Horizon: Zero Dawn ima ono nešto što će vas natjerat čak i da kupite konzolu, samo da odigrate digitalnu ljepotu Guerrilla Gamesa.
Prošlo mi je više od osam mjeseci od prvog prelaska Horizon Zero Dawna, no tada još nisam bio spreman na konkretne dojmove, jer sam rushao kroz igru...
Devet mjeseci poslje, kao što bebe dolaze na svijet nakon začeća, evo i reviewa, meni predrage PS4 ekskluzive...
Ovog puta kompletan prelazak uz Complete Edition, koja veže i Frozen Wild DLC... Što se igara tiče, a i ostalih medija (serije i filmovi) imam kratkotrajno pamćenje, pa dosta toga i zaboravim ako nije baš meni osobno jako upečatljivo bilo. No ipak najnegativnija strana u drugom prelasku kod HZD-a mi je upravo taj slow burn, spori početak, kojeg sam ama baš cijelog zapamtio i prvi put. Tako da mi je igra bila dosta dosadnjikava u prvih desetak sati dok nisam pohvatao ozbiljnije questove, dobio bolje skillove. Jedini ozbiljni problem s igrom su mi bili dosadni side questovi koji nemaju veze s igrinom core pričom. Onog trenutka kad počnemo odmotavat priču i posjećivat razno razne lokacije Old Ones-a tu mi igra postaje TOP. Čak sam onda počeo skupljat i preslušavat sve audio logove i holograme. HZD je opće prihvaćena ekskluziva koje rijetko koga ostavila ravnodušnim, no činjenica jest da je igra poligon za hvatanje screenshota koji ostavljaju bez daha. Cauldronovi gdje su mašine napravljene su priča za sebe; jako kvalitetan kontrast svemu ostalom u igri...
Ono što je meni bitno kod Horizon Zero Dawna da developer nije napravio priču da naš glavni junak, u ovom slučaju junakinja se bori protiv mračnih sila svijeta i na taj način ispliva kao junak priče kako smo spasili svijet, nego je priča puno osobnija. Upoznajemo Aloy kroz njezino rođenje pa kroz sve odluke koje zajedno donosimo tokom igre. Aloy je prekrasna i iznutra i izvana. Iako je sam stari TR fan i fan Lare itself, Aloy je već s ovom jedinom svojom igrom, karakterno kudikamo jači i bolji lik, meni osobno i zanimljiviji. Aloy je beskompromisna djevojka, koja želi dvije stvari; biti prihvaćena od društva i saznati svoju prošlost, kako bi se mogla posvetiti svojoj budućnosti. Ono što sam shvatio tek nakon drugog igranja, jest to da mi uvod u igru i briga Rosta nad nama tj. Aloy tek kasnije sjeda malo emotivnije nego što jest to tada. U prvom prelasku sam trebao vratiti igru i konzolu s posudbe pa kao što rekoh dosta sam rushao kroz igru. U prvom prelazu neznam jesam li uopće posjetio koju cauldrons lokaciju na mapi. Tako da mi je iskustvo drugog igranja u toliko bio bolji, jer su mi cauldronovi fantastičane lokacije.
Uživancija hvatanja screenova još je dodatno briljatno iskustvo koje nudi Horizon Zero Dawn. Photomode je jako moćan alat za hvatanje SS-a u ovoj igri. Nudi širok spektar mogućnosti i poprilično je lako izgubit minute, pa i sate u igrinom photomode-u. A uz prekrasne vizuale koje očito nemogu dovoljno nahvalit, imamo i melankoličnu glazbu koja je totalno pogođena. Ono gdje me igra puno manje oduševila jesu oružja i borba. Arsenal oružja nije prevelik, a dosta njih mi je neimpresivno. Borba dobro izgleda, ali isto nije preduboka i raznolika. Skoči za slow motion, kao i ukliži iz sprinta i to je manje više to. Čak da su ubacili one special takedowne kakve ima Batman serijal i sad novi Marvel's Spider-Man bilo bi nekako bar vizualno upotpunjeno iskustvo. Ovako mi je ostao gorak okus tokom igranja što se tiče tih borbenih gameplay trenutaka. Sjetio se da apsolutno moram spomenuti tehniku penjanja i kako je dobro izvedeno. Iako su mi neke side misije malo sjebavale imerziju i ugođaj u igri, bio mi je apsolutni užitak skupljati power cellove za posebno odjelo u igri. Takvih stvari u ovakvim igrama treba definitivno biti više.
Sjećam se kao i kod prvog prelaska, da mi interes za igru skače za 100% gore čim upoznamo Sylensa. Inače jako volim tog glumca, ali tu je toliko savršeno pogođen u cast, da je to nevjerojatno. Savršen glas čovjek ima i kad ga čujem nekad random kroz focus baš mi izmami osmjeh na lice. Cijela priča oko njega i njegova uloga mi je baš jako dobra. Kako se priča odmotava, tako mi cijeli taj plot i sva pozadina sjeda na svoje mjesto. I kada bih zaboravio na vizuale koje igra nudi, najviše se sjetim priče i kako je dobro napisana i prezentirana. S krajem igre sam također jako zadovoljan i jako puno očekujem od nastavka. A igrinu Complete Edition verziju preporučam apsolutno svima; Frozen Wilds se mora odigrat...
Frozen Wilds opako izgleda i jako je dobar dodatak na main priču i igru. Štoviše jedna od glavnih misija, mi je bolja nego li ijedna misija u glavnoj igri. Likovi u Frozen Wildsu su dosta bolji nego li u main igri, izuzev Sylensa. U Frozen Wildsu, su mašine nešto opakije, pametnije i koriste neke nove fore kako bi preuzele svijet. Ali i mi imamo neke nove fore u obliku novih oružja, koja su fora prvih par minuta u borbi, a kasnije se sve svodi na isto. Opet ponavljam fali mi još malo dubine u toj borbi i bila bi fenomenalna. FW ima predivno dočarane zimske predjele i dobar je izgovor da se vratite igri, ukoliko ga niste zaigrali.
