Shut Down.
Ima i topik negdje oko cilog tog festivala kad sam hajpao hclovce da napravimo zajedniči muvi. Nije uspjelo nikad. Previše talenata odjednom, I guess.
A ti dokići su bili svašta. Amaterski jer jbg, dosta toga sam sam radio, uglavnom o mjestima oko Zadra, ali s nekom deep story ka. Recimo bila je ta rupa di su partizani bacili tipa 100-injak ljudii onda po njima bombe na -60 metara. Doli sam se spuštao sa GSS-om, u mraku, dolje ono kosturi, lubanje n šit. BIlo je zanimljivo razgovarati s ljudima koji su to preživjeli, ono, ekipa prepričava kako su doslovno klali ljude nad rupom koji nisu htjeli pasti dolje s noževima preko vrata, kako su s leđa strijeljali žene, bilo je i dice tipa 16-17 godina koje su baili doli, svi povezani bodljikavom žicom, ko u konc. logorima.
Ima dosta duga priča oko toga, neki ljudi su nakon tog incidenta postali dosta jaki na političkim pozicijama i završili na nekim visokim mjestima u tadašjnoj državi. Ma ono, materijala ko u priči, al ja sam se orijentirao samo na mjesto, ljude, običaje i tako te neke događaje.
Onda ta Škarda, jedini napušteni otok u Jadranu. Kuiš, tamo je do 60-ih bilo ono, normalno naseljeno ko i na svim drugim otocima ali nisu im mogli uvesti struju niti im nisu izgradili mul za pristajanje brodova (obećavali im to još od Austro-Ugarske). Enivej, otok je ostao napušten sa dva stanovnika koji su umrli negdje 80-ih, najzadnji su ostali na otoku bez struje i vode.
Danas su te parcele pokupovali bogatuni sa susjednih otoka, i otok je pravi mali raj na zemlji. Nema nikoga, cijelo jedno napušteno selo, ono ko gradić duhova, ništa nije sređeno, većinom propada...neki frajer je zakupio mali zamak tamo i obnovio ga pa planirao kao napraviti Zrće 2 nešto. Underground partiji usred ničega nešto. Ne znam u kojoj je fazi sad to, al mislim da je preko lita jedino on tamo u tom zamku kojeg obnavlja laganini s okolicom.
Priče ljudi otamo su isto bile jebene. Mislim, otok je propao i depopularizirao, jedini u nas, i oko toga nije nikad dignuta fama. Ista sudbina se predviđa za još x otoka (Srakane, Unije itd) kroz nekih 10-ak godina, čak i manje. Možda to ne zvuči strašno kao OTOK BUHU, al realno to izgleda tako lipo i netaknuto da je nevjerojatno da ćemo to samo tek tako predati u ruke bogatim Švabama.
Bio sam i na svjetioniku di živi/radi frajer, sam ko Pale. Otok ima tipa 100 m kvadratnih, hrpu kunića i guštera jer nemaju prirodnih neprijatelja. Njegov život je zanimljiv, ono, ko pustinjak jer realno nema mob, TV, internet, ništa, samo more i vezu sa ovima iz Splita zbog vremenskih promjena tralala.
U tim dokićima radio sam i rekonstrukciju (!) života u malim mistima otprije 30-ak godina. Bilo je fun za snimati, ništa sad EKSTRA, al ono život bez tehnologije i trgovina, ručno pravljenje kruha, klanje beštija, MISTERIJI VJEŠTICA na brdu, bla. U ovom jednom mistu bilo je dosta tih povijesnih podataka (Novigrad) koje je trebalo iskopati. Malo je to bilo teško jer moraš čitati povijesne knjige, kopati po arhivu i starim novinskim člancima, tražiti ljude do kojih je realno nemoguće doći i blabla. Jbg, nema sve na internetu, pogotovo kod tih manjih sredina već je većina toga u spisima nekog povijesnog frika koji sve drži u podrumu.
Zbog Jasenica smo išli po Velebitu svugdje, to je isto jako kul. Mislim, sve ovo možda nije toliko napeto kad ideš ovako rendom, al kad tražiš informacije o nekim mjestima, ljudima i događajima onda sve ima neku veću važnost jer eto, treba to predstaviti ljudima na neki kvazi zanimljiv način.
Ma ima toga gro. Emisija o moru di ŠOKANTNO, moraš putovati uokolo po mistima i otocima, onda rubrika u dobro jutro Posebni ljudi di eto, moraš raditi priče o zanimljivim i neobičnim ljudima itd itd. Je da je dosta toga bilo amaterski i sve, ali je bilo jako zanimljivo i kul. :]
