Karlo i ja smo bili na skrivenoj pretpremijeri u Cinestaru večeras.

Osim što nismo. Tek smo na blagajni saznali da te premijere ne budu svaki četvrtak.
Pa smo odabrali jedan od valjda dva filma koji su još igrali.
Dobitnik je...
The Devil Inside (2012)Horor s đavlom i egzorcizmom bez ridikulnih scena s James Earl Jonesom. Koliko loše stvarno može biti?
Ovoliko loše otprilike.
Očekivao sam strašnost jer padam na egzorcizme i te religijske horore. Nezzz, strašno mi je to. =(
Al ne. Govno. Još gore, nemaštovito govno.
Dva lika su podnošljiva, ae. Ostatak je hrpa idiota za koje sam htio da se maknu s ekrana. Filma. Života.
Scenarij je glup i dosadan. Film nema strpljenja nimalo. Ni za gradnju tenzije ni za dovršavanje stvari.
I najbitnije, nije nimalo strašan. Sve je toliko klišejasto, naporno i glupo da me jednostavno boli kurac za stvari koje se događaju na ekranu.
Trzao sam se, da. Al to ima više veze s tim što je 60% filma vrištanje. Nikad neočekivano, ali uvijek naporno.
Ipak, nije mi žao što sam išao u kino. JER. Bio je trailer za Prometheus. Onaj koji je Faca stavio u drugi topik. Nisam ga tad gledao jer sam bio siguran da ima tisuću spoilera, al neću zatvarat oči i uši u kinu xDDDD.
Cijelo vrijeme sam bio naježen. Nevjerojatno sam nahajpan. Baš ono, tisuću. Stvarno se ne sjećam kad sam zadnji put ovako bio nahajpan na film.