The big sleep (1946.) - duboki san je najbolji primjer onog sto se u povjesti filma naziva film noir. To zapravo nije nikakav novi zanr vec specificno raspolozenje, mracan pogled na svijet. Film donosi mracnu pricu koja pogoduje takvom raspolozenju, pricu punu zla, moralnog propadanja, krivnje i paranoje a koja odrazava nesigurnost u drustvenim odnosima Drugog svjetskog rata.
Tematika najcesce ove filmove smjestava u zanr detektivskog filma. Primjer, detektivom Samom Spadeom u Malteskom sokolu stvoren je arhetip junaka zahvaljujuci i Hamfriju Bogartu koji je utjelovio Philipa Marlowa. To su osamljenici isupnjeni gorcinom, svoj osjecaj drustvene pravde i humanizma prikrivaju cinizmom.
Radnje tih filmova prilicno su slozene, zapletene, ispricane nelinearno pune flesbekova i smjestene u grad koji gledamo kroz oci junaka, a pun je sitnih i krupnih gangstera, dilera itd...
U prikazivanju sredine i atmosfere autori su jakim kontrastima svjetla i sjene, fotografijom niskog kljuca i prevlasti tamnih djelova docarali mracni izgled grada (arhetip: mracna nocna ulica ispunjena parom snimana ne tehnikom americke noci nego zaista nocu), rasvjetna tjela postavljaju tako da izazivaju nelagodu, gornjum rekursima docaravaju osamljenost, bespomocnost...
Duboki san je takav jedan slojeviti film u kojem imamo sedam ubojstva, a zapletenost dokazuje i to da se Faulkner (scenarist jel...) pisuci scenarij izgubio te je upitao Chandlera (autor romana po kojem je film snimljen jel...) dal se neki lik ubio ili je ubijen...
Uglavnom, Marlowa unajmljuje stari general Sternwood da bi istrazio tko ucjenjuje njegovu razmazenu kcer Carmen kako se nebi doznalo da je mala narkomanka, a onda se stvari zakompliciravaju, uplece se i starija kcer Vivan te je tesko da ce se itko snaci... No ni ti nije pretjerano vazno. Cista jebena desetka.
