Nek bude ko neki generalni topik. Htio sam blog pisati ali zasad mi je nekako neugodno moram priznati. nvm
Enivej Kanada. Dosta je popularan trend u zadnje vrijeme u RH da mladi odlaze u Kanadu. Uglavnom je to zbog IEC programa kojeg nudi Canadian embassy, a koji nudi mogućnosti rada/studiranja/putovanja po cijeloj Kanadi u trajanju od godinu dana. Taj program je ujedno i zamka svoje vrste, jer tih godinu dana nije dovoljno da se zatraži Permanent resident status (što je korak prije državljanstva), tako da se svi moraju vratiti u RH. Navodno postoje iznimke koje poslodavci jako vole i žele zadržati pa im pišu garantna pisma al ono. To je zbilja lutrija i ne bi se trebalo na to oslanjati.
Poanta je da je program dosta dobar, lako se upadne, iako je eto, ove godine maksimalna navala u svim zemljama. Doslovno u jedan dan ode po par tisuća prijava u drugim zemljama Europe. Za RH se program otvara ovih dana, prijave su isključivo online, i mislim da će također u roku dan-dva biti bum - otišlo 250 ili koliko već mjesta za Working Holiday. Ekipa na FB rifreša sajt svako toliko, prate doslovno iz minute u minutu... ne znam po kojim će kriterijima birati prijavljene. Tko prvi njegova djevojka vjerojatno.
Prošlo je tjedan dana od putovanja ovdje i tako, još skupljam dojmove. Probat ću izlistati činjenice, a ne plus/minus sheme pa nek tumači kako tko želi. S obzirom da sam seljak iz Zadra koji nije putovao dalje od Italije i Rumunjske, meni je dosta toga novo i zanimljivo.
Toronto je prilično velik, sa nekih 2M stanovnika u centru (Downtown), i 5M okolica. Valjda je to 7M, ili sve skupa 5M, ne znam. Multikulturalnost je ovdje u punom smislu riječi. Bijelaca je vjerojatno najmanje, primjetio sam najviše azijata, indijaca, crnaca, nekih eskima/indijanaca itd. U biti nema pravila, ima doslovno svega, SVEGA. U metrou ili na ulici čujete bezbroj različitih jezika.
Toronto je grad klošara, i pritom se ne šalim. Totalno vlada neki kežual način života, svi su fokusirani na posao i efektivnost a ne na status u društvu. Tipa u robnom centru, gradu, banci, dućanima, ima bezbroj 'vrsta' ljudi. Subkulture, rendomness, al uglavnom nema onog uštogljenizma. Ljude u odijelima baš i nisam vidio. I iz razgovora s raznim ljudima se dade zaključiti isto. Jednostavno je takav grad, naseljen je imigrantima iz cijelog svijeta i ima hrpu kultura na jednom mjestu, tako da se nitko ne zamara s tim nekim social status pizdarijama. Vjerojatno sam pod dojmom ali jednostavno je ugodno biti na ulici, dućanu gdjegod među svima njima.
Nema centra, kao ni većina/svih gradova s ove strane Atlantika. Uvijek sam naviknut orijentirati se u bilo kojem gradu po centru, trgu i slično. Ovdje toga nema, Downtown (kao, 'centar') je u biti niz kvartova koji tvore taj centar (i koji je jebeno ogroman). Zeznuto je za orijentaciju na prvu. GPS na smartfonu mi je atm najkorisnija stvar koju imam. Aktivno smo tražili stanove zadnjih par dana, i ja zbilja ne znam kako bi bez toga išta. Jednostavno je sve veliko i nisam naviknut na navigiranje u tako nepoznatom i megalopolis okruženju. GPS i google maps - spas, doslovno.
Cijene su brutalno visoke. Dosad sam detaljnije vidio hranu i smještaje, i ono, malo je freaky. Najčešće se rentaju studio/bachelor (garsonjera, dakle jedna prostorija) ili jednosobni stanovi. Najjeftiniji studio koji smo našli je 700$ mjesečno, s tim da je u podrumu kraj neke kotlovnice, a vlasnik je Albanac Victor. Simpatičan tip, al generalno valja izbjegavati basement apartments ovdje (a pogodite kojih najviše ima).
