvog procesa, neće vas ni poslušati da dođe odmah. Ako vas okruže dok ste na njemu, baci vas i ode, boli ga briga. Dođe kasnije nekad
Posebno sam uživao u tome što svaki put kada na konju priđete nekom quest giveru ili pokrenete cut scenu, uvijek prvo prikažu animaciju vašeg silaženja sa konja. To su ti sitni detalji koji nisu morali da budu, ali su ipak tu. Ljudi pazili na sve.
Volite dobar soundtrack? Na pravom ste mjestu. Witcher 3 ima apsolutno nenadjebiv soundtrack. Putujete šumom i slušate laganu folklor muziku istočnih slavenskih naroda. Iznenada vas napadne grupa drownera i u pozadini počinje stara Bugarska ako se ne varam: "Oj Lazare". Nikada nisam pomislio da će se stara slavenska muzika toliko dobro uklopiti u neku igru, ali za sve ima prvi put. Posebno mi se dopada što sve ima svoju prepoznatljivu temu po ambijentu koji stvara. Crones vještice na primjer imaju nevjerovatno prljavu violinu koja vam diže svaku dlaku i ne možete da zaboravite njihovu temu, dok Wild Hunt predstavljaju više manje "Western" kulturu pa je kod njih umjesto slavic zvukova, više manje tipična western epic muzika. Jednostavno su sve pogodili. Jedan od najboljih i uz argumente, vjerovatno i najbolje napisani soundtrack za neku igru.
Žene u ovoj igri su Boginje. Ne znam za vas, ali CDPR je pogodio za koga pravi Witchera. Definitivno su pogodili publiku sa mnom. Svaka iole bitna cura u igri ima prelijepo dizajnirano lice, čvrsto tijelo, odličnu fashion liniju na sebi, visoke pete
i najbolje od svega, imaju nešto i pametno da kažu. Moje subjektivno mišljenje je da bi volio da je romansa u igri bila malo više razrađena. Možda čak i da sam vodio romansa opciju na avanture, ali to je ipak vrsta igre za Bioware. Witcher 3 nije party based igra, mada bi bilo jebozovno dobra kad malo bolje razmislim.
Ono malo vremena što i dobijete sa Triss i Yennefer su prokleto dobro urađeni. Jednostavno osjetite da nije mehanika u pitanju i da postoji nešto više između Geralta i Yennefer na primjer. I taman kada dobijete svoju dozu otrova one se teleportiraju i nema ih narednih desetine sati. Ipak mi je drago što je CDPR ispoštovao na kraju zadnje ekspanzije pa dobijete da zadnje trenutke provedete sa svojom romansa opcijom. Svako prokleto dobar koji jednostavno ne želite da završi.
Posebno sam uživao u quest dizajnu Witcher 3. Kada sam igrao npr Dragon Age III, stvarno sam mislio da je nemoguće open world igru ispuniti sa kvalitetnim contentom. Da takvo nešto nije moguće sa tehničke strane i da je ok da imamo bruku contenta kojem je jedini cilj da gubimo vrijeme na njega. Onda sam zaigrao Witcher 3 i yeap, oduvan ostao.
Odradio sam oko par stotina questova sigurno od kojih je jedno 50-100 bilo u fazonu kontrakta koje Geralt poduzme. To bi više manje bili najkvalitetniji side questovi koje sam ikada igrao. Kreativnost 10+ hladno. Posebno mi je drago što su i ti obični side questovi imali neke posebne cut scene i animacije koje ne vidite u drugim igrama. Pogotovo pozadinska priča. Da li da istražujete o samoubistvu mlade prije vjenčanja, ili pokušavate da shvatite zašto je supruga od lovca nestala, i koja je povezanost tog slučaja sa vukodlakom koji vreba okolo tog sela. Uvijek ima nešto interesantno da se radi. Filler contenta ima na pretek, i uradio sam sigurno oko 75% toga. Nije vezano za achievmente nikakve i možete preskočiti, ali uvijek ima dobrog loota.
Main Questovi su posebno dobro napisani. Bloody Baron quest je toliko kvalitetan da sam po sebi može da parira komplet pričama nekih video igara. Klišeja jednostavno nema. Svijet Witchera je brutalan i surov. Realan i nema lijepih stvari ni vijesti. Sve ima svoje posljedice i gotovo svaki quest ima nekoliko završetaka, koji ipak ne završe sretno za sve. Posebno mi se dopalo i pisanje villaina i nekih drugih karaktera. Možemo se svi složiti da su Crones vještice inspirisane babaroga pričama prije spavanja, nešto najstrašnije što se pojavilo u igrama. Cijelo vrijeme dok smo vodili dijalog, slušao sam njihovu temu u pozadini, gledao njihov dizajn i gledao kako mi se dlake dižu na rukama. Neopisivo dobar osjećaj i nešto što će mi zauvijek ostati urezano u glavi.
