HCL.hr forum
Gaming => Videoigre => Autor teme: moordrak - 11. Rujan, 2019., 17:36
-
GreedFall je akcijski RPG singleplayer fantasy tipa nastao u studiju francuske ekipe Spiders prethodno znane po igrama Of Orcs and Man(2012.) i The Technomancer(2016.) Radnja je smještena u barokno -klasicističku okolinu sličnu onoj u europi u 17.-om stoljeću. Magija, viteštvo, vilenjaci karabini i mačevi uz hrpu intriga, odličnog lorea i puno sitnica uz glavnu priču, igrača drže zainteresiranim za daljnji napredak.
Nadam se da ste nekad iskusili onaj posebni osjećaj kada vrijeme stane, a desetak sati prođe u dahu. Ono što je pomalo nepoznata ekipa studia Spiders izvela u prvih nekoliko sati prijelaza GreedFalla, ugodno me iznenadilo: prvo pokretanje i ostao sam prikovan pred TV-om sa kontrolerom u rukama do sitnih noćnih sati. Vjerojatno nisam objektivan jer igre tipa Baldurs Gate, Icewind Dale, Neverwinter Nights,Gothic, Fable, The Elder scrolls, Dragons age su moj kruh i voda, a GreedFall, GreedFall im jako nalikuje. Možda pretjerujem, ali siguran sam da ću desetke sati provesti u ovoj igri bez ikakve grižnje savjesti.
Imam koju godinu zato razno-razne linearne napucačine i masivni multiplayeri ne ostavljaju dubok trag u mojem sjećanju. Greedfall je za sada najzanimljivija igra koju sam igrao ove godine.
Igru počinjemo u donjem desnom kutu. Ovo je cijela mapa, a u nastavku eto i nekoliko screenova iz same igre.
(http://i.imgur.com/M47676J.jpg) (https://imgur.com/M47676J)
(https://i.imgur.com/Qx0Ju0w.jpg)
(https://i.imgur.com/TN1gNDo.jpg)
(https://i.imgur.com/XANlD7c.jpg)
(https://i.imgur.com/CGSTh7g.jpg)
(https://i.imgur.com/9ZQ24CO.jpg)
(https://i.imgur.com/fVi2rje.jpg)
-
U igri sam kojih 4-5 sati. Tek sam dosao na otok. Igra ima ono nesto, ali ima i puno propusta koje mozemo prikaciti malom budetu (Greedfall je AA igra, ne AAA). Graficki ne izgleda lose. Dapace, zna biti stvarno lijepa. Facijalne animacije su iz 2010te. Combat je zabavan kada ga se savlada. Ono sto mi ubija imerziju su glupavi izbor trenutka za dijalog. Npr., tek sam upoznao jednog zenskog lika, progovorili cca 20 recenica, a u slijedecem razgovoru imam mogucnost pitati kako joj je tata iako ga ona nigdje nije jos spomenula. D fak? Unutrasnjost, tj. prostorije, se ponavljaju. Izmjeni se raspored namjestaja, ali je u principu ista soba. Svijet je isprazan, a razlicitih protivnika ima na prste jedne ruke. I onda opet - jedva cekam doci doma s posla, sterat dijete u krevet i igrat dok mi oci me ispadnu. Eto. To je Greedfall. Igra s puno propusta zbog malog budeta, ali ogromnog duha.
-
Na rubu sam odustajanja od Greedfalla. Nazalost... Questovi su dosadni za popizdit. Razgovori do unedogled, slijedi quest mark od tocke A do tocke B, vrati se na tocku A, opet do tocke B. Uopce nemam osjecaj da su moje odluke bitne. Dapace, uopce nemam osjecaj da donosim neke odluke. Moj lik odgovara za mene i sam formira svoja misljenja. Hocu reci; ne mogu odabrati igrati kao totalni badass, ili pozitivac. Mozda kasnije postaje bolje? Ne znam. Igra li itko, pa da jos ostavi svoje dojmove?
-
Na rubu sam odustajanja od Greedfalla.
Probaj preskočiti side questove, ima ih koš i još i ganjaj glavnu misiju. Za čas odlutaš sa glavne misije.
Inače igram ovakve igre opsesivno-kompulzivno, bez kraja i konca paaaaa znaš ono, najdraže mi je kada su sve main i side misije očišćene, kada imam apsolutno svu opremu, komponente, atribute... :loludara:
Ovo je prvi novi RPG IP od Elexa i Horizon Zero Dawna iz 2017. koji napokon opravdava u punom smislu riječi ono slovo R iz kratice žanra. Trenutno sam na nekih 50-ak sati, a još uvijek jedva čekam zaigrati dalje :clap:
Prošao sam fazu građenja ekonomije u vidu sakupljanja svega i svačega. Trenutno sam prilično moćan i nemam potrebu za daljnjim nadograđivanjem lika zato sam se posvetio zadacima. Nakon toliko sati, bilo bi lijepo privesti Greedfall kraju. Priča se fino razgranala. Znam štošta. Nevjerojatno, ali autori me još uvijek uspijevaju iznenaditi fabulom. Oduševilo me što je tim Spiders napravio nevjerojatno ambicioznu igru koja može bez problema stati rame uz rame sa najvećim RPG naslovima današnjice. Ne govorim o postignućima koje definiraju žanr, ali opet, ogromna većina implementiranih mehanika funkcionira savršeno! Recimo zamjena odjeće kada si u određenom dijelu kojeg kontrolira neka frakcija omogućava stelth pristup, stealth eliminacije, uporaba cijele hrpe kontrola preko tactical izbornika, odličan crafting,sistem trgovine, putovanja, kontrolnih točaka, navigacije, izmjena dana i noći, ovisnost između doba dana i zadatka. Sve čega se dotakneš ima neke opcije štelanja. Nirvana za svakog pravog old-style RPG obožavatelja.
Facijalne animacije su, pa, :fpalm:
Ebat ga. Ne može sve biti savršeno. Odmah u startu je bilo jasno kako se ovdje ne radi o visokobudžetnom AAA naslovu po kojem može pimplati 300 ljudi 24 sata dnevno stoga smo znali što možemo očekivati. Grafički stil igre mi se izuzetno dopada. Očekivao sam daleko više problema po tom pitanju, a na kraju, tu i tamo koje zapinjanje i do sada niti jedan jedini ozbiljni ispad. Jedino mi nedostaje photo mod. Ima tu dosta materijala za slikanje :) Bez obzira na nedostatke, Greedfall mi je je pravo iznenađenje i osvježenje ove godine. Glavni konkurent je bio Borderlands 3 ali upravo taj broj 3 me j*eno odbija. Varijacija na temu, treći puta. Em, ne za 550kn. Kad bude na žestokom popustu, a i onda ću razmisliti. Code Vein mi je izgledniji za nabavu :) Doduše, treba imati želudac za Bandai Namco...
Razgovori do unedogled
.
Ima jako puno dijaloga, slažem se. Nisam još počeo skipati dijaloge sa glavnim likovima ali recimo razgovore sa trgovcima odavno preskačem. Kada malo razmislim, ovaj RPG JAKO nalikuje table-top igrama što će ga reći, nekima bi mogao biti vrlo dosadan.