Našli smo danas jeben stan jednosoban za 950$ mjesečno + neke režije (tipa 30$-40$). I da, nenamješteni su svi stanovi kompletno. Dakle treba kupovati madrace, kauče, stolice, pijate, teće itd za prvu ruku. Doslovno NEMA namještenih stanova, jer ipak je ovo grad imigranata.
Hrana je također brutalno skupa, no osim što je skupa, katastrofalno je nejestiva. To čak nije ni odvratno, to jednostavno nema okusa. Pizza cut je 5$-6$, a pizze po 10$ standardne. E. Okus tog govna će me progoniti u snu doslovno. To je guma i plastika, to je baš ono, bezukusno. Čak ni začina nema da se prikrije gomila te bezličnosti, jednostavno je eto, bezukusno i slikaj se sad.
Cijene hrane su u prosjeku dva do tri puta skuplje nego u RH, i povrh svega je većina toga bezukusno. Jeo sam hrenovke neki dan (također bezukusne) s njihovim senfom koji je vjerojatno jedna od tri najodvratnije stvari koje sam kušao u životu. Cimerica je onda donijela Podravkin senf. Jao. Sreća. Al baš ono, sreća.
Skužio sam da u svu hranu trpaju hrpu šećera. Zamrznuto povrće, sokovi, KRUH jebote, u sve živo trpaju gro šećera. Sve što sam probao je prilično podjednako bijedno. Cottage sheese, jogurt, povrće razno, meso, kruh (nema pekara btw, sve je u vrećicama), sokovi, BANANE iz Ekvadora e to sranje nemojte jesti ni ako vam netko plati, ja sam pola te 'banane' bacio u smeće, usta su mi se osušila lol.
Da skratim - hrana je užasna, i za dobru hranu, kažu, treba platiti čak i više nego za ove splačine. Divota. Spremao sam neku juhu i rižoto i ispalo je ok... ali uz brdo začina - i opet - sve je tako jebeno slatko, puno tog šećera. Sol im nije dovoljno slana, ne znam kako to opisati drugačije. Baš je ono treba staviti BRDO, i opet nema efekt nikakav. Papar je isto zakurac, a i čuo sam od više ljudi da su im začini slabi i nikakvi.
U liftovima nemaju katove s brojem 13. Dakle ide 9, 10, 11, 12 i onda 14. Mislio sam da je to mit, ali očito su praznovjerni do bola. Veš-mašine postoje samo na javnim mjestima, dakle nema stana s tim ko u Europi. Recimo, ovo je zgrada sa 25 katova. Svi robu peru u podrumu. I naravno, pranje se plaća+sušenje, nekih 5$ sve skupa. Kako su mi dosta puta rekli, ovdje vlada kapitalizam u svom najgorem obliku.
Grad je lijep i prepun sadržaja koje uopće ne mogu sažeti. Ima hrpa toga što bi htio vidjeti, najviše sam nabrijan na film-related stvari, a ima ih masu. Arhitektura je ko i stanovništvo, raznolika i zanimljiva. Kombo futuristike staklo/čelik, crkava koje izgledaju divno, ali baš divno, onda neke lijepe kućice ko iz rendom serija, pa poslovnjačke zgrade, divovske reklame itd. Ugodno je šetati se gradom, zbilja je zanimljivo.
Ljudi su ljubazni i friendly, i to je zbilja apsolutno istina. Baš sam danas otvorio račun u banci. Veze to nema s mojim ikad posjetom banci u RH. Direktor te podružnice banke se spustio sa kata i svratio 'just to say hi and welcome you to blabla' i dao neke glupe kemijske olovke. Hoću reći, dio kulture im je prema klijentima se odnositi s maksimalnim poštovanjem. Isto i frajer koji mi je otvorio račun. Ne da mi se opisivati sad, ali konverzacija je jako ugodna i profesionalna. Kod nas u banci najčešće i ja i tko-god čekamo da ta tortura završi, jer su nam svima social skills 0. I ta ljubaznost nije ko u Britaniji koja u biti graniči sa šizofrenijom... već je baš nekako ugodna, nenametljiva. U svim sferama se to primjetilo, imam brdo primjera.
