Need for Speed: SHIFT – drugačija potreba za brzinom

Nakon izvrsnih Need for Speed igara kakve su bile Hot Pursuit, Underground i Most Wanted, Electronic Arts sredinom prošlog desetljeća kao da više nije znao što napraviti s tim brzim serijalom. Nanizali su se tako mlaki Pro Street i zanemarivi Undercover, pa je EA odlučio stati na kočnicu vidjevši da se serijal srozava u kvaliteti.

Need for Speed su tada prepustili u ruke novog tima, britanskog Slightly Mad Studiosa, i dali mu zadatak da od serijala napravi nešto drugačije. Ekipa se odlučila za potpuni zaokret te su umjesto tradicije arkadnog utrkivanja odabrali realističniji pristup. Nećemo reći simulaciju, ali je to svakako bio pokušaj da se vjerno dočara osnova NFS serijala – adrenalinski osjećaj tijekom brze vožnje.

Na tom temelju nastao je Need for Speed: Shift koji je odbacio temu ilegalnih utrkivanja u otvorenom svijetu te se posvetio profesionalnom utrkivanju na stvarnim stazama poput Lagune Sece, Nurburgring Nordschleifea, Silverstonea i drugih. U ponudi je bilo 19 staza i otprilike 60 automobila.

Za potrebe prezentiranja osjećaja brzine vraćen je i pogled iz unutrašnjosti automobila, odnosno kabine, devet godina nakon Porsche Unleasheda. Taj je pogled bio ključan za dočaravanje brzine pa se primjerice iz te perspektive kamera mutila pri sudaru, a moglo se čuti i kako sam vozač diše.

Za potrebe prezentiranja osjećaja brzine vraćen je i pogled iz unutrašnjosti automobila.

Shift je nakon izlaska dobio tri nadogradnje s dvadesetak novih automobila. No, važnije od toga, igra je Need for Speedu ponovno osigurala dobre ocjene i interes igrača. Prodaja je bila dovoljno dobra da opravda nastavak koji je uslijedio u proljeće 2011. Bio je to i zadnji NFS koji je vozio s namjerom da bude bliži simulaciji nego arkadi. Slightly Mad Studios se kasnije posvetio serijalu Project CARS, pa ih je kupio Codemasters, a onda je tu firmu kupio Electronic Arts.