Iskreno, uživam u svakom dijalogu, svakoj riješenoj intrigi (a ima ih cijela hrpa ako ne pratiš isključivo main story) i svakom novom dijelu priče kojeg otkrijem. Ne mogu vjerovati da je ovo napravio tim od svega tridesetak ljudi.
Svijet je isprazan, a razlicitih protivnika ima na prste jedne ruke.
Volim gurnuti nos u svaku rupu, otvoriti svaku škrinju, naći baš svaki skriveni kutak. Ima dosta reckliranja, ali opet, dovoljno različitosti za daljnje istraživanje. Recimo palače, sve su istog tlocrta. Ona u Hikmetu ima nekih skrivenih soba koje su u drugim palačama nedostupne i obratno; nekih soba u Hikmetu nema. Možda više zamjeram nemogućnost skakanja i postojanje cijele hrpe nepotrebnih nevidljivih zidova. Provlačenja kroz uske prolaze u stijenama (uvjetovano atributom intuicije, čini mi se), hodanje po dasci (isto uvjetovano intuicijom), otkrivanje novih prolaza u drugom posjetu istoj lokaciji, močvare, slapovi, brda i doline, bujna vegetacija, brodovi, luke, gradovi sela, sela starosjedioca, na kraju sami starosjedioci, rudnici, pećine, ruševine, skrivena svetišta sa skill pointovima sve mi to nikako ne spada u "isprazan" svijet osim ako igrač nema baš nikakvu želju istraživati svoju okolinu.
Neprijatelji? Probati ću se prisjetiti: tri-četiri vrste "vukova", pet-šet vrsta hm.. "guštera", nekoliko vrsta šišmiša, nekoliko vrsta stelth-ukopavajućih čudovišta, nekoliko vrsta ala krokodil čudovišta, nekoliko tipova otrovnih recimo iguana, pa lisice, fazani (ne spominjem ih bez veze), interesantni minibossevi. Razbojnici su malo tupasti ali isto ih ima nekoliko tipova. Si probao borbu u areni? Kada imaš prave atribute i pravo oružje, Piece of Cake. Čak i na ultra težini :) Potamburaš ih po brzom postupku :) Evo to mi je malo žao što arenu nisu napravili izazovnijom, možda čak više kao after-story content.
ne mogu odabrati igrati kao totalni badass, ili pozitivac
Nakon levela 15 posve je svejedno kako igraš jer udarci su (kada svladaš mehaniku) više-manje one-shot-kill. Barem kod mene. Imam nekoliko legendarnih oružja sa opakim damage counterom (craftao sam sve upgrejde na ljubičasto), imam najjači karabin u igri (barem za sada) i skoro svu legendarnu opremu (nemam jedino legendarni plašt ilitiga cape ). Realan problem kod opreme predstavlja balans. Atributi diktiraju što možeš equipati pa se često dogodi kratki spoj na relaciji bolje oružje/oprema-potrebni atributi. Neznam koliko ću daleko dogurati sa levelima čak ne znam niti koliko ih ima, ali realno, već sada (l26) nisam naletio na neprijatelja kojeg ne mogu ekspresno poslati na drugi svijet...Trenutno sam kako rekoh, level 26 i za sada sam jednom mijenjao klasu. Prvo sam bio mag (naravno), sada sam warrior. Igra dopušta reset svih atributa. Dobiješ kristal kada ubiješ čuvare područja, recimo jedan si dobio prije nego si došao na otok, u bitci sa zatočenim čuvarom. Neću spojlati dalje.
uopce nemam osjecaj da donosim neke odluke
Upravo sam prošao jedan dio koji je očito vezan uz trofeje ( skopčao sam njuškajući po trofejima da je moguće odabrati drugačije ). Mogao sam dakle drugačije postupiti što bi značilo, drugačiji balans prijatelja i neprijatelja. Mislim da imam save prije ove važne odluke pa ću valjda uspjeti dobiti ostale trofeje. Koliko sam shvatio, kada si u dobrim odnosima sa kompanjonima/frakcijama, dobiješ nove opcije dijaloga i dodatne crafting/ability bodove. Trenutno, nisam u dobrom odnosima sa Siorom, Aphrom, Nautsima i Bridge Aliancom. Ostao mi je kompletni Hikmet za odraditi kao i kompletna Aphrina priča te dio Petrusove priče (majka kardinalka). Mislim da sam otkrio pozamašan dio mape ali nemam osjećaj da se priča približila kraju. Vidjeti ćemo.
-
Tnx na ovom stvarno iscrpnom odgovoru! :piva:
Mislim da se nismo skuzili u nekim dijelovima:
1. Mislim da varijacija vuka, tj. boja krzna, bas i ne spada u broj neprijatelja. To je vuk... Uvijek ce biti vuk. Nikada nece biti kozlic. :ne: Igra ima varijacije istih neprijatelja. Nema vise “vrsta” neprijatelja.
2. Kada kazem bad ass, ili pozitivac, onda mislim na to da ne postoji odluka u dijalogu kojom cu biti zao, ili dobrica. Nesto kao renegade/paragon u Mass effectu.
3. Svijet ne odlikuje zivotom. Hocu reci, nikada neces naletiti na nekog domoroca koji hoda tu sumom s kojim mozes razgovarati/trgovati. Gradovi i sela imaju 2 i pol NPCa od kojih je 90% staticno. Nista ne rade. Samo stoje, ili sjede. Uglavnom stoje.
4. Questovi su walking simulatori od A do B, pa natrag do A. Tu i tamo C, D i E, pa nazad na B da zavrsis na A. S tonom dosadnih dijaloga. Ja bih rekao da su side questovi koje sam do sada vidio zamaskirani fetch questovi. Ne fetchaš, vec puno hodas...
Ne znam. Nastavit cu jos neko vrijeme, ali mislim da ga necu zavrsiti. Jednostavno je igra dosadna. Kazem, mozda grijesim.
Edit:
Ukazao bi na jedan stvarno, po meni, veliki propust. Igra se hvali kompletiranjem misija na vise nacina. Igrao sam jedan sidequest u kojem sam morao vratiti nekakve table/kamenje s uklesanim nekakvim svetim rijecima, ili sto vec. Da ne spoilam puno; table treba uzeti domorocima i vratiti jednoj od frakcija. Domorodac neda. Reko ok. Secem okolo i iza manjeg brda stoje te table na nekom podestu. Reko, super, ukrast cu ih i aj bok. Dosuljam se do tabli, a kad ono nista. Nema opcije za uzeti prokleto kamenje koje tu stoji, a domoroci nema sanse da bi me vidjeli, jer su iza ugla. D fak?????
-
Evo, ja sam u postu nabrojao najmanje deset RAZLIČITIH neprijatelja razasutih po cijelom svijetu.
