Aj pustit ću te da pogađaš, NE BI HTIO ZAVRŠITI S TOBOM U BEEFU.

Normalno da je ovo potonje, samo me strefilo iznenada. Valjda sam bio pod tolikim stresom i izdogađalo mi se svega i svačega u zadnje dvi godine da mi sadašnji ritam života jednostavno ono...ne paše. Navikao sam stalno biti u nekoj frci, kasniti, ne spavati, rješavati stvari, lova, žene, posao, projekti, odnosi, zdravlje, obitelj SVAŠTA. Ko i svi uostalom.
Ali sve neke bitnije i veće stvari sam stvarno posložio uz malo sreće i potpore pojedinaca. Nije to sad SVE IKAD, ali hoću reći da nekako ne vidim neki izazov u bližoj budućnosti koji bi me privukao i nabrijao ko recimo neki ove godine. Ono, prelagano je nekako. Zvuči glupo ali stvarno je.

Tipa da odem u neki drugi grad. U drugu državu. Nova okolina. Novi ritam života. Novi ljudi. Nova poznanstva. Dokazivanje, upornost. Snalažljivost. Novi početak. Štajaznam. Valjda mi to fali. Ne bi htio imati sve posloženo, hoću se stalno...ne znam, boriti il neki kurac.

Zvuči retardno al ono...valjda se kuži point.