Poslovi u Torontu za imigrante su najčešće rezervirani u smislu - radi što god ti se ponudi. Tu je zapravo kvaka broj 1 oko mog odlaska, jer sam dao otkaz na dosta dobrom poslu i u ok firmi na vrhuncu nekakve karijere radi skoka u ovaj nepoznati bezdan (POETIKA
!).
Prebacio bi se na film sa televizije, jer telka koliko god je super i svi projekti koje na kojima sam radio su bili jako zanimljivi i poučni - to nije film. A ja sam si eto, zamislio da bi se bavio filmom u životu.
U RH to nije nemoguće, dapače. Al to je jedna druga tema i na kraju se jednostavno dade svesti na to - koliko sam dobrih filmova hrvatske, a koliko dobrih kanadske produkcije pogledao. Sve više filmova se btw snima u Torontu, i sve češće ga nazivaju Hollywoodom sa sjevera. Lista filmova koji su snimljeni tu Torontu također je impresivna u smislu high-budget produckije a neke ste sigurno gledali (Saw serijal, Resident Evil serijal, X-Men, Videodrome, novi Dawn of Living Dead, Land of Dead, Cube serijal, Policijske akademije LOL, Blade II...)
Toronto hvala Bogu ima hrpu filmskih studija i mogućnosti, samo zeznuto je što ja nemam kanadskog radnog iskustva - što je ovdje iznimno bitno. Ne bi htio raditi u restoranu ili u kuhinji, a novaca u RH sam ostavio da imam taman za kartu da se vratim. Time trial u punom smislu riječi.
Jako je pozitivno što se tiče količine poslova ovdje. Otkako sam došao (a gledo sam i history na sajtovima za poslove) preko 20 poslova dnevno se nudi u branši tv/video/film. Konkretno danas sam izbrojao za 19 Feb bilo je 55 novih oglasa do sad. Svega ima, traže glumce, asistenate produkcije, montažere, scenariste bla. Sve. Prijavio sam se na njih 7 dosad (u 2 dana traženja), i eto, taj dio je utješan. Potražnje zbilja ima, sad je samo pitanje hoću li odmah moći početi raditi nešto ili ću prvo morati volontirati (iako na filmskom setu volontiranje ovdje i jest jedan od ciljeva). TV izbjegavam, ali možda ne bi smio biti previše izbirljiv.
Ima ogroman, OGROMAN broj radionica i predavanja na kojima gostuju poznati iz svijeta filma i TV-a. Najsretniji bih bio da imam neki part-time job da mogu otplatiti stanarinu i ići na te radionice. Jednostavno je toliko velika ponuda, i dosta toga djeluje jako kvalitetno. Zasad eto, NERVOZA, ne znam kad ću i što ću dobiti za raditi, a ušteđevina koju imam je ko pijesak u pješčanom satu. Samo curi, a novih zrnaca još nema.
Osim film/TV, nudi se i velik broj poslova za pisanje. Novinarstvo, research, copywriting. Mislim lol, tu sam niti tjedan dana i imam toliko bukmarkova za potencijalne prijave da je to komično. Ništa to ne znači ofc, al za razliku od RH gdje je patnja uopće otvoriti moj-posao, ovdje ako ništa tržište postoji i jebeno je aktivno.
Zasad eto, fokus na traženje posla i nadanje da ovih 6-7 godina iskustva na telki nekog boga predstavlja Kanađanima. Slanje molbi i rezimea, a neke filmske studije ću posjetiti osobno i doslovno ono bok ja sam mali iz kroejše, dajte mi da bude asistent asistenta. Eh. Zaboravio sam kako je naporno tražiti posao.
Uglavnom zasad ne mogu reći ništa više jer eto, trebam pobliže upoznati još ljudi i smjestiti se malo.