Neznam, koliko misliš da bi ih trebalo biti? Na tisuće? Spomenuo sam arenu. Tamo su svi na hrpi pa ih pobroji. Varijacija na temu isto spada po raznolikost jer je ta varijacija toliko različita kako po oklopu, tako po načinu borbe i "snazi" da je možeš okarakterizirati kao posebnu vrstu. Vjerojatno si mislio na tip neprijatelja. Da. Ako ćemo tako gledati, imamo regularne živine tipa ovce, koze, lisice, jelene, lagano mutirane "regularne" živine ilitiga čudovišta i guardiane tj, žestoko mutirana "čudovišta", što bi ga bili bossevi i sa druge strane "regularne" ljude. Nema nekih nadnaravnih bića koje smo u ovakvim igrama naučili gledati. Nije li ovo malo previše generaliziranja? Sve bi RPG-ove onda mogao tako okarakterizirati. ME bi tako bio plitak do bola. Ljudi, dobri alieni i loši alieni. Točka. Nadam se da me kužiš u kojem smjeru idem.
Dobro smo se razumjeli oko baddass termina. Biti "zao" zapravo ne možeš biti u pravom smislu riječi. Jednostavno takvi odgovori nisu ponuđeni. Možeš biti, što bih ja rekao, "otrovan" u razgovoru ali to baš nije isto, slažem se. Svejedno, gubiš poene kod suputnika odnosno kod frakcija. Nosi li to kakve posljedice, mogu samo potvrditi, nosi. Dok sam kroz određene misije skupljao "pozitivne" bodove na račun starosjedioca, oslobađajući ekipu znanstvenika, slučajno sam ubio jednog "divljaka" . Doslovno. Napao sam ga iz steltha, a nisam trebao. Nakon idućih par misija, gazdarica tog klana mi je zamjerila i morao sam je napasti kako bi mi rekla informaciju potrebnu za idući quest. Zaradio sam naravno nekoliko negativnih bodova na račun tog okršaja. Bilo je tako, ako se sjećaš u Dragon Ageu. Zapravo do samog kraja ilitiga endgame-a nisi znao na čemu si. Nisam još došao tako daleko u Greedfallu i uopće ne znam ima li takvih zapleta u njemu. Ako ću suditi po trofejima, ima. Iskreno, ne želim sebi niti drugima ništa spojlati. Inače, taj renegade/paragon đir iz ME mi se nikada nije pretjerano sviđao jer sam baš morao forsirati određeni smjer odnosno birati odluke koje inače ne bih birao po intuiciji. Točno si u svakom trenutku znao na kojoj si strani. Ja ti zapravo volim troličnost u ovakvim igrama: jedno mislim, drugo radim , a treće govorim :) Na kraju, sve je kulminiralo planiranim scenarijem sa istim završetkom bez obzira na odabir i zapravo jedino su u witcheru loši odabiri rezultirali "lošim" krajem. Zanimljivo, i Eelx je imao sličnu formulu ali ta Piranha Bytesova igra je većini prošla ispod radara.
Dobro, kako bi bi ti odradio questove? Ili imaš fetch tip uberi tri tratinčice tu iza ugla, iskopaj crva sa ljubičastim repom na trećoj planini ispod druge klade lijevo i vrati se nazad questgiveru ili imaš odi na točku a odradi nešto, odi do točke b otkrj što treba napraviti, aktiviraj točku c kako bi se pojavila točka D i vrati se nazad sa reportom da si sve to napravio. Questovi su bit RPG igara i tu mehaniku ne možeš posebno mijenjati ili biti radikalno inventivan. Ono što možeš je smanjiti njihov broj. Zato su uvedene puzle, qestovi koji traju od početka do kraja određenog segmenta igre, questovi koji se aktiviraju ako ih otkriješ, questovi vezano samo uz određenu frakciju itd. Sve to Greedfall ima. Okvirno se slažem da na putu kroz Greedfall ima puno repetativnosti, no opet se sve svodi na odabir. Ako ne želiš, ne moraš raditi određene stvari. Svi imamo drugačiji stil igranja. Upravo je u tome čar pravih RPG-ova. Ja volim isprobati baš sve opcije koje mi se nude. Zato imam hrpetinu sejvova kako bih mogao birati različite smjerove grananja priče. Istina, ponekad je to malo komplicirano za popratiti. Samo proletjeti kroz priču kako bih rekao da sam igru prešao mi je čisto bezveze. Radije ću je prestati igrati.
Poanta je da se nisi uspio dovoljno opustiti i povezati sa likovima i pričom zato ti je Greedfall dosadan. Tu nažalost nema pomoći. :wildboy: Bitno je sudjelovati :) Jel' tako. :mrgreen:
Ugl, imaš :piva: ako si me uspio popratiti do kraja posta :) :thumbs:
-
čovjek želi reći da ako imaš bijelog vuka u igri koji je recimo u snježnom području i onda se spustiš u doline di je zeleno pa vidiš smeđeg vuka da je to jedan te isti neprijatelj sa možda različitim hp barom, ali istim setom animacija, istim napadima, istim AI. želi reći da ima malo raznovrsnosti u dizajnu protivnika.
npr witcher ima drownere, fledere, alpove, vukodlake, bloodzoegere, ghoulove, alghoulove, griffine, harpije, mud hagove, vukove, wargove, divlje pse, itd itd. Svaki od njih se drugačije ponaša, drugačije napade ima, drugačije animacije.
dok WoW ima recimo ptice, svinje, harpije, murlocke koji su u svakoj regiji drugačijeg levela i drugačije obojani tj s drugačijim teksturama, ali imaju jedan te isti set ponašanja. mislim da je to htio reći po pitanju neraznovrsnosti neprijatelja.
-
čovjek želi reći da ako imaš bijelog vuka u igri koji je recimo u snježnom području i onda se spustiš u doline di je zeleno pa vidiš smeđeg vuka da je to jedan te isti neprijatelj sa možda različitim hp barom, ali istim setom animacija, istim napadima, istim AI. želi reći da ima malo raznovrsnosti u dizajnu protivnika.
npr witcher ima drownere, fledere, alpove, vukodlake, bloodzoegere, ghoulove, alghoulove, griffine, harpije, mud hagove, vukove, wargove, divlje pse, itd itd. Svaki od njih se drugačije ponaša, drugačije napade ima, drugačije animacije.
dok WoW ima recimo ptice, svinje, harpije, murlocke koji su u svakoj regiji drugačijeg levela i drugačije obojani tj s drugačijim teksturama, ali imaju jedan te isti set ponašanja. mislim da je to htio reći po pitanju neraznovrsnosti neprijatelja.
Tocno to sam htjeo reci! Tnx!
-
Evo, ja sam u postu nabrojao najmanje deset RAZLIČITIH neprijatelja razasutih po cijelom svijetu.
Neznam, koliko misliš da bi ih trebalo biti? Na tisuće? Spomenuo sam arenu. Tamo su svi na hrpi pa ih pobroji. Varijacija na temu isto spada po raznolikost jer je ta varijacija toliko različita kako po oklopu, tako po načinu borbe i "snazi" da je možeš okarakterizirati kao posebnu vrstu. Vjerojatno si mislio na tip neprijatelja. Da. Ako ćemo tako gledati, imamo regularne živine tipa ovce, koze, lisice, jelene, lagano mutirane "regularne" živine ilitiga čudovišta i guardiane tj, žestoko mutirana "čudovišta", što bi ga bili bossevi i sa druge strane "regularne" ljude. Nema nekih nadnaravnih bića koje smo u ovakvim igrama naučili gledati. Nije li ovo malo previše generaliziranja? Sve bi RPG-ove onda mogao tako okarakterizirati. ME bi tako bio plitak do bola. Ljudi, dobri alieni i loši alieni. Točka. Nadam se da me kužiš u kojem smjeru idem.
