Može se definirati

Možda nešto na tragu Beckove definicije otvorenog/zatvorenog teksta, gdje bi zatvoreni bio standardizirani proizvod u smislu da je struktura ono najbitnije, predvidljiva je, likovi su kreirani prema određenim jednodimenzionalnim karakteristikama itd i kao takvi ostavljaju vrlo malo prostora za slobodniju interpretaciju. Tako je sa, RECIMO, Inceptionom, likovi opozicije, dobro/loše tj, smisao/besmisao, radnja ide od točke a do točke b (samo što je ovdje iluzija kompleksnosti u tome što se radnja dešava u MOZGU XD pa ono) i u je film strogo strukturiran po pravilima struke.
NE KAŽEM DA JE TO NEŠTO LOŠE, ponovit ću to, TO NE MORA BITI NEŠTO LOŠE, samo govorim o kompleksnosti.
Dark Knight je lijep primjer gdje se te šablone PROPITUJU, glavni likovi nisu samo dobri/loši (čak i taj DUEL Joker/Batman više ide prema nekim METAFIZIČKIM duelima

) i kreće prema toj nekoj SLOBODNIJOJ interpretaciji. Mr Nobody je odličan primjer suvremena filmska narativa gdje se baš ide na tu vrst kompleksnosti i bla.
Možda malo šturo izgleda gore al ono, škrbavo se osjećam pa eto. Uglavnom.