Uglavnom.
Išao doma biciklom i odjedom me uhvatio najveći pljusak ikad
mislim, prvo sam mislio HEH, par kapi, stat će, a kad nije stalo, već sam bio mokar pa sam samo nastavio.
Kako je rulalo.
U jednom trenutku sam se skoro naglas počeo smijati ali sam shvatio da bi to bilo prehipijevski i retardirano, ali baš sam onako, SMIJEŠIO SE, jer je voda bila topla, a ja čitav mokar i kapljice po licu i splešanje vode u patikama i ljudi koji stoje i ta MIRNOĆA jer se ne moram sakrivati i bježati od kiše i sve nezz. Baš je ugodno bilo, nakon škrbava dana osjećam se osvježeno i spremno za radne pobjede,,,,,,,,,