Dobro smo se razumjeli oko baddass termina. Biti "zao" zapravo ne možeš biti u pravom smislu riječi. Jednostavno takvi odgovori nisu ponuđeni. Možeš biti, što bih ja rekao, "otrovan" u razgovoru ali to baš nije isto, slažem se. Svejedno, gubiš poene kod suputnika odnosno kod frakcija. Nosi li to kakve posljedice, mogu samo potvrditi, nosi. Dok sam kroz određene misije skupljao "pozitivne" bodove na račun starosjedioca, oslobađajući ekipu znanstvenika, slučajno sam ubio jednog "divljaka" . Doslovno. Napao sam ga iz steltha, a nisam trebao. Nakon idućih par misija, gazdarica tog klana mi je zamjerila i morao sam je napasti kako bi mi rekla informaciju potrebnu za idući quest. Zaradio sam naravno nekoliko negativnih bodova na račun tog okršaja. Bilo je tako, ako se sjećaš u Dragon Ageu. Zapravo do samog kraja ilitiga endgame-a nisi znao na čemu si. Nisam još došao tako daleko u Greedfallu i uopće ne znam ima li takvih zapleta u njemu. Ako ću suditi po trofejima, ima. Iskreno, ne želim sebi niti drugima ništa spojlati. Inače, taj renegade/paragon đir iz ME mi se nikada nije pretjerano sviđao jer sam baš morao forsirati određeni smjer odnosno birati odluke koje inače ne bih birao po intuiciji. Točno si u svakom trenutku znao na kojoj si strani. Ja ti zapravo volim troličnost u ovakvim igrama: jedno mislim, drugo radim , a treće govorim :) Na kraju, sve je kulminiralo planiranim scenarijem sa istim završetkom bez obzira na odabir i zapravo jedino su u witcheru loši odabiri rezultirali "lošim" krajem. Zanimljivo, i Eelx je imao sličnu formulu ali ta Piranha Bytesova igra je većini prošla ispod radara.
Dobro, kako bi bi ti odradio questove? Ili imaš fetch tip uberi tri tratinčice tu iza ugla, iskopaj crva sa ljubičastim repom na trećoj planini ispod druge klade lijevo i vrati se nazad questgiveru ili imaš odi na točku a odradi nešto, odi do točke b otkrj što treba napraviti, aktiviraj točku c kako bi se pojavila točka D i vrati se nazad sa reportom da si sve to napravio. Questovi su bit RPG igara i tu mehaniku ne možeš posebno mijenjati ili biti radikalno inventivan. Ono što možeš je smanjiti njihov broj. Zato su uvedene puzle, qestovi koji traju od početka do kraja određenog segmenta igre, questovi koji se aktiviraju ako ih otkriješ, questovi vezano samo uz određenu frakciju itd. Sve to Greedfall ima. Okvirno se slažem da na putu kroz Greedfall ima puno repetativnosti, no opet se sve svodi na odabir. Ako ne želiš, ne moraš raditi određene stvari. Svi imamo drugačiji stil igranja. Upravo je u tome čar pravih RPG-ova. Ja volim isprobati baš sve opcije koje mi se nude. Zato imam hrpetinu sejvova kako bih mogao birati različite smjerove grananja priče. Istina, ponekad je to malo komplicirano za popratiti. Samo proletjeti kroz priču kako bih rekao da sam igru prešao mi je čisto bezveze. Radije ću je prestati igrati.
Poanta je da se nisi uspio dovoljno opustiti i povezati sa likovima i pričom zato ti je Greedfall dosadan. Tu nažalost nema pomoći. :wildboy: Bitno je sudjelovati :) Jel' tako. :mrgreen:
Ugl, imaš :piva: ako si me uspio popratiti do kraja posta :) :thumbs:
Citajuci tvoj post opet si me zainteresirao za igru. Mozda zaista jesam samo zagrebao povrsinu. A nista... Nastavit cemo. :thumbs:
-
npr witcher ima drownere, fledere, alpove, vukodlake, bloodzoegere, ghoulove, alghoulove, griffine, harpije, mud hagove, vukove, wargove, divlje pse, itd itd. Svaki od njih se drugačije ponaša, drugačije napade ima, drugačije animacije.
dok WoW ima recimo ptice, svinje, harpije, murlocke koji su u svakoj regiji drugačijeg levela i drugačije obojani tj s drugačijim teksturama, ali imaju jedan te isti set ponašanja. mislim da je to htio reći po pitanju neraznovrsnosti neprijatelja.
Ebenti... Vidiš , sada si me baš zapalio odgovorom. Nije mi dao vrag mira, eto imena iz mog Codexa.
Ulgs and Vailegs ( najsličnije vukovima, vukodlacima 4 tipa)
Andrigs and Antrig (nešto ala bizoni , a druga podvrsta kao bodljikave svinje, ponovno 4 tipa)
Dosantats (rekli bi vampirski šišmiši. 5 tipova)
Tenlans and Yorglans (recimo nešto kao visoke oklopljene iguane, 6 vrsta)
Lewolans, Lewoilgs and Lanvras (ovo bi recimo ličilo krokodilima i velikim gušterima , 4 vrste )
Common Fauna (fazani, lisice, ovce i jeleni)
Nadiag, The guardians of Teer Fradee (ja ih imam 6 komada, svi su različiti i svi su ubojiti, bossevi)
Uglavnom, sve ove skupine i većina podvrsta imaju drugačije napade ali da, eto ispalo je sve skupa 13 generalnih vrsta i 33 podvrste. Možda sam ja malo generalizirao, ali siguran sam da bi Greedfall bio jednako bogat faunom puput Witchera ili WOW-a da ga je radilo još stotinjak ljudi :) Mislim da je ovo sasvim zadovoljavajući broj. Zanimljivo, osim vukova, i vukodlaka i "standardnih" životinja, sva ostala čudovišta su prilično uniq.
-
npr witcher ima drownere, fledere, alpove, vukodlake, bloodzoegere, ghoulove, alghoulove, griffine, harpije, mud hagove, vukove, wargove, divlje pse, itd itd. Svaki od njih se drugačije ponaša, drugačije napade ima, drugačije animacije.
dok WoW ima recimo ptice, svinje, harpije, murlocke koji su u svakoj regiji drugačijeg levela i drugačije obojani tj s drugačijim teksturama, ali imaju jedan te isti set ponašanja. mislim da je to htio reći po pitanju neraznovrsnosti neprijatelja.
Ebenti... Vidiš , sada si me baš zapalio odgovorom. Nije mi dao vrag mira, eto imena iz mog Codexa.
