Evo baš mi je Operation Flashpoint uljepšao dan. Koja igra, nedoživljeno nešto.

Uglavnom, prerušen sam u civila i trebam odvest kamion pun partizana do njihove baze ali trebam proć kroz blokade mrskih nam neprijatelja. I naravno, skuže nas, i pobjegnemo u obližnju šumu. I trčimo prema bazi kad odjednom vidim neko kretanje oko 200 metara od nas. I u 30 sekundi više od pola nas izgine. I mislio ja da je gotovo, kad popijem metak u noge i ne mogu se ustat. Odem do healera, koji je iz nekog razloga bio udaljen 100 metara. I taman da ću doć do njega, nekih 30 metara mi falilo, kad on i ostatak tima padnu pokošeni od mrskih dušmana. Mene nisu primjetili. I skrešem isusa, i nastavim do baze, kroz šumu, puzajući. I vidim 500 metara od sebe patrolu, njih 6-7 a ja sa 25 metaka u AK-47. A idu ravno prema meni. I ja otpužem u grmlje, i molim se da me ne vide. I prolaze oni pokraj mene, a ja skoro srčani doživio. Usporedba sa COD4, ono kad tenkovi prolaze, samo neočekivani i neskriptirano. Čisti horor. I naravno, došao sam do baze, a na vrhu brda opalio jedan skrinšot za uspomenu i otišao drkat.