Ipak, najbitnija stavka svake igre je gameplay, ili barem tako kažu. Meni osobno nije, no ako vama jeste, Witcher 3 je tu izdominirao. Mišljenja su naravno različita, no elaborirat ću zašto je meni Witcher 3 melee borba i njen sustav nešto najbolje što sam doživio u nekoj igri. Naravno izuzetno je bitno napomenuti da sam igrao od početka na najtežem difficultyu jer je to ujedno i jedini način da se igra doživi kako treba i da borba bude kako je i namjenjena. Kad sretnete obične bandite i više manje ljude, nikad vam nije problem da ih pobjedite. Kako levelujete, vaše mogučnosti su bolje jer možete npr da odbijete njihove strijele nazad, ali je princip isti. Na bilo kojem levelu protiv bilo kojeg levela umirete od 2-5 udaraca i to je realnost. Samo se popravlja vaš skill. Svi udarci oponašaju Geralta po knjigama. Geralt pleše sa mačevima i fluidan je. Blokira svaki udarac, igra se sa protivnicima, izbjegava udarce, kontrira i elegantno završi svaku borbu. Pristup čudovištima je drugačiji. Ulja i bombe igraju bitnu ulogu i obično je dosta teže jer npd oređenu vrstu duhova možete ubiti samo ako ih ulovite u yrden što je magična zamka, ili ako imate bombu koja im da fizičku formu, i onda ih rascjepate mačem.
Poenta je da se Geralt nikada ne osjeća ni previše OP, ni previše slab. Vi ste oduvijek poznati Geralt koji je ujedno i poznat kao najbolji mačevaoc što i dokaže. Jednostavno napreduju vaše mogućnosti da eliminišete brže i bolje. Najteži difficulty je definitivno preporuka. Posebno mi se dopada što ovaj put imamo bolji izbor sa magijom (signs), napitcima i općenito stilovima borbe, pa je moguće sve probati kroz igru. Uživam u takvom pristupu. Za menje, dugo nije bilo boljeg gameplaya. Geralt radi piruete i spinove, ali nikada ne ispada iz balansa. Na vama je da naučite kako koji potez izgleda i da znate kada da se izmaknete i kada da počnete sa napadom. Svi potezi su prirodni i nema meni mrskih gluposti kada ljudi neprirodno brzo udaraju. Koristio sam samo i isključivo heavy attacks za dodatnu dozu imerzivnosti.
Posebno mi je drag dizajn oklopa u ovoj igri. Ima nekoliko slojeva i dimenzija. Npr na mom zadnjem grandmaster Wolven armoru, možete da vidite dijelove majce ispod, pa preko nje kožu, pa još jednu kožu, pa metal, pa remen itd itd. Sve je naslagano jedno na drugo i ima više slojeva. Ukratko, nikada nisam vidio bolji dizajn armora i sumnjam da ću ikada vidjeti osim ako igra ne dolazi direktno od CDPR-a.
Jedna od stvari koje su me iznenadile u ovoj igri su i ekspanzije. Druge kompanije bi vam ove ekspanzije ponudile kao čitave igre i prodale za 60 eura. Ovdje ih dobivate u goty izdanju za 25 eura i to se osjeća kao krađa jer content je nevjerovatno kvalitetan. Ja sam osoba koja nikada ne igra igre nakon što završi main story, ali ovdje sam jednostavno morao nastaviti. Kvaliteta se čak i diže na par trenutaka iznad main story-a. Prva ekspanzija Hearts of stone vam proširi originalnu mapu Velena i Novigrada i više manje se odlično uklopi sa samom igrom. Druga već donosi čitavu jednu novu regiju koja je po veličini impresivna i može da stoji kao stand alone game po contentu. Samo sam tamo proveo oko 40 sati. I više nego zadovoljan. Svi ostali DLC-evi su besplatni i donose razne stvari u igru poput drugačije odjeće za ključne NPC-eve pa sve do novih setova oružja i oklopa. Za svakoga po nešto.
I za kraj..stvarno ne znam da li je ova igra savršena objektivno gledano. Svako ima svoje prioritete, ali po nekom mom skromnom mišljenju, a igram RPG igre od 2001 godine...ova igra je savršena. Stvarno ne znam kako ću igrati išta drugo nakon ovoga. Ne znam kako igrati svu tu neinspirativnu hrpu smeća kojom nas truju svaki dan. Kako da čovjek igra igre koje su jedno te isto i samo kopiraju prošlu u apsolutnom svemu. Witcher 3 GOTY je igra generacije. igra koja će obilježiti jedno vrijeme i općenito RPG žanr. Igra koja je donijela revoluciju u video igre i napravila sve tako prokleto savršenim. Igra gdje drugi developeri moraju da govore da će se potruditi da njihova bude slična, i opet failaju. Nešto što je gotovo nedostižno trenutno. Svaki detalj je upraćen pa čak i achievmenti koje je moguće sve dobiti na prvom prelasku bez da moram da grindam 10 različitih prelazaka.
Ukratko, ova igra je sve. Ova igra je ljubav. GOTY verzija za PC ima barem od mene čistu 10/10.
CDPR...hvala vam što ste ovo napravili sa ovoliko ljubavi. Šest mjeseci i 234 sata uživanja u ovom čudu od igre. I to je samo prvi playtrough. Hvala vam na odlično uloženom omjeru platiš-dobiješ. Uništili ste sve druge igre i pogotovo njihove DLC-ove i "ekspanzije" koje su pranje novca nad nama, mušterijama.
Hvala vam još jednom. Ja sam zaplakao na kraju :)
Imam još bruku riječi da napišem ali ne mogu više. Dosta od mene :)