Ulgs and Vailegs ( najsličnije vukovima, vukodlacima 4 tipa)
Andrigs and Antrig (nešto ala bizoni , a druga podvrsta kao bodljikave svinje, ponovno 4 tipa)
Dosantats (rekli bi vampirski šišmiši. 5 tipova)
Tenlans and Yorglans (recimo nešto kao visoke oklopljene iguane, 6 vrsta)
Lewolans, Lewoilgs and Lanvras (ovo bi recimo ličilo krokodilima i velikim gušterima , 4 vrste )
Common Fauna (fazani, lisice, ovce i jeleni)
Nadiag, The guardians of Teer Fradee (ja ih imam 6 komada, svi su različiti i svi su ubojiti, bossevi)
Uglavnom, sve ove skupine i većina podvrsta imaju drugačije napade ali da, eto ispalo je sve skupa 13 generalnih vrsta i 33 podvrste. Možda sam ja malo generalizirao, ali siguran sam da bi Greedfall bio jednako bogat faunom puput Witchera ili WOW-a da ga je radilo još stotinjak ljudi :) Mislim da je ovo sasvim zadovoljavajući broj. Zanimljivo, osim vukova, i vukodlaka i "standardnih" životinja, sva ostala čudovišta su prilično uniq.
ne kritiziram igru jer je nisam zaigrao, samo objašnjavam što je kolega htio reći :)
-
ne kritiziram igru jer je nisam zaigrao, samo objašnjavam što je kolega htio reći :)
Ma nisam ni shvatio kao kritiku, nego sam je*eno loš sa pamćenjem točnih naziva živina. Kad već hvalim na sva usta Greedfall, rekoh, trebao bi barem znati kako se neprijatelji zovu. Još kada uvale neke, a skoro nerazumljive riječi, uđe u jedno uho izađe kroz drugo... Recimo ovo što si pobrojao u witcheru i wowu... da znam da su svi unutra, i znam da sam tisuće sati proveo u obje igre ali pojedinačno ih nabrojati, 0 bodova :) Znaš ono: ČUDOVIŠTA . Točka. :bonk: :mrgreen:
-
Nakon točno 3d 01h 46min, što će ga reći nakon 73 sata, završetak, moj prvi završetak, dobar završetak ostavio me bez daha. Greedfall. Zanimljiva je to let bio. Pun uspona, turbulencija i padova.
Priča je objektivno trebala trajati petnaestak sati. Imala bi fantastičnu dinamiku. Umjesto toga, zbivanja su razvučena u preko šezdeset sati otkrivanja, istraživanja, povezivanja događaja i donošenja odluka. Na svakih petnaest minuta akcije dolazi četrdeset pet minuta dijaloga, šetnje, rasprava. Zadnjih par sati, bavio sam se questovima koji su u tom stadiju prijelaza trebali i morali biti nedostupni. Nisu bili. Strahoviti antiklimaks.
Završne borba je tu, mogu je namirisati iza sljedećeg brda ali moram još odraditi ovo i ono i otići tamo, dogovoriti sa ovima i onda svi zajedno idemo ne desno nego lijevo i još usput uberem ovo, craftam par sitnica i onda imam odabir... Fuck! DOSTA!
Jedan neovisni redatelj "izvana" sa osjećajem za mjeru napravio bi čuda u Greedfallu. Teško je kritički gledati svojih ruku djelo. Razumijem ja to. Što odrezati? Spidersi ne režu ništa. Ja nisam tipični mlađahni gamer. Imam volju odrađivati često repetativne stvari, stotinama puta, ali, Greedfall je zgazio, polomio, raščetvorio, popišao se, posrao na njih i ostavio ležati u lokvi krvi komadiće moga strpljenja. Ovo bi bio glavni razlog odustajanja od platine. Nisam odradio petnaestak trofeja, pretežno vezanih uz drugačije odabire i vezu između likova za koje treba hrpa vremena, najvjerojatnije, potreban je drugi prijelaz na extreme težini. Nisam spreman još jednom "proletjeti" kroz glavnu priču jer "let" nikada nije direktan nego ima presjedanja koliko god hoćeš. Svaki odabir rezultira posljedicom. Dobrom ili lošom. Kada stavim na papir koliko se stvari odvija paralelno, zapeku me prsti. Ovakve igre ne znam i ne mogu igrati po sat vremena dnevno nego je to vrlo intenzivno, po 12, 15 sati u komadu. Treba mi odmor. Par mjeseci.
"Goodnight sweet prince."
Bilo je ovdje jakih emocionalnih trenutaka, ljutnje, gađenja, teških tema dječje radoznalosti, naivnosti. Svaka sekunda prožeta je onim tipičnim osjećajem role playa. Moglo je to sve biti daleko kraće, bržeg tempa, intenzivnije. Alas! Jedan mali studio načinio je jednu krasnu, veliku igru. Hvala vam Spideri!
-
Kako ocijenjuješ Greedfall na kraju?
-
Kako ocijenjuješ Greedfall na kraju?
Dao sam visokih 95 na portalu. To je bila kontra jednoj nuli koja se tamo našla. Objektivna ocjena bi bila 8 ili negdje između 75 i 85 . Mislim i dalje da je GreedFall odlična igra obzirom da ju je radio tim od svega tridesetak ljudi. Zašto tako visoka ocjena.
- odlično popeglane greške i vrlo malo gotovo ništa tehničkih problema
- Imerzivna, filmska , zaokružena priča sa fantastičnim elementima i različitim završecima ovisno o odlukama donošenim kroz igru. Velika je šansa da će igrač u drugom prijelazu doživjeti drugačije događaje.
- Apsolutno svi elementi klasičnih RPG mehanika poput bogatog inventorya, mnoštva opreme, oružja, napitaka, mogućnosti u borbi i specijalnih klasno podijeljenih sposobnosti, trgovine, craftinga, questova, izmjene dana i noći, utjecaj doba dana na zadatak ... Itd. Sve što smo kroz godine gledali u RPG tipu igara, to GreedFall ima i sve funkcionira bez ikakvih problema
- Stilski prekrasan svijet bogat mjestima za istraživanje, lutanje i otkrivanje ovisno o uloženim bodovima u sposobnosti glavnoga lika
- Općenito, dobro razrađena karakterizacija likova i odnosa između njih
- Inventivan sistem loadinga i čekanja na učitavanje staze
- Solidan voice acting uz odličnu, nenametljivu glazbu
Zapravo jedina ozbiljna mana je to nesretno razvlačenje dijaloga u nedogled. Dinamika prijelaza je spora. Od igrača se traži predanost i duboka imerzija. Moraš razmišljati nekoliko koraka unaprijed. GreedFall je materijal za okorjele RPG fanove, a i njima će će pred kraj, živce pojesti iščekivanje i nestrpljivost.
