Mogli bi neku okladu bacit. Tipa kad će syzygy krepat ?!
Znam da su se smaug, koza, seymour i ixy vjerojatno zabrinuli, pa reko idem jedan update lupit. Još uvijek sam živ.
Nalazi su gotovi, imam dosta sjebanih organa (jetra, zuc, srce itd.). Ispred mene su dvije rutinske operacije, šest mjeseci kontrolirane prehrane i još gro sitnica koje nemam volje nabrajat. Na preporuku sam, zbog tlaka, stresa i boli u prsima, morao 80% posla maknut, ostavio samo one stvari koje mogu radit u miru. Najbolja mi je bila situacija s random klijentom prije tjedan dana. Ono, krenem pričat nešt i prsa zabole, onako, saginjem se, kašljem, boli ful. Nimalo sretan.
Glavna zanimacija trenutno je kuhanje zdrave hrane, kontroliranje tlaka, čitanje knjiga, teretana, san.
Sjebane su situacije u kojima više ne možeš uživati u nekim stvarima. Neki dan si napravio ogromnu porciju pomfrija s majonezom i stavio colu pored. Pojeo sam dva pomfrija, skoro se izrigo, bacio sve u koš i otišo kuhat piletinu. Ne izlazim više van pretjerano, zadimljeni prostori + činjenica da ne mogu ništa osim vode cugat ubija volju za svime, radije se pokupim doma.
Ono što me također nervira je to što sam HZZO-u u zadnjih xy godina poduzetništva uplatio ogromne svote, a zauzvrat dobijem bahate ljude i rečenice poput "morat će te se strpit dva mjeseca za taj pregled". Znam, nisam poseban i nemam pravo bit ispred nekog tko se prije mene naručio, ali čista situacija mi išla na kurac, otišo sve privatno riješit.
Jedino čega se (iskreno) bojim je da završim u krevetu na mjesec-dva, što je lako moguće. Razlog? Zato što nemam kome "bit na grbači". Uža obitelj (brat, tetka) imaju i dovoljno svojih problema, a i udaljeni su po 100-200km od mene. Frendovima ne želim bit teret.
Imao sam kao trening što napravit kad osjetiš da te lupa infarkt čisto da imaš dovoljno vremena izdržat 10min dok ne dođe hitna, i imam mobitel stalno sa sobom, ali, realno, da me u nekoj nezgodnoj situaciji u stanu lupi infarkt, a da ne stignem do mobitela, krepo bi na mjestu jer živim sam. Zbog toga čak i razmišljam da se prebacim u englesku kod par ljudi kod kojih znam da ću bit smješten kak treba.
I smiješno je nekako koliko te u takvoj situaciji zaboli kurac za sve oko tebe. Jednostavno počneš drugačije gledat sve oko sebe. Boli te kurac za tuđe probleme, sve "stigneš kasnije".
No, gledam na cijelu situaciju nekako pozitivno. Ako se iz ovog izvučem budem vjerojatno bio pametniji (i nabildaniji ajd).
