A jel se nisi sjetio možda da je svaku scenu moguče preći na ono trilijun načina ergo replay value boguje. eod.
da, ono, scene se razlikuju po dvije ili tri drugačije rečenice. replay value, kako da ne. takvim mini izborima samo nam prekrivaju oči i daju dojam nekakve slobode. a istina je da u fahrenheitu nema nikakve slobode. naravno da onaj prvi dio možete odigrati na sto različitih načina (trilijun
) al to ono uopće ne utječe na priču apsolutno nikako. baš u određeno vrijeme ćete saznat s onom policajkom tko je ubojica, ni prije ni kasnije, samo je razlika u načinu na koji to otkrijete. doduše, i to je neki napredak u avanturama, ali opet se sve svodi na linearno praćenje priče. a fahrenheit je po meni precijenjen. previše. isto kao i ovaj hevi rejn.
kao prvo, svi gledaju samo na grafiku, a igru će prije prodat ona nego gameplay. što se tiče baš tog gameplaya, jel tko gledao kak se to igra? stiskanjem određenih tipki u određeno vrijeme na određenim scenama. isto sranje kao i u fahrenheitu. zašto sranje? zato što je taj sistem posve apsurdan po meni. nevjerojatno je koliko sam izgubio živaca u fahrenheitu zbog toga da bi onda došao do kraja i plakao od jada koliko su usrali sve što se usrat dalo. užas, katastrofa. onak, u nekim je scenama (trčanje po zidovima) bilo moguće poginit i ako tipke stišćeš maksimalno brzo. bug? sjećam se kad sam tako nakon nekih pet šest puta zaredom ponavljao te dijelove odlučio sam to jednostavno preć koristeći autofire funkciju na gamepadu. i pogino s autofireom također. zašto? pojma nemam. treći put sam pak uspio, no do tad mi se fahrenheit zgadio da sam ga jedva probavio do kraja.