-
Stvarno se ne mogu nikako sloziti s tobom oko "bogatog svijeta" za istrazivanje. Svijet igre je prazan kao sto sam u gornjim komentarima pisao. Questovi su razvuceni da boli glava. Npr., danas sam igrao side quest vezan uz izdaju Nautsa. Da puno ne spoilam. Taj quest je trajao cca sat vremena. Sat vremena presetavanja od tocke do tocke s hrpom dijaloga da bi se sve razrijesilo fightom od cca minutu i pol i 2500 xp bodova! Bez kakvog komada opreme. Dobar komad opreme nisam nasao od ovog vikenda, a rijesio sam desetak questova. Ima questova koji te vracaju na isto mjesto gdje si vec rijesavao jedan quest (pecina s odbjeglim ljubavnicima). Tijela tog para su jos bila tamo iako je quest giver rekao da ih ide "predati zemlji". Igra ima tonu propusta. Previse da bih ih ovdje nabrajao. Jedino sto me tjera igrati dalje je razvoj glavne price koja je zanimljiva. Igra je cisti prosjek. Bez obzira koji studio i s koliko ju ljudi radio meni svejedno ako se bas i ne zabavljam. Vise nego cesto mi se prispavalo uz Greedfall. Inace, RPG zanr mi je najdrazi i imam debelu paletu odigranih RPG naslova...
-
Zato sam rekao da su trebali zaposliti jednog opakog režisera koji bi skrojio priču po mjeri. :kava:
Ipak se u konačnici slažemo. :piva: Moglo je sve to biti puno kraće, kompaktnije, vjerojatno bi imalo više efekta na sam doživljaj igranja role.
Pogledaj malo koliko toga ima na mapi. Pogledaj gradove, tamnice, sela. Različitih žitelja kako lokalaca tako plemića i frakcija ima koliko hoćeš. Govorimo o četiri, relativno velika grada i mapetini i pol. Od različitih područja do različitih bosseva, od skrivenih mjesta do tamnica i otvorenog, organskog , živog prostora. Jedino čega nema su klasični vremenski uvjeti tipa kiša snijeg, led, vjetar. Bogat svijet ne znači samo hrpetina različitih questova nego cijeli lore. Ne možeš reći da te GreedFall ne uvuče u svoj svijet. Zaboravi na trenutak questove. Ima ih previše slažem se. Zamorni su. Neki su nepotrebna reciklaža i pain in the ass, općenito, ima dosta copy paste elemenata ali ako na moment zaboraviš prepisivanje, GreedFall može stati bok uz bok sa novim assassins creed serijalom ili dragon ageom ili Nino kunijem pa čak i prvim witcherom. Vidi se utjecaj svih tih igara u Greedfallu. Dobro ni no kuni je jrpg prilagođen zapadnjacima, ali poznate i prihvaćene RPG mehanike su tu.
Ne donosi GreedFall ništa toliko radikalno novo što se nekakvih inovacija tiče ali zato maestralno koristi sve ono najbolje što trenutno igre ovakvoga tipa nude. Meni je to dovoljno za čistu uživanciju i beskrajno kombiniranje, permutiranje isprobavanje i na kraju prijelaz cijele igre.
Kada ništa ne valja, uvijek nam ostaje priča. U potpunosti se slažem. Narativ je glavna pokretačka sila svakog RPG-a, čvrsti motiv zašto izdržati do samoga kraja. Za čudo, GreedFall ima tu snagu. Vjerojatno zato mi se toliko sviđa.
-
To je to! Odustajem od Greedfalla!
Razlog tome nisu zaostale mehanike, loše facijalne animacije, prosječan combat, loša kamera prilikom combata i sl. Razlog je igrina teška monotonija! Naime, developeri su rekli da ne vole fetch questove i da ih Greedfall nema. Istina; nitko vas neće poslati da idete na X mjesto i tamo ubijete X neprijatelja, ili da na X mjestu pokupite 24 ptičja perja, korove ambrozije, svinjsko gnojivo... Greedfall umjesto toga ima questove koji traju po sat vremena (možda i dulje) u kojima ćete samo šetati od A do B, C, D... točaka. Na svim točkama ćete razgovarati po 2-5 minuta sa totalno nezanimljivim likovima i na kraju (na točci Ž) riješiti quest combatom koji traje minutu, ili nenasilnim putem pod uvjetom da imate dovoljno pointova uloženo u charismu, ili slično. Vrlo vjerojatno ćete se morati vratiti na točke B i A da obavijestite o svom uspjehu/neuspjehu.
U igri imam cca 20 sati. Znači nije da sam u prva 2-3 sata zaključio kako Greedfall nije vrijedan moga vremena. Volim RPG igre. Pogotovo RPG u kojem su moje odluke bitne za daljnji razvoj priče, ili što moje odluke mijenjaju igrin svijet, tj. situacije u tom svijetu. No, ja u Greedfallu to nisam osjetio. Dapače, uvijek sam imao osjećaj da moj lik (De Sardet, legate of the Congregation - frajer se ovako predstavlja uvijek i u istom tonu :hihi:) sam formira svoje mišljenje. Na meni je samo da odaberem tko umire, tko živi, da li ću lagati, ili reći istinu i da li ću tokom questa skrenuti u lijevo da spasim određenog lika od sigurne smrti. Meni nedovoljno.
Kao što sam već naveo u prijašnjim komentarima, igrin svijet je prazan. Da, lijep je i pravo je osvježenje što igra nema ogroman otvoreni svijet s hrpom upitnika, već je fokusirana na zone. Nešto kao u novim Tomb Raiderima, ili novom Borderlandsu 3. Grafika je super. Tu nemam prigovora. Gradovi su osrednje veliki u kojima ima cca 30 stanovnika. Od njih 30, 20 je u statičnom položaju bez neke AI rutine. Imao sam osjećaj da je jedino De Sardet ono što se kreće. Znači, zaboravite napučene gradove i sela kao u npr. Witcheru 3.
U prijašnjim komentarima sam spomenuo i manjak vrsta neprijatelja. Da, postoje podvrste, ali to su samo kozmetičke promjene. Npr., vuk je na sjeveru bijel, a na jugu smeđi. Combat je osrednji i kada ga savladate niti najteži difficulty vam neće biti problem.
I sve bih ove manjkove igri oprostio, jer sam svjestan da ju je radilo cca 30ak ljudi s malim buđetom. Ali ti questovi... :fpalm: Rastegnuto u nedogled i totalno nezadovoljavajuće. Kada kažem nezadovoljavajuće onda mislim na manjak osjećaja nekakvog postignuća. Greedfall je za mene najveće razočaranje ove godine. Nisam očekivao novog Witchera, naravno, ali sam previše puta napravio save, ugasio komp i otišao spavati, jer me igra uspavala. Greedfall je dosadan.
Od mene mršava, ali full mršava 6/10.
-
Fini osvrt. :thumbs:
-
Fer osvrt, premda nisi objasnio što bi ti to točno htio kako bi questovi trebali izgledati. I dalje prigovaraš najosnovnijoj RPG mehanici. !--- UPOZORENJE----!
!--- POČETAK SPOJLERA ---!
Recimo odluka želiš li odraditi zadatke sa suborcima, konkretno Kurtom. Možeš ih odraditi i ne moraš. Ne odradiš li ih, Kurt će te izdati. U borbi ćeš ga pobijediti i imati ćeš opciju, poštediti ga ili prerezati mu vrat na licu mjesta. Odaberš li ovo drugo jer te iznevjerio, otvara se trofej. Poštediš li ga, Kurt će se pred očima svih ubiti.
Pomogneš li mu u rješavanju problema, Kurt ostaje vjeran do kraja igre, a čak možeš ući u romantičnu vezu ako igraš sa ženskim likom.
Sa svakim likom u igri možeš ostvariti ovakav napredak.
Čak i sa Petrusom. Odradiš li njegovu liniju questova, saznati ćeš tko su ti ustvari pravi roditelji.
Vasco, Ti si zapravo sea-born, Vasco je sea-given. Možeš sa njime ući u vezu, spol nebitan. Isto kao sa Siorom. Aphra je isključivo hetero kao i već spomenuti Kurt.
Možeš utjecati na to tko će na kraju biti high king. I to je trofej. Očiti izbor je Diona ili kako se već zove (vjerojatno sam fulao ime). Ona ratoborna šefica klana koja bi sve došljake pobila po kratkom postupku. Odabereš li miroljubivu opciju i/ili sakriješ li krunu kraljeva koju također moraš naći, završna priča je kompletno drugačija.
Nakon propalog prevrata coin garda u New Serene, moraš odabrati kojem gradu ćeš pomoći,Sant Matheusu ili Hikmetu. Ponovno, ovisno što odabereš, nećeš imati određene questove za rješavati što znači da je "video" na kraju opet drugačiji. Uspiješ li uhvatiti vođe prevrata, možeš istovremeno spasiti guvernere oba grada tako što ćeš poslati kurire.
Mogao bih nabrojati još desetke opcija sličnih ovima. Eto. Stvarno ne razumijem što bi još htio, kakva to tebe linija zadataka zadovoljava.
!--- KRAJ SPOJLERA ----!
Očito nisi niti jedan quest istjerao do kraja i sve ti je bezveze radi toga. Ponavljam, svaka odluka ima svoje posljedice.
-
Fer osvrt, premda nisi objasnio što bi ti to točno htio kako bi questovi trebali izgledati. I dalje prigovaraš najosnovnijoj RPG mehanici. !--- UPOZORENJE----!
!--- POČETAK SPOJLERA ---!
Recimo odluka želiš li odraditi zadatke sa suborcima, konkretno Kurtom. Možeš ih odraditi i ne moraš. Ne odradiš li ih, Kurt će te izdati. U borbi ćeš ga pobijediti i imati ćeš opciju, poštediti ga ili prerezati mu vrat na licu mjesta. Odaberš li ovo drugo jer te iznevjerio, otvara se trofej. Poštediš li ga, Kurt će se pred očima svih ubiti.
Pomogneš li mu u rješavanju problema, Kurt ostaje vjeran do kraja igre, a čak možeš ući u romantičnu vezu ako igraš sa ženskim likom.
Sa svakim likom u igri možeš ostvariti ovakav napredak.
Čak i sa Petrusom. Odradiš li njegovu liniju questova, saznati ćeš tko su ti ustvari pravi roditelji.
Vasco, Ti si zapravo sea-born, Vasco je sea-given. Možeš sa njime ući u vezu, spol nebitan. Isto kao sa Siorom. Aphra je isključivo hetero kao i već spomenuti Kurt.
Možeš utjecati na to tko će na kraju biti high king. I to je trofej. Očiti izbor je Diona ili kako se već zove (vjerojatno sam fulao ime). Ona ratoborna šefica klana koja bi sve došljake pobila po kratkom postupku. Odabereš li miroljubivu opciju i/ili sakriješ li krunu kraljeva koju također moraš naći, završna priča je kompletno drugačija.
Nakon propalog prevrata coin garda u New Serene, moraš odabrati kojem gradu ćeš pomoći,Sant Matheusu ili Hikmetu. Ponovno, ovisno što odabereš, nećeš imati određene questove za rješavati što znači da je "video" na kraju opet drugačiji. Uspiješ li uhvatiti vođe prevrata, možeš istovremeno spasiti guvernere oba grada tako što ćeš poslati kurire.
Mogao bih nabrojati još desetke opcija sličnih ovima. Eto. Stvarno ne razumijem što bi još htio, kakva to tebe linija zadataka zadovoljava.
!--- KRAJ SPOJLERA ----!
Očito nisi niti jedan quest istjerao do kraja i sve ti je bezveze radi toga. Ponavljam, svaka odluka ima svoje posljedice.
Jesam. Rijesavao sam sve questove koji su mi se nudili, ali kao sto kazem; dosadni su mi za po...dit! Previse hodanja od tocke do tocke me zaista, bez pretjerivanja, uspavalo nekoliko puta. Igra mi je dosadna, prazna i imao sam osjecaj da nikako krene. Mislim da RPG mora imati likove (suborce) sa zanimljivom pozadinskom pricom, jakim motivom za borbu uz glavnog protagonista, questove koji ce biti uzbudljivi gdje cu biti dobro nagraden (a ne dosadni walking simukatori), sustav dijaloga gdje cu jasno moci izraziti svoju emociju, ljutnju, srecu, sto god, a ne samo postavljati pitanja da bi moj lik naposljetku sam formirao misljenje o temi, raznovrsnost svijeta koji ce me tu i tamo iznenaditi nekom velikom stvari, ili sitnicom, NPCe koji ce mi dati do znanja koliko je ziv taj svijet u kojem se nalazim... Kazem; Greedfall ima svojih uzdanica. Ti si igru zavrsio i ocito dosao do dijelova gdje su tvoji odabiri pokazali svoje posljedice. Ja jednostavno nisam imao zivaca toliko cekati da se dogodi nesto zanimljivo na par minuta, pa da opet potonem u onu monotoniju do slijedeceg ushicenja. Drago mi je da si ti igrom zadovoljan. Vidim da je puno ljudi odusevljeno Greedfallom. Ja jednostavno nisam...
-
Izuzetno mi je drago što se ovaj post pretvorio u jednu živu raspravu i da netko barem ima malo volje raspravljati o onome što najviše volimo: igrama. Pa da krenem. Ja branim Greedfall do posljednje kapi krvi :mrgreen:
:piva:
Igra mi je dosadna, prazna i imao sam osjecaj da nikako krene.
Dinamika prijelaza glavne priče je mogla biti malo brža. Slažem se. Ako se kreneš gubiti u side questovima, a ima ih more, pogube se malo konci.
Mislim da RPG mora imati likove (suborce) sa zanimljivom pozadinskom pricom,
Greedfall ima suborce sa zanimljivom pozadinskom pričom. Svakog lika upoznaješ kroz dijalog i izvršavanje njihovih zadataka. Dubina, širina, ima je sasvim dovoljno. Čak i previše.
jakim motivom za borbu uz glavnog protagonista, questove koji ce biti uzbudljivi gdje cu biti dobro nagrađen (a ne dosadni walking simulatori),
Walking simulator. Alergičan sam na taj izraz. Blesava kovanica često krivo korištena kao glavni argument u raspravama ljudi koji uopće ne poznaju bazične mehanike RPG žanra igara. Molim te, nemoj i ti biti jedan od njih. Apsolutno sve RPG igre su onda po toj teoriji walking simulatori jer nisu svi questovi koje moramo odraditi uzbudljivi, napeti, sa ne znam kakvim nagradama, a većinom su bazirani na nekom zadatku koji od nas traži putovanje od točke a do točke c, nekakvo praćenje, "detektivski posao" ili "uberi 13 tratinčica, pronađi 5 šarenih kamenčića i daj ih osobi b" . Neke sheme su vremenom napuštene , recimo ova "poštarska" dok su neke druge, poput zadataka u Greedfallu, razrađene do u tančine. Nije recimo Horizon Zero Dawn ništa bolji ili gori jedino je broj takvih kompliciranih zadataka prilično smanjen . Witcher, sveti gral RPG žanra obiluje potpuno irelevantnim questovima i zadacima itd. da ne nabrajam dalje. Nje Greedfall Witcher, ali veliki broj vrlo sličnih mehanika se koristi u obje igre.
Nisam postao screenove, no znaš li da "hodanjem" otkrivaš recimo zaključane chestove (i skrivene regije) u koje moraš "provaliti" (još jedan "zadatak" za trofej), a sadrže setove legendarne opreme i oružja? Svi moji likovi su opremljeni legendarnim itemima što ih čini prilično jakima u borbi. Postoji nekoliko jakih bosseva, nije to ništa u stilu Sekira ili Dark Soulsa, no svejedno, moraš otkriti kako i na koji način ih najefikasnije pobijediti. Isto tako, "hodanjem" skupljaš materijale potrebne za crafting. Ovo su samo neke od provjerenih mehanika stare škole, a imaš je u gotovo svim RPG igrama izdanim do današnjeg dana :) Ako usput dok "hodaš" do nekog područja ne radiš baš ništa i izbjegavaš sve moguće borbe, istraživanja i skupljanje, onda da. Greedfall je walking simulator. Isto možeš reći za bilo koju igru ovoga žanra.
sustav dijaloga gdje cu jasno moci izraziti svoju emociju, ljutnju, srecu, sto god, a ne samo postavljati pitanja da bi moj lik naposljetku sam formirao misljenje o temi,
To mišljenje koje spominješ je formirao dijalogom. Ulažeš li u prave sposobnosti, otvaraju se neke dodatne opcije dijaloga. Treba doći do toga. Ponovno, old school. Tvoj lik nema mišljenje. Imaš ga ti , a odluke koje si donosio kroz igru u interakciji sa članovima tima, brojnim klanovima, običnim ljudima i psihopatima, utječu na ono što će se dalje dogoditi. Čak i opcije ako si ubio nekoga kada si trebao koristiti stealth imaju utjecaj na mišljenje ljudi sa kojima si u interakciji.
raznovrsnost svijeta koji ce me tu i tamo iznenaditi nekom velikom stvari, ili sitnicom, NPCe koji ce mi dati do znanja koliko je ziv taj svijet u kojem se nalazim
Štajaznam, mene su iznenadili recimo sa detaljem tko su zapravo čuvari, kako nastaju i zašto su tamo gdje jesu. Iznenadili su me sa mjestima moći i vizijama. Iznenadili su me Nautsi, tajne koje se kriju iza fasade časnih moreplovaca. Iznenadilo me otkriće zašto se Constantin razbolio. Na kraju mi je svih tih živina i čudovišta koje sam pobio bilo žao itd. Ima toga. Uzrok, izvor Malicora... e to je nešto što me još uvijek muči. Morati ću još malo proći kroz zapise unutar igre.
Ako gledam fabulu Greedfalla kao cjelinu, fantastična je to priča. Naravno, ne sviđaju nam se svima iste stvari, zato neću dalje žilaviti.
Greedfall se mogao odraditi kompaktnije, možda se nije trebalo toliko gubiti u raspravama i dijalozima, nego su možda više pažnje trebali uložiti u recimo atraktivniju borbu, ali eto. Vjerojatno je trebalo imati tim od još najmanje 30 ljudi. U nekakvoj usporedbi sa recimo Anthemom kojeg sam igrao većinu godine, Greedfall je Rat i Mir što se priče tiče. Akcija? I ne baš.
Sad slijedi Outer Worlds i Kojimina amneza bolesti. Za oba naslova imam poveći upitnik iznad glave...
-
Spomenuo sam: sve manjkove bih Greedfallu oprostio. Niti jedna igra nije savrsena. Witcher 3 nije savrsen. Imao je i on svojih "mušica". Jedina mana koja me toliko odbila da nastavim je to razvlacenje u nedogled. Sjeti se onog sidequesta sa fantomskim kampom. Znaci; udes u kamp, razgovaras s nadredenim, onda sa njegovim kapetanima, pa sa novacima. Zatim nadredeni i kaletani nekamo odu, pa opet razgovaras sa novacima... I to traje i traje i traje, a predvidljivije ne moze biti. Npr., to je ono sto me smeta.
-
Jedina mana koja me toliko odbila da nastavim je to razvlacenje u nedogled. Sjeti se onog sidequesta sa fantomskim kampom. Znaci; udes u kamp, razgovaras s nadredenim, onda sa njegovim kapetanima, pa sa novacima. Zatim nadredeni i kaletani nekamo odu, pa opet razgovaras sa novacima... I to traje i traje i traje, a predvidljivije ne moze biti.
Otkrio sam taj ghost kamp prilično rano u igri i vraćao sam se u njega jedno tri, četiri puta koliko se sjećam. Kasnije je još jedan zadatak vezan uz taj isti kamp.
Ima takvih misija dosta. Imaš recimo u Hikmetu jedan sličan, doktor Asili experiments. Isto tako, vraćaš se nekoliko puta na mjesto radnje. Ordos Luminous ima nekoliko ponavljajućih zadataka, onda recimo kada otkriješ sudbinu jednog mladog para lokalaca, u tu pećinu se vraćaš nekoliko puta. Ovo je sve nepotrebno recikliranje sadržaja kako bi se dobilo na dužini. Ja bih isto tako, debelu većinu ovakvih misija odrezao ili maksimalno skratio. Vidljivo je stavljen naglasak na diplomaciju i pomirbu. Svejedno sam "diplomatski" pobio masu ljudi :) Živina, ne znam im broja.
Spomenuo sam upravo ove questove jer oblikuju sliku društva staroga svijeta: duboko korumpiranog, bešćutnog, netolerantnog. Društvo vođeno interesima manjine. Zvoni li štogod u ušima?! :) Vrlo lako možemo povezati događaje u igri sa stvarnim događajima iz povijesti i preslikati ih na realni svijet. Osvajanje Indije, obje Amerike, Australije, Afrike. Nisu došljaci otkrili "novi svijet" iz nevine radoznalosti ili da bi bilo bolje lokalnom stanovništvu nego kako bi što više napunili svoje džepove. Sjeti se samo Španjolaca i njihove fantazije o Eldoradu, zlatnom gradu. Nisu mu se došli diviti i pokloniti, nego ga opljačkati do temelja. Eksploatacija prirodnog i rudnog bogatstva, porobljavanje ljudi. Lokalci su "neuki divljaci" itd. Sviđaju mi se tako neke poveznice jer možeš povjerovati u ovakav izmišljeni scenarij. Ovo opet uvlači u igru i događaje u njoj. Repetativne momente mogu oprostiti ako imam "big picture" na pameti :)
-
Thanks very much!